‘Superimunitet’ rijetko je rezultat samo jedne stvari. Iako genetika daje početnu osnovu, svakodnevne navike i način života itekako određuju koliko ćemo često biti bolesni

Sigurno poznajete barem jednu osobu koja rijetko ili gotovo nikad ne oboli – dok ostali svake zime osvoje barem jednu prehladu ili gripu. Što je njihova tajna? Je li riječ o sreći, genetici ili načinu života? Odgovor leži u kombinaciji više faktora.

Naš imunološki sustav je složen obrambeni mehanizam sastavljen od organa, stanica i molekula koje štite tijelo od virusa, bakterija i drugih štetnih utjecaja. Kod nekih ljudi ovaj sustav radi iznimno učinkovito – brzo prepoznaje prijetnju i jednako brzo reagira.

U pozadini toga mogu biti naslijeđene karakteristike, poput bolje sposobnosti imunoloških stanica da uoče patogene ili bržeg oporavka nakon infekcije. Genetika, dakle, može igrati važnu ulogu, ali nije jedina koja određuje zdravlje.

Životne navike značajno određuju snagu imuniteta. Kvalitetan san, uravnotežena prehrana bogata vitaminima i antioksidansima, redovita tjelovježba i boravak na svježem zraku doprinose zdravlju imunološkog sustava. Osobe koje se rijetko razbolijevaju često nesvjesno žive upravo takvim ritmom. S druge strane, kronični stres, brza hrana, pušenje i premalo kretanja mogu vidljivo oslabiti tjelesnu obranu.

Psihološki i socijalni čimbenici također igraju iznenađujuće važnu ulogu. Kada smo pod stresom, tijelo luči hormone koji mogu oslabiti imunološki odgovor, što znači da je sklonost bolestima veća u razdobljima napetosti, straha i emocionalne iscrpljenosti. S druge strane, smijeh, druženje i osjećaj pripadnosti potiču rad imunološkog sustava – što objašnjava zašto ljudi s pozitivnijim stavom često ostaju zdraviji.

Još jedan ključni element krije se u našim crijevima. Mikrobiom – zajednica bakterija koje žive u probavnom sustavu – pomaže u regulaciji imuniteta. Raznolika i uravnotežena crijevna flora stvara snažnije obrambene mehanizme, dok loša prehrana i antibiotici bez potrebe mogu narušiti tu ravnotežu.

Drugim riječima, ‘superimunitet’ rijetko je rezultat samo jedne stvari. Iako genetika daje početnu osnovu, svakodnevne navike i način života itekako određuju koliko ćemo često biti bolesni. Oni koji se rijetko razbolijevaju obično spavaju dovoljno, pametno se hrane, često borave u pokretu i znaju se nositi sa stresom. Njihov imunološki sustav radi u tišini – ali neumorno – i zato ga ne primjećuju sve dok ostaju zdravi.

Ovaj koncept mode pomaže uštedjeti vrijeme, prostor i novac, a pritom vam i dalje omogućuje uživanje u odijevanju, samo s više promišljenosti

Kapsulni ormar posljednjih godina postao je vrlo popularan pojam u svijetu mode i organizacije garderobe. Radi se o konceptu koji potiče jednostavnost i promišljeno biranje odjeće.

Umjesto prepunih ormara u kojima se često nalaze komadi koje rijetko ili nikada ne obučemo, kapsulni ormar temelji se na manjem broju kvalitetnih i međusobno lako kombinirajućih odjevnih predmeta.

Obično se sastoji od otprilike 25 do 50 komada, uključujući obuću i jakne, ali bez donjeg rublja ili sportske opreme. Ideja je da svaki komad bude funkcionalan, udoban i u skladu s osobnim stilom, kako bi se iz male kolekcije moglo stvoriti mnogo različitih kombinacija.

Kapsulni ormar najčešće se slaže sezonski, što znači da se odabiru komadi koji odgovaraju vremenskim uvjetima i svakodnevnim potrebama u određenom dijelu godine. Pri njegovu sastavljanju obično se polazi od osnovne palete boja i nekoliko bezvremenskih komada, poput kvalitetnih traperica, jednostavne bijele košulje, elegantnih hlača ili klasičnog kaputa. Uz njih se dodaju detalji koji daju osobnost i naglasak, ali i dalje zadržavaju mogućnost lako kombiniranja.

Popularnost kapsulnog ormara proizlazi iz suvremenih potreba za praktičnošću i održivošću. Omogućuje jednostavnije i brže odijevanje, smanjuje impulzivnu kupovinu i time štedi novac, a istovremeno potiče ekološki odgovorniji pristup modi. Kada u ormaru imamo samo ono u čemu se stvarno osjećamo dobro, smanjuje se stres i lakše je definirati i njegovati vlastiti stil, bez zavođenja prolaznim trendovima.

Kapsulni ormar nije stroga pravila, nego fleksibilan okvir koji se može prilagoditi svakome, bez obzira na životni stil, posao ili osobne preferencije. Njegova je bit u ravnoteži: imati dovoljno za raznovrsne kombinacije, ali ne više od onoga što nam uistinu treba.

Ovaj koncept bi mogao smanjiti ona beskonačna kampiranja pred ormarom, kao i onu vječnu misao u kojoj nikad nemate što za obući, bez obzira na to što odjeća samo što ne ispada iz ormara.

Statistike pokazuju da se broj sivih razvoda udvostručio u mnogim zapadnim zemljama tijekom posljednjih 20 godina. Sociolozi to povezuju s time da današnje generacije u zrelijoj dobi imaju više hrabrosti i mogućnosti za izbor osobne sreće nego prijašnje

Sivi razvod, često nazivan i gray divorce, odnosi se na razvod parova starijih od pedeset godina i postao je sve prisutniji fenomen u suvremenom društvu.

Dok se nekada smatralo da su brakovi s dugim stažem gotovo neraskidivi i da partneri u starijoj dobi ostaju zajedno bez obzira na poteškoće, danas se sve više ljudi odlučuje na novi početak čak i nakon nekoliko desetljeća zajedničkog života. Promijenila su se i društvena očekivanja; ljudi više ne žele samo ‘izdržati’ u braku, nego teže osobnoj sreći, ispunjenosti i kvaliteti života.

Razlozi koji vode sivom razvodu mogu biti brojni i složeni. Često se partneri tijekom godina postupno udalje, a kad djeca odrastu i napuste dom, razlike postanu vidljivije nego prije. Mnogi tada prvi put jasno osjete koliko su se promijenili i kako im zajedničke vrijednosti više nisu iste.

Također, produženi životni vijek donosi osjećaj da ispred njih još stoji dovoljno vremena za novi smjer u životu. Financijska samostalnost, osobito kod žena, dodatno olakšava mogućnost izlaska iz odnosa koji više ne pruža podršku, poštovanje ili emocionalnu bliskost.

Iako sivi razvod može donijeti olakšanje i novu priliku za osobni rast, nosi i mnoge izazove. Emocionalna bol nije ništa manja nego u ranijoj dobi, ponekad je čak i dublja jer partneri iza sebe ostavljaju povijest dugu desetljećima.

Nerijetko se suočavaju s osjećajem gubitka identiteta, budući da su veliki dio života živjeli kao dio para. Osim toga, financijska strana rastave može biti vrlo komplicirana. Dijeljenje zajedničke imovine, mirovinskih prava i osiguranja često je složenije nego kod mlađih parova, a promjene koje nastanu mogu značajno utjecati na kvalitetu života u starijoj dobi.

Zanimljivo je da unatoč tomu što su djeca već odrasla, i na njih sivi razvod ponekad ostavlja traga. Iako su samostalni, mnogi teže podnose rastavu nego što bi se očekivalo, jer im se mijenja duboko ukorijenjen osjećaj sigurnosti koji je obiteljski dom predstavljao. Novi odnosi roditelja, podjela vremena tijekom blagdana ili promjena obiteljskih tradicija mogu izazvati dodatnu napetost.

Brojna istraživanja pokazuju da se broj sivih razvoda u posljednjih dvadeset godina u mnogim zemljama udvostručio. Stručnjaci to povezuju s većim naglaskom na individualnu sreću i osobnu slobodu, uz činjenicu da suvremene generacije imaju više hrabrosti i mogućnosti donositi takve odluke.

Svakako bi se moglo reći da se ovdje radi i o dijelu promašenog života, o svojevrsnoj odgodi osobnog zadovoljstva, jer sivom razvodu najčešće prethodi sivi brak tijekom kojeg prođu desetljeća uz osobu koja vam više ne odgovara. Prema samima sebi najpoštenije je prekinuti loš odnos sada i odmah, jer je moguće da taj ‘idealni trenutak’ čekan godinama nikada neće doći.