Prepreke inkluziji često nisu tehničke, već mentalne i organizacijske. Ključ promjene leži u edukaciji developera, ali i šire javnosti o važnosti inkluzivnog dizajna
Poslušaj članak
Industrija videoigara danas je globalni div – čak četiri puta veća od filmske i glazbene industrije zajedno. Ipak, unatoč impresivnom rastu i utjecaju, dio populacije i dalje ostaje isključen iz svijeta digitalne zabave.
Upravo je to bila središnja tema panela ‘Kako inkluzivno dizajnirati videoigre’, održanog u sklopu projekta Z-FUTURE II, gdje su stručnjaci, developeri i osobe s invaliditetom poslali jasnu poruku: industrija može i mora bolje.
Panel, koji je moderirala Valentina Mišković Yoe, okupio je sudionike Tihanu Grotić, Tina Vodanovića, Benjamina Noaha Maričaka, Mihaela Diklića i Dominika Štroka. Kroz otvorenu i dinamičnu raspravu, uz aktivno sudjelovanje publike – uključujući i osobe s invaliditetom – istaknuto je kako inkluzija treba postati sastavni dio razvoja videoigara, a ne naknadna prilagodba.
Sudionici su naglasili kako inkluzija u videoigrama postoji na dvije razine: ispred ekrana i iza njega. Prva se odnosi na iskustvo igrača, odnosno pristupačnost samih igara, dok druga uključuje proces razvoja – tko sudjeluje u stvaranju igara i na koji način.
Na tehničkoj razini, mnoge igre već nude osnovne opcije pristupačnosti poput prilagodbe kontrola, bolje čitljivosti sučelja, kontrastnih boja, titlova, audio deskripcije ili vizualizacije zvuka, čime se omogućuje širem krugu igrača da sudjeluju u iskustvu igranja.
Ipak, naglašeno je kako inkluzija ne završava na tehničkim rješenjima. Jednako važna je i kvalitetna reprezentacija osoba s invaliditetom unutar samih igara. Česta pogreška industrije je površno uključivanje takvih likova, bez stvarne uloge u priči ili mehanici igre. U popularnoj kulturi invaliditet se često prikazuje stereotipno – kao izvor posebnih moći ili kao prepreka koju treba nadvladati – što ne odražava stvarna iskustva i može dodatno učvrstiti pogrešne predodžbe u društvu.
Upravo zato sudionici su istaknuli važnost uključivanja osoba s invaliditetom u sam proces razvoja igara, od ideje do realizacije. Hrvatski game developer Mihael Diklić, koji i sam ima invaliditet, govorio je o vlastitom iskustvu rada u industriji te o mogućnostima koje postoje kroz programe poticanja samozapošljavanja i poduzetništva. Njegov studio već je ostvario financiranje Hrvatskog audiovizualnog centra za razvoj igre ‘Unseen’, što predstavlja važan korak prema većoj vidljivosti i podršci inkluzivnim projektima.
Na panelu su istaknuti i pozitivni primjeri iz industrije, poput funkcionalnosti vizualizacije zvuka u igrama Fortnite i Minecraft, koje pomažu igračima s oštećenjem sluha da lakše prate događaje u igri, kao i primjeri integracije znakovnog jezika u same narative. S druge strane, istaknuti su i izazovi – primjerice slučaj igre The Sims, gdje su igrači sami razvili modifikacije s invalidskim kolicima, dok službeni proizvođač godinama ističe tehničke prepreke za njihovu implementaciju.
Jedan od ključnih zaključaka panela bio je da inkluzivan dizajn ne oduzima ništa drugim igračima, već svima donosi dodatnu vrijednost. Uspoređen je s niskopodnim tramvajima koji, iako uvedeni prvenstveno zbog osoba u kolicima, danas koriste i mnoge druge skupine. Slično vrijedi i za videoigre – kada su dizajnirane s principima pristupačnosti, postaju kvalitetnije i dostupnije široj publici.
Zaključno, naglašeno je kako prepreke inkluziji često nisu tehničke, već mentalne i organizacijske. Ključ promjene leži u edukaciji developera, ali i šire javnosti o važnosti inkluzivnog dizajna. Panel je ujedno poslužio i kao uvod u likovni i literarni natječaj za srednjoškolce koji provodi Udruga 3. zmaj u sklopu projekta Z-FUTURE II, pozivajući mlade da kroz umjetnost osmisle inkluzivne junake videoigara i prikažu budućnost gaminga bez stereotipa i prepreka.
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja
Poslušaj članak
U sklopu provedbe ITU projekta ‘Izgradnja četiri vanjska bazena’, na Gradskim bazenima ‘Marija Ružić’ u Čakovcu održana je prošli tjedan edukacija posvećena unapređenju komunikacije i odnosa prema osobama s invaliditetom, čime je još jednom potvrđena predanost Grada Čakovca stvaranju inkluzivnog i pristupačnog okruženja za sve korisnike.
Iako su čakovečki bazeni već prepoznati na nacionalnoj razini kao primjer dobre prakse u skrbi o osobama s invaliditetom, Grad kao nositelj projekta, uz podršku gradskog poduzeća Ekom, nastavlja sustavno ulagati u dodatno podizanje kvalitete usluge, prateći pritom suvremene europske smjernice koje naglašavaju važnost univerzalnog dizajna i jednakog pristupa javnim sadržajima.
Za provedbu edukacije angažirane su iskusne stručnjakinje Tatjana Žižek i Jelena Lakuš Maček, koje kroz dugogodišnji rad s osobama s invaliditetom donose vrijedno znanje i praktična iskustva. Edukaciji su, uz djelatnike GP Ekom, prisustvovali i spasitelji, zaposlenici tvrtke Petar Zrinski d.o.o. te predstavnici udruga osoba s invaliditetom, čime je osigurana razmjena iskustava između stručnjaka, zaposlenika i samih korisnika usluga.
Program edukacije bio je usmjeren na konkretne situacije iz svakodnevnog rada, a kroz niz praktičnih primjera, edukativnih materijala i interaktivnih vježbi, sudionicima su približene specifičnosti doživljaja različitih skupina korisnika te su im ponuđeni modeli primjerenog i profesionalnog postupanja.
Poseban naglasak stavljen je na razumijevanje potreba osoba s tjelesnim invaliditetom, osoba iz spektra autizma, slijepih i slabovidnih te gluhih i nagluhih osoba, pri čemu su sudionici upoznati s osnovnim principima inkluzivne komunikacije, poput prilagodbe načina obraćanja, poštivanja osobnog prostora i pružanja pomoći na način koji uvažava individualne potrebe svake osobe.
Dodatnu vrijednost edukaciji dale su predstavnice udruga osoba s invaliditetom, Marija Ciglar i Anica Jambrošić, koje su kroz vlastita iskustva ponudile konkretne savjete i prijedloge za daljnje unaprjeđenje usluga, naglašavajući koliko je važno uključiti same korisnike u proces oblikovanja pristupačnih rješenja.
Ovakav pristup u skladu je s modernim praksama upravljanja javnim prostorima, koje sve više ističu važnost socijalne uključenosti i aktivnog sudjelovanja svih građana u društvenom životu. Pristupačni sportski i rekreacijski sadržaji ne doprinose samo kvaliteti usluge, već i kvaliteti života osoba s invaliditetom, omogućujući im ravnopravno sudjelovanje u zajednici.
Sljedeća edukacija planirana je za 9. travnja 2026. godine, čime se potvrđuje kontinuitet ulaganja u znanje i kompetencije zaposlenika, a cijeli projekt sufinanciran je putem ITU mehanizma u okviru Integriranog teritorijalnog programa, što dodatno naglašava njegov značaj u širem regionalnom i europskom kontekstu.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh
Poslušaj članak
Hrvatska knjižnica za slijepe (HKZASL), nekoliko dana uoči Uskrsa, upriličila je promociju zvučnog izdanja knjige ‘Hrvatski uskrsni običaji’ autorice Jasne Čapo. Autorica je ugledna hrvatska etnologinja s međunarodnom akademskom karijerom.
Knjiga je na standardnom tisku prvi put objavljena prije gotovo trideset godina, a njena je zvučna inačica snimljena i pripremljena u studijima Hrvatske knjižnica za slijepe prema prijedlogu Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Jasna Čapo smjestila je nastajanje ove knjige na standardnom tisku u društveni kontekst sredine 1990-ih, kada je ta publikacija polučila veliki uspjeh.
Objasnila je kako su u fokusu knjige zapravo korizmeno-uskrsni običaji koji se protežu na razdoblje od dva mjeseca. S brojnim primjerima je ilustrirala raznorodnost pučkih tradicija na području cijele Hrvatske koje u konačnici čine jedan vrlo raznolik kolaž događanja, liturgijskih rituala i pučkih igara. Bilo je zanimljivo čuti kako životna, odnosno narodna interpretacija liturgijskih propisa te ljudi koji prakticiraju takve običaje oblikuju zajednicu i kreiraju jedan velik dio narodne kulture.
Dugogodišnja naratorica HKZASL koje je sudjelovala i u nastajanju zvučnog izdanja, Ljiljana Lež-Drnjević, pročitala je dijelove iz knjige vezane uz specifične običaje na samu Cvjetnicu i na Veliki petak.
Publika se nadovezivala komentarima i primjerima iz vlastitih obitelji. Osim Jasne Čapo, prisutnima se obratio Goran Skrbin, voditelj odjela zvučnih izdanja HKZASL objasnivši produkcijski tijek i posebnosti vezane uz dodavanje autentičnih glazbenih primjera koje je publika mogla djelomice i poslušati.
Događanje se upriličilo u tematski zaokruženom tjednu jer se nekoliko dana ranije u knjižnici odvijala i radionica izrade pisanica, a postavljena je i mala izložba ‘Uskrs u zagrebačkoj obitelji 1930-ih’.
Za kraj se okupljenima obratila Anamarija Starčević Štambuk, jedna od autorica navedene izložbe, koja je i inicijatorica suradnje između HKZASL i Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Digitalna korisnička kartica će se nakon financijsko-informatičke tehnološke pripreme, a prije same implementacije pilot-faze, predstaviti ključnim dionicima i javnosti, svi konstruktivni komentari i prijedlozi bit će uzeti u obzir, poručili su iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike
Poslušaj članak
Poslali smo upit u Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kako bi nam razriješili sve nedoumice oko uvođenja digitalne financijske kartice, no nisu odgovorili na sva pitanja koja smo postavili.
Između ostalog, pitali smo hoće li kartice dobiti samo skrbnici punoljetnih osoba s invaliditetom ili s vremenom i cijela populacija, kako će se vršiti kontrola trošenja novca, što će se dogoditi ako korisnici neko vrijeme žele štedjeti novac kako bi kupili, primjerice, pomagalo koje premašuje iznos od 720 eura, pitali smo ih i o ograničenju na određene proizvode ili usluge te još neke tehničke detalje.
– Projekt digitalne financijske kartice razvija se kako bi se na najvišoj razini funkcionalnosti postigla maksimalna dostupnost roba i usluga, omogućila najšira prihvaćenost platnog sredstva, a sve to bez potencijalnog osjećaja stigmatizacije korisnika te u skladu s njihovim potrebama i navikama, u svrhu ispunjenja cilja dobivene naknade. Dodijeljena financijska sredstva bila bi raspoloživa korisnicima u digitalnom obliku zbog široke dostupnosti i izbjegavanja vezanosti za isplatna mjesta, na što je do sada bilo pritužbi. Također, dio bi svakako bio dostupan u obliku gotovine zbog, primjerice, odlaska na tržnicu ili plaćanja ugostiteljskih usluga – kazali su i dodali da bi, kao i kod usluge osobne asistencije, poticali individualizaciju prava i komunikaciju s korisnicima te na zahtjev omogućavali, u posebnim slučajevima, i cjelovite gotovinske isplate.
Način knjiženja prihoda, kažu, ne bi se mijenjao, što, kako vjeruju, nekim korisnicima također može biti važno zbog prava koja se ostvaruju temeljem prihoda.
– Upravo na gore navedenim principima razmatra se pilot-projekt uvođenja modela elektroničkih kartica isključivo kao iskorak u funkcionalnosti i fleksibilnosti korištenja prava. Iako je projekt u razvoju i još nije javno predstavljen, neke već upućene javne kritike moramo ocijeniti potpuno neutemeljenima i dijametralno suprotnima temeljnim postavkama i ciljevima projekta. Digitalna korisnička kartica će se, nakon financijsko-informatičke tehnološke pripreme, a prije same implementacije pilot-faze, predstaviti ključnim dionicima i javnosti. Svi konstruktivni komentari i prijedlozi bit će uzeti u obzir – poručili su iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana
TurizamPrije 7 dana
Civilno društvoPrije 6 dana
in MREŽAPrije 2 dana
GOST AUTOR
Civilno društvoPrije 6 dana
in MREŽAPrije 7 dana
IntervjuPrije 2 dana
IntervjuPrije 6 dana