Znanost
GORKA ISTINA Autizam se ne bi trebao smatrati ‘spektrom’
Broj adolescenata i mladih žena s kasnijom dijagnozom zabrinjavajuće brzo raste i mogli bi imati koristi od ciljanog liječenja, a ne od široke oznake autizma
Poslušaj članak
Spektar autizma postao je toliko širok i prilagodljiv da je danas postao potpuno besmislen, ugrožavajući preciznu medicinsku dijagnozu. Naime, broj adolescenata i mladih žena s kasnijom dijagnozom – koji su često vrlo anksiozni, ali verbalno sposobni – zabrinjavajuće brzo raste i mogli bi imati koristi od ciljanog liječenja, a ne od široke oznake autizma.
Ovu, do jučer šokantnu tezu, izrekla je nitko drugi do svjetski ugledna Uta Frith, pionirka istraživanja autizma, koja kaže da je spektar sada toliko ‘prilagođen da je potpuno besmislen’. Činjenična definicija autizma ostala je ista, tvrdi Frith, no tumačenje stanja se s vremenom promijenilo, postajući ‘inkluzivnije’, što govori da se spektru pridodaju i oni poremećaji koji s autizmom nemaju veze.
– Osnovna definicija autizma koju sam vam dala, dakle da je cjeloživotan i neurološki razvojni te da postoje komunikacijske poteškoće i ograničeno ponašanje, ostala je ista – rekla je Frith.
– Općenito je prihvaćena. Ali tumačenje te definicije je druga stvar, jer smo je učinili inkluzivnijom.
Frith je emeritus profesorica kognitivnog razvoja na Institutu za kognitivnu neuroznanost Sveučilišnog koledža u Londonu, pa je njezina teza o spektru izazvala golemu zbunjenost među stručnjacima za autizam. Odustaje li se, dakle, od ‘koncepta spektra’, koji je nastao jer su stručnjaci u njega u uključili i netipične neurodiverzne slučajeve te tako znatno proširili kriterije.
– Ali to je vrlo teško, jer što je značajno u tome što smo dio ogromnog spektra kojem svi pripadamo? Svi smo neurodiverzni; to možemo prihvatiti jer su nam mozgovi različiti. Ali to čini medicinsku dijagnozu potpuno besmislenom – rekla je Frith.
Stručnjaci su usvojili koncept spektra jer je kategorički pristup značio da mnogi ljudi ne odgovaraju preciznoj definiciji autizma. Stoga Frith upozorava da je ‘zbog različitih kulturnih čimbenika spektar postao sve prilagodljiviji i stoga je sada došao do svog kolapsa’.
– Mislim da ovo nije sasvim prepoznato, jer se stručnjaci još uvijek drže ideje da postoji nešto što ujedinjuje sve ljude kojima je dijagnosticiran autizam. Više u to ne vjerujem – kaže Frith. Napomenula je da sada postoje dvije velike podskupine koje uključuju one kojima je autizam dijagnosticiran rano u djetinjstvu, obično mlađe od pet godina, i one kojima je dijagnosticiran kasnije u životu, za koje je sugerirala da bi se mogli nazvati hipersenzitivnima.
Frith kaže da ova skupina, prvenstveno mladih žena i tinejdžerica, raste zastrašujućom brzinom, ali da se prva skupina samo umjereno povećava
– Mislim da ljudi u drugoj skupini zaista imaju problema. Ali rekla bih da su to problemi koji se možda mogu puno bolje liječiti nego pod oznakom ‘autizam’. Borila bih se da se ta oznaka ograniči na prvu skupinu – zaključila je Frith.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Besplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke
-
In MetropolaPrije 5 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 4 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 3 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 2 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 6 danaSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 6 danaURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti
-
in MREŽAPrije 6 danaRASPRAVA Prepreke pri (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 4 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni