Poveži se s nama

in MREŽA

INTERVJU, NINA SIVEC Tiflološki je postao muzej jednakih mogućnosti za slijepe i slabovidne

Objavljeno

/

Foto: Tiflološki muzej

Svojim programima muzej potvrđuje kako je muzej stvoren i traje kao društveno odgovorna ustanova koja stvara uvjete kako bismo postali društvo jednakih mogućnosti za sve, kaže Nina Sivec, ravnateljica Tiflološkog muzeja, u razgovoru za naš portal

Poslušaj ovaj članak
Gospođo Sivec, Tiflološki je muzej u svojoj povijesti, dugoj više od sedam desetljeća, bio promotor jednakih mogućnosti za slijepe i slabovidne osobe. Jesmo li kao društvo u cjelini stvorili uvjete za stvaranje takve zajednice?

– Tiflološki muzej se kroz svoje aktivnosti svakodnevno zalaže za ostvarivanje jednakih mogućnosti za slijepe i slabovidne osobe. Društvo u cjelini sve je više senzibilizirano za ovu problematiku pa svjedočimo kako su se zadnjih tridesetak godina dogodili veliki pomaci. Ipak, to još uvijek nije dovoljno. Osobe oštećena vida se svakodnevno susreću s raznim preprekama na svim razinama, od obrazovanja, zdravstvene zaštite, zapošljavanja pa sve do uključivanja u društvenu zajednicu. Svatko od nas može nekim malim promjenama utjecati na poboljšanje statusa osoba oštećena vida, što bi u konačnici dovelo do promjene percepcije, odnosno do uklanjanja raznih predrasuda. 

Na taj način i TM utječe na svakodnevne promjene. Još od svog osnutka 1953. godine pa do danas on je kroz svoje programe pokazao široku lepezu djelovanja. Tijekom svog postojanja je, u različitim vremenskim kontekstima, zadržao  proaktivnu ulogu, a sve kako bi unaprijedio i obogatio život osoba oštećena vida, odnosno, u posljednjem desetljeću svih socijalno isključenih i marginaliziranih skupina.

Posebno se istaknuo na području prilagodbe izložbi te pružanju pomoći u komunikaciji s osobama s invaliditetom, ponajviše u muzejskom okružju. U tom smislu u muzeju se provode razni programi, a jedan od njih je edukacija za muzejske djelatnike ‘Pristupačnost za sve’.

Ovaj program je usmjeren na podizanje svijesti o potrebi prilagodbe i pristupa kulturnim događanjima s konkretnim smjernicama za mijenjanje okruženja u pristupačno osobama s invaliditetom.

Kako bi se poticao pozitivan stav javnosti prema različitosti, muzej organizira stručno-znanstvenu konferenciju pod nazivom ‘Kultura različitosti: Podzastupljene i ranjive skupine u muzejskom okruženju’ s ciljem upozoravanja na probleme osoba s invaliditetom. Svime time muzej potvrđuje kako je muzej stvoren i traje kao društveno odgovorna ustanova koja stvara uvjete kako bismo postali društvo jednakih mogućnosti za sve.

Tiflološki muzej, kao i svi ostali muzeji u Gradu Zagrebu, vjerojatno ima poteškoća s financiranjem svojih programa i projekata. Kako se snalazite u rješavanju tog vrlo zahtjevnog izazova, naime prikupljanjem financija?

– Kako je Tiflološkom muzeju osnivač Republika Hrvatska (RH), a prava i dužnosti obavlja Ministarstvo kulture i medija, tako je državni proračun glavni izvor financiranja djelatnosti muzeja. No sredstva za realizaciju kvalitetnih posebnih programa uglavnom su nedostatna pa je potrebno pronaći dodatne izvore financiranja.

Neke od mogućnosti su prikupljanje sredstava putem provođenja tematskih radionica za široku publiku (prigodni sadržaji), provođenja programa prilagodbe za vanjske partnere (muzeji i galerije), provođenja muzejskih aktivnosti (vodstva, radionice, edukacije…), kao i kroz pronalaženje novih mogućnosti dodatnog financiranja (partnersko sudjelovanje u programima koji omogućuju pristup i dostupnost kulturnih sadržaja za osobe s invaliditetom i djecu i mlade s teškoćama u razvoju u RH) te u traženju drugih potencijalnih partnera.

Bitna stavka u poslanju Tiflološkog muzeja edukacijska je djelatnost kojom želite potaknuti socijalni dijalog između organizacija koje okupljaju slijepe i slabovidne s gradskim i državnim institucijama. Jeste li zadovoljni rezultatima koje u tom smislu postižete?

– Edukativna djelatnost TM u centar stavlja iskustveno učenje te promicanje jednakih mogućnosti za sve bez obzira na spol, dob, socijalni status ili bilo koji drugi oblik različitosti. Kroz raznolike kulturne aktivnosti, od izložbi, predavanja, vodstava, radionica pa sve do različitih tematskih događanja nastojimo poticati socijalni dijalog i podupirati zajedništvo. Svjedoci smo preobrazbe TM, od muzeja snažnog karitativnog djelovanja u muzej jednakih mogućnosti. Na tom putu sve više nailazimo na razumijevanje društva u cjelini kao i na podršku mjerodavnih institucija. 

I za kraj, što nam Tiflološki muzej priprema za ovu godinu kada je riječ o kulturnim programima?

– U planu aktivnosti za ovu godinu predviđeno je pet izložbi od kojih je gostujuća, prilagođena slijepim i slabovidnim osobama ‘Dodirom kroz stvaralaštvo’ Nadežde Petrović već realizirana. Izložbu pod nazivom ‘NE-PRE-PRE-KE’ akademske grafičarke Anabel Zanze otvorit ćemo 21. svibnja. Nakon toga otvaramo izložbu fotografija svjetski poznatih fotografa pod nazivom ‘World unseen/Neviđeni svijet’ koja je nastala u suradnji s Hrvatskim savezom slijepih. Sve navedene izložbe su bile ili će biti prilagođene osobama oštećena vida prema smjernicama dobre prakse za izradu taktilnih prikaza i verbalnih opisa predmeta kulturne baštine. U jesenskom period otvorit ćemo izložbu s predmetima iz našeg fundusa koja se bavi problematikom obrazovanja slijepih i na kraju godine otvaramo izložbu dječjih crteža.

Uz to, obilježili smo prigodnim programom Svjetski dan glaukoma i Dan pasa vodiča. U nastavku godine obilježit ćemo još Svjetski dan muzeja, Dan Europske baštine, Svjetski dan Alzheimerove bolesti, Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Održat ćemo dvije edukacije ‘Pristupačnost za sve’, Sudjelovat ćemo na manifestacijama, Festivalu znanosti i Znanstvenom pikniku, a pripremamo se i za nadolazeću Noć muzeja s prigodnim programom.

in MREŽA

Udruga osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije obilježila Europski tjedan mobilnosti

Objavljeno

/

Skupina ljudi stoji pored štanda na otvorenom. Na štandu piše "Udruga osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije". Jedna žena se nasmiješeno obraća kameri, dok ostali ljudi gledaju izložene proizvode na štandu. Iza njih je trg i zgrada sa žutim tornjem u pozadini.
Foto: posi.hr

Udruga osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije obilježila je 16. rujna 2024. godine Europski tjedan mobilnosti izlaganjem ukrašenih vaza, kreativnih radova svojih članova na Korzu u Rijeci

Građani su se tako mogli upoznati s aktivnostima ove Udruge i donacijom pridonijeti njezinom daljnjem aktivnom angažmanu u zajednici na dobrobit osoba s invaliditetom.

Udruga provodi niz projekata i programa kao što su ‘Kroz život zajedno kojim se osigurava fizikalna terapija i rehabilitacija korištenjem novih uređaja i metoda prilagođenih osobama s neuromuskularnim bolestima.

Projektom ‘Mobilnost za bolju budućnost’ osigurava se prijevoz kombi vozilom za osobe s invaliditetom te je Udruga osoba s mišićnom distrofijom Primorsko-goranske županije ujedno i korisnik institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.

Europski tjedan mobilnosti održava se svake godine od 16. do 22. rujna. Ovogodišnja tema obilježavanja Europskog tjedna mobilnosti su ‘Zajednički javni prostori’, a kojom se želi naglasiti važnost kvalitetne organiziranosti javnih prostora kao što su ulice, trgovi, šetnice itd. koje nizom unapređenja mogu izravno utjecati na kvalitetu života, osnažiti sigurnost, utjecati na razinu buke i zagađenje zraka.

Ove godine poziva se na ravnopravnost korištenja zajedničkih javnih prostora, pri tome ističući važnost osiguranja sigurnosti pješaka i biciklista.

Kvalitetnijim javnim prostorima koji su ugodni za boravak ljudi, doprinosimo aktivaciji lokalnih zajednica, a stanovnike potičemo da koriste aktivne oblike kretanja, kao što su hodanje i bicikliranje.

Izvor: posi.hr

Nastavi čitati

in MREŽA

Književni susreti članova Udruge slijepih Međimurske županije

Objavljeno

/

Skupina ljudi sjedi za stolom u prostoriji, sudjelujući u sastanku. Na zidu je grb Hrvatske. Osoba na čelu stola je nasmiješena i razgovara s ostalim prisutnima. Atmosfera djeluje neformalno, a sudionici su opušteni.
Foto: Udruga slijepih Međimurske županije

Susreti književnog kluba održavaju se jednom mjesečno u Knjižnici ‘Nikola Zrinski’ Čakovec, gdje njihova knjižničarka, Blaženka Hunjadi-Bašek, članove uvodi u druge svjetove

Udruga slijepih Međimurske županije okuplja desetak zainteresiranih članova u svom književnom klubu.

Ove godine obradili su razne teme i pročitali mnoge knjige.

U siječnju su pročitali priče iz knjige ‘Sve je u redu’ Sanje Pilić te su na temelju njih poveli razgovor o današnjoj situaciji i prilikama odgoja djece. Na kraju susreta pročitali su još nekoliko bajki Zorana Pongrašića iz knjge ‘Zašto (ne) volim bajke’.

U veljački su pročitali ulomke iz knjige ‘Madame Curie i snaga jednog sna’ (Susanna Leonard) te su upoznali njezin životni put i borbu za bolji položaj žena znanstvenica u svijetu.

U ožujku, povodom Svjetskog dana pjesništva, posvetili su se pjesmama i tekstovima Borke Tadić te im je član udruge Danijel Kralj izrecitirao nekoliko pjesama iz svoje zbirke ‘Moja radost neprolazna’.

U lipnju, povodom Dana Grada Čakovca, pročitali su ponešto iz povijesti obitelji Zrinski te dvije legende iz zbirke ‘Čakovečke legende’ autorice Vesne Kalšan. Osim toga, čitali su i knjigu ‘OLIVER: Trag u beskraju’.

Tijekom ljeta Udrugu su posjetile dvije književnice: u srpnju Patricija Kozar koja je predstavila svoju knjigu ‘Krojeći riječi’, a u kolovozu Željka Novak i njezina Kamilica Basetica, koje su predstavile svoju knjigu ‘Dnevnik jedne Kamilice’.

Književni susreti u Knjižnici ‘Nikola Zrinski’ Čakovec nastavljeni su u rujnu kad je književni klub bio posvećen slijepom književniku, Feruči Lazariću, autoru knjige ‘Na drugi način lijepo’.

Osim književnih klubova, članovi sudjeluju i na predstavljanjima knjiga te na raznim predavanjima u knjižnicama. Tako su, osim u čakovečkoj knjižnici, u kojoj su u lipnju bili na putopisnom predavanju Feruča Lazarića, u ožujku bili u Knjižnici i čitaonici Grada Preloga na Putopisnom predavanju ‘Put Svetog Mihaela’ sa Sinišom Golubom te u Sceni & Bar Rogoz na promociji knjige Kristiana Novaka ‘Slučaj vlastite pogibelji’, u travnju su prisustvovali promociji knjige ‘Apostoli insulani’ Marijane Korunek Medved u Pavlinskom samostanu sveta Jelena u Šenkovcu te su ponovno u svibnju posjetili Knjižnicu i čitaonicu Grada Preloga gdje su sudjelovali na književnoj večeri s književnikom Zoranom Žmirićem.

Sudionici književnog kluba vesele se svakom sljedećem druženju te jedva čekaju razgovor o novim temama koje se otvaraju prilikom svakog susreta.

Slijepe osobe slušaju zvučne knjige ili čitaju knjige na brajici. Čitajući knjige slijepe osobe su više informirane, obogaćuje im se mašta, a sudjelujući na književnim klubovima povećavaju svoju socijalnu uključenost i komunikacijske vještine.

Književni klub Udruge slijepih Međimurske županije održava se kao jedna od aktivnosti programa ‘Kvalitetniji život slijepih osoba u Međimurskoj županiji’, koji sufinanciraju Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Međimurske županija i Grad Čakovec.

Izvor: Udruga slijepih Međimurske županije

Nastavi čitati

in MREŽA

DRUGA STRANA MEDALJE Enrique Vazquez Cepeda u timu koji je napravio 2700 popravaka pomagala sportaša

Objavljeno

/

Slika prikazuje nasmiješeni par, muškarca i ženu, kako stoje jedno pored drugog s pogledom prema kameri. Žena nosi ružičastu majicu, a muškarac nosi crnu sportsku majicu s crvenim uzorkom i grbom nogometnog tima. Iza njih se pruža prekrasan pogled na mirno jezero, okruženo planinama i prirodom, pod vedrim plavim nebom.
Foto: Ottobock

Tijekom 12 dana tim ortopedskih tehničara i fizioterapeuta je pružao besplatne usluge popravaka svim sportašima u glavnoj radionici te 14 manjih direktno na događanjima

Paraolimpijske igre (POI) su svakim svojim novim izdanjem veće i glamuroznije događanje. Sve veći broj disciplina i sportaša omogućuje nam da uživamo i divimo se u iznimnim postignućima sportaša s invaliditetom koji su ponekad na granici nemogućeg.

No, manje je poznato da iza tih vrhunskih uspjeha stoji iskusan i educiran tim koji još od 1988. godine redovito podržava i zimske i ljetne Paraolimpijske igre. Radi se o timu od više od 100 tehničara iz tvrtke Ottobock, globalnog lidera u medicinskoj tehnologiji koja poboljšava živote osoba s invaliditetom diljem svijeta već više od 100 godina. Tijekom 12 dana tim ortopedskih tehničara i fizioterapeuta je pružao besplatne usluge popravaka svim sportašima u glavnoj radionici te 14 manjih direktno na događanjima.

Nevjerojatan timski duh

Hrvatska je i ove godine imala svog predstavnika u timu. Enrique Vazquez Cepeda, tehničar za protetičke i ortotičke opskrbe iz Ottobock Adria u Rijeci, u stvari je Meksikanac koji već pet godina živi u Hrvatskoj. Tijekom POI, 8 je dana pružao podršku sportašima, 4 dana u glavnoj radionici te ostale dane na stadionu Bercy gdje se igrala košarka u kolicima i na stadionu Roland Garros gdje se igrao tenis u invalidskim kolicima. Za Enriquea je ovo posebno iskustvo, vrlo intenzivnih 10-ak dana tijekom čega je, kako kaže, u timu najviše dolazio do izražaja timski duh i kreativnost.

– Bila je čast biti dio Ottobock tima na tako velikom događaju, bilo je to iskustvo koje ću zauvijek pamtiti. Vibra sportaša i ostalih tehničara iz drugih dijelova svijeta bila je nevjerojatna. Najveća nagrada na kraju je bila očigledna zahvalnost sportaša kada bi vidjeli da je njihovo pomagalo ponovno funkcionalno – kaže Enrique Vazquez Cepeda.

Rekordan broj popravaka u povijesti POI

Radionica Paraolimpijskog sela bila je najprometnija, cijeli su dan dolazili  sportaši s nekim problemom na svojim pomagalima, a na pojedinim sportskim arenama bili su interventni timovi koji su morali uvijek biti spremni u slučaju da nekom sportašu treba popravak. Ukupno je tijekom POI napravljeno rekordnih 2700 popravaka, više nego ikada prije. Oko 55 posto popravaka obavljeno je na invalidskim kolicima, a 45 posto bili protetički, ortotički ili drugi popravci.

Enrique je sudjelovao u nešto više od 20 popravaka od čega je većina bila vrlo zahtjevna, te zahtjevala veliko znanje i iskustvo.

– Najzahtjevnije je bilo kada sam morao sam popraviti ortozu jednog sportaša iz Uzbekistana. Bila je to jako stara ortoza od kože i svi su zglobovi bili zahrđali i polomljeni, pa sam ih morao zamijeniti novima. No, iako zahtjevno, ništa nije teško. Mislim da timski duh najbolje ilustrira jedna situacija u kojoj su se našli moji kolege. Tijekom takmičenja triatlona pukla je cijev na jednom biciklu i kolege su morali što brže reagirati. Nisu imali takvu cijev pri ruci, ali su se brzo snašli. Ograda kojom su odijeljeni navijači ima slične cijevi i brzo su izrezali jednu cijev te je zavarili na mjesto puknuća. I sve je savršeno funkcioniralo – zadivljeno priča Enrique.

Ljubav ga dovela u Hrvatsku

Savršeno se za Enrique odvijala i priča koja ga je dovela u Hrvatsku. Tijekom studija bioničkog inženjerstva 2017. godine je otišao jedan semestar studirati u Graz. Tamo je upoznao Vlatku, svoju buduću ženu iz Hrvatske.

– Počeli smo izlaziti i onda sam se morao vratiti u Meksiko da završim studij, zadržali smo vezu na daljinu, a ona me dva puta dolazila posjetiti u Meksiko i nakon godinu i pol odlučio sam se preseliti s njom u Hrvatsku. Nakon nekoliko godina života u Rijeci vjenčali smo se i sada očekujemo sina. Jako sam uzbuđen što ću postati tata krajem listopada – entuzijastično govori Enrique. Dodaje kako je sretna okolnost bila što je vrlo brzo nakon dolaska u Hrvatsku dobio posao u Ottobock Adria. Tamo radi kao protetički i ortotički tehničar, odnosno korisnicima uzima mjere ili odljev te, zatim u radionici izrađuje protetiku ili ortotiku i onda isporučuje proizvod i radi korekcije ako su potrebne. Uz nesumnjivo znanje i iskustvo koje Enrique posjeduje, naglašava kako je iznimno važno imati kvalitetnu komunikaciju kako s pacijentima, tako i s kolegama.

Život u Hrvatskoj mu je u potpunosti sjeo. Kvaliteta života u Hrvatskoj je viša nego u Meksiku, a zemlja sigurna, klima ugodna.

– Volim Hrvatsku, prekrasna je zemlja, ljudi su me prihvatili, a hrana i priroda su posebni. Rekao bih da je Hrvatska moja druga domovina.

Najdraži sport flag football – mnogima nepoznanica, a igra se i u Hrvatskoj

Enriqueu je osim profesionalno boravak na POI bio i privatno poseban. Naime, bavi se raznim sportovima od malih nogu, pa je mogao upoznati neke istaknute sportaše. Najdraži sportovi su mu košarka i američki nogomet, odnosno flag football s kojim se, mogli bismo reći bavi i poluprofesionalno. Mnogima u Hrvatskoj flag football je potpuna nepoznanica, a radi se varijanti američkog nogometa u kojoj nema kontakata. Svaki igrač ima pojas s dvije zastavice na bokovima, a kada trčite s loptom i drugi igrač uzme jednu vašu zastavicu, tada igra prestaje i krećete iz te pozicije.

– Igram flag football odmalena, igrao sam s tatom, rođacima i prijateljima. Svake nedjelje bismo otišli u neki park i tamo igrali , a kada smo bili malo stariji, prijavili bismo se na neke amaterske turnire u Puebli, mom rodnom gradu.

Prirodno, kada je došao u Hrvatsku počeo je tražiti klub u kojem bi mogao igrati. U Rijeci je bila jedna momčad  u kojoj je igrao kratko jer naposljetku nije bilo dovoljno igrača. Uspio je postati član momčadi Karlovac Dukes s kojima je uspio odigrati cijelu sezonu.

– Sada igram za slovensku ekipu Kočevje Wildhogs s obzirom da je ovaj sport u Sloveniji popularniji. Na neke turnire u Sloveniji dolaze ekipe iz cijele Europe, pa se može probuditi natjecateljski duh i brusiti vještine. Nadam se da će se u Hrvatskoj ovaj sport popularizirati, pa da se pridružim nekom našem klubu – zaključuje Enrique.

Goran Pivarski

Nastavi čitati

U trendu