Odlukom objavljenom 17. prosinca 2025. godine Ustavni sud Republike Hrvatske proglasio je neustavnima ključne odredbe Zakona o osobnoj asistenciji, utvrdivši da su fiksna ograničenja, dobna isključenja i pojedini statusni uvjeti kršili ustavna prava osoba s invaliditetom, uključujući pravo na dostojanstvo, neovisno življenje i uključenost u zajednicu
Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena pokrenula je postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske radi ocjene suglasnosti Zakona o osobnoj asistenciji s Ustavom.
Odlukom objavljenom 17. prosinca 2025. godine Ustavni sud potvrdio je da je sustav osobne asistencije bio utemeljen na diskriminatornim, neustavnim i restriktivnim osnovama. Odluka predstavlja jednu od najznačajnijih ustavnopravnih odluka u području prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
Ustavni sud ukinuo je, odnosno utvrdio neustavnost, niza ključnih odredbi Zakona o osobnoj asistenciji. Ukidanjem dobne granice od 18 godina uklonjena je praksa isključivanja maloljetnih osoba iz sustava osobne asistencije isključivo na temelju dobi. Također su uklonjene zapreke koje su onemogućavale korištenje osobne asistencije osobama koje koriste pomoć u kući ili imaju status roditelja njegovatelja ili njegovatelja.
Sud je ukinuo i odredbe kojima su bili propisani fiksni maksimumi sati osobne asistencije te krute kategorije korisnika. Utvrđeno je da su podjele prema stupnjevima invaliditeta, statusima i obiteljskim okolnostima neustavne. Odredbe koje se odnose na uvjete za osobne asistente prestat će važiti po isteku roka od jedne godine od objave odluke, dok je članak kojim se pravo na osobnu asistenciju priznavalo tek od početka korištenja usluge također ukinut.
U obrazloženju odluke Ustavni sud jasno je utvrdio da osobna asistencija nije socijalna povlastica, već ustavno pravo povezano s ljudskim dostojanstvom, pravom na neovisno življenje i uključenost u zajednicu. Invaliditet je prepoznat kao ustavna osnova diskriminacije, pri čemu se zabrana diskriminacije odnosi i na osobe povezane s osobom s invaliditetom, uključujući članove obitelji.
Naglašeno je da su fiksni limiti sati osobne asistencije neustavni te da se stvarne potrebe moraju procjenjivati individualno, a ne prema unaprijed propisanim tablicama. Sud je također utvrdio da država ne smije prebacivati svoju odgovornost na obitelj te da obiteljska skrb ne može biti razlog za uskraćivanje prava. Posebno je istaknuto pravo djece s invaliditetom na osobitu skrb, uz zaključak da je potpuno isključivanje maloljetnika iz sustava osobne asistencije neustavno.
Odluka Ustavnog suda obvezuje zakonodavca na izmjene Zakona o osobnoj asistenciji, uvođenje individualizirane procjene stvarnih potreba te osiguravanje osobne asistencije djeci i osobama s najtežim oblicima invaliditeta, bez gornjih ograničenja i bez automatskog isključivanja zbog korištenja drugih oblika podrške.
Odluka potvrđuje da su ranija upozorenja o neustavnosti pojedinih zakonskih rješenja bila utemeljena te da je nužno osigurati sustav osobne asistencije koji predstavlja pravo, a ne privilegiju.
Odluka Ustavnog suda ima šire društvene i političke implikacije. Predstavlja potvrdu višegodišnjih upozorenja roditelja djece s invaliditetom, osobito majki koje su javno upozoravale na diskriminaciju i nepravdu u sustavu. U tom kontekstu odluka otvara pitanje političke odgovornosti resornog ministra koji je ignorirao stručna upozorenja i stavove dijela civilnog društva te branio zakon koji je sada proglašen neustavnim. Posljedice takve politike snosile su obitelji i djeca s invaliditetom.
Reakcija SOIH-a
Na odluku Ustavnog suda reagirala je i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH). U priopćenju se navodi zabrinutost zbog mogućih posljedica odluke na održivost sustava osobne asistencije u Republici Hrvatskoj.
Posebno se upozorava na nedostatak osobnih asistenata na tržištu rada te na mogućnost da će se proširenjem broja korisnika dodatno smanjiti dostupnost usluge, što bi najviše moglo pogoditi starije osobe s teškim invaliditetom koje ostaju bez obiteljske podrške. Ističe se i opasnost zagušenja sustava zbog velikog broja zahtjeva koje neće biti moguće pravodobno obraditi.
SOIH navodi da uklanjanje dobne granice od 18 godina odstupa od prakse većine država članica Europske unije te od principa neovisnog življenja koje zagovara Europska mreža neovisnog življenja (ENIL), prema kojima je osobna asistencija namijenjena punoljetnim osobama koje same određuju opseg i sadržaj pomoći.
U priopćenju se dodatno ističe da su djeci s teškoćama u razvoju već dostupne brojne druge usluge, uključujući pomoćnike u nastavi, roditelje njegovatelje, boravak, odmor od skrbi i inkluzivni dodatak. Izražava se zabrinutost da bi osobni asistenti mogli radije birati rad s djecom nego s odraslim osobama s teškim invaliditetom, što bi dodatno ugrozilo dostupnost usluge onima kojima je najpotrebnija.
Izjava ministra rada i socijalne politike
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić izjavio je da će se odluka Ustavnog suda poštovati te da stručne službe Ministarstva analiziraju njezine posljedice i pripremaju prilagodbe postupanja.
Na pitanje o političkoj odgovornosti, ministar je naveo da je ostavka uvijek na raspolaganju te istaknuo da je donošenjem Zakona o osobnoj asistenciji velik broj osoba s invaliditetom prvi put ostvario zakonsko pravo na tu uslugu. Naglasio je da su izmjene zakona očekivane te da je trenutačno više od 8000 osoba obuhvaćeno sustavom osobne asistencije.
Osvrnuvši se na pitanje ograničenja broja sati asistencije, ministar je istaknuo da prije donošenja zakona takva prava nisu postojala te ponovio da će se odluka Ustavnog suda u cijelosti provesti. Dodao je kako postoji spremnost na ispravljanje svih uočenih nedostataka i unapređenje dostupnosti usluga osobne asistencije na području cijele Hrvatske.
