Kultura
Evo što donosi ZagrebDox festival
U okviru Festivala će se u kinima Kaptol Boutique Cinema prikazati 112 filmova u šesnaest programskih cjelina
Poslušaj članak
Film “Sintetičko suosjećanje” Marca Isaacsa, koji se bavi umjetnom inteligencijom, otvorit će 19. travnja Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox, u okviru kojega će se u kinima Kaptol Boutique Cinema prikazati 112 filmova u šesnaest programskih cjelina.
Nenad Puhovski, umjetnički direktor ZagrebDoxa rekao je na konferenciji za novinare uoči 22. izdanja da se ove godine prijavilo dvije tisuće filmova, a njih šest ih je pogledalo i izabiralo. “Nemoguće je da to, kao nekada, radi samo jedan čovjek. Ne znam hoćemo li opet pogoditi dobitnika Oscara, ali sigurno je da će neki od filmova, ako već nisu, dobiti neku veliku filmsku nagradu”, dodao je.
“Film otvaranja, kroz hibrid dokumentarnog i fikcijskog pristupa, bavi se izuzetno važno temom umjetne inteligencije, jednom od najzanimljivijih, najopasnijih i najuzbudljivijih trenutaka u razvoju suvremene civilizacije. Autor je dopustio jednoj agenciji koja se bavi umjetnom inteligencijom da uzme njegove dokumentarce kako bi učila o ponašanju ljudi, a zauzvrat je dobio dozvolu da snimi proces njezina rada”, napomenuo je.
“Festival otvaramo temom umjetne inteligencije, a zatvaramo ratom u Ukrajini, filmom „Divia” Dmytra Hreshka koji pokazuje posljedice rata ne samo na ljude nego i na kompletan okoliš, uključujući i prirodu, najavio je Puhovski.
Ratovi, traume, položaj žena u Međunarodnoj konkurenciji
Većina od 20 filmova Međunarodne konkurencije bave se temom ratova, njihovih odjeka, trauma, migracija, obiteljskih i društvenih odnosa, položaja žena, odnosa prema prirodi, radu i tehnologiji.
Svakodnevica vojnika na ukrajinskom frontu tema je filma „2000 metara do Andriivke” Mstyslava Chernova, autora dokumentarca „20 dana u Mariupolju” nagrađenog Oscarom, u „Poduci iz paleontologije” Sergeija Loznice djeca u kijevskom Prirodoslovnom muzeju pronalaze privremeni prostor bijega.
Osobnijeg su tona autobiografski hibridni film „Sjećanje” u kojem Vladlene Sandu rekonstruira svoje djetinjstvo između Krima i Groznog, kao i „Jedna u milijun” Jacka MacInnesa i Itaba Azzama koji tijekom deset godina prati Israu od izbjeglištva iz Sirije do života u Njemačkoj i povratka te „Novi počeci” Vivianne Perelmuter i Isabelle Ingold o čovjeku koji nakon iskustva Vijetnamskog rata pokušava rekonstruirati vlastiti životni smisao.
Sličnu nit nastavlja „Lisica pod ružičastim Mjesecom” Mehrdada Oskoueija, gdje tinejdžerica bilježi pokušaj bijega iz nasilnog okruženja, „Sve moje sestre” Massouda Bakhshija prati odrastanje triju sestara u Teheranu, a „Lomeći prepreke” Sare Khaki i Mohammadrez Eynija prvu izabranu vijećnicu u ruralnom Iranu.
Zahraa Ghandour u filmu „Flana” kroz potragu za prijateljicom iz djetinjstva progovara o nasilju nad ženama i traumama koje oblikuju odrastanje u Bagdadu, položajem žena bavi se i „Zemlja muškaraca” Mariam Bakacho Khatchvani, smještena u gruzijsko planinsko selo, a na tragu promjene tradicije je i film Ivana Boika „Vjetar puše gdje hoće”.
Mira Rema u filmu „Bolje poludjeti u divljini” prati izolirani život dvojice braće čiji se odnos raspada pod težinom različitih želja, „Zidovi” Sofie Rørdam i Nine Paninnguaq Skydsbjerg kroz odnos zatvorenice i autorice otvaraju pitanje povjerenja, Michał Marczak u „Razrješenju” prati oca koji sam pokreće iscrpljujuću potragu za sinom, dok Mo Tan u „Ispovijestima jednog madeža” kroz povratak u obiteljski dom preispituje obiteljske odnose.
Natalia Koniarz u filmu „Srebro” prikazuje život u najvišem rudniku Bolivije, „Prošla nesvršena budućnost” Morteze Ahmadvanda i Firouzeh Khosrovani povezuje Iran i SAD kroz obiteljske arhive i iskustvo egzila, u „Slijepima za more” Tereze Smetanove kroz luke i kontejnerske terminale promatra globalni sustav pomorske trgovine.
Krize i osobne priče u Regionalnoj konkurenciji
Regionalna konkurencija donosi osamnaest filmova koji daju snažan i slojevit pogled na svijet obilježen krizama, promjenama i osobnim pričama koje ih nadilaze.
„Vlak prođe svaki dan i nikada ne stane” Vlade Petrija prikazuje ruralnu zajednicu u sjeni prolaznosti i gubitaka, skrivene slojeve povijesti otkriva kriminalistički found footage film „Pozdravi iz Sekretarijata” Ivana Ramljaka, „Otapanje” Nikolausa Geyrhaltera upozorava na klimatske promjene, a „Planina se neće pomaknuti” Petre Seliškar prati odrastanje trojice braće u makedonskim planinama.
O kozama i propalom projektu razvoja lokalnog stočarstva govori Tonći Gaćina u filmu „Koze!”, o napuštenim zajednicama kroz strah od vukova Jadran Boban u „Vučjoj gozbi”, a na istom je tragu
„Za nekoliko kriški sira” Nikole Boshnakova o maloj farmi koja postaje simbol nestajanja ruralnog života.
„Mora li i konj raditi?” Leonharda Thomasa Pilla prati pastiricu u stalnom kretanju sa stadom, lički krajolik u „Mirnoj Dolini” Sebastijana Borovčaka postaje prostor neizvjesnosti, a priroda u „Lavandi” Mateje Raičković prostor suočavanja s traumom, dok „Sjeti se moje pjesme” Jelene Bosanac i Tanje Brzaković kroz nestanak gostionice Jablan razotkriva kako se kolektivni prostori pripadanja mogu u trenu pretvoriti iz mjesta ljubavi i veselja u objekte mržnje i destrukcije.
„Medo u šparugama” Ivana Grgura prikazuje kako pojava medvjeda u malom gradu pokreće kolektivnu paranoju, „Tako je moralo biti” Olivéra Márka Tótha prati tinejdžera iz ruralne Mađarske koji ubrzano postaje rap zvijezda, a ruralna Mađarska mjesto je radnje i filma „Omama” Martina Herra, o odnosu 88-godišnjakinje i njezina unuka.
Film „Tragovi pripadanja” Tatjane Božić prati autoricu koja, nakon života diljem Europe, pokušava razumjeti vlastiti trajni osjećaj nepripadanja, „Ovaj poželjni stroj” Mine Simenčić otvara pitanje što sve gubimo u procesu emigracije i traženja „boljeg života”, dok u „Sletu 1988” Marte Popivode tijelo plesačice postaje arhiv socijalističke Jugoslavije, dok Isa Willinger u filmu „Nemilosrdne” istražuje kako redateljice i nebinarni autori prikazuju nasilje, poniženje i odnose moći.
Izvršni direktor Hrvoje Pukšec od najvažnjih ovogodišnjih momenata je istaknuo što imaju mladu, motiviranu i strastvenu ekipu povezanu s Akademijom dramske umjetnosti, Festival je sastavni dio dviju važnih svjetskih i europskih filmskih obitelji: Europske filmske akademije i Cannes Docs. ZagrebDox Pro se konačno ustabilio.
Festival će trajati do 26. travnja, uz međunarodni i regionalni program donosi niz popratnih programa, a svi detalji mogu se pronaći na http://zagrebdox.net/ te na društvenim mrežama festivala.
Dokument definira nacionalne standarde za izradu inkluzivnih titlova, prvenstveno namijenjenih gluhim i nagluhim osobama, te predstavlja referentni okvir za njihovu dosljednu primjenu u audiovizualnom sektoru
Poslušaj članak
Na 73. Pula Film Festivalu predstavljene su Smjernice svima svugdje, prvi sveobuhvatni nacionalni dokument za izradu inkluzivnih titlova.
Smjernice su rezultat zajedničkog rada gluhih i nagluhih osoba, čujućih osoba, prevoditelja, prevoditelja za hrvatski znakovni jezik, kulturologa, stručnjaka za inkluziju, producenata i lingvista te predstavljaju važan iskorak prema standardizaciji pristupačnosti audiovizualnih sadržaja u Hrvatskoj.
Predstavljanje je održano u sklopu programa Pula PRO u Crvenom salonu Doma hrvatskih branitelja. Smjernice su predstavili članovi autorskog tima Viktor Smiljanić, Nevio Reiter, Sendi Kontošić, Katarina Šturik, Tina Suvajac, Marko Godeč i Maja Ogrizović, uz prevoditelja za hrvatski znakovni jezik Damira Heregu te savjetnicu pravobranitelja za osobe s invaliditetom Teu Rubešu. Posjetitelji su tom prilikom mogli preuzeti i tiskano izdanje Smjernica.
-Smjernice za inkluzivne titlove predstavljaju temelj za standardizaciju prakse kojom u publiku napokon kvalitetnije uključujemo gluhe i nagluhe osobe. One će služiti kao orijentir autorima titlova te olakšati njihovu primjenu među profesionalcima koji prilagođavaju medijske sadržaje. Ovaj dokument na jednom mjestu okuplja sve relevantne informacije potrebne za stvaranje dostupnijih filmskih i drugih audiovizualnih sadržaja široj publici – istaknuo je Marko Godeč iz Ministarstva titlova.
Smjernice su zajednički izdali Društvo hrvatskih prevoditelja znakovnog jezika, Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra za translatologiju, Kultura svima svugdje, Ministarstvo titlova i Društvo hrvatskih audiovizualnih prevoditelja.
Dokument definira nacionalne standarde za izradu inkluzivnih titlova, prvenstveno namijenjenih gluhim i nagluhim osobama, te predstavlja referentni okvir za njihovu dosljednu primjenu u audiovizualnom sektoru.
Posebnu vrijednost Smjernica predstavlja metodologija njihova nastanka. U njihovoj izradi sudjelovali su gluhe osobe, kulturolozi, djelatnici u kulturi, lingvisti, prevoditelji različitih generacija, znanstvenici, prevoditelji hrvatskog znakovnog jezika te čujuća djeca gluhih roditelja, izvorni govornici hrvatskog znakovnog jezika.
Dokument je oblikovan kroz istraživanja, analize, razgovore, ankete i fokus-grupe s gluhim i nagluhim osobama, čime je osigurano da preporuke proizlaze iz stvarnih potreba zajednice kojoj su namijenjene.
Smjernice su nastale uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Hrvatskog audiovizualnog centra i Grada Zagreba te uz preporuku Pravobranitelja za osobe s invaliditetom.
Ovaj dokument odgovara na potrebu za sustavnim i stručnim pristupom osiguravanju pristupačnosti kulturnih i drugih društvenih sadržaja. Donosi cjelovit teorijski i praktični okvir utemeljen na aktualnim javnim politikama, zakonodavstvu i međunarodnim standardima pristupačnosti, s naglaskom na njegovu neposrednu primjenu u svakodnevnoj praksi.
Nastao kao rezultat višegodišnjeg iskustva u razvoju i provedbi inkluzivnih projekata te suradnje stručnjaka različitih područja, dokument predstavlja važan doprinos razvoju standarda koji će dugoročno unaprijediti kvalitetu pristupačnih medijskih i kulturnih sadržaja te ostaviti trajnu metodološku osnovu za buduće generacije kulturnih i medijskih djelatnika.
Smjernice su dostupne ovdje.
Crnogorski kantautor, čovjek nepresušne inspiracije koji je kumovao nazivu turbo folk, poznat je po britkosti i satiričnim tekstovima te vrhunskom glazbenom virtuoznošću
Crnogorski kantautorRambo Amadeus nastupit će u zagrebačkom klubu Sax u subotu 14. studenog 2026., najavio je taj klub.
Rambo ponovo nastupa u klubu koji je do sada rasprodao nebrojeno puta, a u Palmotićevu se vraća kao prvo veliko ime nove klupske sezone u Saxu. Kultni glazbenik, kompozitor i performer predstavit će još jedan nekonvencionalni koncert i glazbu koja spaja jazz, rock, funk i satiru u jedinstveni izričaj, stoji u najavi.
Antonije Pušić, javnosti poznat kao Rambo Amadeus, na sceni se pojavio sada već davne 1988. godine.
U naslijeđe je već ostavio izuzetna autorska djela poput Jemo voli jem, Glupi hit, Urbano, samo urbano, Plastik fantastik, Otišo je svak ko valja, Turbofolk, Dik tu kava, Rano za početak, prekasno za kraj, E moj Rambo, ostara se, O’ruk, sad ga lomi ili Privatizovat.
Crnogorski kantautor, čovjek nepresušne inspiracije koji je kumovao nazivu turbo folk, poznat je po britkosti i satiričnim tekstovima te vrhunskom glazbenom virtuoznošću.
Film Radio Rambo Amadeus redatelja Dušana Varde prati razmišljanja, probe i razvoj njegove ideje iz 2022. kada je odlučio pokrenuti svoj radioprogram. Uz umjetničke cikluse Tribute samom sebi ili Kult Ličnosti u kojem se poigrava s navikama nekritičkog društva, Rambo Amadeus od koncerta pravi ritual i spektakl.
Osobe s invaliditetom, barem koliko je nama poznato, nisu pretjerano uključene u folklorne skupine u Lijepoj našoj, premda to donosi brojne benefite i za duhovno i za fizičko zdravlje
Upravo završena, jubilarna Međunarodna smotra folklora u Zagrebu ugostila je 35 folklornih skupina iz nekoliko zemalja svijeta koje su javnosti predstavile zavidno bogatstvo svoje kulturne baštine.
Organizatori Smotre iznimno su zadovoljni rezultatima ove međunarodne manifestacije koja bitno obogaćuje kulturni krajolik hrvatske metropole.
Tim povodom razgovarali smo s Lucijom Halužan Hačić, stručnom suradnicom za marketing zaposlenom u KUC Travno, a na samoj Smotri zaduženoj za komunikaciju s javnošću. Kao novinari portala specijaliziranog za priče o osobama s invaliditetom, Luciju dakako najprije pitamo jesu li i folkloristi s invaliditetom sudjelovali na ovogodišnjoj, 60. po redu, Međunarodnoj smotri folklora.
– Osobe s invaliditetom nisu bile aktivni sudionici, no značajnu smo pažnju posvetili tome da kao publika mogu uživati u nastupima folklornih skupina koje su nam, među ostalim, došle i iz Argentine, Italije, Tajvana te Sjedinjenih Američkih Država. Uklonili smo sve arhitektonske barijere te ovu Smotru i na taj način učinili uključivom i inkluzivnom – kaže Lucija Halužan Hačić.
Osobe s invaliditetom, barem koliko je nama poznato, nisu pretjerano uključene u folklorne skupine u Lijepoj našoj, premda to donosi brojne benefite i za duhovno i za fizičko zdravlje. Stoga Lucija poziva osobe s invaliditetom da se bez ikakve zadrške uključe u rad neke folklorne skupine u svojoj lokalnoj zajednici, jer to, uz sve ostalo, podrazumijeva i česta putovanja u druge gradove i zemlje.
– Apsolutno bi bilo dobro da i osobe s invaliditetom budu proaktivnije u očuvanju folklorne baštine naše zemlje. Jer ako je čovjek možda fizički indisponiran za neke zahtjevnije aktivnosti, to svakako ne znači da folklor nije za njega. U folkloru nije u pitanju samo ples, ovdje je ponajprije riječ o zajedništvu, a kroz to se zajedništvo prenose druge tradicije, primjerice narodne predaje i priče, a usto imamo i dosta glazbenika koji su osobe s invaliditetom – napominje Lucija.
Tek da podsjetimo, Međunarodna smotra folklora održava se u Zagrebu od 1966. godine. Prikazuje i afirmira tradicijsku kulturu i folklor brojnih domaćih i stranih sudionika. Nastavlja dugu tradiciju smotri Seljačke sloge, kulturne, prosvjetne i dobrotvorne organizacije Hrvatske seljačke stranke između dvaju svjetskih ratova.
U suvremenoj Hrvatskoj Smotra je dio svjetskoga pokreta za očuvanje kulturne baštine koji prati programe UNESCO-a. Odlukom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba, 2014. godine proglašena je festivalskom priredbom od nacionalnog značaja.
Tko su Purger i Purgerica?
RIS Pozdravljamo iskorak, ali tražimo dijalog o osobnoj asistenciji
ALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države
PRAVA CIJENA MEGAFARMI Gdje farme dođu, života nema
-
VijestiPrije 1 danGRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom
-
In MetropolaPrije 6 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
in MREŽAPrije 6 satiALEN RUŽIĆ Osobni asistenti postaju zaposlenici države
-
Osobe s invaliditetomPrije 1 danZračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
-
VijestiPrije 6 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
in MREŽAPrije 3 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu
-
KulturaPrije 7 danaMeđunarodna smotra folklora obogatila je kulturni život Zagreba
-
IntervjuPrije 2 danaFran Krasnić i SIADUS za studente s invaliditetom