Dobivanjem uloge u seriji Bridgerton, Gracie McGonigal otvorila je nova vrata, vrata inkluzivne glumačke industrije dostupne svakom glumcu
Poslušaj članak
Danas u svijetu kinematografije svjedočimo brojnim novim trendovima koji predstavljaju moderno doba filmova i serija. Ono što se nekada smatralo nepojmljivim na malim ekranima, sada je postalo normalno. Sve je postalo normalno osim jednoga – glumaca s invaliditetom.
Ova skupina glumaca još je uvijek slabo zastupljena u kinematografiji, ali i taj trend se polako mijenja. Zaslužna za mijenjanje slike, ili stava ljudi prema osobama s invaliditetom u glumačkoj industriji, je jedna od najvećih streaming platformi, popularni Netflix.
Naime, kako piše BBC, kada je mlada britanska glumica s invaliditetom Gracie McGonigal započinjala svoju glumačku karijeru nisu joj predviđali uspjeh. Pošto je Gracie rođena bez podlaktice lijeve ruke, većina kolega smatrala je kako će uvijek nailaziti na prepreke pri pronalasku glumačkog angažmana i da zbog toga nikada neće biti uspješna u tom poslu.
Kako tvrdi mlada glumica, ona nikada nije sebe gledala kao osobu s invaliditetom, nije uopće shvaćala da ga ima dok se nije počela profesionalno baviti glumom.
– Ja nisam ni znala da imam invaliditet, znam da to zvuči ludo jer doslovno nemam jednu ruku, ali kad sam počela raditi u kazalištu, shvatila sam da drugi ljudi vide moj invaliditet, a ne mene kao glumicu – ispričala je za podcast BBC Access All .
McGonigal je htjela postati glumica još od srednje škole pa je u šestoj godini srednje škole pohađala Brit School, instituciju za izvedbene i kreativne umjetnosti. Nakon što je stekla sveučilišnu diplomu dramske umjetnosti, kazala je da zbog invaliditeta nije mogla dobiti kvalitetnu glumačku ulogu.
– Dobivala sam prilično beskorisne razgovore o kastingu i o tome bih li bila dobra opcija za studenticu, znajući da možda neću imati posla u budućnosti jer možda neće biti uloge za mene – kazala je Gracie.
Kako bi se svidjela drugima, na audicijama je počela nositi protezu jer je smatrala kako će ljudi napokon početi cijeniti njezinu glumu, a ne gledati njezin invaliditet. Međutim, jedan od njezinih prijatelja nagovorio ju je da skine protezu.
– Samo sam pokušavala ugoditi drugim ljudima, umjesto da radim stvari koje su me činile sretnom.
Od kada je počela glumiti bez proteze, publika ju je prihvatila te je počela dobivati razne uloge, a proslavila ju je uloga koju je dobila u četvrtoj sezoni Netflixove hit serije Bridgerton. Ona je prva glumica s invaliditetom koja glumi u nekoj Netflixovoj seriji, prije nje to nikome nije pošlo za rukom.
Pridruživanje glumcima na setu ove serije za nju je bilo više od same glume. Kazala je kako ju je na početku bilo strah zato što su se mnogi glumci na setu poznavali iz prijašnjih sezona, dok ona nije poznavala nikoga.
– Za mene je to bilo više od samo dobivene uloge. Bili su tako ljubazni i divni, prihvatili su me raširenih ruku. Bilo je stvarno lijepo upoznati ih sve.
Gracie u seriji utjelovljuje lik sluškinje Hazel, a njezina uloga između ostalog zahtijeva nošenje velikih srebrnih pladnjeva te košara s poslasticama, međutim, kako kaže, pazila je da nosi predmete odgovarajuće veličine kako joj ne bi ispali tijekom snimanja scena.
– Pazila sam da nosim stvari odgovarajuće veličine koje ne mogu ispustiti u scenama, pazeći na ruku kako ne bih slučajno pokvarila nijedan snimak – istaknula je McGonigal.
Fizički nedostatak njenog lika spominje se kratko u seriji u razgovoru između dvoje likova, Benedicta i njegove majke Violet, gdje ga majka pita predstavlja li Hazelina skraćena ruka problem, na što joj on odgovara da nije problem dokle god ona može obavljati svoj posao.
Glumački kostimi za lik sluškinje bili su u potpunosti prilagođeni njoj.
– Moja ruka je dio mene, ona jest moj produžetak ali nije sve što ja jesam – naglasila je McGonigal.
Reakcije publike na lik sluškinje Hazel, ali i na cijelu četvrtu sezonu, od samog njezinog izlaska bile su fantastične.
– Na internetu se stvaralo toliko sadržaja o ljudima s različitim udovima ili općenito s invaliditetom, toliko im se svidjelo, bilo je nevjerojatno.
Gracie kaže kako je sretna što svojom glumom utiru put drugim osobama s invaliditetom u glumačku industriju.
– Kad bi se više osoba s invaliditetom usudilo ući u svijet glume bilo bi više posla za svakoga od nas. Zato osobe s invaliditetom ne bi trebale biti obeshrabrene nego se samo trebaju usuditi, proći obuku i početi se baviti se glumom – zaključila je McGonigal.
Dobivanjem uloge u seriji Bridgerton, Gracie McGonigal otvorila je nova vrata, vrata inkluzivne glumačke industrije dostupne svakom glumcu bez obzira na njihove različitosti, odnosno invaliditet.
Uvođenje priče o invaliditetu u seriju voljenu kao što je ‘Peppa Pig’ važan je korak prema stvaranju svijeta u kojem je sve moguće za djecu s teškoćama
Poslušaj članak
Silno uzbuđenje među klincima i klincezama izazvala je vijest da u novoj sezoni Peppe Pig, koja se počinje emitirati 23. ožujka, otkrivamo neke posve nove stvari o animiranim junacima koji su osvojili simpatije (predškolske) publike diljem svijeta.
U novoj sezoni, naime, otkrit ćemo da je jedan od ključnih likova popularnog dječjeg serijala, Peppin mlađi brat George, stekao invaliditet, što bitno mijenja dinamiku priče o slavnoj prasici i njezinoj obitelji. George ima oštećen sluh, gotovo je posve gluh, a kroz seriju pratimo kako se nosi sa svim izazovima koje invaliditet nosi.
– Više od 20 godina, ‘Peppa Pig’ je rasla uz obitelji diljem svijeta, a Georgeova evolucija odražava to putovanje – rekla je Esra Cafer iz Hasbroa, tvrtke koja stoji iza serijala.
– George je izrastao iz Peppinog znatiželjnog malog brata u lik s vlastitim glasom i iskustvima. Dok ulazi u ovu sljedeću fazu svog razvoja, nastavljamo slaviti radost, rast i samopouzdanje, podsjećajući svako dijete da postoji mjesto za njih u Peppinom svijetu.
Iz Hasbroa također poručuju kako je uvođenje ove priče u seriju voljenu kao što je ‘Peppa Pig’ važan je korak prema stvaranju svijeta u kojem je sve moguće za djecu s teškoćama – svijeta u kojem se slave različitosti i svako se gluho dijete osjeća viđenim, cijenjenim i uključenim.
No George nije prvi lik s invaliditetom u ‘Peppi Pig’. Mandy Mouse, jedna od najboljih Pepinih frendica, koristi invalidska kolica, a njezino iskustvo poučilo je milijune djece kako to izgleda život s invaliditetom.
Georgeova obitelj saznala je za njegov gubitak sluha na jednom uhu slučajno, tijekom redovnog posjeta liječniku. Georgeu se zatim ugrađuje slušni aparat, a potom pratimo kako doživljava nove zvukove i bolje govori.
Georgeovom audiologinji glas posuđuje Jodie Ounsley, koja je gluha, a sve epizode nove sezone ‘Peppe Pig’ prevedene su na britanski i američki znakovni jezik. Već sada se na Amazonu prodaje igračka verzija Georgea, koja uključuje njegov slušni aparat, što bi također moglo podići globalnu svijest o gluhoći.
– Procjenjuje se da je u svijetu 34 milijuna djece gluho, no njihove priče ne vidimo često ispričane u medijima. Reprezentacija je važna i ključno je da gluha djeca vide svoja iskustva pozitivno odražena na ekranu – rekao je George Crockford iz britanskog Nacionalnog društva za gluhu djecu.
Sufinanciranje se odnosi na prilagodbu građevina javne i poslovne namjene, njihovih dijelova ili opreme, uključujući rampe, dizala, vertikalno i koso podizne platforme, ulazne prostore, stubišta, sanitarne čvorove, učionice, prilaze vodi na plažama i bazenima, orijentacijske planove za kretanje u građevinama, stajališta, perone i druge zahvate usmjerene na poboljšanje pristupačnosti
Poslušaj članak
Ministarstvo hrvatskih branitelja objavilo je Javni poziv za sufinanciranje projekata rješavanja pristupačnosti objektima osoba s invaliditetom sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2026. godini na području Republike Hrvatske.
Poziv je objavljen na temelju važećih zakonskih propisa i Odluke od 30. siječnja 2026. godine, a za provedbu je osigurano ukupno 550.813,82 eura u okviru programa Skrb za hrvatske branitelje, aktivnost ‘Pristupačnost objekata potrebama invalida’, financiranog iz općih prihoda i primitaka te prihoda od igara na sreću.
Sufinanciranje se odnosi na prilagodbu građevina javne i poslovne namjene, njihovih dijelova ili opreme, uključujući rampe, dizala, vertikalno i koso podizne platforme, ulazne prostore, stubišta, sanitarne čvorove, učionice, prilaze vodi na plažama i bazenima, orijentacijske planove za kretanje u građevinama, stajališta, perone i druge zahvate usmjerene na poboljšanje pristupačnosti. Svi projekti moraju imati planirani završetak radova najkasnije do 31. prosinca 2026. godine.
Pravo na podnošenje zahtjeva imaju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje djeluju na području Republike Hrvatske, provode aktivnosti usmjerene potrebama zajednice te prijavljuju projekte prilagodbe postojećih objekata.
Projekti moraju biti u skladu s odredbama Tehničkog propisa o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti, koji propisuje obvezne elemente pristupačnosti i uvjete uporabe pomagala za osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti.
Zahtjev se podnosi na propisanom obrascu uz opsežnu dokumentaciju, uključujući odluku ili drugi dokument o planiranoj prilagodbi u 2026. godini, projektnu dokumentaciju i tehničko rješenje, presliku žiro računa, vlasnički list, troškovnik radova ili procjenu troškova, akt kojim se odobrava građenje ili rekonstrukcija te, prema potrebi, suglasnosti nadležnih tijela, osobito u slučajevima kada se radi o zaštićenim kulturnim dobrima ili kada dolazi do odstupanja od temeljnih zahtjeva pristupačnosti.
Potrebno je priložiti i fotografije objekta i mjesta izvođenja radova, a ako se prilagodba odnosi na prostore koje koriste udruge, obvezno je dostaviti pismo potpore tih udruga.
Troškovi nabave gusjeničara, izrade projektne dokumentacije i stručnog nadzora nisu prihvatljivi za sufinanciranje.
Potpune i pravodobne prijave razmatrat će Radna skupina imenovana od strane potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, koja će predložiti donošenje odluka o odobrenju i visini sredstava ili o odbijanju zahtjeva.
U slučaju većeg broja prihvatljivih prijava prednost će imati jedinice s područja od posebne državne skrbi, projekti koji se odnose na zdravstvene i obrazovne ustanove te jedinice s područja pogođenih potresima 2020. i 2021. godine.
Zakašnjele, nepotpune ili neprihvatljive prijave neće se razmatrati, a daljnje obveze regulirat će se ugovorom o sufinanciranju.
Javni poziv otvoren je do 7. travnja 2026. godine, a zahtjevi se dostavljaju poštom na adresu Ministarstva hrvatskih branitelja u Zagrebu, s naznakom da se odnose na prilagodbu građevine, njezina dijela ili opreme.
Dodatne informacije i obrazac zahtjeva dostupni su u Ministarstvu te na njegovim službenim mrežnim stranicama ovdje.
Osobe oštećenog sluha mogu biti uspješne u raznim područjima umjetnosti. Među tim područjima je i književnost koja je dobar put za inkluziju ovih osoba jer, unatoč svijetu tišine, njihov glas se čuje
Poslušaj članak
Kroz prozne i poetske tekstove književni izričaj više gluhih i nagluhih autora dočarala je knjiga ‘Daleko se čuje’ u izdanju udruge ‘Zaželi’. Knjigu su napisali Klementina Svetec, Elmedin Smajlović, Karla Čurin, Petra Podhorsky i Kristijan Modrušan.
U Knjižnici August Cesarec 26. veljače predstavljeno je audio izdanje ove iznimne knjige. Audioknjiga je nastala zahvaljujući izdavačkoj kući Book&Zvook, a u njoj su svoj glas posudili Gloria Fabijanić Jelović, Željko Tomac i Srđan Nogić.
Urednica knjige ‘Daleko se čuje’ Iva Plejić Brnčić istaknula je da su ovu knjigu pisali gluhi i nagluhi autori koji svi čuju drugačije.
– Netko od njih čuje uz pomoć slušnog aparata, netko uz umjetnu pužnicu, znakovni jezik te uz čitanje s usana. To ne znači da se gluhi ne mogu izražavati. Ne znači tišinu, to je samo drugačiji put do riječi i do zvuka. Ova knjiga nam je važna jer pokazuje da slušanje nije isto za sve, ali da se ipak možemo razumjeti – pojasnila je Plejić Brnčić.
Naglasila je da su tekstovi u knjizi različiti, ali ono što je tekstovima zajedničko su misli i emocije koje su svima bliske, bez obzira na sluh.
Izrazila je zadovoljstvo što je ova vrijedna knjiga dobila svoje audio izdanje koje ima posebno značenje za gluhe i nagluhe osobe.
– To je poruka kako glas ne postoji samo na jedan način i kako se ponekad daleko čuje – poručila je Plejić Brnčić.
Jedna od autorica, Klementina Svetec, pročitala je svoju priču ‘Bijeli mercedes’. Klementina je gluha osoba s ugrađenom umjetnom pužnicom. Nedavno je završila Filozofski fakultet i stekla zvanje magistra hrvatskog jezika i književnosti te magistra lingvistike. Uz pisanje i lektoriranje bavi se i plivanjem.
– Priča ‘Bijeli mercedes’ inspirirana je mojim životom za vrijeme studentskih dana. Ova priča prošla je na natjecanju ‘Riječke perspektive’. To je moja prva objavljena priča, ali volim pisati priče za svoju dušu. Najviše me zanimaju psihološke i kriminalističke teme, zanimljiv mi je široki spektar tema koje se isprepleću, a mislim da to i privlači čitatelje – ispričala je Klementina.
Njezin plan je da u budućnosti napiše i knjigu.
– Gluhoća nije nikakva prepreka za stvaralaštvo. Smatram da mogu sve kao i čujući – poručila je Klementina.
Autorica nekoliko priča u knjizi ‘Daleko se čuje’ Petra Podhorsky počela je pisati dnevnike nakon gubitka sluha u dvanaestoj godini. Pisala je kolumne za časopis ‘Pljesak jedne ruke’. Petra je istaknula da je za nju pisanje način na koji može izraziti svoje emocije. Priče u knjizi govore o njezinu životu.
Uz audioknjigu ‘Daleko se čuje’ promovirana je i stihopriča ‘Dječak koji nije čuo’ autora Kristijana Modrušana, koji je nagluh od rođenja. Promociju stihopriče popratio je kamišibaj, odnosno pripovijedanje pomoću ilustracija koje se izmjenjuju u malenom okviru s drvenim vratašcima, te video. Kristijan je istaknuo da stihopriča govori o gluhom dječaku koji je živio izolirano od svojih vršnjaka, ali se uspijeva izvući iz te izolacije.
– Ova priča je djelomično i moja autobiografija. Za otprilike mjesec dana izaći će slikovnica ‘Dječak koji nije čuo’, a cilj je potaknuti inkluziju gluhih osoba u društvo. Ono što znam od gluhih osoba iz moje rodne Pule je da osobito mladi nisu dovoljno uključeni u svijet čujućih. Slikovnica je dobar način da se pokaže da gluhe osobe mogu čitati, pisati i govoriti, da se ne moraju isključivo koristiti znakovnim jezikom, nego da mogu puno više od toga. Mislim da će slikovnica uspješno doprinijeti inkluziji gluhih – pojasnio je Modrušan.
Iz SvijetaPrije 4 dana
in MREŽAPrije 6 dana
IntervjuPrije 5 dana
in MREŽAPrije 4 dana
JudoPrije 4 dana
Milano Cortina 2026Prije 5 dana