Flush prikazuje osnovne informacije o svakom toaletu, poput toga je li besplatan ili se plaća, zahtijeva li ključ za pristup i, ono što je posebno važno, ima li pristup za osobe s invaliditetom

Poslušaj članak

Aplikacija Flush Public Toilets/Restrooms, koju je razvio Sam Ruston, namijenjena je brzom pronalaženju javnih toaleta diljem svijeta.

U bazi ima više od 200 tisuća lokacija, a korisnicima omogućuje da jednostavno pronađu najbliži toalet putem karte ili popisa. Posebnost aplikacije je što radi i bez internetske veze, pa se može koristiti i u područjima gdje nema signala ili mobilnih podataka.

Flush prikazuje osnovne informacije o svakom toaletu, poput toga je li besplatan ili se plaća, zahtijeva li ključ za pristup i, ono što je posebno važno, ima li pristup za osobe s invaliditetom.

Korisnici tako mogu odmah vidjeti postoji li mogućnost korištenja toaleta osobama u invalidskim kolicima ili s drugim teškoćama u kretanju. Ova značajka posebno je istaknuta u opisu aplikacije na Google Playu i App Storeu.

Aplikacija ima jednostavno sučelje i omogućuje navigaciju do odabranog toaleta putem Google Mapsa. Podaci o lokacijama prikupljaju se iz otvorenih izvora, ali i kroz doprinos samih korisnika koji mogu dodavati ili ažurirati informacije.

Premda Flush prikazuje ima li toalet pristup za osobe s invaliditetom, ne navodi uvijek detaljne tehničke podatke, poput širine ulaza, visine sanitarija ili postojanja rukohvata, pa se preporučuje dodatna provjera u slučaju potrebe za potpuno prilagođenim prostorom.

Flush je donekle praktična, besplatna i globalno dostupna aplikacija koja olakšava pronalazak najbližeg javnog toaleta, a posebno je korisna osobama s invaliditetom jer uključuje podatke o pristupačnosti objekata.

Analizirajući slinu 30 ljudi koji su oboljeli od srčanog zatajenja, test njihove sline u 81% slučajeva poklapao se s uobičajnim testom za mjerenje S100A7 proteina

Iako se ovdje ne radi o potpunom srčanom zastoju, ovo stanje nikako nije za zanemariti. Dobra vijest je da će se od sada ova dijagnoza moći brže ustanoviti pomoću novorazvijenog testa, piše ScienceAlert.

Kada srce potpuno stane to u većini slučajeva znači kraj života za čovjeka, dok je kod srčanog zatajenja pravovremenom intervencijom moguće osobi spasiti život.

Razlika između ta dva stanja je u tome što do zatajenja srca dolazi kada srce iz nekog razloga počne slabije pumpati krv. Iz tog razloga tjelesna tkiva ostaju bez kisika i ne uspijevaju otkloniti štetne tvari iz organizma.

Najveći problem je to što su simptomi kod ovog stanja dosta slični drugim zdravstvenim tegobama zbog čega ljudi ne uspiju razaznati da se radi o srčanom zatajenju. Upravo zato pacijentima se prava dijagnoza otkrije tek kada bolest već uzme maha.

Pozitivna stvar je ta što se ovo stanje može liječiti, ako se otkrije na vrijeme. Liječnici su otkrili kako se srčani zastoj može otkriti mjerenjem određenog proteina u organizmu.

Riječ je o proteinu S100A7. Znanstavnici tvrde kako je razina ovog proteina dva puta veća kod pacijenata kojima prijeti zatajenje srca, u odnosu na ljude koji taj rizik nemaju.

Naime, razina spomenutog proteina u organizmu može se provjeriti putem m-RNA testa koji se radi tako što se uzme uzorak sline pacijenta.

Analizirajući slinu 30 ljudi koji su oboljeli od srčanog zatajenja, test njihove sline u 81% slučajeva poklapao se s uobičajnim testom za mjerenje S100A7 proteina.

Iako je m-RNA test otkrio problem sa srčanim zastojem kod pacijenata u jako velikom postotku, morat će ga se testirati na puno većoj bazi ispitanika kako bi se smatrao relaevantinim za otkrivanje ovog stanja.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Biosensors and Bioelectronics.

Ljudi nisu jedini koji osjećaju svrbež. I životinje se češu – psi i mačke, ali i majmuni, ptice pa čak i ribe. To je drevni refleks koji nam je svima ostao kao obrambeni mehanizam – način da se zaštitimo od parazita i drugih iritacija na koži

Svi znamo onaj osjećaj kad nas zasvrbi ruka, noga, uho ili leđa na mjestu do kojeg nikako ne možemo dohvatiti. Pogotovo mi nepokretni znamo kako je to pa hvatamo češalj ili bilo što drugo kao ‘produžetak ruke’ samo da riješimo svrab agoniju. Koje olakšanje… mislimo kad se napokon počešemo.

Svrbež (ili kako ga znanstvenici zovu – pruritus) je način na koji nam tijelo poručuje da se nešto događa na koži. To može biti ubod komarca, alergijska reakcija, suha koža, znoj, ili čak samo prašina.

U tim trenucima, posebni živčani završeci u koži šalju signal do mozga da se nešto događa

Mozak taj signal prepoznaje kao svrbež, a naš prirodni odgovor je – počešati se. Kada to učinimo, mozak istovremeno prima novi signal: laganu bol ili pritisak.

Taj novi osjećaj na trenutak ‘ugasí’ svrbež jer živci koji prenose bol mogu ‘nadglasati’ one koji prenose svrbež. Zato češanje donosi kratkotrajno olakšanje, a ponekad i osjećaj ugode.

Problem je što češanje često ne rješava uzrok svrbeža – naprotiv, može pogoršati stvar. Ako se previše grebemo, možemo oštetiti kožu, napraviti male ranice, a to onda otvara vrata bakterijama i upalama. Zato liječnici kažu: ‘Počeši se jednom-dvaput ako baš moraš, ali nemoj pretjerivati’.

Zanimljivo je da svrbež može biti ‘zarazan’, baš kao i zijevanje. Ako vidite nekoga tko se češe, velika je šansa da ćete i vi početi osjećati svrbež. To se događa zato što naš mozak koristi tzv. ‘zrcalne neurone’ – oni nas nesvjesno potiču da oponašamo tuđe geste i osjećaje.

Ljudi nisu jedini koji osjećaju svrbež. I životinje se češu – psi i mačke, ali i majmuni, ptice pa čak i ribe. To je drevni refleks koji nam je svima ostao kao obrambeni mehanizam – način da se zaštitimo od parazita i drugih iritacija na koži.

Dakle, sljedeći put kad vas zasvrbi, sjetite se: to je samo vaš mozak koji pokušava pomoći koži da se obrani. Češanje donosi kratko zadovoljstvo, ali prava pomoć dolazi kad otkrijemo što je svrbež uzrokovalo – i riješimo to.