Poveži se s nama

Kutak za stručnjake

Munchausenov sindrom je tajanstven i teško izlječiv

Objavljeno

/

Na fotografiji je osoba koja sjedi na krevetu. Osoba nosi bijelu bluzu i plave hlače s točkicama. Ruke su joj prekrižene, a kosa joj pada preko ramena.
Foto: Pixabay

Osobe sa sindromom mogu izmišljati simptome, zahtijevati rizične operacije, ili pokušati prepraviti rezultate laboratorijskih ispitivanja u svojim nastojanjima da osvoje simpatije i zabrinutost

Munchausenov sindrom je ozbiljna mentalna bolest u kojoj se netko s velikom potrebom za pažnjom pretvara da je bolestan ili se razboli ili namjerno ozljedi. Osobe sa sindromom mogu izmišljati simptome, zahtijevati rizične operacije, ili pokušati prepraviti rezultate laboratorijskih ispitivanja u svojim nastojanjima da osvoje simpatije i zabrinutost.

Munchausenov sindrom pripada grupi stanja koje nazivamo umišljeni poremećaji, a oni su ili izmišljeni ili su si ih osobe same nanijele. Umišljeni poremećaji mogu biti psihološki ili fizički. Munchausenov sindrom se odnosi na najteže i kronične fizičke oblike umišljenih poremećaja.

Neke teorije navode da bitan čimbenik u razvoju ovog poremećaja može biti povijest zanemarivanja i zlostavljanja u dječjoj dobi i/ili povijest povremene bolesti koja je zahtijevala učestalo i duže bolničko liječenje. Smatra se da u takvim okolnostima djeca koja su zlostavljana ili zanemarivana počnu boravak u bolnici doživljavati kao bijeg iz traumatičnog doma te zavole medicinsko osoblje jer su prema njima brižni. Kasnije u životu to iskustvo može biti predispozicija za razvoj Munchausenovog sindroma. Naime, ti pacijenti kasnije traže stalnu brigu koja im je kao djetetu bila uskraćivana u roditeljskom domu.

Liječenje Munchausenovog sindroma je teško i prognoze najčešće nisu dobre. Prvi cilj je smanjiti potencijalno štetne preglede i postupke te uputiti pacijenta na terapiju. Problem je u tome što takve osobe često i ne žele da im se pomogne jer žele biti u ulozi bolesnika. Potreban je pažljiv pristup te osoba u tom slučaju može pristati na terapiju. U slučaju ostalih umišljenih poremećaja prognoze nisu toliko loše kao s Munchausenovim sindromom.

Postoji i mogućnost nedirektnog suočavanja osobe s problemom koji su se pokazali relativno uspješni. Prvi način uključuje objašnjenje podloge poremećaja pacijentu bez direktnog navođenja o čemu je riječ. Kod drugog načina liječnik predstavi pacijentu dvije mogućnosti tretmana njegove bolesti. Ako je njegova bolest umišljena, tretman neće djelovati, a ako je uzrok biološki, onda će mu nakon tretmana biti bolje. Na taj ga se način prisiljava da ili prizna ili da se upusti u to i bude otkriven. Treći način uključuje korištenje hipnoze ili biofeedbacka.

Postoje i obrnuti slučajevi ovog sindroma, odnosno kad osoba drugu osobu čini bolesnom. U 93 posto slučajeva to su majke koje imaju potrebu u očima drugih ispasti vječito brižne majke, odnosno stalno brinu za svoju bolesnu djecu.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

Kutak za stručnjake

Afte su male, bolne ranice koje se javljaju unutar usta

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje osobu koja drži bocu s tekućinom ljubičaste boje i ulijeva je u čep boce. Osoba nosi ljubičastu košulju. Ova slika može biti zanimljiva ili relevantna jer prikazuje svakodnevnu radnju, poput korištenja tekućine za ispiranje usta ili nekog drugog proizvoda za osobnu higijenu.
Foto: Pexels

Ako se afte javljaju često, dugo ne prolaze ili su vrlo bolne, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili stomatologom jer mogu biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema

Afte su male, bolne ranice koje se pojavljuju u usnoj šupljini, najčešće na unutarnjoj strani obraza, usana, jeziku ili na desnima. Iako nisu zarazne, mogu biti vrlo neugodne i otežavati govor, žvakanje i gutanje.

Točan uzrok afti nije potpuno poznat, ali postoje brojni faktori koji mogu pridonijeti njihovom nastanku.

Ozljede usne šupljine – ugriz jezika ili obraza, iritacija od zubne proteze ili grube hrane.

Stres i umor – oslabljen imunitet može potaknuti pojavu afti.

Nedostatak vitamina i minerala – osobito željeza, folne kiseline i vitamina B12.

Određene namirnice – začinjena, kisela i gruba hrana mogu izazvati iritaciju.

Hormonalne promjene – kod nekih žena afte su povezane s menstrualnim ciklusom.

Alergije i autoimune bolesti – neke imunološke reakcije mogu uzrokovati pojavu afti.

Afte su obično male, okrugle ili ovalne ranice s bijelim ili žućkastim centrom i crvenim rubom. Osjećaj pečenja ili boli može se pojaviti nekoliko dana prije nego što se ranica razvije.

Iako afte obično prolaze same unutar 7-14 dana, postoje načini za ublažavanje simptoma i ubrzavanje zacjeljivanja.

Ispiranje usne šupljine – slana voda, kamilica ili antiseptičke otopine mogu pomoći.

Gelovi i kreme – proizvodi s lidokainom ili hijaluronskom kiselinom mogu ublažiti bol.

Izbjegavanje nadražujuće hrane – kisele, začinjene i tvrde namirnice treba ograničiti.

Dodaci prehrani – ako su afte posljedica nedostatka vitamina, preporučuje se unos odgovarajućih suplemenata.

Smanjenje stresa – opuštanje i dobar san mogu pomoći u sprečavanju ponovne pojave.

Ako se afte javljaju često, dugo ne prolaze ili su vrlo bolne, preporučuje se konzultacija s liječnikom ili stomatologom jer mogu biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Višak soli u prehrani – kako utječe na zdravlje i kako smanjiti unos

Objavljeno

/

Na fotografiji se nalazi drvena žlica puna bijelih kristala soli, koja leži na površini prekrivenoj raspršenom soli. Sol je rasuta po tamnoj podlozi, stvarajući kontrast između bijelih kristala i tamne pozadine. Fotografija prikazuje teksturu i oblik kristala soli, što može biti zanimljivo za one koji proučavaju ili koriste sol u kulinarstvu ili znanosti.
Foto: Pixabay

Smanjenjem unosa soli možete značajno poboljšati svoje zdravlje i smanjiti rizik od ozbiljnih bolesti. Važno je osvijestiti vlastite prehrambene navike i donositi zdravije odluke koje će dugoročno koristiti vašem organizmu

Sol je jedan od najčešće korištenih začina u prehrani, no prekomjeran unos može imati ozbiljne posljedice za zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje dnevni unos soli manji od 5 grama (oko jedne čajne žličice), no većina ljudi unosi znatno više, često nesvjesno kroz prerađenu hranu.

Sol zadržava vodu u tijelu, što povećava volumen krvi i dovodi do povišenog krvnog tlaka. Dugoročno, to može opteretiti srce i krvne žile te povećati rizik od srčanih bolesti i moždanog udara.

Visok unos soli povezan je s povećanim rizikom od srčanog i moždanog udara jer može uzrokovati oštećenje arterija i povećati opterećenje srca.

Bubrezi su ključni za regulaciju soli u tijelu, ali prekomjeran unos može ih preopteretiti, što povećava rizik od bubrežnih kamenaca i kronične bolesti bubrega.

Višak soli može uzrokovati zadržavanje vode u tijelu, što rezultira oteklinama (edemima) u rukama, nogama i licu.

Prekomjerni unos soli može potaknuti gubitak kalcija iz kostiju, povećavajući rizik od osteoporoze i prijeloma.

Da biste smanjili unos soli, izbjegavajte prerađenu hranu. Većina soli dolazi iz industrijski prerađenih proizvoda poput suhomesnatih proizvoda, konzervirane hrane, brze hrane i grickalica.

Kuhajte kod kuće jer tako imate potpunu kontrolu nad količinom soli u obrocima. Umjesto soli koristite biljne začine, limunov sok, češnjak ili druge prirodne alternative.

Čitajte deklaracije. Na etiketama proizvoda potražite natpis ‘s malo soli’ ili ‘bez dodane soli’ i obratite pažnju na količinu natrija.

Postupno smanjujte sol u prehrani. Ako ste navikli na slanu hranu, postupno smanjujte količinu soli kako bi se okusni pupoljci prilagodili.

Jedite više svježeg voća i povrća. Prirodno sadrže malo natrija i pomažu u održavanju ravnoteže elektrolita.

Pazite na skrivene izvore soli. Kruh, sirevi, umaci, gotove juhe i začinske mješavine često sadrže značajne količine soli.

Smanjenjem unosa soli možete značajno poboljšati svoje zdravlje i smanjiti rizik od ozbiljnih bolesti. Važno je osvijestiti vlastite prehrambene navike i donositi zdravije odluke koje će dugoročno koristiti vašem organizmu.

Nastavi čitati

Kutak za stručnjake

Djeca imaju sve slabije razvijenu motoriku

Objavljeno

/

Na fotografiji se vidi grupa djece koja sjedi za drvenim stolom i crta. Na stolu se nalaze tri crvena metalna držača za olovke i bojice, svaki ispunjen raznobojnim olovkama i bojicama. Djeca koriste različite olovke i bojice dok crtaju na bijelim papirima. Fotografija prikazuje kreativnu aktivnost djece, što može biti zanimljivo jer pokazuje kako djeca razvijaju svoje umjetničke vještine i maštu kroz crtanje.
Foto: Pixabay

Kako bi se poboljšala motorika djece, roditelji i odgajatelji trebali bi poticati igru na otvorenom, sportske aktivnosti, crtanje, bojanje te druge kreativne i motoričke igre koje jačaju mišiće i razvijaju koordinaciju pokreta

U današnje vrijeme sve se više primjećuje da djeca imaju slabije razvijenu motoriku u usporedbi s prethodnim generacijama. Stručnjaci upozoravaju da je jedan od glavnih razloga za to smanjenje tjelesne aktivnosti te sve veća prisutnost digitalnih uređaja u svakodnevnom životu djece.

Fina i gruba motorika razvijaju se kroz igru, kretanje i praktične aktivnosti poput crtanja, pisanja, slaganja kockica, penjanja i trčanja. No, sve više djece provodi vrijeme ispred ekrana umjesto u aktivnoj igri, što rezultira slabijim mišićnim tonusom, sporijim razvojem koordinacije i otežanom preciznošću pokreta.

Kada se gleda bilo koji motorički obrazac kretanja, od desetero djece, troje njih ne može napraviti zadani pokret, njih šestero taj pokret izvodi loše, a svega jedno dijete odrađuje to zadovoljavajuće. Rezultati su to istraživanja koje je nedavno predstavljeno na prvom međunarodnom znanstvenom skupu ‘Djetinjstvo 360°’ s temom ‘Biološke varijacije u djetinjstvu – kineziološka perspektiva’ održanom u Rijeci.

U posljednjih 60 godina općenito su djeca u motoričkim sposobnostima nazadovala 52 posto. To znači da su današnje generacije djece u odnosu na 1960. godinu za 50 posto manje snažne, manje brze, koordinirane, manje precizne.

Posljedice loše razvijene motorike mogu se odraziti na cjelokupni razvoj djeteta, uključujući poteškoće u školi, sporiji razvoj fine motorike potrebne za pisanje te smanjenu izdržljivost i spretnost u svakodnevnim aktivnostima.

Kako bi se poboljšala motorika djece, roditelji i odgajatelji trebali bi poticati igru na otvorenom, sportske aktivnosti, crtanje, bojanje te druge kreativne i motoričke igre koje jačaju mišiće i razvijaju koordinaciju pokreta.

Povratak tradicionalnim igrama, poput skakanja gumi-gumija, penjanja po spravama i vožnje bicikla, može znatno doprinijeti boljem razvoju motorike kod djece.

Prevencija problema s motoričkim razvojem ključna je za zdrav rast i razvoj djece, stoga je važno pronaći ravnotežu između tehnologije i aktivnog načina života.

Nastavi čitati

U trendu