Odlukom objavljenom 17. prosinca 2025. godine Ustavni sud Republike Hrvatske proglasio je neustavnima ključne odredbe Zakona o osobnoj asistenciji, utvrdivši da su fiksna ograničenja, dobna isključenja i pojedini statusni uvjeti kršili ustavna prava osoba s invaliditetom, uključujući pravo na dostojanstvo, neovisno življenje i uključenost u zajednicu
Poslušaj članak
Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena pokrenula je postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi ocjene suglasnosti Zakona o osobnoj asistenciji s Ustavom.
Odlukom objavljenom 17. prosinca 2025. godine Ustavni sud potvrdio je da je sustav osobne asistencije bio utemeljen na diskriminatornim, neustavnim i restriktivnim osnovama. Odluka predstavlja jednu od najznačajnijih ustavnopravnih odluka u području prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
Ustavni sud ukinuo je, odnosno utvrdio neustavnost, niza ključnih odredbi Zakona o osobnoj asistenciji. Ukidanjem dobne granice od 18 godina uklonjena je praksa isključivanja maloljetnih osoba iz sustava osobne asistencije isključivo na temelju dobi. Također su uklonjene zapreke koje su onemogućavale korištenje osobne asistencije osobama koje koriste pomoć u kući ili imaju status roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
Sud je ukinuo i odredbe kojima su bili propisani fiksni maksimumi sati osobne asistencije te krute kategorije korisnika. Utvrđeno je da su podjele prema stupnjevima invaliditeta, statusima i obiteljskim okolnostima neustavne. Odredbe koje se odnose na uvjete za osobne asistente prestat će važiti po isteku roka od jedne godine od objave odluke, dok je članak kojim se pravo na osobnu asistenciju priznavalo tek od početka korištenja usluge također ukinut.
U obrazloženju odluke Ustavni sud jasno je utvrdio da osobna asistencija nije socijalna povlastica, već ustavno pravo povezano s ljudskim dostojanstvom, pravom na neovisno življenje i uključenost u zajednicu. Invaliditet je prepoznat kao ustavna osnova diskriminacije, pri čemu se zabrana diskriminacije odnosi i na osobe povezane s osobom s invaliditetom, uključujući članove obitelji.
Naglašeno je da su fiksni limiti sati osobne asistencije neustavni te da se stvarne potrebe moraju procjenjivati individualno, a ne prema unaprijed propisanim tablicama. Sud je također utvrdio da država ne smije prebacivati svoju odgovornost na obitelj te da obiteljska skrb ne može biti razlog za uskraćivanje prava. Posebno je istaknuto pravo djece s invaliditetom na osobitu skrb, uz zaključak da je potpuno isključivanje maloljetnika iz sustava osobne asistencije neustavno.
Odluka Ustavnog suda obvezuje zakonodavca na izmjene Zakona o osobnoj asistenciji, uvođenje individualizirane procjene stvarnih potreba te osiguravanje osobne asistencije djeci i osobama s najtežim oblicima invaliditeta, bez gornjih ograničenja i bez automatskog isključivanja zbog korištenja drugih oblika podrške.
Odluka potvrđuje da su ranija upozorenja o neustavnosti pojedinih zakonskih rješenja bila utemeljena te da je nužno osigurati sustav osobne asistencije koji predstavlja pravo, a ne privilegiju.
Odluka Ustavnog suda ima šire društvene i političke implikacije. Predstavlja potvrdu višegodišnjih upozorenja roditelja djece s invaliditetom, osobito majki koje su javno upozoravale na diskriminaciju i nepravdu u sustavu. U tom kontekstu odluka otvara pitanje političke odgovornosti resornog ministra koji je ignorirao stručna upozorenja i stavove dijela civilnog društva te branio zakon koji je sada proglašen neustavnim. Posljedice takve politike snosile su obitelji i djeca s invaliditetom.
Reakcija SOIH-a
Na odluku Ustavnog suda reagirala je i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH). U priopćenju se navodi zabrinutost zbog mogućih posljedica odluke na održivost sustava osobne asistencije u Republici Hrvatskoj.
Posebno se upozorava na nedostatak osobnih asistenata na tržištu rada te na mogućnost da će se proširenjem broja korisnika dodatno smanjiti dostupnost usluge, što bi najviše moglo pogoditi starije osobe s teškim invaliditetom koje ostaju bez obiteljske podrške. Ističe se i opasnost zagušenja sustava zbog velikog broja zahtjeva koje neće biti moguće pravodobno obraditi.
SOIH navodi da uklanjanje dobne granice od 18 godina odstupa od prakse većine država članica Europske unije te od principa neovisnog življenja koje zagovara Europska mreža neovisnog življenja (ENIL), prema kojima je osobna asistencija namijenjena punoljetnim osobama koje same određuju opseg i sadržaj pomoći.
U priopćenju se dodatno ističe da su djeci s teškoćama u razvoju već dostupne brojne druge usluge, uključujući pomoćnike u nastavi, roditelje njegovatelje, boravak, odmor od skrbi i inkluzivni dodatak. Izražava se zabrinutost da bi osobni asistenti mogli radije birati rad s djecom nego s odraslim osobama s teškim invaliditetom, što bi dodatno ugrozilo dostupnost usluge onima kojima je najpotrebnija.
Izjava ministra rada i socijalne politike
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić izjavio je da će se odluka Ustavnog suda poštovati te da stručne službe Ministarstva analiziraju njezine posljedice i pripremaju prilagodbe postupanja.
Na pitanje o političkoj odgovornosti, ministar je naveo da je ostavka uvijek na raspolaganju te istaknuo da je donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji velik broj osoba s invaliditetom prvi put ostvario zakonsko pravo na tu uslugu. Naglasio je da su izmjene zakona očekivane te da je trenutačno više od 8000 osoba obuhvaćeno sustavom osobne asistencije.
Osvrnuvši se na pitanje ograničenja broja sati asistencije, ministar je istaknuo da prije donošenja zakona takva prava nisu postojala te ponovio da će se odluka Ustavnog suda u cijelosti provesti. Dodao je kako postoji spremnost na ispravljanje svih uočenih nedostataka i unapređenje dostupnosti usluga osobne asistencije na području cijele Hrvatske.
U program je uključeno 263 osobe s MS-om i 118 članova njihovih obitelji kojima mobilni tim pruža podršku u njihovom domu ili lokalnoj zajednici
Povodom završetka programa Mobilni tim Društvo multiple skleroze Grada Zagreba 6. svibnja organiziralo je okrugli stol na kojem su predstavljene aktivnosti trogodišnjeg programa, financiranog od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Riječ je o programu koji je usmjeren na razvoj izvaninstitucionalnih socijalnih usluga i jačanje podrške u zajednici s ciljem većeg uključivanja i dostupnosti usluga osobama oboljelim od MS-a i njihovim obiteljima.
U program je uključeno 263 osobe s MS-om i 118 članova njihovih obitelji kojima mobilni tim pruža podršku u njihovom domu ili lokalnoj zajednici. Socijalni radnici u mobilnom timu provode razgovor i savjetovanje prema potrebama korisnika, pružaju pomoć u ostvarivanju socijalnih i drugih prava, te podršku u snalaženju u administrativnim postupcima.
Dijana Kocijan, izvršna voditeljica Ureda i razvoja programa Društva MS Grada Zagreba, navela je da je u sklopu programa održano više od 2 000 sati savjetovanja i informiranja, provedena je 31 informativna radionica, pružena je grupna podrška za 12 osoba oboljelih od MS-a i članova njihove obitelji, održano je 12 stručnih predavanja te 12 kreativnih radionica. Kroz program su organizirane i aktivnosti za mlade osobe oboljele od MS-a, odnosno do 40. godine života.
– U posljednje vrijeme je zabilježen porast mladih novooboljelih od MS-a i Društvo ima dosta novih članova. Stoga smo osmislili aktivnosti za ove osobe, a u tome je bilo najviše izazova. Najveći problem s mladima je usklađenje njihovih obveza – pojasnila je Kocijan.
Gordana Glibo, zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom, naglasila je izazove s kojima se susreću osobe oboljele od MS-a, kao što su kasno dijagnosticiranje bolesti, nedostupnoost liječenja i rehabilitacije, ostvarivanje prava na rad, obrazovanje i pristupačnost.
– Primjećujemo i značajne pozitivne pomake koji su rezultat rada Društva multiple skleroze Grada Zagreba i drugih organizacija, ali i samih osoba s MS-om koje hrabro progovaraju o svojim problemima, iskustvima i potrebama – rekla je Glibo.
Socijalna radnica Danijela Dobrečević istaknula je da su vidljivi određeni pozitivni pomaci, kao što su jasno definiran zakonodavni okvir koji prepoznaje prava osoba s invaliditetom i osigurava različite oblike pomoći, razvijene su brojne socijalne usluge koje doprinose većoj samostalnosti korisnika, naglasak se stavlja na deinstitucionalizaciju, vidljiv je postupni porast svijesti o pravima osoba s invaliditetom.
Međutim još uvijek su veliki izazovi nedostatna dostupnost socijalnih usluga, pogotovo u manjim sredinama, duge i složene birokratske procedure, nedostatak educiranog stručnog kadra, nedovoljna financijska ulaganja u sustav, nedovoljna koordinacija između institucija, arhitektonske i komunikacijske barijere, društvena stigmatizacija i predrasude, te otežan pristup obrazovanju i tržištu rada.
Okupljanje je organizirano s ciljem otvaranja važnih tema vezanih uz kvalitetu života, pristupačnost i mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima društvenog života
Poslušaj članak
U okviru kampanje ‘Preuzmimo kontrolu!’, Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – SOIH obilježila je 5. svibnja – Europski dan neovisnoga življenja programom održanim u Novom Jelkovcu u Zagrebu.
Okupljanje je organizirano s ciljem otvaranja važnih tema vezanih uz kvalitetu života, pristupačnost i mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima društvenog života.
Na susretu su sudjelovali članovi udruga, predstavnici organizacija civilnog društva te građani zainteresirani za stvaranje uključivije i pristupačnije zajednice, a središnji dio događanja bio je okrugli stol pod nazivom ‘Neovisno življenje osoba s invaliditetom – izazovi i mogućnosti u lokalnoj zajednici’
Tijekom razgovora posebno je naglašena važnost neovisnog življenja i aktivnog uključivanja osoba s invaliditetom u donošenje odluka koje utječu na njihov svakodnevni život. Predsjednica SOIH-a Marica Mirić predstavila je koncept 18 stupova neovisnog življenja, ističući kako su pristupačnost, dostupnost usluga, obrazovanje, zapošljavanje i podrška u zajednici temeljni preduvjeti za ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu.
Sudionici su podijelili brojna iskustva iz svakodnevnog života te ukazali na probleme s kojima se često suočavaju. Razgovaralo se o nepristupačnoj infrastrukturi, otežanom kretanju kroz naselje, nedovoljno prilagođenom javnom prijevozu i nedostatku usluga podrške koje bi osobama s invaliditetom omogućile veću samostalnost. Istaknuto je kako mnogi građani još uvijek nailaze na prepreke koje otežavaju njihovo puno uključivanje u društvene aktivnosti i život zajednice.
Poseban naglasak stavljen je na važnost suradnje lokalne zajednice, institucija i organizacija civilnog društva. Sudionici su se složili kako je potrebno kontinuirano raditi na podizanju svijesti o pravima osoba s invaliditetom te razvijati sustav podrške koji će omogućiti jednake mogućnosti za sve građane. Naglašeno je i kako osobe s invaliditetom trebaju imati aktivnu ulogu u planiranju i kreiranju lokalnih politika kako bi se rješenja prilagodila stvarnim potrebama korisnika.
Susret u Novom Jelkovcu protekao je u otvorenoj i konstruktivnoj atmosferi, a razmjena iskustava i prijedloga još je jednom pokazala koliko je važno zajednički djelovati na stvaranju pristupačnijeg i uključivijeg društva.
SOIH će i dalje nastaviti provoditi aktivnosti usmjerene na zaštitu prava osoba s invaliditetom, jačanje njihove samostalnosti i poticanje aktivnog sudjelovanja u životu zajednice.
Senzorna soba osmišljena je kao terapeutski prostor za poticanje senzorne integracije i razvoj motoričkih vještina, osobito fine motorike
Udruga Mi iz Požege pokrenula je kampanju prikupljanja sredstava za opremanje senzorne sobe u tom gradu, prostora koji bi djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom omogućio besplatnu i dostupnu terapiju, a samo u Požegi je oko 150 potencijalnih korisnika.
Ivana Pavelić, predsjednica udruge MI, koja od 1998. okuplja roditelje djece i osoba s poteškoćama u razvoju, naglašava kako je ključni motiv projekta omogućiti pravovremenu pomoć korisnicima, posebno djeci – bez uputnica, čekanja i bez financijskog opterećenja.
– Kod djece s teškoćama iznimno je važna rana intervencija. Ako roditelji moraju čekati mjesecima ili godinama na terapiju, ona gubi svoju svrhu. Želimo omogućiti da svatko tko primijeti problem može odmah reagirati – rekla je Pavelić za Hinu. Dodaje pritom da bi senzorna soba bila dostupna ne samo građanima Požege, već i korisnicima iz okolnih županija.
Projekt, vrijedan 25.000 eura, planiran je u prostoru udruge, a cilj je sredstva prikupiti do 10. lipnja kako bi soba bila u funkciji već tijekom kolovoza. Svi zainteresirani koji žele pomoći mogu se informirati o načinu donacija na internetskim stranicama udruge.
Senzorna soba osmišljena je kao terapeutski prostor za poticanje senzorne integracije i razvoj motoričkih vještina, osobito fine motorike. Korisnici će u njoj moći raditi s fizioterapeutom, a dosadašnja iskustva pokazuju da ima itekako veliki učinak na oporavak te naposljetku integraciji u društvo onih koji je koriste.
Prostor će biti opremljen specijaliziranom opremom, a dobavljač opreme osigurat će i edukaciju osoblja za rad u sobi.
Procjenjuje se da je na području Požege oko 150 potencijalnih korisnika, dok u cijeloj županiji živi više od 13.000 osoba s invaliditetom, a u samom gradu otprilike 4000. Među budućim korisnicima su djeca s autizmom, osobe s urođenim teškoćama poput hidrocefalusa ili intelektualnih poteškoća, ali i osobe u oporavku nakon moždanog udara.
– Drugim riječima, takav oblik terapije ne koriste samo djeca i mlađa populacija, nego i odrasle osobe koje su za života pretrpjele ozljedu ili je na njihovu motoriku trag ostavila bolest – kaže Pavelić.
Unatoč velikoj potrebi, u Požegi trenutno postoje samo dvije senzorne sobe, jedna u županijskoj bolnici, te jedna privatna, gdje se terapije naplaćuju od 25 do 40 eura po terminu.
– Broj osoba kojima je potrebna ovakva terapija stalno raste, ne samo u Požeško-slavonskoj županiji nego i šire. Dijelom zato što se smanjuje stigma i sve više ljudi traži pomoć, ali i zato što su potrebe stvarno sve veće – ističe predsjednica udruge.
Dosad su projekt podržali Grad Požega s 1.400 eura te općine Brestovac i Velika s po 400 eura, uz nekoliko manjih donacija građana. Kampanju je poduprla i Erste banka koja s udrugom sudjeluje u programu ‘Ostavi dobar trag’, kroz koji je dobila mentorsku podršku vrijednu 9.000 eura za razvoj i provedbu kampanje.
Civilno društvoPrije 2 dana
In MetropolaPrije 6 dana
MedicinaPrije 4 dana
Moderna vremenaPrije 5 dana
Stolni tenisPrije 5 dana
SportPrije 3 dana