Connect with us

in MREŽA

INTERVJU, DAMIR DOLINAR Prevoditelj znakovnog jezika

Objavljeno

/

Muškarac stoji na plaži uz more, podižući ruke. Nosi šešir, sunčane naočale, majicu s printom i svijetloplave kratke hlače. U pozadini se vidi more, brod i oblaci na nebu.
Foto: Privatna arhiva

Damir Dolinar je zaposlen kao prevoditelj znakovnog jezika u Savezu komunikacijskih posrednika Hrvatske. Prevoditelj znakovnog jezika ne samo da je most ili kanal prenošenja informacija i komunikacije gluhe osobe s čujućima, nego ima ulogu otkloniti sve nastale komunikacijske šumove i buku kako bi komunikacija u razmjeni informacija i znanja bila uspješna.

Damire, radite kao prevoditelj znakovnog jezika. Možete li opisati kako je tekao vaš put u usvajanju znakovnog jezika, s obzirom da ste dijete gluhih roditelja? I vaša sestra isto radi kao prevoditeljica znakovnog jezika.

Kao dijete gluhih roditelja imam cjeloživotno iskustvo i znanje znakovnog jezika, a službeno deset godina. Prvi materinji jezik mi je hrvatski znakovni jezik, a hrvatski govorni jezik drugi jezik. Moji roditelji su gluhi. Ja i sestra čujemo te oboje radimo kao prevoditelji za gluhe i nagluhe osobe.

Moje je djetinjstvo bilo izrazito tiho, ali je sestra prije mene progovorila. Kao dijete bio sam ‘lijen’ i nisam htio pričati, tek nešto prije šeste godine, odnosno prije polaska u školu sam se ‘otvorio’ i počeo govoriti. S obzirom da osim gluhih roditelja imamo i druge gluhe članove obitelji, s mamine strane od devet članova obitelji petero su gluhi (moja mama, jedna gluhonijema teta i tri ujaka), za mene je bilo prirodno komunicirati jezikom mojih roditelja, znakovnim jezikom.

S obzirom da me gluhonijema teta čuvala, od nje sam naučio pravi znakovni jezik (bez govora) te se zahvaljujući njoj mogu prilagoditi svakom gluhom pojedincu bez obzira na težinu oštećenja sluha i jezične kompetencije.

Rekli ste da službeno imate deset godina iskustva u prevođenju. Kako ste službeno postali prevoditelj znakovnog jezika?

Prvo sam bio u ratnoj mirovini i Mirjana Juriša (tadašnja izvršna direktorica Saveza gluhih i nagluhih Grada Zagreba, op.a.) me pozvala da dođem raditi kao prevoditelj privremeno (prvo na tri mjeseca, pa opet na tri mjeseca, pa na šest mjeseci, opet na šest mjeseci i tako je prošlo deset godina od prvog zapošljavanja). Tada je bilo zaposleno samo četiri prevoditelja uz mene, a potrebe gluhih i nagluhih osoba za prevođenjem su sve veće i veće. Danas je situacija bolja nego prije, ali još uvijek nisu dovoljno pokrivene potrebe gluhih osoba.

Prevoditelj prevodi osobama različitih dobnih skupina, različitih razina oštećenja sluha, različitih kognitivnih ili jezičnih kompetencija. Možete li opisati neke neobične situacije prevođenja, izazove i teškoće te vrste posla?
Muškarac tamne kose stoji ispred plavog zida s logom Grada Zagreba. Na licu nosi prozirnu zaštitnu masku, a odjeven je u crnu majicu.

Imamo različite situacije prevođenja i različite radne uvjete – nemamo klasično, nego fleksibilno radno vrijeme, od jutra do mraka prevodimo. Prevodim sjednice gradskih skupština i sabora na televiziji što je dosta zahtjevno zbog složenosti prijevoda i samog trajanja sjednica koji znaju potrajati do kasna u noć. Neki prevoditelji prevode u školama gluhim i nagluhim učenicima. Ja prevodim odlaske kod doktora, na svadbama, kod zubara…

Imao sam smiješnu situaciju kada me zubar uvjeravao da ima iskustva s gluhima, da zna kako treba te da ja tu nisam potreban kao prevoditelj između zubara i gluhog pacijenta, pa sam sjeo na stolicu i slušao. Zubar je nekoliko puta gluhom pacijentu rekao da otvori usta, a imao je masku (tada je bilo doba korone) te ga gluhi pacijent nije ništa razumio. Naposljetku sam ipak morao ‘uskočiti’ kao prevoditelj, a zubar je shvatio da ipak nema dovoljno iskustva.

Ono što je dodatna teškoća u vezi tog posla je u tome što nam nije bila osigurana plaća sve do nedavno, tj. putem projekata udruga gdje smo zaposleni na određeno, do kraja projekta.

Ono što mnogi ne znaju jest da prevoditelj znakovnog jezika nije regulirana profesija u Hrvatskoj, a u ostalim zemljama jest. Možete li pojasniti zašto?

Ne postoji formalno obrazovanje za prevoditelja, samo neformalne edukacije, odnosno programi za izobrazbu stručnih prevoditelja i dvogodišnji tečajevi osnovnog hrvatskog znakovnog jezika za polaznike željne znanja.Većina prevoditelja znakovnog jezika su upravo djeca gluhih roditelja. Samo znanje prevođenja zbog toga što smo mi djeca gluhih roditelja nije dovoljno za kompetentnost, treba znati prevoditi. I ja sam morao proći edukaciju organiziranoj u udruzi.

Trebao bi se oformiti studij za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. I zbog toga kao nepostojeća profesija smo imali do prije dva mjeseca jako malu plaću za osmosatno radno vrijeme, uz eventualno honorar za prijevod na državnoj televiziji, ali sada se to promijenilo zbog novog Zakona o socijalnoj skrbi kojim se uvodi usluga osobne asistencije za gluhe osobe, odnosno komunikacijske posrednike.

Iva Baričević

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

in MREŽA

Sveti Jeronim i Grad Kaštela zajedno za osi

Objavljeno

/

Foto: Arhiva

Udruga planira uvesti uslugu fizioterapeuta, čime bi se pridonijelo očuvanju i poboljšanju fizičkih i kognitivnih funkcija korisnika

Proteklu srijedu u splitskom hotelu Cornaro, uručeni su i potpisani ugovori u okviru Poziva Europskog socijalnog fonda plus „Širenje mreže socijalnih usluga u zajednici”.

 Za financiranje je odabrano 125 projekata, dok je posredničko tijelo 1. razine programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027.”,.  

Među mnogobrojnim projektima izabran je projekt Udruge Sveti Jeronim iz Grada Kaštela koji nosi naziv ‘Socijalne usluge u zajednici Grada Kaštela’.

Projekt je usmjeren na pružanje podrške starijim osobama te osobama s invaliditetom kroz psihosocijalnu pomoć i pomoć pri ostvarivanju različitih prava korisnika.

Isto tako, Udruga planira uvesti uslugu fizioterapeuta, čime bi se pridonijelo očuvanju i poboljšanju fizičkih i kognitivnih funkcija korisnika. Na taj će se način nastojati podići kvaliteta života korisnika usluga. 

Projektni partner na ovom projektu je Grad Kaštela čija će uloga biti pružanje podrške udruzi u upravljanju projektom i izvještavanju, dok će Udruga Sveti Jeronim biti zadužena za provedbu projektnih aktivnosti.

Kroz ovaj program Udruga Sveti Jeronim proširit će opseg pružanja socijalnih usluga, pojačati kapacitete Udruge, te razviti kvalitetne programe kako bi se podigla kvaliteta pružanja usluga, te omogućila lakša dostupnost istima.

Ovaj hvalevrijedan projekt vrijedan je 298.530,37 eura, a provodit će se kroz 36 mjeseci. Projekt se financira sredstvima Europskog socijalnog fonda plus (85%) i Državnog proračuna Republike Hrvatske (15%).

Nastavite čitati

in MREŽA

Osobe s invaliditetom planinarile na Okić

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje grupu planinara koji hodaju uzbrdo po planinskom putu. Okruženi su golim drvećem i planinskim krajolikom. U pozadini se vide brežuljci i doline, a u daljini se mogu primijetiti planine. Planinari su obučeni u šarenu planinarsku opremu, nose ruksake i koriste štapove za hodanje. Fotografija prikazuje prirodnu ljepotu planinskog pejzaža i aktivnosti na otvorenom, što može biti zanimljivo za ljubitelje prirode i planinarenja.
Foto: HPS.hr

Sudionici su tijekom planinarenja imali podršku prevoditeljice za gluhe, ali i pratitelje za sve sudionike koji nisu došli uz osobnu pratnju

Protekle su subote Planinarsko društvo Pinklec u suradnji s Radnom skupinom za osobe s invaliditetom Hrvatskog planinarskog saveza, organizirao inkluzivni planinarski izlet za osobe s invaliditetom i druge planinare na Okić.

Planinari su se okupili i krenuli na ovaj lijep inkluzivni izlet, iz Svetog Martina na Muri pod Okićem, a hodali su rutom koja je vodila do planinarskog doma  ‘dr. Maks Plotnikov’ i natrag.

Na ovaj planinarski pothvat odvažilo se 98 planinarskih entuzijasta, a među njima bilo je i 30 planinara iz susjedne Slovenije, koji su dio IN Planinaca – odbora za planinarenje osoba s invaliditetom Slovenije. Ova skupina dio je Planinarskog zavoda Slovenije i promiču uključivanje osoba s invaliditetom u planinarske aktivnosti. Njihova prisutnost, ovom je izletu dala međunarodni karakter. 

Od ukupnog broja planinara, na ovaj planinarski pohod krenulo je 43 osobe s različitim vrstama invaliditeta. Među njima bilo je osoba oštećena vida, oštećenog sluha, osoba smanjene pokretljivosti, osoba s neurodegenerativnim bolestima, te osoba s multiplom sklerozom i ostalim težim zdravstvenim problemima.

Planinari s invaliditetom  tijekom izleta imali su odgovarajuću podršku u vidu prevoditeljice za gluhe, pratitelja za osobe koje nisu imale odgovarajuću pratnju, kao i prijevoz u slučaju da neka osoba ne može pratiti tempo, odnosno nastaviti dalje.

Ovaj planinarski izlet protekao je u prijateljskoj atmosferi, zajedništvu, međusobnoj podršci i pomaganju. Sudionici su s puno entuzijazma koračali stazom, a oduševljenje je raslo sa svakim sljedećim korakom.

Nakon što su sudionici uspješno stigli na odredište, umor se kod nikog nije osjećao. Naprotiv , svi prisutni ispred planinarskog doma opustili su se uz pjesmu i ples. Sve je odisalo zajedništvom i veseljem.     

Kako bi izlet protekao na visokoj razini u njegovoj pripremi i realizaciji sudjelovalo je velik broj članova i vodiča Planinarskog društva Pinklec.

Osim njih, veliki obol ovom inkluzivnom izletu na Okić dali su i slovenski Inplaninci, HGSS Stanice Samobor te vodstvo planinarskog doma dr. Maks Plotnikov’.

Zahvaljujući njihovoj dobroj međusobnoj suradnji, planinarski inkluzivni izlet za osobe s invaliditetom prošao je u najboljem redu, a sudionici izleta  su s Okića otišli puni dojmova koje će zasigurno još dugo prepričavati.

Nastavite čitati

in MREŽA

HSUTI Konferencija za voditelje udruga osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom okuplja 48 udruga članica, tako da je stekao titulu najvećeg saveza udruga osoba s invaliditetom

Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom (HSUTI) jučer je u zagrebačkom Hotelu Diplomat upriličio završnu konferenciju za voditelje udruga osoba s invaliditetom. Konferencija je organizirana u sklopu treće godine provedbe trogodišnjeg programa ‘Podrška prava – inkluziju olakšava’, koji Savez provodi uz podršku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Konferenciju je otvorila Jozefina Kranjčec, predsjednica Saveza, koja je u svom govoru istaknula važnost zajedničkog djelovanja u stvaranju inkluzivnog društva i osiguravanju jednakih mogućnosti za osobe s invaliditetom.

Neizostavno pitanje za predsjednicu Kranjčec, u kratkom razgovoru za In Portal, bilo je vezano za probleme u financiranju stručnih suradnika unutar udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom, te na šlamperaj oko isplate inkluzivnih naknada.

– Znate zašto imamo taj problem u financiranju? Zato što su se osobni dohodci znatno povećali u državnim ustanovima i institucijama, a mi nismo sposobni našim djelatnicima s tim financijskim sredstvima koje dobivamo ponuditi jednaku plaću. I zato naši stručni suradnici odlaze, naime na bolje plaćena mjesta. Nisu ljudi krivi, naprosto traže bolji život – kaže nam predsjednica Kranjčec.

Na pitanje kako tumači najavu uvođenja tzv. socijalnih iskaznica za korisnike inkluzivnog dodatka, predsjednica Kranjčec kaže kako ne podržava taj prijedlog jer ljudi naprosto imaju pravo trošiti novac, koji im zakonski pripada, onako kako oni najbolje znaju.

– No problem s inkluzivnim dodatkom je pretrpanost

Zavoda za vještačenje zahtjevima za priznanje prava na dodatak. Ako žele profesionalno odraditi posao, njihovi stručnjaci  mogu obraditi pet ili šest slučajeva, a Zavod za vještačenje dnevno primi i po petsto zahtjeva za inkluzivni dodatak! Ljudi traže inkluzivni dodatak i za liječenje karijesa na zubu i slične gluposti, i tako su zakrčili sustav. Ja sam ogorčena! Jasno je zašto se taj kaos, dakle, događa. Imamo nelojalne građane koji samo brinu o svojim interesima – kategorična je predsjednica HSTUI-ja.

Hrvatski savez udruga osoba s tjelesnim invaliditetom okuplja 48 udruga članica, tako da je stekao titulu najvećeg saveza udruga osoba s invaliditetom.

Kako je to objavio HSUTI, rečena je konferencija okupila predstavnike udruga i saveza, stručnjake i relevantne institucije s ciljem razmjene iskustava, informiranja i zajedničkog traženja rješenja za aktualne izazove s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom i organizacije koje ih zastupaju. Doprinos ugodnoj atmosferi dao je i stand-up nastup komičara Vlatka Štampara, koji je svojim humorom zaokružio program i nasmijao okupljene sudionike.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu