Znanost
STUDIJA DOKAZALA Cjepivo protiv HPV-a dugoročno štiti od raka
Studija je pokazala da su djevojke koje su se cijepile prije 17. godine života imale četiri puta manji rizik od razvitka raka vrata maternice
Poslušaj članak
Cjepivo protiv HPV-a primimo kada smo još u osnovnoškolskim danima. Humani papiloma virus ili HPV obuhvaća grupu od više od 200 tipova virusa, od kojih 40-ak uzrokuje bolesti kože i sluznice anogenitalne regije.
Infekcija se širi intimnim dodirom kože ili sluznice. Do zaraze može doći vaginalnim, analnim ili oralnim seksualnim odnosom sa zaraženom osobom, a osoba koja virus nosi u sebi, često ni ne zna da je zaražena.
Ono što se do sada znalo je da HPV virus uzrokuje velik broj karcinoma, a velika studija provedena u Švedskoj dokazala je kako cjepivo protiv ove bolesti daje trajnu zaštitu od više vrsta karcinoma, piše ScienceAlert.
Naime, rezultati nove studije koju su proveli znanstvenici upućuje na to da cjepivo sasvim sigurno štiti od raka. U studiji su analizirani dugoročni zdravstveni podaci djevojčica i mladih žena praćenih kroz dva desetljeća. Studija je polazala kako spomenuto cjepivo ima dugotrajni, čak cjeloživotni učinak zaštite od raka vrata maternice najčešćeg i jednog od opasnijih za žensku populaciju.
Iako se kod većine ljudi tijelo samo izbori protiv HPV-a u roku od dvije godine, kod nekih osoba infekcija HPV-om može uzrokovati spolne bradavice ili potrajati duže te se može javiti i više vrsta karcinoma.
Ovaj virus nije samo povezan s rakom vrata maternice. To je svakako jedna od najčešćih vrsta raka koju ovaj virus može uzrokovati, međutim ljudi koji dođu u kontakt s HPV-om, a nisu cijepljeni, mogu dobiti i karcinom penisa, vagine, vulve ili anusa.
Dobra vijest je to da se bolesti uzrokovane HPV virusom sporo razvijaju te da se njihov razvoj može spriječiti cijepljenjem čak i ako je osoba već zaražena.
Kako bi saznali je li cjepivo protiv virusa zaista učinkovito u sprečavanju razvitka teških vrsta karcinoma, znanstvenici su proveli istraživanje u Švedskoj.
U 18 godina dugom istraživanju koje je bilo dio tamošnje nacionalne populacijske studije, praćeno su 926.362 mlade žene. Neke od sudionica su primile cjepivo protiv HPV-a, dok neke nisu.
Pokazalo se da je kroz godine među ženama koje su se cijepile rak vrata maternice bio rjeđi u odnosu na one djevojke koje se nisu cijepile. Međutim, nije samo bitno da osoba primi cjepivo, već i vrijeme kada isto primi.
Studija je pokazala da su djevojke koje su se cijepile prije 17. godine života imale čak četiri puta manji rizik od razvitka raka vrata maternice kasnije u životu. Osobe koje su se odlučile cijepiti kasnije, cjepivo je zaštitilo, ali ne u tolikoj mjeri.
To je zato jer cjepivo sprečava HPV infekciju, ali ne može ukloniti već nastalu infekciju.
Djecu se protiv ovog virusa koji se prenosi spolnim putem cijepi između 12 i 15 godine života kako bi im se imunološka zaštita razvila prije nego dođu u mogući kontakt s virusom.
Ljudi koji su cijepljeni praćeni su tijekom 18 godina. Utvrđeno je kako se zaštita s godinama nije smanjivala. To znači da ovo cjepivo daje dugotrajnu zaštitu te štiti i onda kada je čovjek u najvećoj izloženosti virusu, a to i je poanta cjepiva protiv HPV-a.
Generacije kojima je ovo cjepivo dostupno, primanjem spomenutog cjepiva mogu uvelike smanjiti rizik oboljenja od više vrsta smrtonosnih karcinoma.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
PRAVOBRANITELJICA Nasilje nad ženama nije privatna stvar
SOIH predstavio „Inkluzivni forum”
Održana radionica projekta „Ostani zdrav“ udruge Don Kihot
-
in MREŽAPrije 5 danaINKLUZIVNI KVIZ Sve što (ne) znate o pravima OSI
-
VijestiPrije 6 danaSVETI IVAN ZELINA Što sve nudi projekt ‘Inkluzivna kulturama’
-
KulturaPrije 4 danaTIFLOLOŠKI MUZEJ Taktilna izložba slikarice Lili Gluić
-
In MetropolaPrije 7 satiDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
In MetropolaPrije 1 danSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Put putujemPrije 6 danaSlaven Škrobot u kolicima je obišao više od 40 država
-
VijestiPrije 5 danaTJEDAN MOBILNOSTI Pet minuta Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 1 danURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti