U ovo doba kada se vode žestoke bitke oko rodnih identiteta, moglo bi se dogoditi da i muškarci s problemom (pro)ćelavosti traže status osobe s invaliditetom
Poslušaj članak
Ozbiljan gubitak kose kod žena predstavlja oštećenje koje negativno utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
Tako su zaključili suci Swami Raghavan i Kevin Poole u jednom od najneobičnijih procesa u novijoj povijesti britanskog pravosuđa te presudili kako se od sada ćelavost kod žena može klasificirati kao invaliditet.
Priča, koja će prerasti u sudsku trakavicu, počela je još prije četvrt stoljeća, točnije 2001. godine, kada su Mark Sharp i Glenn Kinsey pokrenuli specijaliziranu tvrtku i razvili periku dizajniranu posebno za žene koje imaju ozbiljnih problema s gubitkom kose. Njihova je perika brzo postala hit među proćelavim ženama jer je imala boje savršeno usklađene s prirodnom kosom i postavljena tako da ni najrevniji promatrači ne mogu uočiti ekstenzije.
No Sharp i Kinsey nisu dugo uživali u plodovima novostečene slave i ugleda, za što se pobrinula britanska porezna služba. Tamošnja porezna uprava, naime, uručila im je račun od 277 tisuća britanskih funti za neplaćeni PDV, kao razlog navodeći da su njihove perike modni dodatak, a ne svojevrsno ortopedsko pomagalo. Sharpu i Kinseyu, tvorcima perike, od šoka se digla kosa na glavi. Znali su da će pravna bitka biti duga i iscrpljujuća, da će se mediji brutalno naslađivati, no bili su odlučni dokazati da njihove perike, koje kupce koštaju oko 2400 funti godišnje za postavljanje ekstenzija i održavanje, trebale ‘kvalificirati kao produkti s nultom stopom PDV-a prema izuzeću za lijekove i pomagala za osobe s invaliditetom’.
I bili su u pravu, barem prema presudi sudaca Raghavana i Poolea. Stali na stranu proizvođača perika, slažući se da bi njihove klijentice koje pate od ćelavosti trebale biti smatrane osobama s invaliditetom.
Odvjetnici porezne uprave u žalbi na presudu tvrdili su da se ćelavost ne bi trebala smatrati invaliditetom, jer je to ‘kozmetički’ problem i da se druge karakteristike koje utječu na izgled, poput pjegica, također mogu promatrati na isti način. No, uzalud im žalba, suci su u obrazloženju presude naveli da ‘ozbiljan gubitak kose kod žena predstavlja oštećenje koje negativno utječe na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti’.
– Te aktivnosti uključuju rad, slobodno vrijeme, druženje, brigu o sebi i brigu za druge, aktivnosti koje, barem do određene mjere, znače biti vidljiv drugima u javnosti – stoji u obrazloženju presude.
– To nije zato što gubitak kose fizički sprečava sudjelovanje u takvim aktivnostima, već zbog nevolje koju bi žena s teškim gubitkom kose obično iskusila ako se ne poduzmu koraci da se to prikrije. Ta nevolja proizlazi iz kulturnog značaja kose za ženski identitet, društvenih očekivanja u vezi s izgledom i različitih standarda koji se primjenjuju na žene. Žene koje je liječila tvrtka, one s ćelavošću ili povremenim gubitkom kose, a ne samo s prorjeđivanjem, bile su, na temelju tog stanja, osobe s invaliditetom – zaključili su uz ostalo suci Raghavan i Poole.
I kako se to već moglo očekivati, društvene su mreže podivljale, jedni su presudu pozdravili gromoglasnim pljeskom, drugi ismijavanjem i iščuđavanjem. U ovo doba kada se vode žestoke ideološke, političke i kulturološke bitke oko rodnih identiteta, moglo bi se dogoditi da i muškarci s problemom (pro)ćelavosti traže status osobe s invaliditetom. Zašto ne!? Besplatan javni prijevoz, posebna parkirališna mjesta, invalidnine i kojekakvi dodaci, a pojam roda postao je beskonačno rastezljiv.
Sve do pojave ove tenisice, Chris Nikic redovito se mučio pretrčati nekoliko kilometara bez boli i žuljeva jer nije postojala tenisica dizajnirana da zadovolji jedinstvene potrebe anatomije njegovog stopala
Poslušaj članak
Amerikanac hrvatskih korijena Chris Nikic bio je inspiracija jednoj od najvećih svjetskih kompanija za sportsku opremu Adidas pri stvaranju novog modela tenisica, posebno dizajniranih za osobe s Downovim sindromom.
Chris Nikic bio je prva osoba s Downovim sindromom koja je pretrčala Ironman triatlon. U Adidasu kažu kako su zajedničkom težnjom s Chrisom za rušenjem barijera, krenuli u višegodišnju misiju dizajniranja tenisica za trčanje koje zadovoljavaju jedinstvene potrebe osoba s invaliditetom i čine sport pristupačnijim.
Sve do pojave ove tenisice, nazvane Supernova Rise 3 Adaptive, Chris Nikic redovito se mučio pretrčati nekoliko kilometara bez boli i žuljeva jer nije postojala tenisica dizajnirana da zadovolji jedinstvene potrebe anatomije njegovog stopala. Otkad je u partnerstvu s adidasom, Chris je nosio razne prototipove koji su mu ne samo omogućili da završi tri Ironmana, četiri polu-Ironmana i 20 maratona.
– Ono što se većini ljudi čini kao bol od 2 od 10, mene boli kao 8. Adidas je točno razumio što mi treba u tenisicama. Sada volim trčati jer me stopala više ne bole – rekao je Chris.
Kako bi se osiguralo da tenisice zadovoljavaju raznolike potrebe, Adidas se udružio s GAMUT Managementom, liderom u inkluzivnom dizajnu proizvoda, kako bi olakšao testiranje proizvoda koje je timu pružilo ključne uvide i povratne informacije tijekom cijelog procesa razvoja. Ove fokus grupe uključivale su osobe s Downovim sindromom, korisnike invalidskih kolica, osobe koje žive s kroničnim bolestima, osobe s poteškoćama u pokretljivosti i finoj motorici te one s razlikama u gornjim i donjim udovima, a uključivale su i dvije paraolimpijke, Tracy Otto i Haven Shepherd.
– Moje iskustvo suradnje s adidasom na ovom projektu bilo je nevjerojatno i prava avantura. Cijeli tim bio je posvećen tome da ovo bude najbolja dostupna adaptivna tenisica, ugrađujući značajke koje mi daju slobodu i neovisnost koja mi je toliko dugo nedostajala – rekla je paraolimpijka Tracy Otto.
Zlostavljač je godinama uspijevao držati ženu izoliranu od rodbine i prijatelja, a o njezinom zatočeništvu saznanja nisu imale ni nadležne službe. Žena nije imala pristup telefonu ni internetu
Poslušaj članak
Njegovo ime, James Earl Johnson, ovih dana puni rubrike crne kronike u svim vodećim medijima s druge strane Atlantika.
Svojih petnaest minuta (neželjene) slave Johnson je stekao nakon što je otkriveno da je svoju 46-godišnju suprugu s invaliditetom cijelih pet godina držao zatočenu u njihovoj kući u Clear Lakeu, u američkoj saveznoj državi Texas.
Motivi za ovaj nezapamćeni slučaj obiteljskog nasilja zasad ostaju nepoznati, kao i identitet nesretne žene za koju se tek zna da ima teži oblik invaliditeta.
Kako bilo, Johnson je cijelo to vrijeme uspijevao držati ženu izoliranu od rodbine i prijatelja, a o njezinom zatočeništvu saznanja nisu imale ni nadležne službe. Žena nije imala pristup telefonu ni internetu.
Policija je novinarima otkrila tek da je žena bila fizički zlostavljana i ozbiljno pothranjena. Johnson joj je navodno za hranu davao tek jedno jaje dnevno i skromnu večeru. Uz sve to, nije joj pružio odgovarajuću medicinsku skrb neophodnu za njezin invaliditet.
Johnson je zapravo sam sebi zapečatio sudbinu. Prije dva tjedna, naime, nakratko je ostavio mobitel na noćnom ormariću u spavaćoj sobi, gdje je žena bila zaključana, a ona je taj trenutak brzo iskoristila i nazvala policiju. Usred telefonskog razgovora Johnson je upao u sobu, snažno ošamario ženu i prekinuo poziv, no policija je imala dovoljno vremena locirati adresu s koje je poziv dolazio.
Johnson je uhićen istog dana i optužen za ozljeđivanje i zlostavljanje osobe s invaliditetom. Kasnije je pušten uz jamčevinu od 100.000 dolara, no samo nakratko, jer vjeruje se da ga nakon pravosudnog postupka čeka dugogodišnji zatvor.
Johnson je kupio kuću s pet spavaćih soba vrijednu milijun dolara i u njoj živio sa suprugom najmanje šest godina, naizgled mirno i bez incidenata. A žena je još uvijek u bolnici, na rehabilitaciji od ‘mirnog’ bračnog života…
Dok je razgovarao s novinarima u Ovalnom uredu prije par dana, Trump je ničim izazvan označio kalifornijskog guvernera kao ‘osobu s niskim kvocijentom inteligencije’
Poslušaj članak
Američki predsjednik Donald Trump ponovno se zamjerio zajednici osoba s invaliditetom s druge strane Atlantika, ovaj put s izjavom da ‘predsjednik ne bi trebao imati invaliditet’.
Trump je pritom mislio na guvernera Kalifornije Gavina Newsoma, najvjerojatnijeg kandidata Demokrata na sljedećim predsjedničkim izborima 2028.
Newsom zapravo ima blaži oblik invaliditeta, pati od disleksije koja mu svejedno nije bila prepreka da ostvari zavidnu političku karijeru. Obnašao je brojne političke funkcije, uključujući zamjenika guvernera i gradonačelnika San Francisca. Ovog trenutka, prema anketama, glatko bi pobijedio Trumpa na predsjedničkim izborima, kojemu se popularnost među američkim biračima topi brže od polarnog ledenjaka zbog rata s Iranom.
Dok je razgovarao s novinarima u Ovalnom uredu prije par dana, Trump je ničim izazvan označio Newsoma kao ‘osobu s niskim kvocijentom inteligencije’.
– Jer je Gavin ‘Newscum’ (igra riječi, ‘novo smeće’, op. aut.) priznao da ima invaliditet, da ima teškoće u učenju – rekao je Trump.
– Iskreno, ja sam za ljude s teškoćama u učenju, ali ne i za svog predsjednika. Ne želim – mislim da predsjednik ne bi trebao imati teškoće u učenju. U redu? I znam da je vrlo kontroverzno reći tako užasnu stvar.
Newsom je u prošlosti otvoreno govorio o svojoj disleksiji, koja je postala glavna tema turneje povodom promocije njegovih memoara ‘Young Man in a Hurry’.
– Nikad me niste vidjeli da čitam govor, jer ne mogu čitati govor. Možda je politika za mene pogrešan posao – rekao je Newsom.
– Nisam prevladao disleksiju, živim s njom.
Newsomu je dijagnosticirana disleksija u dobi od pet godina, ali za svoje stanje nije saznao sve do petog razreda, kako to navodi Yale Centar za disleksiju i kreativnost. Uporno i srčano se borio s akademskim izazovima sve dok na fakultetu nije otkrio svoju ljubav prema politici. Trumpove kontroverzne izjave o njegovim sposobnostima, kako sam Newsom kaže, bit će mu dodatna motivacija u utrci za Bijelu kuću. Kaže da disleksija nije slabost, već snaga.
– Svakom djetetu s teškoćama u učenju poručujem: ne dopustite nikome, čak ni predsjedniku Sjedinjenih Država, da vas maltretira – napisao je Newsom na jednoj društvenoj mreži.
Kad bi Newsom kojim slučajem postao novi američki predsjednik, ne bi bio prvi s teškoćama u učenju – prije njega to je bio Dwight Eisenhower.