Dobivanjem uloge u seriji Bridgerton, Gracie McGonigal otvorila je nova vrata, vrata inkluzivne glumačke industrije dostupne svakom glumcu
Poslušaj članak
Danas u svijetu kinematografije svjedočimo brojnim novim trendovima koji predstavljaju moderno doba filmova i serija. Ono što se nekada smatralo nepojmljivim na malim ekranima, sada je postalo normalno. Sve je postalo normalno osim jednoga – glumaca s invaliditetom.
Ova skupina glumaca još je uvijek slabo zastupljena u kinematografiji, ali i taj trend se polako mijenja. Zaslužna za mijenjanje slike, ili stava ljudi prema osobama s invaliditetom u glumačkoj industriji, je jedna od najvećih streaming platformi, popularni Netflix.
Naime, kako piše BBC, kada je mlada britanska glumica s invaliditetom Gracie McGonigal započinjala svoju glumačku karijeru nisu joj predviđali uspjeh. Pošto je Gracie rođena bez podlaktice lijeve ruke, većina kolega smatrala je kako će uvijek nailaziti na prepreke pri pronalasku glumačkog angažmana i da zbog toga nikada neće biti uspješna u tom poslu.
Kako tvrdi mlada glumica, ona nikada nije sebe gledala kao osobu s invaliditetom, nije uopće shvaćala da ga ima dok se nije počela profesionalno baviti glumom.
– Ja nisam ni znala da imam invaliditet, znam da to zvuči ludo jer doslovno nemam jednu ruku, ali kad sam počela raditi u kazalištu, shvatila sam da drugi ljudi vide moj invaliditet, a ne mene kao glumicu – ispričala je za podcast BBC Access All .
McGonigal je htjela postati glumica još od srednje škole pa je u šestoj godini srednje škole pohađala Brit School, instituciju za izvedbene i kreativne umjetnosti. Nakon što je stekla sveučilišnu diplomu dramske umjetnosti, kazala je da zbog invaliditeta nije mogla dobiti kvalitetnu glumačku ulogu.
– Dobivala sam prilično beskorisne razgovore o kastingu i o tome bih li bila dobra opcija za studenticu, znajući da možda neću imati posla u budućnosti jer možda neće biti uloge za mene – kazala je Gracie.
Kako bi se svidjela drugima, na audicijama je počela nositi protezu jer je smatrala kako će ljudi napokon početi cijeniti njezinu glumu, a ne gledati njezin invaliditet. Međutim, jedan od njezinih prijatelja nagovorio ju je da skine protezu.
– Samo sam pokušavala ugoditi drugim ljudima, umjesto da radim stvari koje su me činile sretnom.
Od kada je počela glumiti bez proteze, publika ju je prihvatila te je počela dobivati razne uloge, a proslavila ju je uloga koju je dobila u četvrtoj sezoni Netflixove hit serije Bridgerton. Ona je prva glumica s invaliditetom koja glumi u nekoj Netflixovoj seriji, prije nje to nikome nije pošlo za rukom.
Pridruživanje glumcima na setu ove serije za nju je bilo više od same glume. Kazala je kako ju je na početku bilo strah zato što su se mnogi glumci na setu poznavali iz prijašnjih sezona, dok ona nije poznavala nikoga.
– Za mene je to bilo više od samo dobivene uloge. Bili su tako ljubazni i divni, prihvatili su me raširenih ruku. Bilo je stvarno lijepo upoznati ih sve.
Gracie u seriji utjelovljuje lik sluškinje Hazel, a njezina uloga između ostalog zahtijeva nošenje velikih srebrnih pladnjeva te košara s poslasticama, međutim, kako kaže, pazila je da nosi predmete odgovarajuće veličine kako joj ne bi ispali tijekom snimanja scena.
– Pazila sam da nosim stvari odgovarajuće veličine koje ne mogu ispustiti u scenama, pazeći na ruku kako ne bih slučajno pokvarila nijedan snimak – istaknula je McGonigal.
Fizički nedostatak njenog lika spominje se kratko u seriji u razgovoru između dvoje likova, Benedicta i njegove majke Violet, gdje ga majka pita predstavlja li Hazelina skraćena ruka problem, na što joj on odgovara da nije problem dokle god ona može obavljati svoj posao.
Glumački kostimi za lik sluškinje bili su u potpunosti prilagođeni njoj.
– Moja ruka je dio mene, ona jest moj produžetak ali nije sve što ja jesam – naglasila je McGonigal.
Reakcije publike na lik sluškinje Hazel, ali i na cijelu četvrtu sezonu, od samog njezinog izlaska bile su fantastične.
– Na internetu se stvaralo toliko sadržaja o ljudima s različitim udovima ili općenito s invaliditetom, toliko im se svidjelo, bilo je nevjerojatno.
Gracie kaže kako je sretna što svojom glumom utiru put drugim osobama s invaliditetom u glumačku industriju.
– Kad bi se više osoba s invaliditetom usudilo ući u svijet glume bilo bi više posla za svakoga od nas. Zato osobe s invaliditetom ne bi trebale biti obeshrabrene nego se samo trebaju usuditi, proći obuku i početi se baviti se glumom – zaključila je McGonigal.
Dobivanjem uloge u seriji Bridgerton, Gracie McGonigal otvorila je nova vrata, vrata inkluzivne glumačke industrije dostupne svakom glumcu bez obzira na njihove različitosti, odnosno invaliditet.
Da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, dakle 24 sata asistencije, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba
In Portal u cijelosti objavljuje članak, koji potpisuje magistar informacijskih znanosti Marko Arambašić, u kojemu autor analizira sve manjkavosti novog Pravilnika o osobnoj asistenciji. Stavovi autora ne odražavaju nužno i stajališta redakcije In Portala.
Dok se posljednjih tjedana u javnosti govori o inkluzivnim karticama, kontroli trošenja inkluzivnog dodatka i novim administrativnim pravilima, daleko ozbiljnija stvar prolazi gotovo neprimjetno, novi pravilnik o osobnoj asistenciji koji bi mogao dugoročno pogoditi upravo one osobe kojima je pomoć najpotrebnija.
Ministar rada i socijalne politike Alen Ružić je javno govorio o digitalnim karticama i uvjeravao javnost da cilj nije kontrola nego ‘dobrobit korisnika’, dok su udruge upozoravale na stigmatizaciju i dodatne prepreke za osobe s invaliditetom.
No upravo dok je javnost pratila tu priču, ispod radara je prolazio možda i važniji problem, a to je prijedlog pravilnika o procjeni potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije.
Na papiru taj pravilnik obećava mogućnost do 24 sata osobne asistencije dnevno.
U stvarnosti, prema detaljnoj analizi liste procjene, tih 24 sata ne može dobiti nitko.
I ne, problem nije matematika. Problem je što osoba koja bi mogla zadovoljiti sve uvjete zapravo ne postoji. Problem je što je sustav postavljen kao klasična Kvaka 22.
Da bi korisnik ostvario maksimalnu satnicu, mora biti osoba s najtežim stupnjem invaliditeta, potpuno ovisna o tuđoj pomoći, nesposobna za samostalno kretanje, hranjenje, higijenu i osnovne životne funkcije.
Ali istovremeno ta ista osoba mora svakodnevno koristiti javni prijevoz i osobni automobil, odlaziti liječniku, raditi ili studirati, sudjelovati u kulturnim, sportskim i društvenim događanjima, imati maloljetno dijete, održavati intenzivne socijalne kontakte i imati aktivan svakodnevni život.
Dakle, da bi dokazao da ti treba maksimalna pomoć, moraš istovremeno dokazati da funkcioniraš gotovo kao osoba kojoj ta pomoć ne treba.
To je suština Kvake 22.
Ako imaš dovoljno težak invaliditet da ti treba 24 sata asistencije, ne možeš skupiti maksimalne bodove radi paradoksalnih stavki.
Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite
Europska komisija predstavila je početkom ovog ožujka Strategiju EU za ravnopravnost spolova u sljedećih pet godina, a već je sada izazvala golemu zabrinutost među organizacijama koje okupljaju osobe s invaliditetom.
– Zabrinuti smo što Strategija ostaje slaba jer ne postavlja pravno obvezujuće mjere i uvelike zanemaruje situaciju žena i djevojčica s invaliditetom – poručuju iz Europskog foruma za osobe s invaliditetom (EDF).
Žene i djevojčice s invaliditetom, navodi dalje EDF, suočavaju se s višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije u svim područjima obuhvaćenim Strategijom, uključujući zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu skrb i zaštitu od nasilja.
Ono što posebno brine jest činjenica da Strategija ne uključuje strukturne mjere ili namjenske ključne akcije za rješavanje njihove situacije.
Općenito se u uvodu Strategije spominje ‘stvaranje uvjeta za sve da slobodno biraju svoj životni put, napreduju i vode, bez obzira na svoj invaliditet’. Usto Strategija prepoznaje da ‘nejednakosti koje se isprepliću pogoršavaju prepreke pristupu zdravstvenoj skrbi i mogu dovesti do diskriminacije u liječenju, na primjer za žene s invaliditetom’. Naglašava se također da je jaz u zapošljavanju među spolovima posebno izražen za žene s invaliditetom. Spominje se i osiguravanje pristupa obrazovanju i uklanjanje prepreka, što je posebno hitno za djecu s invaliditetom.
Možda to i zvuči korisno i lijepo, no ove reference ostaju općenite i nisu popraćene konkretnim akcijama ili političkim inicijativama koje su posebno usmjerene na žene i djevojčice s invaliditetom.
Dokument ne spominje prava zajamčena Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom, a također ne rješava ni prisilnu sterilizaciju žena i djevojčica s invaliditetom, što je ozbiljno kršenje ljudskih prava koje se i dalje događa u nekim europskim zemljama.
Pristupačnost i razumna prilagodba temeljni su zahtjevi za osiguranje jednakog sudjelovanja osoba s invaliditetom u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvu i javnom životu, no u Strategiji se ti zahtjevi zanemaruju – navode iz EDF-a.
– Odsutnost ovih pitanja izaziva zabrinutost oko toga hoće li Strategija učinkovito doprinijeti unapređenju prava žena i djevojčica s invaliditetom.
– Intersekcionalnost se mora prevesti u konkretne akcije Strategija se odnosi na intersekcionalni pristup. Međutim, intersekcionalnost mora ići dalje od općih izjava i biti prevedena u konkretne politike, financiranje i zakonodavne inicijative. Intersekcionalnost se manifestira na različite načine za žene i djevojčice s invaliditetom. Na primjer, kroz više stope siromaštva, prepreke u pristupu uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja i skrbi, povećani rizik od nasilja za one koji žive u stambenim ustanovama. Pozivamo Europsku komisiju da se smisleno angažira s organizacijama osoba s invaliditetom, posebno onima koje predstavljaju žene i djevojčice s invaliditetom – apeliraju iz EDF-a.
Strategija ne nudi rješavanje ključnih pitanja poput nasilja nad ženama s invaliditetom, prisilnoj sterilizaciji, pristupu zdravstvenoj skrbi, mogućnostima zapošljavanja, uključivim obrazovanjem i pružanjem razumnog smještaja za žene i djevojčice s invaliditetom.
– Postizanje rodne ravnopravnosti u Europi neće biti moguće ako se prava žena i djevojčica s invaliditetom u potpunosti ne priznaju i ne zaštite – poručuju iz EDF-a
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa
Poslušaj članak
Nedavno je u hotelu Miramare održana je Modna revija inkluzije u organizaciji Udruge Uspjeh, događaj koji je na poseban način proslavio različitost, prihvaćanje i zajedništvo.
Večer je bila posvećena ljudima, njihovim osobnostima i unutarnjoj snazi, stavljajući u drugi plan poteškoće te naglašavajući vrijednost svakog pojedinca.
Vizija ovog događaja bila je jasna i snažna: osobe s invaliditetom nisu samo promatrači, već aktivni nositelji programa. Upravo su oni bili u središtu zbivanja, sudjelujući kao modeli, voditelji i domaćini, čime su pokazali svoju kreativnost, sposobnosti i autentičnost.
Program je dodatno obogaćen umjetničkim radovima koje su članovi izradili uz pomoć asistenata, stvarajući bookmarkse i kartice zahvalnosti koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne.
Atmosfera večeri bila je ispunjena emocijama, toplinom i iskrenom radošću. Svaki trenutak na pozornici bio je podsjetnik da prava ljepota dolazi iznutra, iz srca i osobne priče svakog pojedinca. Revija nije bila samo prikaz odjeće, već simbol životnih iskustava, hrabrosti i jedinstvenosti koja se očitovala u svakom pokretu sudionika. Publika je svjedočila snažnoj poruci da ljepota ne leži u jednakosti, već u raznolikosti i mogućnosti da svatko bude ono što jest.
Vrhunac večeri obilježila je snažna poruka da svatko zaslužuje biti viđen, prihvaćen i voljen bez obzira na razlike. Događaj je nadmašio očekivanja organizatora, a dvorana je bila ispunjena pljeskom, suzama i podrškom koja nije jenjavala.
Na kraju su sudionici nagrađeni titulama i prigodnim darovima, čime je dodatno prepoznata njihova hrabrost i doprinos. Druženje se nastavilo uz zakusku, gdje su se razmjenjivali dojmovi i učvršćivao osjećaj zajedništva koji je obilježio cijelu večer.
Stolni tenisPrije 5 dana
Osobe s invaliditetomPrije 5 dana
Moderna vremenaPrije 1 dan
EU kutakPrije 5 dana
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 2 dana
KulturaPrije 6 dana