Connect with us

in MREŽA

MOJA PRIČA Mateja Ivšić, predsjednica Udruge ‘Budi mi prijatelj’

Objavljeno

/

Na fotografiji je grupa ljudi različitih dobnih skupina koji stoje ispred ulaza u zgradu. Svi nose majice iste boje, a neki drže balone. Ispred grupe je stol na kojem se nalazi torta. Lica su zamagljena radi zaštite privatnosti. Zanimljivost ove slike može biti zajedničko okupljanje i proslava, što se može zaključiti po torti i balonima.
Foto: Udruga 'Budi mi prijatelj'

Moja poruka osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima je svakako biti uporan i nikako ne odustajati u svojim ciljevima. Svi mi u životu doživimo neki pad, ali bitno je nakon svakog pada ponovno ustati i pokušati opet i opet, poručila je Mateja

Mateja Ivšić ima 35 godina, dolazi iz Virovitice i majka je dvoje dječaka, a jedan od njih je dijete s teškoćama u razvoju. Kaže da je, jasno, najprije mama, a onda tek predsjednica.

Predsjednica sam Udruge roditelja i skrbnika djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom ‘Budi mi prijatelj’ iz Virovitice i u toj ulozi sam godinu i pol koliko je udruga aktivna. Do toga je došlo jer smo na inicijativu nas roditelja djece s teškoćama u razvoju odlučili osnovati udrugu. Zbog mog entuzijazma i velikog angažmana oko osnivanja udruge na osnivačkoj skupštini izabrana sam i za predsjednicu – priča nam Mateja.

Udruga trenutno broji 30-ak članova.

Prvenstveno se družimo i trudimo se poboljšati kvalitetu života djece s teškoćama i osoba s invaliditetom i povećati njihovu inkluziju u zajednicu. Provodimo razna predavanja i radionice koje predvode stručne osobe (logopedi, fizioterapeuti, edukacijski rehabilitatori psiholozi i drugi…).

Uspostavljamo suradnju s institucijama u našem gradu – od osnovnih škola, obiteljskog centra, centra za socijalni rad, školske medicine, gradske knjižnice i čitaonice Virovitica, COOR Virovitica – kaže Mateja i s obzirom na to da su mlada udruga do sada se još nisu našli pred velikim izazovima koje ne bi mogli riješiti.

U samim počecima pokretanja ovakve udruge jako dobro smo podržani sa svih strana i laganim koracima idemo prema naprijed. Za sada imamo podršku Županije, kao i Grada Virovitice. Javljamo se na javne natječaje koje raspisuju Županija i Grad i s te strane imamo financijsku pomoć koja nam jako puno znači – zadovoljna je Mateja, a problem je, kaže, manjak stručnog osoblja.

Nedostaje stručnog osoblja i osobnih asistenata u našoj zajednici pa nekako gledamo to kao izazov koji želimo svladati kao udruga i doprinijeti tome da imamo više logopeda, psihologa, rehabilitatora, osobnih asistenata i sličnih stručnjaka u našoj zajednici, jer jako su duge liste čekanja za razne terapije i terapijske usluge, a svi znamo da ako je što ranije detektirana teškoća i ako se u što ranijoj dobi krene s terapijama, to su mogućnosti veće za otklanjanje teškoća, ili da se svedu na što manje teškoće.

Manjak osobnih asistenata je veliki problem i zato osobe s teškoćama imaju velike izazove pri uključivanju i socijalizaciji u redovnu zajednicu. Bez usluge osobne asistencije, ili ako i imaju odobrenu uslugu, a nemaju osobnog asistenta, smanjena im je kvaliteta života što svakako nije u redu i to želimo popraviti – navodi Ivšić i zato će u narednom periodu nastaviti organizirati radionice i druženja za sve osobe s teškoćama, ali i uključiti ostale koji žele doprinijeti ovakvoj osjetljivoj zajednici.

Radit ćemo na inkluziji osoba i djece s teškoćama, ali i njihovih obitelji, tako što ćemo organizirati razna putovanja u druge susjedne županije i povezati se s drugim sličnim udrugama i tako podići kvalitetu života djece i osoba s teškoćama i njihovih obitelji na najvišu moguću razinu – kaže Mateja.

Moja poruka osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima je svakako biti uporan i nikako ne odustajati u svojim ciljevima. Svi mi u životu doživimo neki pad, ali bitno je nakon svakog pada ponovno ustati i pokušati opet i opet – zaključila je Mateja za ovaj put.

in MREŽA

TOMISLAV ŠILIPETAR Hoće li slikar s invaliditetom završiti na ulici

Objavljeno

/

Napisao/la:

Foto: In Portal

U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda

Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.

U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i  opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?

– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.

– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.

Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.

Nastavite čitati

in MREŽA

POREČ Inkluzivni projekt nastavlja privlačiti osi populaciju u sport

Objavljeno

/

Fotografija prikazuje čovjeka bez noge u teretani kako diže uteg na benču. Čovjek ima ruke u zraku i digao je uteg visoko.
Foto: Arhiva

Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju

Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.

Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.

Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.

U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.

 Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.   

Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.

Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.

Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.

Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.

‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba  (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.

Nastavite čitati

in MREŽA

SISAK Monodrama s novim pogledom na autizam

Objavljeno

/

Foto: arhiva

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest

Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.

Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom  ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.

Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije

Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.

Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.

Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.

Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.

S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati  pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom,  u vremenu od 9 do 15 sati.  Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).

Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije  predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).

Nakon  predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu