Seriju tekstova posvećenu pristupačnosti destinacija u Hrvatskoj nastavljamo informacijama koje nam je dostavila Turistička zajednica grada Hvara. Cilj ove serije je istaknuti i promovirati mjesta prilagođena osobama s invaliditetom te im olakšati pronalazak relevantnih informacija i donošenje odluka o putovanjima

Poslušaj članak

Grad Hvar posljednjih godina sve više ulaže u razvoj pristupačne infrastrukture i sadržaja, čime postaje privlačnija destinacija za sve posjetitelje, uključujući osobe s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću.

U segmentu smještaja, nekoliko hotela već je opremljeno rampama i pristupačnim sadržajima. Među njima se ističu hotel Riva, hotel Adriana i hotel Amfora. Osim hotelskog smještaja, u privatnom vlasništvu dostupni su i apartmani koji su u potpunosti prilagođeni osobama s invaliditetom, uključujući pristupačne sobe i sanitarne prostore.

Iako još uvijek nisu svi sadržaji u potpunosti prilagođeni osobama u kolicima ili s drugim vrstama invaliditeta, vidljiv je kontinuiran napredak. U planu je i razvoj pristupa moru na više lokacija u gradu, što predstavlja važan korak prema inkluzivnijem turizmu.

Kulturni i javni prostori također prate ovaj pozitivan trend. Prostor Arsenala prilagođen je kretanju osoba s invaliditetom te je opremljen i invalidskim WC-om.

Posjetiteljima je u uredu Turističke zajednice dostupna taktilna mapa grada, koja olakšava snalaženje osobama oštećena vida. Nova zgrada Gradske knjižnice i čitaonice Hvar, koja je trenutno u izgradnji, bit će u potpunosti pristupačna.

Posebno se ističu javne površine i šetnice. Šetalište Tonija Petrića, smješteno na zapadnoj strani grada uz more, u cijelosti je prilagođeno osobama u kolicima i osobama s drugim vrstama invaliditeta. Također, Trg sv. Stjepana i gradska riva potpuno su pristupačni, što omogućuje lakše kretanje i uživanje u središtu grada.

Prometna infrastruktura također je prilagođena – gradski parking kojim upravlja Fontik d.o.o. ima osigurana i jasno označena parkirna mjesta za osobe s invaliditetom. U ugostiteljskom sektoru, većina restorana i kafića u užem centru grada, uključujući rivu, Trg sv. Stjepana i područje Fabrike, prilagođena je osobama s poteškoćama u kretanju, čime se dodatno podiže kvaliteta boravka.

Za kraj, valja istaknuti i ponudu personaliziranih vođenih tura i izleta koje se mogu u potpunosti prilagoditi individualnim potrebama i željama posjetitelja, što omogućuje svakome da doživi Hvar na način koji mu najviše odgovara.

Iako još uvijek postoji prostor za napredak, Hvar jasno pokazuje smjer razvoja – prema otvorenijoj, dostupnijoj i inkluzivnijoj turističkoj destinaciji.

U sklopu Festivala inkluzivnog turizma u Međimurskoj županiji održan je međunarodni okrugli stol ‘Camino B2B’, posvećen razvoju inkluzivnog turizma i većoj dostupnosti Camino hodočasničkih ruta svim korisnicima, bez obzira na njihove fizičke mogućnosti ili dob

Poslušaj članak

Događaj je okupio stručnjake iz područja turizma, sporta i zdravstva, predstavnike Camino zajednice te osobe s invaliditetom, s ciljem razmjene iskustava i pronalaska konkretnih rješenja za uključiviji turizam.

Poseban naglasak stavljen je na važnost razvoja inkluzivnog turizma kao jednog od ključnih smjerova održivog razvoja regije. Istaknuto je kako Međimurska županija kroz ovakve inicijative želi dodatno valorizirati svoje prirodne ljepote, kulturnu baštinu i društvene vrijednosti, stvarajući okruženje u kojem svatko može aktivno sudjelovati i doživjeti Camino ne samo kao turističku rutu, već i kao osobno i duhovno iskustvo.

Sudionici su se složili da je za istinsku inkluziju potrebno osigurati prilagođenu infrastrukturu, dostupnu opremu, educirano osoblje te kontinuirano raditi na podizanju svijesti u društvu. Također je naglašeno kako hodanje i boravak u prirodi imaju pozitivan učinak na fizičko i mentalno zdravlje, zbog čega Camino može biti snažan alat za poboljšanje kvalitete života i socijalno uključivanje osoba različitih sposobnosti.

Međimurska Camino ruta, duga oko 115 kilometara i podijeljena u deset dionica, povezuje brojna mjesta u regiji te nudi jedinstvenu kombinaciju prirodnih krajolika, kulturnih znamenitosti i duhovne tradicije. Upravo kroz razvoj inkluzivnog pristupa ova ruta postaje primjer kako turizam može biti dostupan svima, uz naglasak na zajedništvo, razumijevanje i jednakost.

U kontekstu starog europskog kontinenta, koji obiluje arheološkim nalazištima i kulturnim spomenicima pod zaštitom UNESCO, pitanje pristupačnosti za osobe s invaliditetom postaje iznimno osjetljivo. Kako prilagoditi drevne građevine, trgove i ulice suvremenim standardima inkluzivnosti, a pritom očuvati njihovu autentičnost?

Poslušaj članak

Odgovore na ta pitanja potražili smo u Rimu, gradu starom više od 2700 godina, čije povijesne slojeve čine antički ostaci, renesansne palače i barokni trgovi.

Grad izazova i kompromisa

Rim je na prvi pogled zahtjevan za kretanje. Bregovit teren, kaldrma, uske povijesne ulice, ali i široke prometnice s gustim i često kaotičnim prometom, predstavljaju izazov ne samo za turiste, nego i za lokalno stanovništvo. Nedostatak parkirnih mjesta dodatno otežava situaciju, a sve veća vozila nerijetko zauzimaju dijelove nogostupa.

Ipak, unatoč tim objektivnim preprekama, vidljivo je da se pristupačnost sustavno unapređuje. Prilagodbe se provode postupno, vodeći računa o zaštiti kulturne baštine.

Na širim avenijama postavljene su taktilne staze za slijepe i slabovidne osobe, a dio semafora ima zvučnu signalizaciju. Glavni željeznički kolodvor i metro postaje opremljeni su taktilnim mapama i oznakama na brajici. Linije B i C većim su dijelom pristupačne, dok linija A ima prilagođene postaje s liftovima. Autobusi raspolažu rampama koje vozači po potrebi ručno postavljaju, što omogućuje funkcionalnost bez narušavanja izgleda vozila.

Povijest pod povećalom pristupačnosti

Najposjećeniji rimski lokaliteti nude različite razine pristupačnosti.

Prostor oko Fontane di Trevi i Piazza Navone uglavnom je pristupačan, no velike gužve mogu znatno otežati kretanje osobama u invalidskim kolicima.

S druge strane, Koloseum predstavlja primjer dobre prakse. Opremljen je modernim liftovima, rampama i ravnim stazama, a unutar objekta postavljene su i ploče na brajici. Unatoč činjenici da je riječ o gotovo dvije tisuće godina staroj građevini, razgledavanje je u velikoj mjeri omogućeno i osobama smanjene pokretljivosti.

Mnogo zahtjevniji su Rimski forum i brežuljak Palatin. Neravan, izvorni teren i brojne stepenice znatno otežavaju detaljan obilazak. Iako postoje određene pristupačne rute i lift, razgledavanje bez pratnje često nije izvedivo, a planiranje unaprijed je nužno.

Španjolske stepenice ostaju arhitektonski izazov. Osobe u invalidskim kolicima do vrha mogu doći alternativnim putem – korištenjem lifta u obližnjoj metro stanici, nakon čega slijedi rampa. Rješenje je funkcionalno, ali ovisi o dostupnosti infrastrukture.

Panteon ima prilagođen interijer, dok je četvrt Trastevere prohodna, uz napomenu da kaldrma može otežati kretanje.

Posebno se ističe Altare della Patria (Vittoriano) – Oltar domovine, koji je u velikoj mjeri prilagođen osobama s invaliditetom. Kompleks raspolaže dizalima i rampama, a pristupačan je i muzej unutar zgrade. Slično vrijedi i za Baziliku svetog Petra u Vatikanu, gdje su osigurani prilazi bez stepenica, rampe i liftovi.

Smještaj, prehrana i odnos prema gostima

Većina hotela, osobito novije gradnje, raspolaže prilagođenim sobama i kupaonicama za osobe s invaliditetom, no preporučuje se prethodna provjera konkretnih uvjeta.

Zanimljivo je istaknuti i prehrambeni aspekt – restorani u pravilu nude gluten-free pizze i tjestenine uz minimalnu nadoplatu, što je važan segment pristupačnosti za osobe s posebnim prehrambenim potrebama.

Osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan ulaz na lokalitete uz predočenje odgovarajuće iskaznice. Također, zajedno s pratnjom imaju pravo na prioritetan ulazak bez čekanja u redovima, što značajno olakšava posjet najfrekventnijim atrakcijama.

Između baštine i budućnosti

Rim pokazuje da očuvanje kulturne baštine i razvoj pristupačnog turizma ne moraju biti suprotstavljeni ciljevi. Iako potpuna prilagodba povijesnog grada nikada neće biti jednostavna, a možda ni moguća, vidljivi su brojni promišljeni kompromisi – diskretno ugrađeni liftovi, taktilne staze, brajične oznake i prilagođeni javni prijevoz.

Najveći izazovi ostaju neravan teren, kaldrma i velike gužve, no uz dobro planiranje i informiranje, Vječni grad može biti dostupan.

Primjer Rima potvrđuje da inkluzivnost nije luksuz suvremenog doba, nego standard kojem i najstariji europski gradovi mogu – i trebaju – težiti.