Znanost
STUDIJA Depresija je okidač za demenciju u kasnijoj dobi
Manjak samopouzdanja i slaba koncentracija dovode do smanjenja kognitivne rezerve, što može biti pokretač demencije u kasnijoj dobi
Ako neka osoba ima problema s depresijom u mlađoj ili srednjoj životnoj dobi, velika je vjerojatnost kako će u starosti oboliti od demencije, otkriva nova studija. Ako se studija pokaže točnom na više ispitanika, to bi moglo doprinijeti rješenju za liječenje demencije kod starijih ljudi, piše UCL News.
Naime, s obzirom na to da se depresija već prije povezivala s oboljenjima od depresije, tim znanstvenika s University Collegea u Londonu (UCL) Inserma (Francuska) i Sveučilišta u Helsinkiju (Finska), proveo je novu studiju kako bi dokazali je li to zaista tako.
Ono što je specifično u novoj studiji, a nije bilo otkriveno u prijašnjima, jest to da su znanstvenici otkrili čak šest simptoma depresije koji bi se mogli smatrati svojevrsnim alarmom koji ukazuje na to da bi osoba u kasnijoj životnoj dobi mogla oboljeti od depresije.
Neki od simptoma koji se smatraju potencijalnim znakovima budućeg oboljenja od depresije su gubitak samopouzdanja, poteškoće u suočavanju s problemima, nedostatak osjećaja naklonosti prema drugima, stalna nervoza, poteškoće s koncentracijom i nezadovoljstvo načinom na koji se zadaci obavljaju.
– Naši nalazi pokazuju da je rizik od demencije povezan s nekolicinom simptoma depresije, a ne s depresijom u cjelini. Ovaj pristup na razini simptoma daje nam puno jasniju sliku o tome tko može biti ranjiviji desetljećima prije nego što se demencija razvije – ističe Philipp Frank, epidemiološki psiholog sa Sveučilišta u Londonu.
– Simptomi depresije koje neki ljudi doživljavaju u svojoj svakodnevici mogu otkriti puno o zdravlju mozga osobe koja ih doživljava – tvrdi psiholog.
U studiji nazvanoj ‘Whitehall II’ je sudjelovalo 5811 odraslih ljudi srednje dobi od kojih su znanstvenici uzeli podatke i na temelju njih radili istraživanje.
Informacije o mentalnom zdravlju pacijenata prikupljane su u razdoblju između 1997. i 1999. godine. Kada su ispitivani, ljudi koji su sudjelovali u istraživanju bili su u dobi između 45 i 69 godina te nisu pokazivali nikakve znakove depresije.
Njihovo zdravstveno stanje znanstvenici su pratili kroz 20 godina, od prvobitnog uzimanja podataka. Nakon dva desetljeća praćenja, dijagnoze su zapisane u britanskim zdravstvenim kartonima, do 2023. godine.
Uviđeno je da je u periodu praćenja 10,1% ljudi razvilo demenciju. Isto tako, ljudi koji su unutar tog perioda prijavili razvitak pet ili više ranije spomenutih simptoma, imali su 27% veću šansu za razvitak demencije u kasnijoj životnoj dobi.
Osobe koje su kao simptome navele gubitak samopouzdanja i nemogućnost suočavanja s problemima imali su 50% više šanse od onih ljudi koji su prijavili druge simptome.
Jedan od razloga zašto osobe sa simptomima poput gubitka samopouzdanja, poteškoća u suočavanju s problemima i slabe koncentracije imaju veću šansu za razvijanje staračke demencije, jest taj što sva ova karakteristična ponašanja dovode do smanjenog društvenog angažmana.
To je tako jer manjak samopouzdanja i slaba koncentracija dovode do smanjenja kognitivne rezerve, a ona je važna za normalno funkcioniranje mozga i razmišljanja.
S druge strane, ostali simptomi depresije, uključujući probleme sa spavanjem, suicidalne ideje ili loše raspoloženje, dugoročno nisu pokazali značajnu povezanost s demencijom.
Studija je provedena samo na muškoj populaciji pa, kako bi se relevantnost zapažanja iz ove studije potvrdila, potrebno je provesti ispitivanje na ženama i na široj populaciji.
Ovo je novi i važan način razmatranja depresije i demencije te je još jedan dokaz da je depresija širok pojam, a ne nužno jedna bolest.
– Postoje ograničeni dokazi da liječenje depresije u srednjoj dobi može smanjiti kasniji rizik od demencije, ali potrebna su daljnja istraživanja kako bi se bolje razumjelo kako najbolje smanjiti rizik od demencije – kazala je profesorica Gill Livingston s odjela za psihijatriju University Collegea u Londonu koja je ujedno i koautorica studije.
Zamjenik direktora za istraživanje i inovacije u Alzheimerovom društvu Richard Oakley istaknuo je kako je nova studija ohrabrujuća.
– Demencija je najveći ubojica u Ujedinjenom Kraljevstvu i jedna od tri osobe rođene danas razvit će ovo stanje. Lancet komisija, koju djelomično financira Alzheimerovo društvo, prethodno je identificirala depresiju kao rizik za demenciju u srednjim godinama. Veza između demencije i depresije je složena. Ohrabrujuće je vidjeti da ova nova opservacijska studija počinje otkrivati način na koji su demencija i depresija međusobno povezane. Međutim, potrebna su daljnja istraživanja kako bi se potvrdilo odnosi li se ovih šest simptoma i na žene i etničke manjine. Važno je napomenuti da neće svi koji imaju depresiju razviti demenciju, a osobe s demencijom neće nužno razviti depresiju – zaključio je Oakley.
Studija je objavljena u časopisu The Lancet Psychiatry.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Besplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke
-
In MetropolaPrije 5 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 4 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 3 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 2 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 6 danaSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 6 danaURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti
-
in MREŽAPrije 6 danaRASPRAVA Prepreke pri (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 4 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni