Moja poruka osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima je svakako biti uporan i nikako ne odustajati u svojim ciljevima. Svi mi u životu doživimo neki pad, ali bitno je nakon svakog pada ponovno ustati i pokušati opet i opet, poručila je Mateja
Mateja Ivšić ima 35 godina, dolazi iz Virovitice i majka je dvoje dječaka, a jedan od njih je dijete s teškoćama u razvoju. Kaže da je, jasno, najprije mama, a onda tek predsjednica.
– Predsjednica sam Udruge roditelja i skrbnika djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom ‘Budi mi prijatelj’ iz Virovitice i u toj ulozi sam godinu i pol koliko je udruga aktivna. Do toga je došlo jer smo na inicijativu nas roditelja djece s teškoćama u razvoju odlučili osnovati udrugu. Zbog mog entuzijazma i velikog angažmana oko osnivanja udruge na osnivačkoj skupštini izabrana sam i za predsjednicu – priča nam Mateja.
Udruga trenutno broji 30-ak članova.
– Prvenstveno se družimo i trudimo se poboljšati kvalitetu života djece s teškoćama i osoba s invaliditetom i povećati njihovu inkluziju u zajednicu. Provodimo razna predavanja i radionice koje predvode stručne osobe (logopedi, fizioterapeuti, edukacijski rehabilitatori psiholozi i drugi…).
Uspostavljamo suradnju s institucijama u našem gradu – od osnovnih škola, obiteljskog centra, centra za socijalni rad, školske medicine, gradske knjižnice i čitaonice Virovitica, COOR Virovitica – kaže Mateja i s obzirom na to da su mlada udruga do sada se još nisu našli pred velikim izazovima koje ne bi mogli riješiti.
– U samim počecima pokretanja ovakve udruge jako dobro smo podržani sa svih strana i laganim koracima idemo prema naprijed. Za sada imamo podršku Županije, kao i Grada Virovitice. Javljamo se na javne natječaje koje raspisuju Županija i Grad i s te strane imamo financijsku pomoć koja nam jako puno znači – zadovoljna je Mateja, a problem je, kaže, manjak stručnog osoblja.
– Nedostaje stručnog osoblja i osobnih asistenata u našoj zajednici pa nekako gledamo to kao izazov koji želimo svladati kao udruga i doprinijeti tome da imamo više logopeda, psihologa, rehabilitatora, osobnih asistenata i sličnih stručnjaka u našoj zajednici, jer jako su duge liste čekanja za razne terapije i terapijske usluge, a svi znamo da ako je što ranije detektirana teškoća i ako se u što ranijoj dobi krene s terapijama, to su mogućnosti veće za otklanjanje teškoća, ili da se svedu na što manje teškoće.
Manjak osobnih asistenata je veliki problem i zato osobe s teškoćama imaju velike izazove pri uključivanju i socijalizaciji u redovnu zajednicu. Bez usluge osobne asistencije, ili ako i imaju odobrenu uslugu, a nemaju osobnog asistenta, smanjena im je kvaliteta života što svakako nije u redu i to želimo popraviti – navodi Ivšić i zato će u narednom periodu nastaviti organizirati radionice i druženja za sve osobe s teškoćama, ali i uključiti ostale koji žele doprinijeti ovakvoj osjetljivoj zajednici.
– Radit ćemo na inkluziji osoba i djece s teškoćama, ali i njihovih obitelji, tako što ćemo organizirati razna putovanja u druge susjedne županije i povezati se s drugim sličnim udrugama i tako podići kvalitetu života djece i osoba s teškoćama i njihovih obitelji na najvišu moguću razinu – kaže Mateja.
– Moja poruka osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima je svakako biti uporan i nikako ne odustajati u svojim ciljevima. Svi mi u životu doživimo neki pad, ali bitno je nakon svakog pada ponovno ustati i pokušati opet i opet – zaključila je Mateja za ovaj put.
