Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh

Poslušaj članak

Hrvatska knjižnica za slijepe (HKZASL), nekoliko dana uoči Uskrsa, upriličila je promociju zvučnog izdanja knjige ‘Hrvatski uskrsni običaji’ autorice Jasne Čapo. Autorica je ugledna hrvatska etnologinja s međunarodnom akademskom karijerom.

Knjiga je na standardnom tisku prvi put objavljena prije gotovo trideset godina, a njena je zvučna inačica snimljena i pripremljena u studijima Hrvatske knjižnica za slijepe prema prijedlogu Instituta za etnologiju i folkloristiku.

Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh.

Objasnila je kako su u fokusu knjige zapravo korizmeno-uskrsni običaji koji se protežu na razdoblje od dva mjeseca. S brojnim primjerima je ilustrirala raznorodnost pučkih tradicija na području cijele Hrvatske koje u konačnici čine jedan vrlo raznolik kolaž događanja, liturgijskih rituala i pučkih igara. Bilo je zanimljivo čuti kako životna, odnosno narodna interpretacija liturgijskih propisa te ljudi koji prakticiraju takve običaje oblikuju zajednicu i kreiraju jedan velik dio narodne kulture.

Dugogodišnja naratorica HKZASL koje je sudjelovala i u nastajanju zvučnog izdanja, Ljiljana Lež-Drnjević, pročitala je dijelove iz knjige vezane uz specifične običaje na samu Cvjetnicu i na Veliki petak.

Publika se nadovezivala komentarima i primjerima iz vlastitih obitelji. Osim Jasne Čapo, prisutnima se obratio Goran Skrbin, voditelj odjela zvučnih izdanja HKZASL objasnivši produkcijski tijek i posebnosti vezane uz dodavanje autentičnih glazbenih primjera koje je publika mogla djelomice i poslušati.

Događanje se upriličilo u tematski zaokruženom tjednu jer se nekoliko dana ranije u knjižnici odvijala i radionica izrade pisanica, a postavljena je i mala izložba ‘Uskrs u zagrebačkoj obitelji 1930-ih’.

Za kraj se okupljenima obratila Anamarija Starčević Štambuk, jedna od autorica navedene izložbe, koja je i inicijatorica suradnje između HKZASL i Instituta za etnologiju i folkloristiku.

Digitalna korisnička kartica će se nakon financijsko-informatičke tehnološke pripreme, a prije same implementacije pilot-faze, predstaviti ključnim dionicima i javnosti, svi konstruktivni komentari i prijedlozi bit će uzeti u obzir, poručili su iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

Poslušaj članak

Poslali smo upit u Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kako bi nam razriješili sve nedoumice oko uvođenja digitalne financijske kartice, no nisu odgovorili na sva pitanja koja smo postavili.

Između ostalog, pitali smo hoće li kartice dobiti samo skrbnici punoljetnih osoba s invaliditetom ili s vremenom i cijela populacija, kako će se vršiti kontrola trošenja novca, što će se dogoditi ako korisnici neko vrijeme žele štedjeti novac kako bi kupili, primjerice, pomagalo koje premašuje iznos od 720 eura, pitali smo ih i o ograničenju na određene proizvode ili usluge te još neke tehničke detalje.

– Projekt digitalne financijske kartice razvija se kako bi se na najvišoj razini funkcionalnosti postigla maksimalna dostupnost roba i usluga, omogućila najšira prihvaćenost platnog sredstva, a sve to bez potencijalnog osjećaja stigmatizacije korisnika te u skladu s njihovim potrebama i navikama, u svrhu ispunjenja cilja dobivene naknade. Dodijeljena financijska sredstva bila bi raspoloživa korisnicima u digitalnom obliku zbog široke dostupnosti i izbjegavanja vezanosti za isplatna mjesta, na što je do sada bilo pritužbi. Također, dio bi svakako bio dostupan u obliku gotovine zbog, primjerice, odlaska na tržnicu ili plaćanja ugostiteljskih usluga – kazali su i dodali da bi, kao i kod usluge osobne asistencije, poticali individualizaciju prava i komunikaciju s korisnicima te na zahtjev omogućavali, u posebnim slučajevima, i cjelovite gotovinske isplate.

Način knjiženja prihoda, kažu, ne bi se mijenjao, što, kako vjeruju, nekim korisnicima također može biti važno zbog prava koja se ostvaruju temeljem prihoda.

– Upravo na gore navedenim principima razmatra se pilot-projekt uvođenja modela elektroničkih kartica isključivo kao iskorak u funkcionalnosti i fleksibilnosti korištenja prava. Iako je projekt u razvoju i još nije javno predstavljen, neke već upućene javne kritike moramo ocijeniti potpuno neutemeljenima i dijametralno suprotnima temeljnim postavkama i ciljevima projekta. Digitalna korisnička kartica će se, nakon financijsko-informatičke tehnološke pripreme, a prije same implementacije pilot-faze, predstaviti ključnim dionicima i javnosti. Svi konstruktivni komentari i prijedlozi bit će uzeti u obzir – poručili su iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Tko još nije čuo za Macu Maradonu, genijalnu i talentiranu nogometašicu, pokretačicu ženskog nogometa u Hrvatskoj

Poslušaj članak

Svojim talentom, strašću i borbenim duhom postala je legenda domaćeg sporta te nadahnula generacije nogometašica. U vrijeme kada ženski nogomet nije imao priznanje ni podršku, Maca je hrabro rušila prepreke i promicala ljubav prema igri. Njezina karizma, duhovitost i energija zauvijek su obilježile povijest hrvatskog nogometa.

Marija Matuzić, svima poznata kao Maca Maradona, od najranijeg djetinjstva pokazivala je neizmjernu ljubav prema lopti, već s tri godine odlazila je na stadion u Dugoj Resi. Iako je prvo trenirala rukomet, prije svakog treninga uzela bi loptu i počela driblati. Bilo je jasno da će nogomet postati njezin život.

S dvanaest godina seli u Zagreb, gdje se posvećuje nogometu i započinje svoju sportsku karijeru u ŽNK Loto Zagreb, a kasnije u ŽNK Dinamo Maksimir, gdje je provela najveći dio svoje karijere od 1978. do 2010. godine. Za hrvatsku reprezentaciju odigrala je dvadeset utakmica i ostavila neizbrisiv trag u povijesti ženskog nogometa. Uz igračku karijeru završila je i trenersku školu te jedno vrijeme vodila svoj matični klub.

Godine 2009. nagrađena je trofejem Zagrebačkog športskog saveza za životno djelo, no mnoge su joj nagrade i priznanja promaknule zbog njezine skromnosti i nenametljivosti. Iako je imala ponude iz inozemstva, odlučila je ostati u Hrvatskoj zbog obitelji i majke.

Danas, u 65. godini živi jednostavno i aktivno. Marija radi u URIHO-u, u Ivančici, najstarijoj zaštitnoj radionici u Hrvatskoj. URIHO je ustanova koja se bavi osposobljavanjem i zapošljavanjem osoba s invaliditetom i drugih teže zapošljivih skupina, stvarajući pritom poticajno radno okruženje gdje i Marija daje svoj doprinos, pomaže u stvaranju mjesta gdje se vrijednost svakog čovjeka mjeri srcem, a ne ograničenjem.

I dalje je povezana s nogometom, igra četiri puta tjedno, s veteranima na Velesajmu i Utrinama a mogu joj pozavidjeti puno mlađi nogometaši od nje.

Najvažnije joj je zdravlje i poštovanje ljudi koje svakodnevno osjeća kada joj netko s osmijehom kaže: ‘Legendo, gdje si?’ Ponosno nosi svoj nadimak Maca Maradona, jer joj je Diego Armando Maradona bio nogometni uzor, a ona je u Hrvatskoj postala simbol ženskog nogometa, predanosti i ustrajnosti.

Danas se bori da ostvari sportsku mirovinu, jer je svoj život posvetila nogometu, ne tražeći nikada slavu ni priznanja.

Njezina priča dokazuje da prava veličina ne dolazi iz trofeja, nego iz srca, rada i ljubavi prema onome što radimo. Maca Maradona ostaje živa legenda hrvatskog sporta, skromna i uvijek vjerna nogometu.

Tekst nastao u okviru radionica medijske pismenosti za osobe s invaliditetom.