Znanost
STUDIJA DOKAZALA Depresija se može liječiti vježbanjem
Ispitivanja provedena u ovoj studiji pokazala su kako umjereno vježbanje može pomoći pri smanjenju depresivnih epizoda
Depresija je jedna od najrasprostranjenijih bolesti 21. stoljeća. Čak 300 milijuna ljudi na svijetu pati od nekog oblika depresije. Postoji nekoliko vrsta lijekova (antidepresiva) koji se daju oboljelima od depresije, međutim ti lijekovi nisu nikako bezazleni. Dobra je vijest ta da se od depresije možete izliječiti i prirodnim putem, odnosno tjelovježbom.
Naime, kako piše ScienceAlert, istraživači sa Sveučilišta Lancashire proveli su 73 kontrolirana ispitivanja koja su uključivala 5000 sudionika, a svi sudionici bili su odrasle osobe.
Istraživanje je uključivalo više režima vježbanja i tretmana protiv depresije. Rezultati ispitivanja pokazali su kako redovito vježbanje može služiti kao jedna vrsta terapije protiv depresije.
Iako je zaključak nakon provedenih istraživanja jasno pokazao kako ljudi vježbanjem mogu izbjeći crne misli i loše raspoloženje, rezultati nisu bili jednaki, točnije pokazalo se da vježbanje ipak ne suzbija depresiju kod svih ljudi.
Ispitivanja provedena u ovoj studiji pokazala su kako umjereno vježbanje može pomoći pri smanjenju depresivnih epizoda, te ima sličan efekt kao psihološka terapija ili uzimanje antidepresiva. Međutim, kako bi vježbanje bilo djelotvorno, mora biti prilagođeno individualnim potrebama svakog pojedinca.
Prema rezultatima istraživanja, laganija vježba kod depresivnih ljudi djelotvornija je od teškog fizičkog napora, odnosno energičnog vježbanja.
– Naši nalazi upućuju na to da se tjelovježba čini sigurnom i dostupnom opcijom za pomoć u upravljanju simptomima depresije. To sugerira da vježbanje dobro djeluje na neke ljude, ali ne na sve, te je važno pronaći pristupe koje su pojedinci spremni i sposobni održavati – istaknuo je Andrew Clegg, profesor istraživanja zdravstvenih usluga na Sveučilištu Lancashire.
S obzirom na to da se tijekom tjelovježbe aktivira serotonin, hormon koji je ključan za podizanje raspoloženja, da se zaključiti kako one osobe koje svakodnevno vježbaju reguliraju spomenuti hormon što automatski doprinosi smanjenju simptoma depresije.
– Dokazi pokazuju da tjelovježba može ponuditi slične kratkoročne koristi za ljude s depresijom kao i terapija ili lijekovi. Odluke o promjeni ili kombiniranju pristupa trebale bi se donositi u suradnji s pružateljima zdravstvene skrbi, uzimajući u obzir individualne okolnosti – rekao je neuroznanstvenik Brendon Stubbs s King’s Collegea u Londonu, komentirajući rezultate istraživanja.
Iako još uvijek nisu proučeni svi okidači i oblici depresije i potrebno je još vremena kako bi se shvatilo koje vrste vježbi pomažu s kojom vrstom depresije, svakodnevna fizička aktivnost poput šetanja svakako ne može biti na odmet.
– Tjelovježba može pomoći ljudima s depresijom, ali ako želimo otkriti koje vrste najbolje djeluju, za koga i traju li koristi tijekom vremena, i dalje su nam potrebna veća, visokokvalitetna istraživanja – zaključio je Clegg.
Dapače, svi oni koji boluju od depresije trebaju potražiti liječničku pomoć ako za to imaju priliku, međutim fizička aktivnost pomoći će im pri boljoj funkciji mozga i hormona te uz adekvatno liječenje može biti ključna za izlazak iz ralja depresije.
Istraživanje je objavljeno u Cochraneovoj bazi podataka sustavnih pregleda.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Besplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke
-
In MetropolaPrije 5 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 4 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 3 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 2 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 6 danaSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 6 danaURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti
-
in MREŽAPrije 6 danaRASPRAVA Prepreke pri (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 4 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni