Vijesti
U Hrvatskoj je prošle godine smrtno stradalo 30 radnika
Nesreće na radnom mjestu u Hrvatskoj se sve češće događaju, a posljedice su nažalost tragične.
Prema službenoj statistici u 2024. godini na radu je smrtno stradalo 30 dok je 17.886,00 ozlijeđenih osoba. Najčešći uzroci smrti se navode neprimjerena pravila zaštite na radu i neispravna sredstva rada.
Javnom akcijom pod nazivom „ Rad ne smije ubijati“ Saveza samostalnih sindikata Hrvatske“ u ponedeljak je u parku Zrinjevac obilježio Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu i Nacionalnog dana zaštite na radu, upozoravajući simbolično javnost na broj poginulih radnika na radnom mjestu.
Paljenjem svijeće ispred 30 postavljenih kaciga odana je počast radnicima koji su prošle godine poginuli na radnom mjestu. U sklopu javne akcije sinidikalisti su informirali građane o njihovim pravima u području zaštite na radu .
„Nažalost iz godine u godinu ponavlja se ne samo identičan broj poginulih, nego i teško ozlijeđenih osoba na radnom mjestu. Kada Državni inspektor provede nadzor povodom teške ozljede ili smrti na radu objašnjenje je da je radnik radio na radnom mjestu protivno pravilima zaštite na radu kako bi se poslodavac na bilo koji način amnestirao i kako bi smanjio svoju krivičnu odgovornost ne samo za smrt nego i teško stradanje radnika.
Daleko je od istine da je to glavni uzrok nesreće pa čak i kad bi bio postavlja se pitanje tko je odgovoran da radnik izvodi radnu operaciju protivno pravilima zaštite na radu. Znači pitanje je da li je dovoljno osposobljen, da li je kvalitetno osposobljen, da li ga netko nadzire tijekom obavljanja posla, da li su sve mjere zaštite na radu osigurane da radnik radi na siguran način. Nažalost o tome se govori jednom do dva puta u godini“, rekao je predsjednik SSSH Mladen Novosel.
Naglasio je da je cilj Europske komisije nula ozljeda na radu, ali taj cilj je s negativnim trendom u Hrvatskoj daleka budućnost ukoliko se ništa ne promijeni. Spomenuo je da se hrvatske radnike godinama loše osposobljava za rad na siguran način, a sada je problem i osposobljavanja stranih radnika kojih je sve više u Hrvatskoj.
„Zakon o zaštiti na radu je obavezao poslodavca da u svakom trgovačkom društvu gdje je zaposleno više od 50 do 250 zaposlenih ima obavezu zaposliti jednog stručnjaka zaštite na radu,a u društvima gdje je zaposleno više od 250 mora biti minimalno tri stručnjaka“ pojasnio je Novosel.
Međutim svaki poslodavac želi povećati profit i uštedjeti na zaštiti na radu te se za osposobljavanje zaštite na radu angažira neka vanjska služba koja provede formalni postupak osposobljavanja zaštite na radu.
„Na to upozoravamo Državni inspektorat i resorno ministarstvo, ali nažalost očito utjecaj lobija privatnog sektora je toliko jak da se ne može probiti fama da poslodavac mora zaposliti ljude koji će pratiti da li radnik radi na siguran način. Oni moraju obilaziti radnike i upozoravati ih ako vide da rade protivno zaštiti na radu. Moraju se nadzirati posebno poslovi s posebnim uvjetima rada i poslovi na kojima se nesretni slučajevi najčešće događaju“, objasnio je Novosel. Naglasio je da je jedna od hrvatskih Vlada 2014. godine doslovno onemogućila radnicima da imaju povjerenike zaštite na radu.
S ciljem suzbijanja nesreća na radu sindikalisti su postavili i određene zahtjeve. Prvi zahtjev je da se postrože uvjeti za korištenjem vanjskih pravnih osoba za educiranje radnika, za provođenje mjera zaštite na radu, da poslodavci imaju svoje zaposlene kvalitetne stručnjake koji će pružiti uslugu radnicima. Drugi zahtjev je da se u Zakon o zaštiti na radu omogući sindikatima da imenuju povjerenike zaštite na radu.
„Tražimo da se vrati doprinos od 0,05 posto za provođenje mjera zaštite na radu koji je ukinut 2016. godine u cilju administrativnog rasterećenja poslodavaca i da se od tog novca stimuliraju oni poslodavci koji na godišnjoj razini ili imaju minimalan broj ozljeda na radu ili je poželjno nula ozljeda na radu. Treba prokazivati i one koji u cilju većeg profita radnike izlažu opasnostima i smrtnim pogibeljima.Naš zahtjev je i da se Državni inspektorat stručno i kadrovski ekipira te da njegovi rezultati budu kvalitetniji“, rekao je Novosel.
Posljednji zahtjev sindikalista je da se svaki rad na otvorenom prostoru pri temperaturama većim od 35 stupnjeva mora zakonski ograničiti.
„Ne mogu radnici na cestama biti na skelama, na krovovima na temperaturi većoj od 35 stupnjeva osam i više sati dnevno. To se ne smije dozvoliti“, objasnio je Novosel.
Glavni sindikalni povjerenik i predsjednik Odbora za zaštitu na radu u Sindikatu graditeljstva Hrvatske (SGH) Ljubomir Pintarić istaknuo je kako je sektor graditeljstva na prvom mjestu po broju smrtnih ozljeda na radu. Prošle godine od 30 smrtnih slučajeva na radu u sektoru graditeljstve je bilo 17 slučajeva.
„Broj poginulih u graditeljstu je uvijek od 15 do 20 u graditeljstvu. To je jedan trend. Broj ozlijeđenih od 17 500 ili 17 700 svake godine koji poslodavci prijavljuju HZZO-u priznaje se oko 15 tisuća.Od 15 tisuća je 736 prošle godine bilo teško ozlijeđenih. Od tih 736 čak više od 500 ozlijeđenih radnika je zadržano u bolnici i Državni inspektorat nad poslodavcima mora napraviti nadzor“, rekao je Pintarić.
Naglasio je da uvjeti rada u graditeljstvu su posebno teški tijekom nadolazećih vrućina te je prošle godine ukupno umrlo 60 radnika od toga 30 na radnom mjestu, a 30 radnika je umrlo radi bolesti što ne spada u ozljedu na radu.
„Zabrinjavajuće je i to što je veliki broj radnika koji su umrli zbog primjerice zatajenja srca, moždanog udara i vrućina. Taj dio ne spada u ozljede na radu. Preko deset radnika je umrlo radi vrućine“, upozorio je Pintarić.
Spomenuo je da je u graditeljstvu preko 150 tisuća zaposlenih radnika, a preko 50 tisuća je stranih radnika. Veliki je problem zbog jezičnih barijera , odnosno kako obučiti strane radnike na siguran rad.
Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije
Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.
Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.
Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.
Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.
Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i
mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.
Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.
To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.
– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.
Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju
Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne
Nisu tako rijetki slučajevi da su neki stanovnici Zagreba kupovali stanove u zgradama s četiri ili pet katova, bez lifotva, a u međuvremenu stekli invaliditet i počeli se kretati u invalidskim kolicima ili uz pomoć štaka. Za te je ljude ugradnja dizala postalo pitanje od ključne važnosti, nešto bez čega je njihov društveni život sveden na minimum, a izolacija postala tegobna svakodnevica.
Svjesna ovog gorućeg problema, zagrebačka je Gradska uprava osmislila pet programa revitalizacije metropole, među koje spada i ugradnja liftova u zgradama u kojima žive osobe s invaliditetom i teže pokretljivi građani u trećoj životnoj dobi.
Riječ je ovdje o državnom programu, Vlada RH ugradnju liftova sufinancira s 33 posto, Grad Zagreb na sebe je preuzeo pokrivanje troškova od 50 posto, a ostatak plaćaju suvlasnici zgrada. Ovog trenutka u tu je svrhu Grad iz proračuna osigurao milijun eura, koji su predviđeni za izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova te stručni nadzor. Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne. Javni poziv za ugradnju dizala otvoren je do 31. kolovoza.
Rečeno je to na konferenciji za medije gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovih zamjenika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta koji su, jučer u Gradskoj upravi, predstavili svih pet programa za revitalizaciju Zagreba.
Kako je rekao gradonačelnik Tomašević, programi su osmišljeni kako bi podigli kvalitetu života građana, brinuli o kulturnoj baštini i razvijali otpornost grada na klimatske promjene te poticali nova ulaganja u komunalne projekte.
– Ulažemo i u ovakve projekte jer želimo da naš grad izgleda ljepše, da budemo ponosniji na Zagreb, da posjetitelji više uživaju u njemu, a prije svega da građani imaju ugodnije okruženje za život. Najvažnije nam je da ljudi u svom gradu imaju bolju kvalitetu života – kazao je gradonačelnik Tomašević.
Najveći dio ulaganja odnosi se na obnovu pročelja višestambenih zgrada, a u gradskom je proračunu za tu namjenu osigurano 6,3 milijuna eura.
Kroz program Zaželi starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu, što im omogućava ostanak u lokalnoj zajednici, posebno u selima i slabije razvijenim sredinama
Aktualni ciklus programa Zaželi, koji je usmjeren na sprječavanje institucionalizacije starijih osoba i osoba s invaliditetom, u finalnoj je fazi provedbe, a Ministarstvo rada najavilo je da se period do novog EU financiranja planira premostiti sredstvima državnog proračuna kako bi se osigurao kontinuitet.
Program se trenutačno financira iz Europskog socijalnog fonda + putem Programa Učinkoviti ljudski potencijali 2021.-2027. te je u finalnoj fazi provedbe.
– Budući da se približava završetak financiranja iz sredstava Europske unije, razdoblje do novog EU financiranja planira se premostiti sredstvima državnog proračuna kako bi se osigurao puni kontinuitet jednog od najvrjednijih programa skrbi o našim građanima, bez prekida u pružanju usluga korisnicima – odgovorili su iz Ministarstva na upit Hine.
Naime, upravo je sama projektna narav i ovisnost o europskim fondovima jedna od glavnih kritika tog projekta za kojeg iz Vlade ističu da je jedan od najboljih programa socijalne politike i hrvatska invencija, a koji kroz zapošljavanje teže zapošljivih skupina pruža skrb za starije osobe i osobe s invaliditetom.
Program Zaželi, pokrenut 2017. godine, u prvim je fazama bio usmjeren ponajprije na zapošljavanje teže zapošljivih žena starijih od 55 godina, dok je aktualni ciklus fokus prebacio na pružanje usluga potpore u zajednici radi odgađanja ili izbjegavanja smještaja starijih osoba u domove.
Predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) Milivoj Špika nedavno je pozvao na reformu programa Zaželi.
– Umjesto da postane trajna, sustavno integrirana socijalna usluga, skrb za starije svodi se na vremenski ograničene cikluse. Između faza projekata redovito nastaju duži prekidi, ostavljajući najranjivije korisnike preko noći prepuštene samima sebi, a radnice bez prihoda – naveo je.
Upitao je zašto program još nije evoluirao iz ‘socijalnog eksperimenta’ u trajan sustav, koji bi podrazumijevao uvođenje mješovitih timova, stabilno financiranje iz proračuna neovisno o sredstvima EU, uz proširenje usluga na tehničku pomoć u kući?
Iz Ministarstva su pak poručili kako je program Zaželi u svojim prvim fazama prvenstveno bio usmjeren na zapošljavanje teže zapošljivih žena starijih od 55 godina, ali da se tijekom godina program razvijao i prilagođavao potrebama društva.
– Aktualni ciklus stavlja naglasak na sprječavanje institucionalizacije, odnosno odgađanje ili izbjegavanje smještaja osoba starije životne dobi u domove, omogućujući im da što dulje ostanu živjeti u vlastitim domovima uz potrebnu podršku – naveli su.
Projekti iz aktualnog programa provode se od prosinca 2023. godine i traju od 30 do 36 mjeseci, a završavaju najkasnije do svibnja 2027. godine.
Do sada je na njima ukupno angažirano 9633 pružatelja usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu za 76.459 starijih osoba i osoba s invaliditetom.
Drugim riječima, prema informacijama sa službene mrežne stranice koja pruža sveobuhvatan pregled programa Zaželi, u aktualnom pozivu nisu propisana ograničenja vezana uz dob, spol ili stupanj obrazovanja osoba koje rade na projektnim aktivnostima kao što je to bilo u prethodnim fazama, s obzirom da se želi povećati socijalna uključenost i prevenirati institucionalizacije ranjivih skupina.
Također je istaknuto kako kroz program Zaželi starije osobe te osobe s invaliditetom, neovisno o dobi, imaju dodatnu skrb i podršku u vlastitom domu, što im omogućava ostanak u lokalnoj zajednici, posebno u selima i slabije razvijenim sredinama.
To pokazuju i podaci prema kojima se oko 14 posto primatelja usluga u “Zaželi” projektima iz aktualnog ciklusa nalazi u Osječko-baranjskoj županiji, a slijede Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Splitsko-dalmatinska, Sisačko-moslavačka te Šibensko-kninska županija.
Korisnici usluge su većinom žene, njih oko 67 posto, a sveukupni korisnici pretežno imaju 64 godine ili više.
Od ukupnog broja primatelja usluge, više od 40 tisuća ih je iz ruralnog područja, a među korisnicima su i pripadnici nacionalnih manjina, osobe s invaliditetom, osobe koje žive u neadekvatnim stambenim uvjetima te državljani trećih zemalja.
Što se tiče razine završenog obrazovanja primatelja usluge, najčešće je riječ o završenoj srednjoj i osnovnoj školi te o završenim nižim razredima osnovne škole.
Kada je riječ o pružateljima usluge, pretežito je riječ o ženama – oko 97 posto, najčešće u dobi od 40 do 64 godine, no ima i znatno mlađih.
Podrška koju pružaju uključuje pomoć u pripremi obroka i nabavci hrane, obavljanju kućanskih poslova te svakodnevnih aktivnosti.
Program Zaželi prvi put je pokrenut u prosincu 2017., a od početka njegove provedbe ukupno je zaposleno 32.233 pružatelja usluga podrške i pomoći za ukupno 205.282 korisnika te je do sada isplaćeno ukupno 619,6 milijuna eura, naveli su iz Ministarstva.
Na pitanje o mogućem širenju sadržaja i usluga, iz Ministarstva su poručili kako će se ovo prijelazno razdoblje iskoristiti za temeljitu pripremu novog programa, u skladu s demografskim promjenama, ali i širim društvenim trendovima i potrebama.
Također, razmatra se i uvođenje programa Zaželi za djecu.
– Iako je taj projekt još u fazi pripreme, smatramo da predstavlja kvalitetan iskorak u razvoju socijalnih usluga te vjerujemo da ima velike izglede biti prihvaćen u konačnoj verziji novog programskog okvira – najavili su iz Ministarstva.
Piše: Marina Hudoletnjak
Tko su Purger i Purgerica?
Zračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
BRODSKO DRUŠTVO Što je to Balkanska nefropatija
Ljetni FOMO i iluzija savršenog ljeta
-
Life&StylePrije 6 danaĐANA LUČIĆ Turizam bez prepreka za osobe s invaliditetom
-
VijestiPrije 8 satiGRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom
-
In MetropolaPrije 5 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
VijestiPrije 6 danaPRUŽI RUKU Projekt za osobe s invaliditetom i starije osobe
-
VijestiPrije 5 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
Civilno društvoPrije 6 danaVARAŽDIN Obljetnica Centra za pružanje usluga u zajednici
-
in MREŽAPrije 2 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaDOMinvest osigurao dvije stipendije za studente s invaliditetom