Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Savezi osoba s invaliditetom održali su 9. studenoga u Zagrebu treći regionalni sastanak s predstavnicima gradova i županija te poslodavcima

Poslušaj članak

Neformalni sastanak organizirala je Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH u suradnji s 13 nacionalnih saveza s ciljem poboljšanja položaja osoba s invaliditetom i jačanja međusobne suradnje saveza s jedinicama lokalne i regionalne samouprave i poslodavcima. Sastanku su se odazvali predstavnici sedam županija i 11 gradova.

U prigodnom govoru predsjednica SOIH-a Marica Mirić rekla je kako savezi ne ukazuju samo na probleme osoba s invaliditetom nego donose i prijedloge rješenja. Naglasila je kako je savezima bitna suradnja s gradovima i općinama jer se život osoba s invaliditetom odvija u lokalnoj zajednici te je sastanak prigoda da se čuje što se na lokalnoj razini radi za ove osobe.

Tijekom sastanka savezi su predstavili svoj rad, dosadašnju suradnju s jedinicama lokalne i regionalne samouprave te iznijeli viziju buduće suradnje, a gradovi i županije također su predstavili suradnju sa savezima.

U svom obraćanju Branimir Šutalo iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom rekao je da Grad Zagreb dobro surađuje s udrugama osoba s invaliditetom u kreiranju javnih politika te rješavanju prometnih problema. Naglasio je da je Grad Zagreb donio novu Strategiju za izjednačavanje mogućnosti za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom za razdoblje od 2027. do 2030., koja je usmjerena na unaprjeđenje kvalitete života, razvoj usluga podrške te stvaranje pristupačnijeg i uključivijeg Zagreba.

Jasna Grgurić Malović iz Grada Rijeke istaknula je dobru suradnju s udrugama osoba s invaliditetom. Grad Rijeka intenzivno radi na uklanjanju fizičkih i arhitektonskih barijera kako bi se poboljšala pristupačnost i mobilnost osoba s invaliditetom. Važan projekt u ostvarenju ovog cilja je „Otklonimo barijere“, u sklopu kojeg osobe s invaliditetom i stručne službe gradske vlasti obilaze lokacije u užem središtu grada.

Andreja Bobek iz Grada Varaždina istaknula je kako Gradska uprava u udrugama osoba s invaliditetom vidi važnog partnera. Ove godine pokrenuta je platforma za učenje znakovnog jezika Znakovni.hr u suradnji Grada Varaždina, Udruge gluhoslijepih Varaždinske županije i jednog roditelja.

Zamjenica župana Krapinsko-zagorske županije Jasna Petek istaknula je da su udruge osoba s invaliditetom u ovoj županiji zagovarateljice prava, pružateljice socijalnih usluga te poslodavci. Dodala je da su ove udruge Županiji važan partner u donošenju mnogih odluka, a osobito doprinose osiguravanju pomoćnika u nastavi djeci s teškoćama u razvoju.

Na sastanku je istaknuto da su veliki problemi udruga nedostatak kontinuiranog financiranja usluga i nedostatak stručnog kadra, a s nedostatkom tog kadra suočavaju se i pojedine županije. Izražena je želja da se ojača suradnja jedinica lokalne i regionalne samouprave s udrugama osoba s invaliditetom.

U ime poslodavca obratila se Mirela Vrbanac iz Zračne luke Zagreb, koja je istaknula da tvrtka zapošljava i osobe s invaliditetom te je za djecu s teškoćama u razvoju otvorila senzornu sobu. S obzirom na značajan broj putnika s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, prostor Zračne luke prilagođen je tim osobama.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Iza udruge su desetljeća borbe za prava, ravnopravnost i bolje životne mogućnosti njezinih članova, a njezina misija nastavlja se i danas

Poslušaj članak

Udruga slijepih Međimurske županije obilježila je velikih 75 godina djelovanja. Svečanost tim povodom održana je 21. listopada u Katoličkom domu u Čakovcu, gdje su se okupili uzvanici i članovi kako bi obilježili ovu vrijednu obljetnicu.

Ovo je samo mali dio priče o dugogodišnjem radu udruge, njezinoj važnosti za članove i svemu što je tijekom desetljeća učinila za bolji i kvalitetniji život slijepih i slabovidnih osoba u Međimurju.

Priča o udruzi počinje 27. srpnja 1951. godine, kada je osnovan tadašnji Savez slijepih, općinska organizacija Čakovec. Osnovali su ga entuzijasti koje je povezivala želja za pozitivnim promjenama u društvu i borba za prava slijepih osoba.

Među osnivačima bili su Anđela Brlek, Valent Brlek, Leopold Vilić, Dragica Vilić, Konrad Herjavec, Josip Strelec, Franjo Bogdan, Marija Nikolić, Stjepan Vlah, Zorica Sklepić i Josip Jagec.

U prvim desetljećima djelovanja, tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, udruga se ponajviše bavila zapošljavanjem i stambenim zbrinjavanjem odraslih slijepih osoba. Nakon školovanja u Zagrebu, mnogi su se vraćali u Međimurje i zapošljavali kao telefonisti ili tvornički radnici.

Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina članovima se počela pružati i jednokratna financijska pomoć, osobito onima najugroženijima. Udruga tada nije imala vlastite prostorije pa su se sastanci i druženja održavali u nekadašnjoj zgradi općine, na mjestu današnje zgrade Međimurske županije.

Važan iskorak u samostalnosti slijepih osoba dogodio se nakon što je 1982. godine u Centru „Vinko Bek” u Zagrebu otvoren odjel za kasnije oslijepljele osobe, gdje su se provodile rehabilitacija i prekvalifikacija. Jedna članica međimurske udruge ondje je završila obuku samostalnog kretanja uz pomoć dugog bijelog štapa. Po povratku u Međimurje počela je primjenjivati stečene vještine, postavši primjer i poticaj drugim slijepim osobama.

Devedesete godine donijele su novo razdoblje u životu slijepih osoba. Sve se više radilo na njihovoj ravnopravnosti i uključivanju u društvo. Posebno važan pomak ostvaren je u obrazovanju. Slijepa djeca počela su se uključivati u redovne škole uz prilagodbu nastavnih metoda.

Međimurske predškolske ustanove bile su među prvima u Hrvatskoj koje su primjenjivale model integracije slijepe djece, pridonoseći kvalitetnijem obrazovanju i stvaranju jednakih mogućnosti.

Danas su slijepe osobe aktivno uključene u rad udruge i njezina upravljačka tijela, ali i u senzibilizaciju javnosti o svojim svakodnevnim potrebama i izazovima. Svojim primjerom pokazuju da sljepoća ne znači odustajanje od rada, aktivnog života i sudjelovanja u zajednici.

Posebna pozornost posljednjih godina usmjerena je na obrazovanje i zapošljavanje mladih. Udruga nastoji svakom članu pristupiti individualno, pružiti mu potrebnu podršku te stvoriti što bolje uvjete za uključivanje u radni proces.

Među važnijim projektima ističe se „Razvoj društvenog poduzetništva za slijepe osobe”, sufinanciran sredstvima Europskog socijalnog fonda i Državnog proračuna Republike Hrvatske. U sklopu projekta otvoren je salon za masažu Lumbago, u kojem je zaposlen certificirani medicinski maser, visoko slabovidna osoba. Prije zaposlenja bio je nezaposlen, a rad u salonu pružio mu je priliku za profesionalnu i društvenu integraciju.

I nakon 75 godina djelovanja udruga nastavlja svoju misiju. Među aktualnim ciljevima ističu se zagovaranje sustavnog financiranja udruga kroz rad u upravljačkim tijelima Hrvatskog saveza slijepih te zapošljavanje stručnjaka, poput socijalnog radnika ili radnog terapeuta, koji bi članovima pružali dodatnu podršku.

Iza 75 godina rada stoje brojne životne priče, trud, borba za prava i ostvareni uspjesi. Od prvih osnivača koji su 1951. godine postavili temelje udruge do današnjih članova koji nastavljaju graditi društvo jednakih mogućnosti, njezina je misija ostala ista – pružati podršku, poticati samostalnost i osiguravati dostojanstven i ispunjen život slijepim i slabovidnim osobama.

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Gluhoslijepa kiparica Sanja Fališevac voli putovati, ali joj je važno i da njezina putovanja imaju dublji smisao i cilj. Kad putuje, redovito spaja ugodno i korisno pa obilazi muzeje, upoznaje i otkriva druge autore i njihova djela

Poslušaj članak

Kao posebno drago i važno iskustvo ističe nedavni odlazak u Državni taktilni muzej Omero u Anconi, gdje je imala priliku „vidjeti“, točnije, opipati brojne svjetske znamenitosti. Naime, ovaj muzej, čiji su idejni začetnici slijepi supružnici i ljubitelji umjetnosti Aldo Grassini i Daniela Bottegoni, ne samo da je u potpunosti prilagođen slijepim osobama već se u njemu mogu razgledati i opipati makete brojnih svjetskih atrakcija, od Koloseja preko Partenona pa do plošnih modela poznatih slika poput „Guernice“ Pabla Picassa te reljefa Rafaelovih slika. U ovom muzeju, nazvanom po slavnom slijepom grčkom pjesniku Homeru, nalaze se i vjerne replike nekih od najpoznatijih skulptura na svijetu.

– Volim da putovanje ima dublji smisao, ne volim obilaziti sve na brzinu, volim upiti putovanja, a ne da ih zaboravim za par dana. Takva putovanja meni nemaju smisla. Ja ne mogu izabrati neki grad za putovanje samo zato što je razvikan ili zato što ima dobru hranu. Nedavno smo bili u Anconi radi galerije Omero koja je posvećena slijepima. Osnovale su je slijepe osobe koje su puno putovale, a u svjetski slavnim muzejima nisu ništa smjele dotaknuti pa su odlučile u Italiji otvoriti galeriju za slijepe. Ta mi je galerija najbolje što sam doživjela u Italiji. U prizemlju je bilo jako puno skulptura od antike do 19. stoljeća i tu sam napokon mogla opipati i vidjeti što prije nisam mogla, a što je važno u povijesti umjetnosti. Ja sam mislila da je Kolosej ruševina, a tek sam u ovom muzeju otkrila kako on izgleda. Sama Ancona bila mi je dosadna, ali mi se svidjelo što smo bili smješteni u povijesnom dijelu grada i u apartmanu je sve bilo starinsko, osim kupaonice – ispričala nam je Fališevac.

U Anconi joj se posebno svidjelo što se na polici unutar katedrale nalaze kartonski reljefni panoi koji taktilno prikazuju pročelje katedrale te se Brailleovim pismom opisuje gdje se što nalazi kako bi i slijepe osobe mogle „vidjeti“ kako katedrala izgleda. Istaknula je da bi takvu praksu trebalo primjenjivati i u Hrvatskoj, pogotovo jer su takve makete napravljene od jeftinih materijala.

– To su materijali koji nisu skupi, ali su funkcionalni i korisni. Zašto toga kod nas nema? Nego samo pričaju da je sve skupo. Kod nas očito nema volje, a u Italiji su se potrudili i pokazali kako se može – ističe Fališevac.

U Italiji, točnije u Ceseni, naša je kiparica svojedobno upoznala i poznatog talijanskog kipara Felicea Tagliaferrija, koji se također bori da umjetnost bude pristupačna svima, a posebno slijepima i slabovidnima. Njegov je moto „Zabranjeno je ne dirati“.

– Najviše su mi se usjekla u pamćenje putovanja u Ravennu i Cesenu u Italiji. Otišla sam tamo kako bih se upoznala sa slijepim kiparom Feliceom Tagliaferrijem, da mi pokaže kako radi s kamenom. U Ceseni sam bila i u povijesnoj knjižnici Malatestiani, u kojoj se čuvaju izuzetno vrijedne knjige s listovima od janjeće kože. Nikome to ne daju dirati. A meni su dopustili zahvaljujući vodičici čiji je otac slijep i koja mi je u dogovoru s knjižnicom to omogućila – prisjetila se, između ostalog.

Pri dolasku u novi grad Fališevac najprije osjeti njegovu atmosferu i energiju kojom zrači. A intenzivno doživljava gradove i kroz mirise.

– Osjetim taj puls, kako grad diše, kako miriše. Kad sam izašla s aerodroma u Tallinnu, mislila sam kako će to biti osjećaj kao kad sam na moru, ali zrak u Tallinnu imao mi je miris po socijalizmu. Bio je to miris kojeg se sjećam iz vremena s početka 70-ih, kad sam bila dijete. Svaka trgovina i svaka zgrada u koju smo ušli imala je miris starog, pa čak i ako je najmodernije uređena. Mislim da je to više atmosfera nego smrad. Inače, uz opis koji mi daje moja pratnja, dojam o izgledu nekog mjesta dobivam kroz opip, odnosno dodirivanjem zanimljivih detalja povijesnih građevina, vrata, prozorskih rešetki, ograda, cvijeća, spomenika. To mi daje neku sliku uz ono što osjetim – ispričala nam je. A otkrila nam je i kako joj je u planu posjetiti Vječni grad.

– Voljela bih u Rim da me inspirira. Ja ne mogu u Rim s turističkom grupom jer dok ja vidim jedan stup, oni već odu daleko. Zato moramo drugačije. Ili otići s grupom pa dogovoriti drukčiji tempo ili otići sama s pratnjom. Čovjek ima dušu, čovjek ne putuje samo da bi njegove oči gledale. Što imate samo od gledanja? Naši osjećaji i potrebe nisu drugačiji – naglasila je.

A iako mnoge turiste Pariz razočarao, našoj kiparici on je ostao u jako lijepom sjećanju.

– Bili smo smješteni kod jedne žene s kojom se još uvijek dopisujem za Božić. Nismo mogli puno obići jer je bilo vrijeme praznika i dosta je toga bilo zatvoreno, ali Pariz mi je dugo vremena ostao u pamćenju. Zbog toga sam bila i učila francuski jezik. Učila sam ga deset godina pa sam poslije prešla na talijanski – ispričala nam je, dodavši kako ne mora čovjek otići (pre)daleko da bi napunio baterije.

– Volim ići u Ljubljanu i druga manja mjesta u Sloveniji, a ne znam zašto, nešto me privlači tamo. Volim ići i na Rab, a na Lastovu mi je priroda bila toliko drukčija da sam imala osjećaj da mi ne treba više ništa. Nedavno sam bila i u Trakošćanu nakon 16 godina. Sada se u muzeju više toga može vidjeti i čuti, a manje je dostupno za slijepe nego prije. Sve je ograđeno konopima. Vodio nas je zaštitar koji je puno znao o povijesti i dao mi je dodirivati eksponate više nego što je smio, tako da sam ipak nešto doživjela. Bilo bi dobro da dopuste dodirivanje eksponata samo slijepim osobama. Da nije bilo ljudi i zaštitara, ja bih prekoračila konop. U Beču sam to napravila u dvorcu Schönbrunn i oglasio se alarm – prisjetila se Fališevac.

Za kraj vratili smo se na početak: na njezin rad. Naime, nismo propustili priupitati na čemu sada radi.

– Pripremam izložbu, ali nisam blizu kraja. Skulptura imam, ali nemam one najvažnije. Imam dva ciklusa koja bih htjela povezati. Prvi je bajkoviti ciklus, bit će tu različite skulpture od gospodara taštine, gospodara livada, gospodara šume… A drugi ciklus su jahači apokalipse, a tema je gospodar svijeta. Jedna od skulptura zvat će se gospodar vremena – otkrila nam je, između ostalog, Fališevac.

Moramo spomenuti i kako je na brojnim putovanjima, pa i u Anconi, s našom kiparicom u pratnji bila njezina dugogodišnja asistentica Martina Domanovac, inače povjesničarka umjetnosti, koja nam je i ustupila fotografije iz iznimno zanimljivog muzeja Omero.

Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.