Članovi udruge, okupljajući se kroz glazbu, promiču sve one vrijednosti za koje se njihov predsjednik godinama zalagao

Udruga invalida rada Zagreba (UIR Zagreba) 14. travnja s početkom u 18 h, u Centru za kulturu Trešnjevka (Park Stara Trešnjevka 1) organizira tradicionalni koncert pod nazivom ‘Devet suza za Zlatka Bočkala’. Ovaj koncertni spektakl održava se u znak sjećanja na prerano preminulog predsjednika UIR-a Zlatka Bočkala koji je ostavio neizbrisiv trag u Udruzi invalida rada Zagreba.

Kako bi pokazali da njegovo djelo još uvijek živi, te da nasljeduju baštinu koju je ovaj veliki čovjek ostavio, članovi udruge, okupljajući se kroz glazbu, promiču sve one vrijednosti za koje se njihov predsjednik godinama zalagao – poštovanje i brigu za druge.

Koncert će biti organiziran u sklopu trogodišnjeg programa ‘ARTuriranje’, pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i Hrvatskog društva skladatelja. Ovaj hvalevrijedan događaj održat će se uz financijsku potporu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Svojim izvedbama ovaj događaj će obogatiti, i Bočkala pjesmom od zaborava oteti, amaterski glazbeni sastavi kao što su Pjevačko društvo Novi Zagreb,  Pjevački mješoviti zbor „Bosana“, zavičajno društvo Sinac – Zagreb i Pjevački zbor UIR Zagreba.

Događaj će voditi Ana Tomašković, urednica i voditeljica HRT-ove emisije ‘Normalan život’ kroz koju već dugih 27 godina ukazuje na potrebe i probleme  osoba s invaliditetom boreći se tako za njihovo bolje sutra.

Predsjednica UIR Zagreba biranim je riječima govorila o Bočkalu koji je kroz glazbu spajao ljude i promicao zajedništvo, naglasivši kako je ovaj događaj više od samog koncerta.

– Zlatko Bočkal bio je osoba koja je svojim predanim radom, mudrošću i empatijom oblikovala UIR Zagreba i živote svih nas koji smo ga poznavali. Njegova ljubav prema glazbi bila je više od hobija, bila je način povezivanja ljudi, način izražavanja zajedništva i radosti. Ovaj koncert nije samo glazbeni događaj, on je naša trajna uspomena na Zlatka, izraz zahvalnosti i potvrda vrijednosti koje je živio i ostavio nam u naslijeđe – istaknula je predsjednica UIR Zagreba, Nada Vorkapić.

Ovim koncertom Zlatka Bočkala otet će se od zaborava i još jednom podsjetiti na prave vrijednosti za koje se zalagao, a koje bismo svi mi trebali nasljedovati – briga za druge, poštovanje i zajedništvo, nebitno bili osoba s invaliditetom ili ne.

Inače, prema statističkim informacijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na dan 31. prosinca 2025. godine, u Republici Hrvatskoj bilo je 81.311 registriranih invalida rada, od kojih 16,06 % (13.056) u Gradu Zagrebu i 7,75 % (6.298) u Zagrebačkoj županiji. UIR Zagreba je na dan 31. prosinca 2025. godine imao 6.232 registrirana člana, odnosno 32,00 % ukupnog broja invalida rada registriranih na području grada Zagreba i Zagrebačke županije.

Ovi podatci govore jedno – i danas nam je potreban netko u Gradu Zagrebu tko će osobama s invaliditetom pokazati poštovanje i ljudskost te vratiti osmjeh na lice. Kako bi se to ostvarilo trebamo svi učiti na primjeru Zlatka Bočkala.

Dođite i vi sutra u Centar za kulturu trešnjevka i budite dio ove tople glazbene priče. Ulaz za sve posjetitelje je besplatan.

Održat će se 2. konferencija o filmskoj pismenosti ‘Film kao podrška mentalnom zdravlju djece i mladih’

U ponedjeljak, 13. travnja, u Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu bit će održana 2. Konferencija o filmskoj pismenosti u organizaciji Odjela za filmsku pismenost i razvoj publike Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ovogodišnja konferencija posvećena je temi filma i mentalnog zdravlja djece i mladih, s naglaskom na važnu ulogu filmske umjetnosti u razumijevanju emocija, poticanju dijaloga i pružanju podrške mladima u suočavanju s izazovima odrastanja. U sklopu Konferencije bit će predstavljena i knjiga „Film i mentalno zdravlje djece i mladih“, koja promišlja na koje načine film može djelovati kao snažan alat u prevenciji i prevladavanju poteškoća u mentalnom zdravlju.

Središnji dio programa čini panel rasprava na kojoj će autori knjige i stručnjaci iz različitih područja ponuditi svoje uvide iz vlastitih profesionalnih perspektiva. Filmološki aspekt predstavit će dr.sc. Nikica Gilić, redoviti profesor filmologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; psihološki aspekt iznijet će spec. kliničke psihologije – psihoterapeutkinja Ida Šamanović; dok će iskustva iz nastavne prakse podijeliti profesorice i filmske edukatorice Marina Zlatarić i Đurđica Radić. Raspravi će se pridružiti i recenzent knjige, dr.sc. Bruno Kragić, filmolog, te glumica i ambasadorica UNICEF-a Mirna Medaković Stepinac, čime će se dodatno obogatiti perspektive o ovoj važnoj temi.

Konferencija posebno naglašava važnost toga da djeca i mladi ne ostanu sami sa svojim osjećajima. Film ima jedinstvenu sposobnost otvoriti prostor za razgovor, dati glas emocijama i pokazati da je u redu tražiti pomoć. Upravo kroz identifikaciju s filmskim pričama, djeca i mladi često pronalaze hrabrost ispričati vlastite.

U sklopu programa bit će predstavljeni i inspirativni primjeri dobre prakse koji već godinama aktivno doprinose razvoju filmske pismenosti. Svoj rad predstavit će Školska družina ZAG, Hrvatska mreža neovisnih kinoprikazivača, Foto video klub Zaprešić te Hrvatski filmski savez kroz projekt deset godina Senzornih projekcija, koji će predstaviti doc. dr. sc. Eva Brlek. Predstavit će se i portal Vrti svoj film, sigurno i edukativno mjesto za korištenje filma u nastavi. Poseban zanimljiv dio programa bit će i premijera animiranog filma Ana i Lovro u svijetu filma – Filmski rodovi autorice Petra Zlonoga.

Ove godine konferencija donosi i novost – po prvi put će Odjel za filmsku pismenost i razvoj publike Hrvatskog audiovizualnog centra dodijeliti Nagrade za izvrsnost u razvoju filmske pismenosti – nacionalno priznanje kojim se prepoznaje i afirmira kvaliteta rada u ovom području. Nagrade obuhvaćaju područja školskog filmskog stvaralaštva, rada filmskih edukatora, razvoja metodičkih materijala te programa poticanja filmske pismenosti i razvoja publike, a bit će dodijeljena i posebna nagrada za izniman doprinos razvoju filmske pismenosti u Hrvatskoj. Nagrade će, uz Mirnu Medaković Stepinac, dodjeljivati i mlada glumica Katja Matković, koja je na filmu utjelovila Paulinu P.

Konferencija je namijenjena svima koji rade s djecom i mladima, kao i onima koji vjeruju u snagu filma kao alata za razumijevanje, povezivanje i osnaživanje novih generacija.

Izvor: redakcija.hr

U okviru Festivala će se u kinima Kaptol Boutique Cinema prikazati 112 filmova u šesnaest programskih cjelina

Poslušaj članak

Film “Sintetičko suosjećanje” Marca Isaacsa, koji se bavi umjetnom inteligencijom, otvorit će 19. travnja Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox, u okviru kojega će se u kinima Kaptol Boutique Cinema prikazati 112 filmova u šesnaest programskih cjelina.

Nenad Puhovski, umjetnički direktor ZagrebDoxa rekao je na konferenciji za novinare uoči 22. izdanja da se ove godine prijavilo dvije tisuće filmova, a njih šest ih je pogledalo i izabiralo. “Nemoguće je da to, kao nekada, radi samo jedan čovjek. Ne znam hoćemo li opet pogoditi dobitnika Oscara, ali sigurno je da će neki od filmova, ako već nisu, dobiti neku veliku filmsku nagradu”, dodao je.

“Film otvaranja, kroz hibrid dokumentarnog i fikcijskog pristupa, bavi se izuzetno važno temom umjetne inteligencije, jednom od najzanimljivijih, najopasnijih i najuzbudljivijih trenutaka u razvoju suvremene civilizacije. Autor je dopustio jednoj agenciji koja se bavi umjetnom inteligencijom da uzme njegove dokumentarce kako bi učila o ponašanju ljudi, a zauzvrat je dobio dozvolu da snimi proces njezina rada”, napomenuo je.

“Festival otvaramo temom umjetne inteligencije, a zatvaramo ratom u Ukrajini, filmom „Divia” Dmytra Hreshka koji pokazuje posljedice rata ne samo na ljude nego i na kompletan okoliš, uključujući i prirodu, najavio je Puhovski.

Ratovi, traume, položaj žena u Međunarodnoj konkurenciji

Većina od 20 filmova Međunarodne konkurencije bave se temom ratova, njihovih odjeka, trauma, migracija, obiteljskih i društvenih odnosa, položaja žena, odnosa prema prirodi, radu i tehnologiji.

Svakodnevica vojnika na ukrajinskom frontu tema je filma „2000 metara do Andriivke” Mstyslava Chernova, autora dokumentarca „20 dana u Mariupolju” nagrađenog Oscarom, u „Poduci iz paleontologije” Sergeija Loznice djeca u kijevskom Prirodoslovnom muzeju pronalaze privremeni prostor bijega.

Osobnijeg su tona autobiografski hibridni film „Sjećanje” u kojem Vladlene Sandu rekonstruira svoje djetinjstvo između Krima i Groznog, kao i „Jedna u milijun” Jacka MacInnesa i Itaba Azzama koji tijekom deset godina prati Israu od izbjeglištva iz Sirije do života u Njemačkoj i povratka te „Novi počeci” Vivianne Perelmuter i Isabelle Ingold o čovjeku koji nakon iskustva Vijetnamskog rata pokušava rekonstruirati vlastiti životni smisao.

Sličnu nit nastavlja „Lisica pod ružičastim Mjesecom” Mehrdada Oskoueija, gdje tinejdžerica bilježi pokušaj bijega iz nasilnog okruženja, „Sve moje sestre” Massouda Bakhshija prati odrastanje triju sestara u Teheranu, a „Lomeći prepreke” Sare Khaki i Mohammadrez Eynija prvu izabranu vijećnicu u ruralnom Iranu.

Zahraa Ghandour u filmu „Flana” kroz potragu za prijateljicom iz djetinjstva progovara o nasilju nad ženama i traumama koje oblikuju odrastanje u Bagdadu, položajem žena bavi se i „Zemlja muškaraca” Mariam Bakacho Khatchvani, smještena u gruzijsko planinsko selo, a na tragu promjene tradicije je i film Ivana Boika „Vjetar puše gdje hoće”.

Mira Rema u filmu „Bolje poludjeti u divljini” prati izolirani život dvojice braće čiji se odnos raspada pod težinom različitih želja, „Zidovi” Sofie Rørdam i Nine Paninnguaq Skydsbjerg kroz odnos zatvorenice i autorice otvaraju pitanje povjerenja, Michał Marczak u „Razrješenju” prati oca koji sam pokreće iscrpljujuću potragu za sinom, dok Mo Tan u „Ispovijestima jednog madeža” kroz povratak u obiteljski dom preispituje obiteljske odnose.

Natalia Koniarz u filmu „Srebro” prikazuje život u najvišem rudniku Bolivije, „Prošla nesvršena budućnost” Morteze Ahmadvanda i Firouzeh Khosrovani povezuje Iran i SAD kroz obiteljske arhive i iskustvo egzila, u „Slijepima za more” Tereze Smetanove kroz luke i kontejnerske terminale promatra globalni sustav pomorske trgovine.

Krize i osobne priče u Regionalnoj konkurenciji

Regionalna konkurencija donosi osamnaest filmova koji daju snažan i slojevit pogled na svijet obilježen krizama, promjenama i osobnim pričama koje ih nadilaze.

„Vlak prođe svaki dan i nikada ne stane” Vlade Petrija prikazuje ruralnu zajednicu u sjeni prolaznosti i gubitaka, skrivene slojeve povijesti otkriva kriminalistički found footage film „Pozdravi iz Sekretarijata” Ivana Ramljaka, „Otapanje” Nikolausa Geyrhaltera upozorava na klimatske promjene, a „Planina se neće pomaknuti” Petre Seliškar prati odrastanje trojice braće u makedonskim planinama.

O kozama i propalom projektu razvoja lokalnog stočarstva govori Tonći Gaćina u filmu „Koze!”, o napuštenim zajednicama kroz strah od vukova Jadran Boban u „Vučjoj gozbi”, a na istom je tragu

„Za nekoliko kriški sira” Nikole Boshnakova o maloj farmi koja postaje simbol nestajanja ruralnog života.

„Mora li i konj raditi?” Leonharda Thomasa Pilla prati pastiricu u stalnom kretanju sa stadom, lički krajolik u „Mirnoj Dolini” Sebastijana Borovčaka postaje prostor neizvjesnosti, a priroda u „Lavandi” Mateje Raičković prostor suočavanja s traumom, dok „Sjeti se moje pjesme” Jelene Bosanac i Tanje Brzaković kroz nestanak gostionice Jablan razotkriva kako se kolektivni prostori pripadanja mogu u trenu pretvoriti iz mjesta ljubavi i veselja u objekte mržnje i destrukcije.

„Medo u šparugama” Ivana Grgura prikazuje kako pojava medvjeda u malom gradu pokreće kolektivnu paranoju, „Tako je moralo biti” Olivéra Márka Tótha prati tinejdžera iz ruralne Mađarske koji ubrzano postaje rap zvijezda, a ruralna Mađarska mjesto je radnje i filma „Omama” Martina Herra, o odnosu 88-godišnjakinje i njezina unuka.

Film „Tragovi pripadanja” Tatjane Božić prati autoricu koja, nakon života diljem Europe, pokušava razumjeti vlastiti trajni osjećaj nepripadanja, „Ovaj poželjni stroj” Mine Simenčić otvara pitanje što sve gubimo u procesu emigracije i traženja „boljeg života”, dok u „Sletu 1988” Marte Popivode tijelo plesačice postaje arhiv socijalističke Jugoslavije, dok Isa Willinger u filmu „Nemilosrdne” istražuje kako redateljice i nebinarni autori prikazuju nasilje, poniženje i odnose moći.

Izvršni direktor Hrvoje Pukšec od najvažnjih ovogodišnjih momenata je istaknuo što imaju mladu, motiviranu i strastvenu ekipu povezanu s Akademijom dramske umjetnosti, Festival je sastavni dio dviju važnih svjetskih i europskih filmskih obitelji: Europske filmske akademije i Cannes Docs. ZagrebDox Pro se konačno ustabilio.

Festival će trajati do 26. travnja, uz međunarodni i regionalni program donosi niz popratnih programa, a svi detalji mogu se pronaći na http://zagrebdox.net/ te na društvenim mrežama festivala.