S ciljem podizanja svijesti o bolesti koja ozbiljno ugrožava život i opterećuje zdravstveni sustav, pod sloganom ‘Jesu li ti bubrezi dobro? – Otkrij bolest rano – zaštiti zdravlje svojih bubrega!’ 12. ožujka na zagrebačkom Trgu Petra Preradovića obilježen je Svjetski dan bubrega

Poslušaj članak

Od kronične bubrežne bolesti u Hrvatskoj boluje oko 300 tisuća osoba, odnosno između 10 i 12 posto populacije, a godišnje umre oko 700 osoba. U ranoj fazi bolesti simptomi su blagi ili izostaju te 40 posto oboljelih nije svjesno svoje dijagnoze. Stoga se kronična bubrežna bolest često otkrije u uznapredovaloj fazi kada su, i zbog komplikacija, lošiji ishodi liječenja.

Obilježavanje je tradicionalno organiziralo Hrvatsko društvo za nefrologiju, transplantaciju i dijalizu Hrvatskog liječničkog zbora (HDNDT) u partnerstvu s Koordinacijom hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo (HZJZ).

Tom prigodom liječnici i medicinske sestre informirali su građane o važnosti prevencije, pravodobnog prepoznavanja i mogućnostima liječenja kronične bubrežne bolesti. Građani su također mogli besplatno izmjeriti krvni tlak i šećer u krvi.

Predsjednik Hrvatskog društva za nefrologiju, transplantaciju i dijalizu HLK-a Mario Laganović istaknuo je da od kronične bubrežne bolesti obolijevaju osobe od 50 godina, ali i mlađe životne dobi, a vodeći uzrok bolesti su dijabetes i povišen krvni tlak.

– Prema Registru nadomještanja bubrežne funkcije, 53 posto bolesnika na dijalizi ima dijabetes ili povišen krvni tlak. U riziku za razvoj kronične bubrežne bolesti su pretile osobe i kardiovaskularni bolesnici te osobe s obiteljskom anamnezom – pojasnio je Laganović.

U Hrvatskoj se kod 500 bolesnika godišnje započinje nekom metodom nadomještanja bubrežne funkcije, a svi su oni kandidati za transplantaciju bubrega. Međutim, postoje novi lijekovi kojima se bolest može učinkovito liječiti ukoliko se rano otkrije.

Laganović je istaknuo važnost panela za rano otkrivanje kronične bubrežne bolesti koji su zajednički razvili HDNDT i KoHOM. Interaktivni digitalni alat u elektroničkom kartonu pacijenta pomaže liječnicima obiteljske medicine u ranom otkrivanju i liječenju bolesti. U 18 mjeseci kroz ovaj sustav prošlo je 27 tisuća pacijenata.

Pomoćnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba Mirela Šentija Knežević istaknula je važnost prevencije.

– Grad Zagreb će i dalje provoditi akciju ‘Štampar u kvartu’ kako bi se otkrili pacijenti s rizicima za nastanak kronične bubrežne bolesti kao što su povišeni krvni tlak. Međutim, sugrađani i sami trebaju učiniti nešto za svoje zdravlje, odnosno kontrolirati svoju bolest, više se kretati i redovito odlaziti na preventivne preglede – objasnila je Šentija Knežević.

Naglasila je da u sklopu Doma zdravlja Istok djeluje izvanbolnički dijalizni centar, što je jedan nadstandard u gradu Zagrebu.

Svoje iskustvo života s kroničnom bubrežnom bolešću podijelila je književnica Rujana Jeger. Njezina majka također je bolovala od ove bolesti.

– Majka je bila dugo godina na dijalizi i imala je dvije transplantacije. Stoga sam bila svjesna da ću naslijediti bolest. Međutim, trudila sam se pridržavati savjeta vezano za tjelovježbu i prehranu, što mi je pomoglo da ne dođe ranije do dijalize koja je najavljivana. Na dijalizu sam krenula prije tri mjeseca s 57 godina, 27 godina kasnije nego što je krenula na dijalizu moja majka – ispričala je Jeger.

Naglasila je da ju je odlazak na dijalizu teško pogodio, ali je prevladala krizu i naučila živjeti s time te je spremna i za transplantaciju bubrega s obzirom da je na listi čekanja.

Svoju je vrijednost Waldorfska pedagogija dokazala i u Urihovom pogonu keramike, dakle na mjestu gdje se, baš kao i u njihovoj školi, stvara kroz srce, um i ruke

Poslušaj članak

Klinci i klinceze iz Waldorfske škole u Zagrebu, učenici 3. razreda, jučer su svojim veselim i zaigranim duhom podigli ‘radnu temperaturu’ u proizvodnim pogonima ustanove URIHO na Kajzerici.

Waldorfski su učenici, naime, upoznavali tajne zanata u pogonima ortopedije te odjela vezilje u Urihovoj konfekciji, a zavidnu su kreativnost iskazali u odjelu keramike, stvarajući vlastite artefakte.

Ova je škola, smještena u zagrbačkom Sigetu, stekla ugled kao ustanova koja u svom kurikulumu poseban značaj pridaje umjetnosti i praktičnom radu s prirodnim materijalima, kroz koji izražavaju osobnost i kreativnost, te svjedoče da je kvalitetno obrazovanje daleko iznad pukog usvajanja činjenica.

Svoju je vrijednost Waldorfska pedagogija dokazala i u Urihovom pogonu keramike, dakle na mjestu gdje se, baš kao i u njihovoj školi, stvara kroz srce, um i ruke.

– Posjet ustanovi URIHO za nas je sjajna stvar, ponajprije stoga što ovdje možemo vidjeti toliko različitih područja. Baš ovdje, u Urihovim pogonima na Kajzerici, naši trećaši mogu vidjeti koliko je važna ta povezanost među ljudima, da ne možemo jedni bez drugih, da moje ruke rade za drugoga, te druge ruke rade za trećeg i da je to krug koji je neraskidivo povezan – kaže nam Aleksandra Belković, ravnateljica Waldorfske škole u Zagrebu.

Waldorfska pedagogija, stara više od jednog stoljeća, u Hrvatskoj djeluje više od 30 godina. Zagrebačka škola prva je otvorena, kasnije i one u Rijeci, Osijeku i Istri, a ove godine s radom kreće još jedna škola u Čakovcu. Dakle, Hrvatska sve više prepoznaje Waldorfski princip obrazovanja – važno je raditi rukama, misliti i srcem, a ne samo glavom.

– Društveni aspekt je jako bitan u našoj školi i jako smo ponosni na njega. Od prvog razreda imamo taj ritmički dio, gdje cijeli razred, prvih 45 minuta, u krugu zajedno, pjeva, recitira, sudjeluje u matematičkim igrama, i tome slično – dodaje ravnateljica Belković.

– U prvom razredu nemamo ni stolova ni stolica, već se sve radi u pokretu. Ali rezultati koji kasnije dolaze iznenađuju naše posjetitelje i roditelje, jer ispada da se stalno igramo dok učimo, i zapravo, na drugačiji način, dolazimo do potpuno istih rezultata kao i u drugim školama. Ono što želimo je da se naša djeca razvijaju u zdrave, zrele ljudi, a da to i postižemo vidimo u našim bivšim učenicima. Vidimo to i u zadovoljstvu roditelja, jer nam na školovanje dolazi sve više djece – kaže Belković.

Predstavljeni su rezultati projekata SEE ME i SEE ME 2, kroz koje su razvijene smjernice, alati i edukacije s ciljem bolje pripremljenosti sustava za pružanje podrške osobama s invaliditetom tijekom izvanrednih događaja

Poslušaj članak

U Zadru je od 4. do 6. ožujka 2026. godine održana regionalna radionica u okviru Inicijative za spremnost i prevenciju katastrofa za Jugoistočnu Europu (DPPI SEE), posvećena razmjeni iskustava i najboljih praksi iz projekata SEE ME i SEE ME 2, usmjerenih na unapređenje sigurnosti osoba s invaliditetom u hitnim i kriznim situacijama.

Radionica je okupila predstavnike nadležnih institucija i organizacija iz više zemalja regije – Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Rumunjske, Albanije, Srbije i Hrvatske – kao i predstavnike Ravnateljstva civilne zaštite te glavnog tajnika Tajništva DPPI SEE Radu Rajkovchevskog.

Tijekom radionice sudionici su razmijenili iskustva i primjere dobre prakse u razvoju inkluzivnog sustava civilne zaštite, s posebnim naglaskom na potrebe osoba s invaliditetom u kriznim situacijama. Predstavljeni su rezultati projekata SEE ME i SEE ME 2, kroz koje su razvijene smjernice, alati i edukacije s ciljem bolje pripremljenosti sustava za pružanje podrške osobama s invaliditetom tijekom izvanrednih događaja.

U radu radionice sudjelovali su i predstavnici organizacija osoba s invaliditetom iz Hrvatske, koji su govorili o iskustvima i izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susreću tijekom kriznih situacija, osobito kada je riječ o komunikacijskim preprekama, mobilnosti te pristupu informacijama i uslugama.

Predstavljeni su i konkretni alati koji doprinose inkluzivnijem upravljanju rizicima, među kojima su Registar osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj te primjena geografskog informacijskog sustava (GIS) u planiranju i upravljanju kriznim situacijama.

Zaključeno je kako je razmjena znanja, iskustava i konkretnih rješenja ključna za jačanje regionalne suradnje i izgradnju otpornijeg, pristupačnijeg i inkluzivnijeg sustava civilne zaštite, u kojem su potrebe osoba s invaliditetom ravnopravno uključene u sve faze planiranja i djelovanja.