ADHD je neurorazvojni poremećaj dječje, adolescentne i odrasle dobi. U velikoj mjeri genetski i neurološki poremećaj povezan je s nedostacima u funkcioniranju prefrontalnih i s njima povezanih regija mozga koje su odgovorne za inhibiciju, pažnju i samokontrolu. Međutim, osobe s ADHD-om mogu biti iznadprosječno inteligentne te, uz pravovremenu dijagnostiku i liječenje, mogu voditi ispunjen i produktivan život
Poslušaj članak
S ciljem boljeg razumijevanja ADHD-a i pružanja podrške osobama s ADHD-om, udruga Buđenje je 25. listopada u Zagrebu organizirala konferenciju ‘ADHD u svim smjerovima’.
Na konferenciji su stručnjaci iz područja zdravstva i obrazovanja održali predavanja o ADHD-u iz različitih aspekata. Uz učitelje, edukacijske rehabilitatore i druge stručnjake, konferenciji su nazočili roditelji te osobe s ADHD-om.
Psihijatar Saša Jevtović istaknuo je da je prevalencija ADHD-a u svijetu od 2,5 do 4,5 posto. ADHD je dijagnosticiran kod 140 milijuna ljudi, a oko 370 milijuna ima simptome ADHD-a, ali poremećaj nije dijagnosticiran.
Dijagnosticiranje značajno otežavaju različita uvjerenja i stigma oko ADHD-a, kao što su uvjerenje da ADHD nije poremećaj, da je to poremećaj koji imaju samo djeca, opća neupućenost o simptomima ADHD-a te stigma povezana s mentalnim zdravljem.
– Uz borbu da se olakša dijagnostika osobama koje imaju ADHD i skrati period od postavljanja dijagnoze do početka liječenja, tu je i borba protiv stigme te uvriježenih kontroverzi i mitova. Smatra se da ADHD postoji u dječjoj dobi, a ne i u odrasloj dobi, što nije točno. Potrebno je boriti se protiv stigme ne samo u općoj populaciji nego i u stručnoj javnosti. Gotovo svaka 40. osoba u odrasloj populaciji ima ADHD, ali u kliničkom radu svjedočimo da je ta brojka i veća. Nažalost, dijagnostika u Hrvatskoj je dosta kompleksna. Osobu koja dolazi prvi put moram poslati na psihološku procjenu, psihodijagnostiku, a tek onda početi s ciljanim liječenjem. Međutim, dugo se čeka da bi se napravila psihodijagnostika – objasnio je Jevtović.
Psihijatrica Andrea Ražić Pavičić istaknula je kako je ADHD i iz pozicije stručnjaka neprepoznat. ADHD se drugačije manifestira kod djece, a drugačije kod odraslih. Nadalje, postoje razlike u ispoljavanju ADHD-a kod muškaraca i žena, a ADHD je praćen i komorbiditetima.
– Čak 80 posto ljudi s ADHD-om imaju i druge psihijatrijske bolesti, kao što su depresija, anksioznost i poremećaj ličnosti, te se prvo uočavaju ove bolesti. Tako da ADHD prođe ispod radara – pojasnila je Ražić Pavičić. Upozorila je da osobe s ADHD-om, osim što imaju problema s nepažnjom, neorganiziranošću i drugim poteškoćama u izvršnim funkcijama poput upravljanja vremenom i regulacije emocija, mogu biti sklone rizičnom ponašanju.
– Ako se osobe s ADHD-om uspije dijagnosticirati, ako se uspije njihovu impulzivnost pretvoriti u kreativnost, distraktibilnost u inovativnost, hiperaktivnost kao energiju za naprijed – ove osobe mogu biti vrlo uspješne. Nada postoji, samo treba govoriti da se radi o poremećaju koji ima biološko uporište i može se liječiti – poručila je Ražić Pavičić.
Koreografkinja Marita Čopo podijelila je svoje iskustvo života s ADHD-om. Naglasila je da je kao mala bila živahna te su je roditelji smatrali zločestim djetetom.
– Niti danas mogu mirovati na jednom mjestu. Nedostaje mi strpljenja u redu za čekanje. Dosta stvari počinjem, a ne završavam. Kad nešto svladam, prestaje moj interes. Još uvijek izvršavam obveze u zadnji trenutak – ispričala je Čopo. Međutim, kreativan posao doprinio je ispunjenju njezina života te je za svoj rad i nagrađivana.
Uspjeh u životu završetkom Akademije dramskih umjetnosti ostvarila je i mlada glumica Nika Barišić. Kao djevojčicu su je zbog ADHD-a smatrali lijenom, ali je u glumi pronašla svoj interes i smisao života.
Ravnateljica Srednje škole – Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb Đana Baftiri ocijenila je da podrška osobama s ADHD-om u srednjoškolskom obrazovanju, na fakultetu, te kasnije na radnom mjestu od strane poslodavaca nije zadovoljavajuća, kao niti podrška njihovim obiteljima.
– Potrebno je više raditi na promoviranju osoba s ADHD-om, destigmatizaciji obitelji i učenika koji upisuju često puta srednje škole kao kandidati bez teškoća, jer se boje da će ih okolina osuditi – pojasnila je Baftiri. Naglasila je da roditelji lutaju više godina tražeći pravu dijagnozu te da je podršku potrebno fokusirati u periodu postavljanja dijagnoze.
– Kada se ADHD otkrije u dječjem vrtiću, osnovnoj i srednjoj školi, potrebno je snažnije ekipirati stručne timove, što nije slučaj. U školama nedostaje stručnih suradnika i moramo u školama razviti strategije da djeca postignu puni potencijal, a ne da doživljavaju osudu okoline – rekla je Baftiri.
Prema rezultatima svjetskih istraživanja, do kraja srednje škole trećina osoba s ADHD-om padne razred. Između 10 i 35 posto ih u potpunosti prekida školovanje prije završetka srednjeg obrazovanja. U najvećem riziku za napuštanje školovanja su pojedinci s komorbidnim poremećajem ophođenja. Značajan udio adolescenata kojima je ADHD dijagnosticiran u djetinjstvu uopće nema priliku upisati fakultet.
– To su osobe koje imaju prosječne ili iznadprosječne intelektualne sposobnosti, pa kako ne uspijevaju doći do akademske razine? Ispadaju iz sustava jer nema dovoljno podrške ili je poremećaj presložen, uz ADHD imaju i druge dijagnoze. Stoga je potrebno razvijati dodatne oblike podrške u sustavu obrazovanja – pojasnila je Baftiri. Naglasila je da postojeći rizik ispadanja iz sustava obrazovanja povezan je s antisocijalnim ponašanjem, nemogućnošću zapošljavanja, nalaženjem slabije plaćenih poslova, rizičnim ponašanjem te rizikom od siromaštva. Stoga treba ići u smjeru podrške osobama s ADHD-om od najranije dobi do zapošljavanja.
Psihologinja Snježana Sekušak-Galešev održala je predavanje o ulozi psihološkog dijagnosticiranja kod odraslih osoba sa sumnjom na ADHD. Jedan od važnijih alata za dijagnosticiranje ADHD-a je psihodijagnostički postupak, koji se temelji na više metoda. Psihodijagnostika koristi klinički intervju, ocjenske skale, neuropsihološke testove i druge metode za objektivizaciju simptoma. Ocjenske skale omogućuju kvantitativnu mjeru simptoma ADHD-a i njihovu ozbiljnost, što pomaže u dijagnostici. Klinički intervju je ključan za razumijevanje jedinstvenih iskustava klijenata i isključivanje drugih stanja sličnih ADHD-u.
– Klinički intervju omogućuje prikupljanje važnih informacija o životnim navikama, iskustvima i simptomima klijenta. Stručnjak dobiva uvid u jedinstvene životne okolnosti i izazove s kojima se osoba suočava, što je ključno za dijagnozu. Intervju pomaže stručnjaku da isključi ostale mentalne poremećaje koji mogu oponašati simptome ADHD-a. Nedostatak informacija o obiteljskoj povijesti ADHD-a može otežati proces dijagnosticiranja. Stoga se podaci prikupljaju i od članova obitelji – pojasnila je Sekušak-Galešev.
Što se tiče neuropsiholoških testova u analizi kognitivnih funkcija, testovi poput CPT-a procjenjuju pažnju i izvršne funkcije, pomažući u prepoznavanju neurokognitivnih izazova. Sekušak-Galešev je ukazala i na utjecaj ADHD-a na akademske i profesionalne uspjehe. Osobe s ADHD-om često završavaju obrazovanje s prosječno 2 do 3 godine manje formalnog školovanja od svojih vršnjaka. Struktura visokoškolskog obrazovanja može predstavljati izazov zbog nestrukturiranog načina života i očekivanja samostalnosti. Osobe pate od poteškoća u koncentraciji i pažnji, što dovodi do slabih akademskih postignuća i frustracija. Nakon dijagnoze mnogi razvijaju koherentniji pogled na izazove i uspiju izgraditi pozitivniju sliku o sebi.
Profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Daniela Cvitković održala je predavanje o kognitivnim strategijama učenja za djecu s ADHD-om. Istraživanja su pokazala da učenici s ADHD-om često ne usvajaju spontano učinkovite strategije učenja, te su razvijene specifične kognitivne strategije učenja koje učenicima s ADHD-om i s teškoćama u učenju olakšavaju proces usvajanja i obrade gradiva. Cvitković je navela da su opće strategije učenja ponavljanje, organizacija i elaboracija, dok su specifične strategije učenja razumijevanje teksta, pisanje eseja, strategije u matematici i samoregulacija.
– Učenici s ADHD-om mogu imati probleme u učenju iz više razloga. Neke osobe imaju više problema u samoregulaciji učenja, a neki manje. Kognitivne strategije učenja neće zamijeniti medikamente, ostalu nužnu podršku, individualizaciju postupka u nastavi – ne mogu se koristiti samo strategije i nadati se da će dijete postići potreban uspjeh. Strategije su koristan alat, ali djetetu uz njih treba cjelokupna podrška – od farmakoterapije, psihoterapije, individualizacije u nastavi – da bi došlo do rezultata – objasnila je Cvitković. Naglasila je da je važno osmisliti posebne metode kako poučavati ove kognitivne strategije učenja da bi njihovo usvajanje kod učenika bilo najefikasnije.
Učiteljica razredne nastave Marijana Farkaš iznijela je pozitivna iskustva učenika OŠ Markuševac PŠ Vidovec o nacionalnoj inicijativi Udruge Buđenje za poboljšanje mentalnog zdravlja pod nazivom ‘Izazov za učitelje – 30 dana mekanog kutka’. Naglasila je da velik interes učenika vlada za mekani kutak, mjesto gdje se mogu opustiti.
– Jedna desetogodišnja učenica rekla je da mekani kutak utječe na dobar početak dana, jer učenici govore o svojim emocijama koje ne stignu opisati na redovitoj nastavi. Drago mi je što se učenicima sviđa mekani kutak i što su me pitali hoće li i dalje u razredu biti mekanog kutka. Djeca i mladi često nose brojne ‘nevidljive’ terete, brige, strahove, mnogobrojne pritiske u obitelji i školi. Dodatne izazove donijeli su pandemija i potresi. Cilj mekanog kutka je naučiti djecu upravljati osjećajima i pomoći djeci nositi se s različitim pritiscima koji ih okružuju – ispričala je Farkaš.
Tijekom provedbe planirano je uključivanje 120 korisnika te pružanje više od 6.000 usluga podrške na području Zagreba i Splita
Poslušaj članak
U prostoru Udruge Spektar u Splitu je 8. lipnja 2026. godine održana početna konferencija projekta SPONA: Čvrsta veza za samostalan život (SF.3.4.11.04.0070), čiji je nositelj CeDePe Zagreb, a partner Udruga Spektar iz Splita.
Projekt je usmjeren na pružanje podrške osobama s invaliditetom u procesu osamostaljivanja i aktivnijeg uključivanja u zajednicu. Kroz razvoj životnih i socijalnih vještina, aktivnosti samozastupanja, primjenu asistivne tehnologije te različite oblike stručne podrške, korisnicima će se omogućiti veća samostalnost i kvaliteta života.
Tijekom provedbe planirano je uključivanje 120 korisnika te pružanje više od 6.000 usluga podrške na području Zagreba i Splita.
Početna konferencija bila je i prilika za predstavljanje novouređenog prostora Udruge Spektar u kojem će se provoditi dio projektnih aktivnosti. Događanju su nazočile ukupno 54 osobe.
Sudionici su tijekom obilaska mogli razgledati prostor te se upoznati s programima i uslugama koje će ondje biti dostupne osobama s invaliditetom.
Konferenciji su prisustvovali predstavnici Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije, predstavnici Rotary Cluba Split, organizacija civilnoga društva, poslovnog sektora, partnerskih organizacija, kao i korisnici te članovi njihovih obitelji.
Posebna zahvala upućena je Rotary Clubu Split, koji je kroz više humanitarnih akcija pomogao u prikupljanju sredstava za uređenje prostora. Predstavnici projektnih partnera naglasili su kako bez njihove podrške i angažmana ne bi bilo moguće osigurati uvjete za provedbu dijela projektnih aktivnosti. Istaknuto je i kako je Rotary Club Split svojim doprinosom podržao razvoj novih socijalnih usluga i programa namijenjenih osobama s invaliditetom na području Splita.
U nastavku programa predstavljeni su planovi rada, aktivnosti i očekivani rezultati projekta. Projekt su predstavili Josip Koštan iz Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom – CeDePe Zagreb i Matea Videk, predsjednica Udruge Spektar. Govorili su o provedbi tijekom sljedeće tri godine te važnosti suradnje različitih sektora i organizacija u stvaranju kvalitetnih i održivih oblika podrške.
– Suradnja s Mateom seže još iz vremena njezina rada u Zagrebu kada smo usko surađivali, a nastavila se i nakon njezina odlaska u Split kroz godine razvoja Udruge Spektar. Današnjom provedbom projekta SPONA ta je suradnja dobila i formalni okvir. Posebno nas veseli što smo zajedničkim radom pripremili dva projekta ukupne vrijednosti veće od pola milijuna eura koje ćemo provoditi tijekom sljedeće tri godine – istaknuo je Josip Koštan, predstavnik nositelja projekta CeDePe Zagreb.
Predsjednica Udruge Spektar Matea Videk osvrnula se na značenje naziva projekta.
– Simbolika SPONE je višestruka – od povezivanja dviju najvećih hrvatskih regija i dviju različitih korisničkih skupina, preko povezivanja organizacija civilnoga društva s akademskom zajednicom, pa sve do razmjene znanja, iskustava i ideja kojima obje organizacije streme. Upravo je povezivanje temelj na kojem želimo graditi održive modele podrške za osobe s invaliditetom – rekla je Videk.
Tijekom predstavljanja istaknuta je i inicijativa Kuća nade, razvojni koncept Udruge Spektar kojim se planira proširenje kapaciteta podrške za osobe s invaliditetom. Koncept predviđa razvoj smještajnih kapaciteta, pružanje licenciranih socijalnih usluga te organizaciju zaštitnih i integrativnih radionica usmjerenih na razvoj radnih vještina i uključivanje korisnika na tržište rada.
Predstavnica Udruge Spektar naglasila je kako bi ostvarenje ovog koncepta predstavljalo važan korak naprijed u razvoju socijalnih usluga za osobe s invaliditetom na području Splita i Splitsko-dalmatinske županije.
Projekt SPONA – Čvrsta veza za samostalan život provodit će se tijekom 36 mjeseci, a njegova ukupna vrijednost iznosi 256.161,00 eura. Sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda plus u okviru Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021. – 2027.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe naše, a riječ je o projektu Klub aktiv
Poslušaj članak
Hrvatski savez udruga cerebralne i dječje paralize (HSUCDP) nastavlja djelovati na promicanju uključivog društva, jednakih mogućnosti i aktivnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim područjima života.
Poruka je to jučerašnjih Dana otvorenih vrata, događanja koje je Savez upriličio na svojoj zagrebačkoj adresi.
Ana Kanjera, stručna suradnica HSUCDP-a, posebno je istaknula program koji Savez već treći ciklus provodi u suradnji sa svojim udrugama članicama diljem Lijepe Naše, a riječ je o projektu Klub aktiv.
Usto, naglasila je važnost projekta Eduka – edukacijom protiv nasilja, koji je Savez proveo među učenicima osnovnih škola s područja Zagreb. Rečeni je projekt proveden uz financijsku podršku Grada Zagreba, koji je također novčano podržao i projekt ‘4 kampanje za cerebralnu i dječju paralizu’.
Kroz petnaest godina djelovanja, naglasila je Ana Kanjera, Savez je odigrao važnu ulogu u zagovaranju prava osoba s invaliditetom, pružanju podrške članicama te unapređenju kvalitete života osoba s cerebralnom i dječjom paralizom i njihovih obitelji.
Poseban dio programa bio je namijenjen učenicima trećeg razreda Gimnazije Lucijana Vranjanina, koji su sudjelovali u edukativnim aktivnostima o ulozi udruga i saveza u hrvatskom društvu, s naglaskom na organizacije koje djeluju u području zaštite i promicanja prava osoba s invaliditetom.
Na događanju su sudjelovali predstavnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Društva osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Zagreb CeDePe, Saveza društava distrofičara Hrvatske, Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida te Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, čime je dodatno potvrđena važnost međusektorske suradnje u području podrške osobama s invaliditetom.
Cilj projekta je omogućiti aktivno sudjelovanje svih građana u društvenom i kulturnom životu zajednice, bez obzira na njihove mogućnosti ili prepreke s kojima se susreću
Poslušaj članak
Muzej krapinskih neandertalaca provodi projekt ‘Vremeplov za sve’, usmjeren na promicanje inkluzivnih usluga u kulturi te povećanje dostupnosti kulturne baštine osobama s invaliditetom i drugim pripadnicima ranjivih skupina.
Cilj projekta je omogućiti aktivno sudjelovanje svih građana u društvenom i kulturnom životu zajednice, bez obzira na njihove mogućnosti ili prepreke s kojima se susreću. Kroz različite prilagođene sadržaje i aktivnosti projekt nastoji približiti povijest, tradiciju i kulturnu baštinu širokom krugu korisnika te stvoriti okruženje u kojem su kultura i znanje dostupni svima.
Poseban naglasak stavljen je na jačanje kapaciteta zaposlenika ustanova u kulturi za pružanje inkluzivnih usluga. U tu svrhu tijekom provedbe projekta organizirat će se edukacije za sve djelatnike ustanove kako bi stekli nova znanja i vještine potrebne za kvalitetan rad s različitim ciljnim skupinama.
Edukacije će biti usmjerene na rad s djecom do 18 godina, mladima od 18 do 29 godina, osobama starijima od 55 godina te osobama s invaliditetom, s ciljem bolje prilagodbe kulturnih sadržaja njihovim interesima, mogućnostima i potrebama.
Projekt uključuje i provedbu 12 specijaliziranih edukativno-kreativnih radionica posvećenih evoluciji, geološkoj prošlosti Zemlje, životu pračovjeka i nalazištu Hušnjakovo. Svaka radionica bit će posebno osmišljena za određenu ranjivu skupinu korisnika te će trajati ukupno deset školskih sati raspoređenih kroz tri dolaska.
Program će obuhvaćati obilazak muzejskog postava i sudjelovanje u kreativnim i edukativnim aktivnostima prilagođenima potrebama polaznika. Kako bi se osigurala što veća dostupnost sadržaja, Muzej će sudionicima osigurati prijevoz, okrjepu i osvježenje tijekom radionica.
Provedbom projekta očekuje se povećanje dostupnosti kulturnih sadržaja osobama s invaliditetom, njihova veća društvena uključenost te podizanje svijesti javnosti o važnosti pristupačnosti i inkluzije.
Projekt će pridonijeti razvoju i prilagodbi sadržaja osobama s različitim vrstama invaliditeta, stvaranju i provedbi inkluzivnih edukativnih radionica te razvoju interaktivnih programa posvećenih lokalnoj povijesti i kulturnoj baštini. Također će se razviti primjeri dobre prakse koji će se moći primjenjivati i nakon završetka projekta, dok će javni događaji i medijske aktivnosti dodatno promovirati važnost jednakih mogućnosti i dostupnosti kulturnih sadržaja svim građanima.
Projekt ‘Vremeplov za sve’ provodi se od 24. ožujka 2026. do 24. ožujka 2028. godine. Nositelj projekta su Muzeji Hrvatskog zagorja – Muzej krapinskih neandertalaca, a ukupna vrijednost projekta iznosi 135.202,43 eura.
Projekt je u cijelosti financiran bespovratnim sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), uz sudjelovanje Ministarstva kulture i medija kao Posredničkog tijela razine 1 te Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao Posredničkog tijela razine 2.
in MREŽAPrije 5 dana
in MREŽAPrije 7 dana
Vaše pričePrije 6 dana
in MREŽAPrije 4 dana
Moderna vremenaPrije 7 dana
Civilno društvoPrije 5 dana
RibolovPrije 6 dana
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana