Znanost
Vježbanjem u borbu protiv depresije
Za smirivanje simptoma depresije najučinkovitije je vježbanje uz vodstvo i s drugima kroz aktivnosti kao što je grupni fitness
Poslušaj članak
Depresija je teško mentalno stanje koje pogađa i mladu i staru populaciju. Za liječenje depresije danas se prepisuju antidepresivi, ali oni ne djeluju na sve ljude jednako, a u nekim slučajevima znaju izazvati i teške nuspojave, pa se već dugo traga za boljom, sigurnijom i prirodnijom varijantom liječenja ove bolesti.
Kako piše ScienceAlert, nova studija koju su zajedno proveli australski i američki znanstvenici otkriva da vježbanje može biti itekako koristan alat za liječenje osjećaja anksioznosti, ali i nekih oblika depresije.
To je zato što vježbanje pomaže pri oslobađanju kemikalija iz mozga koje stvaraju osjećaj ugode u mozgu što pomaže smanjenju stresa i poboljšanju raspoloženja.
Međutim, kako tvrde rezultati pojedinih studija, vježbanje ne može pomoći svakom pacijentu s depresijom.
U protekla dva desetljeća provedeno je više meta istraživanja – studija koje su temeljene na više različitih istraživanja – a pomoću njih htjelo se otkriti djeluje li, i kako, vježbanje na depresiju i anksioznost.
Prijašnja istraživanja često su ukljčivala ljude koji uz depresiju pate od još nekih kroničnih bolesti pa te studije nisu prikazivale jasno stanje stvari.
U novom istraživanju, znanstvenici su napravili meta-meta analizu. Pregledali su dobivene rezultate svih analiza, sveukupno njih 81, kako bi shvatili na što dokazi upućuju.
Uključivalo je to oko 80 tisuća ljudi iz 1000 provedenih studija, a znanstvenici ove studije su provjeravali po kojim kriterijima su iste rađene.
Provjeravali su koje sudionike su studije uključivale, koga su proučavali (na primjer, osobe s dijagnosticiranom depresijom ili anksioznošću u odnosu na one koji tek imaju simptome, različite dobne skupine i žene tijekom trudnoće i nakon poroda).
Gledalo se i što je određena vježba uključivala (usporedba aerobne kondicije s treningom otpora i vježbama uma i tijela, poput joge i je li vježba bila pod nadzorom stručnjaka, intenzitet i trajanje) te je li vježba bila individualna ili grupna.
Osim toga, u ovoj studiji korištene su napredne statističke tehnike kako bi što preciznije odredili utjecaj vježbi na mentalno stanje – depresiju i anksioznost.
Rezultati su otkrili da vježbanje ima veći utjecaj na depresiju nego na anksioznost, kao i da je vježbanje imalo više koristi od terapije koja se inače prepisuje za liječenje depresije.
U ovoj sveobuhvatnoj studiji pokazalo se kako bi od vježbanja najviše koristi imali odrasli ljudi između 18 i 30 godina, te žene koje su nedavno rodile.
Iako žene koje su tek postale majke imaju problema s vježbanjem i vraćanjem u formu, zbog umora, nedostatka vremena i gubitka samopouzdanja, znanstvenici tvrde kako bi veća dostupunost prilagođenih vježbi mogla imati velike benefite po zdravlje novopečenih majki u periodu kada tek rode.
Nadalje, nalazi studije pokazali su kako hodanje, trčanje ili vožnja biciklom imaju blagotvorni učinak na smirivanje simptoma depresije i napadaja anksioznosti.
Za smirivanje simptoma depresije najučinkovitije je vježbanje s drugima uz vodstvo stručne osobe i kroz aktivnosti kao što je grupni fitness.
Ljudima koji imaju problem s anksioznošću najviše je pomoglo kada su radili nešto lakše vježbe poput hodnja ili plivanja laganim tempom.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Besplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke
-
In MetropolaPrije 5 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 4 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 3 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 2 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 6 danaSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 6 danaURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti
-
in MREŽAPrije 6 danaRASPRAVA Prepreke pri (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 4 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni