Program je okupio djecu, roditelje, trenere i volontere u poticajnom i podržavajućem okruženju. Više od 30 djece kroz sport, edukaciju i zajedništvo otkrivalo je vlastite mogućnosti

Poslušaj članak

Vukovar je prošlog vikenda bio domaćin šestog MoveNow parasportskog kampa za djecu s teškoćama u razvoju, programa koji zajednički provode Hrvatski paraolimpijski odbor i Allianz Hrvatska.

Od prvog MoveNow kampa, održanog krajem 2024. godine u Splitu, program se razvija kao važna platforma za uključivanje djece s teškoćama u razvoju u sport i zajednicu, a dolaskom u Vukovar nastavio je širiti model koji kroz sport, edukaciju i međusobno povezivanje donosi konkretnu vrijednost djeci i njihovim obiteljima.

U jednodnevnom programu održanom u Sportskoj dvorani Danijel Rehak sudjelovalo je više od 30 djece, koja su kroz stručno vođene aktivnosti imala priliku upoznati različite parasportske discipline, razvijati motoričke vještine, jačati sigurnost u vlastite mogućnosti i doživjeti sport kao prostor pripadnosti, ohrabrenja i novih iskustava.

Posebnu vrijednost kampu dali su i Allianz volonteri koji su, uz trenere, bili uz djecu tijekom cijelog programa te svojim angažmanom, pažnjom i podrškom dodatno pridonijeli stvaranju sigurnog, toplog i poticajnog okruženja.

Sport kao početak nečeg većeg

Uz sportske aktivnosti, program je uključio i edukativni segment pa su i djeca i roditelji sudjelovali u radionicama financijske pismenosti, osmišljenima kako bi im na pristupačan i zanimljiv način približile teme štednje, odgovornog upravljanja novcem i donošenja svakodnevnih financijskih odluka.

Posebnu dimenziju kampu dala je i projekcija filma o Dini Sinovčiću, najuspješnijem hrvatskom paraplivaču, čija priča o predanosti, disciplini i sportskim uspjesima djeci približila stvarne uzore, pokazala što je moguće postići i otvorila prostor za prepoznavanje vlastitih potencijala.

Podrška roditeljima jednako je važna kao i iskustvo djece

MoveNow okuplja djecu, ali istodobno stvara prostor i za roditelje koji, kroz razgovore, razmjenu iskustava i zajedničko sudjelovanje u programu, dobivaju priliku za povezivanje, informiranje i osjećaj da u izazovima s kojima se susreću nisu sami.

– Najbolji ambasadori MoveNow kampa su djeca i roditelji koji iz njega odlaze ispunjeni pozitivnim dojmovima, novim iskustvima i osjećajem podrške. Njihovo zadovoljstvo i povjerenje najbolja su potvrda da ovakav program doista čini razliku jer djeci otvara prostor za razvoj, druženje i osnaživanje, a roditeljima donosi vrijedne informacije, kontakte i osjećaj zajedništva. Ponosni smo što kroz MoveNow, zajedno s Hrvatskim paraolimpijskim odborom, doprinosimo stvaranju uključivijeg i ravnopravnijeg okruženja za djecu s teškoćama u razvoju – izjavila je Vanja Bzik Divić, voditeljica korporativnih komunikacija Allianz Hrvatska.

U tome se krije jedna od najvećih snaga ovakvih inicijativa, jer one ne djeluju samo na pojedinca, nego grade mrežu podrške oko cijele obitelji. To potvrđuju i roditelji, među njima i Sanja Herche.

– Ja sam majka djevojčice s Down sindromom i motiv dolaska na ovaj kamp su ljubav, zajedništvo, integracija roditelja i djece, sudjelovanje i zbližavanje. Kao roditelj djeteta s poteškoćama moram priznati i moram vam reći da za našu djecu ne treba poseban svijet, nego ovaj svijet i svi mi u njemu. Sport je vrlo bitan za našu djecu jer oni zapravo mogu sve, mogu puno više od onoga što mi roditelji mislimo da mogu. Bitan im je jer oni već u samom startu, kroz zbližavanje, trud i snagu dokazuju da mogu biti pobjednici, prvi i prijeći sve prepreke za koje mi kao roditelji ili kao društvo i zajednica mislimo da je nemoguće – rekla je.

Koliko je ovaj kamp značio najmlađima, najbolje potvrđuju njihove riječi.

– Ja sam Ana, imam 12 godina i dolazim iz Vukovara. Meni je bilo jako lijepo, ovo ću pamtiti cijeli život, jer je ovo moja prva medalja. Sport je važan za djecu da imaju dobro zdravlje, da se mogu nečim baviti i da uživaju – kaže sudionica kampa Ana Varga.

Sljedeći MoveNow parasportski kamp održava se 18. travnja 2026. u Varaždinu. Sudjelovanje je besplatno, prijave su otvorene do 14. travnja 2026., a više detalja je dostupno na ovoj web stranici.

Izvor: Coffewriter

Hrvatska para taekwondo reprezentacija ostvarila je izvanredan rezultat na prestižnom Parapoomsae Turkey Open G2 turniru, koji nosi duple bodove za svjetsku rang listu, održanom 25. ožujka 2026. u Antalyi, još jednom potvrdivši kako pripada samom vrhu europskog i svjetskog para taekwondoa

Poslušaj članak

Hrvatska je u Antalyi nastupila sa sedam natjecatelja, a čak šest ih se vratilo s medaljom, jednim zlatom, tri srebra i dvije bronce, čime se naša reprezentacija svrstala među najuspješnije na turniru.

Najsjajniji rezultat ostvario je Stipe Barić (TKOI URIHO), koji je u kategoriji P22 osvojio zlato i time dodatno učvrstio svoj status jednog od vodećih para poomsae sportaša na međunarodnoj sceni. U istoj kategoriji Hrvatska je ostvarila potpunu dominaciju jer su uz Barića na postolje stali i Roko Boduljak (TKOI URIHO) sa srebrom te Kristijan Burušić (PTK Rugvica) s broncom.

Vrlo zapažene nastupe imali su i hrvatski predstavnici u P21 kategoriji. U konkurenciji od 14 natjecatelja, Mateo Škara (TKOI Donat) osvojio je srebro, dok je Viktor Frane Gligo (TKOI URIHO) stigao do brončane medalje. U ženskoj konkurenciji P21, Karla Lukač (TKOI URIHO) također je osvojila srebro, potvrdivši kontinuitet kvalitetnih nastupa hrvatskih sportašica na velikim natjecanjima.

Toma Goatti Matijević (TKOI URIHO), koji kao novoklasificirani natjecatelj nije imao sretan ždrijeb te se već u pretkolu susreo s aktualnim europskim prvakom, zauzeo je deveto mjesto, ali je svojim nastupom pokazao potencijal za buduće velike rezultate.

Uz poomsae natjecanja, Hrvatska je imala predstavnika i u borbenoj, paraolimpijskoj disciplini. Marko Gračak (TK Orion) ostvario je vrlo dobar rezultat osvojivši peto mjesto u konkurenciji od 17 natjecatelja. Na putu do četvrtfinala uvjerljivo je svladao Iračanina Ali Salahalddin Sabira rezultatom 2:0, uz prekid u drugoj rundi, dok je u borbi za polufinale zaustavljen od Britanca Josepha Lanea rezultatom 2:0.

Rezultati hrvatskih reprezentativaca

P21 M (14 natjecatelja)

• Mateo Škara (TKOI Donat) 2. mjesto
• Viktor Frane Gligo (TKOI URIHO) 3. mjesto
• Toma Goatti Matijević (TKOI URIHO) 9. mjesto

P21 F (5 natjecatelja)

• Karla Lukač (TKOI URIHO) 2. mjesto

P22 M (9 natjecatelja)

• Stipe Barić (TKOI URIHO) 1. mjesto
• Roko Boduljak (TKOI URIHO) 2. mjesto
• Kristijan Burušić (PTK Rugvica) 3. mjesto

Para kyorugi (17 natjecatelja)

• Marko Gračak (TK Orion) 5. mjesto

Ostvareni rezultati nisu samo potvrda trenutne kvalitete, već i pokazatelj sustavnog i dugoročnog rada u razvoju para taekwondoa u Hrvatskoj. Iako para poomsae disciplina još nije dio paraolimpijskog programa, upravo ovakva natjecanja predstavljaju ključnu razvojnu platformu za sportaše.

Natjecatelji iz klasa P21 i P22 koji su nastupili u Antalyi čine jezgru generacije koja u narednim godinama ima potencijal za prijelaz na najvišu razinu međunarodnih natjecanja. Kroz daljnji razvoj, natjecateljsko iskustvo i mogući prijelaz u borilačku disciplinu, iz ove skupine realno se profiliraju kandidati za nastup na Paraolimpijskim igrama 2032. godine.

Upravo zato rezultat iz Antalyje nadilazi okvir jednog natjecanja i predstavlja jasnu potvrdu da Hrvatska ima kvalitetu, širinu i kontinuitet koji omogućuju dugoročno planiranje i stvaranje sportaša za najveću svjetsku pozornicu.

Čestitke svim natjecateljima i stručnom stožeru na vrhunskim nastupima, borbenosti i dostojnom predstavljanju Hrvatske na međunarodnoj sceni.

Izvor: Hrvatski para taekwondo savez

Bio je ovo još jedan sjajan turnir naših predstavnika u kojem su dobrom igrom dokazali da su na samom vrhu parastolnog tenisa u svijetu

Poslušaj članak

U talijanskom Lignanu od 18. do 21. ožujka održan je ‘ITTF World para-challenger Lignano 2026’. Na ovom jakom turniru hrvatske boje branilo je 10 igrača. Turnir se igrao pojedinačno, u parovima i mix parovima.

Hrvatsku su predstavljali – Anđela Mužinić Vincetić, Helena Dretar Karić, Tomislav Špalj, Borna Zohil, Mirjana Lučić, Lorena Rinčić, Marija Sečenj, Marko Vračan, Valentina Valenteković i Pavao Jozić.

Nakon srebra u Poljskoj, Anđela Mužinić Vincetić nastavila je s dobrim rezultatima te i u Italiji završila na postolju.

Anđela je u grupi igrala protiv Koreanke Lee i Brazilke Thais Fraga Severo te bila bolja u oba meča i kao prva prošla grupu. U polufinalu Anđela je svladala Brazilku Marliane Amaral Santos koja je do onamo stigla izbacivši Helenu Dretar Karić. Mužinić Vincetić bila je bolja od Brazilke s 3:1 te prošla u finale. U finalu Anđela se sastala s Jiyu Yoon koja je bila bolja od naše predstavnice s 3:0. Tako je Anđela drugi turnir za redom završila na postolju kao druga.

Marija Sečenj se natjecala u klasi 2. Marija je u grupi upisala jednu pobjedu i jedan poraz te tako prošla u daljnju fazu natjecanja. U polufinalu od Marije je bolja bila Talijanka Gaida Rossi s 3:0 te se Sečenj okitila brončanom medaljom. Talijanka je na kraju osvojila turnir svladavši Argentinku Coty Garrone s istim rezultatom.

Mirjana Lučić još je jednom pokazala svoju kvalitetu te drugi put za redom završila na postolju. Lučić je u grupi završila na drugom mjestu upisavši jednu pobjedu (3:0) protiv Danielle Rauen te poraz protiv Španjolke Marie Migueles (3:0). Mirjana je tako prošla grupu. U polufinalu Lučić se sastala s uvijek neugodnom Mađaricom Alexom Szvitacs. Mađarska predstavnica bila je bolja od Velikogoričanke te je Mirjana završila na trećoj poziciji s broncom oko vrata.

Druge dvije naše predstavnice, Lorena Rinčić (klasa 6) i Valentina Valenteković (klasa 8) nisu uspjele proći grupnu fazu natjecanja.

Marko Vračan u klasi 8 grupu je prošao s velike dvije pobjede. Prvo je pao Japanac Hayuma Abe s 3:1, a potom i Čeh Tomas Novotny s istim rezultatom. U osmini finala Marko je bio bolji od češkog predstavnika Špaleka s 3:2, da bi ga u četvrtfinalu s 3:1 pobijedio domaći igrač Ludovico Bini.

Borna Zohil prošao je grupu s dvije sigurne pobjede od 3:0, ali je u osmini finala ispao od Ukrajinca Maksima Nikolenka s istim rezultatom. Pavao Jozić u klasi 7 upisao je dva poraza te nije prošao grupu, a Tomislava Špalja u kategoriji 4-5 snašla je ista sudbina.

Što se tiče igre u parovima, Anđela Mužinić Vincetić i Helena Dretar Karić još jednom su pokazale zašto su jedan od najboljih parova na svijetu u WD10 kategoriji. Naše paraolimpijeke u grupi su upisale jedan poraz i jednu pobjedu te prošle dalje.

U polufinalu Anđela i Helena nadigrale su koreanski par Jung/Kang s 3:2, ali u finalu nije bilo sportske sreće. Bolje od njih bile su Koreanke Moon i Yoon te su se naše predstavnice morale zadovoljiti srebrom.

Da Hrvatska ima kvalitetu u svim kategorijama potvrdili su Borna Zohil i Marko Vračan. Oni su u muškim parovima klase MD18 prošli grupu upisavši dvije pobjede s 3:0. U polufinalu su od Vračana i Zohila bili bolji Ukrajinci Kats/Mai, pa je naš dvojac na koncu uzeo broncu.

Zohil i Lučić odigrali su još jedan kvalitetan turnir mješovitih parova. Upisali su dvije pobjede u grupi, ali u polufinalu španjolska kombinacija Cepas/Martinez bila je jača te su Borna i Mirjana uzeli još jednu broncu u svojoj karijeri.

U drugim kategorijama parova naši predstavnici nisu uspjeli doći do medalja.

Bio je ovo još jedan dobar turnir naših predstavnika u kojem su osvojivši tri medalje dokazali da su na samom vrhu parastolnog tenisa u svijetu.