Connect with us

Osobe s invaliditetom

Moderna gradnja i urbanizam (ne) misle na osobe s invaliditetom

Objavljeno

/

Na fotografiji je višestambena zgrada koja se nalazi u završnoj fazi izgradnje ili energetske obnove. Cijelo pročelje prekriveno je metalnom građevinskom skelom koja se proteže od prizemlja do krova, što upućuje na radove na fasadi ili završnim vanjskim detaljima. Zgrada ima pet etaža s nizom balkona ograđenih metalnim ogradama. Fasada je svijetlosive i bijele boje, a krov je dvostrešan s tamnim pokrovom. U prvom planu vidi se privremena zaštitna ograda gradilišta, građevinski materijal i oprema, dok se s desne strane nalazi kemijski WC. Ispred zgrade postavljen je i rasvjetni stup, a na krovu je vidljiva bazna stanica mobilne telefonije. Fotografija je snimljena za vedrog i sunčanog dana, uz plavo nebo s nekoliko oblaka, što dodatno naglašava svijetle tonove zgrade i daje dojam da se radovi privode kraju.
Foto: Dejan Tatomir/DI plan

Pristupačnost osobama s invaliditetom danas je zakonska obveza, ali kvalitetna arhitektura ne završava ispunjavanjem minimalnih propisa. O osobama s invaliditetom treba razmišljati od početka projektiranja, a ne tek kada je projekt dovršen

Poslušaj članak

Suvremeno lice hrvatskih gradova sve češće obilježavaju jednostavne, gotovo identične stambene zgrade koje mnogi nazivaju ‘kutijama od šibica’. Takav trend otvara pitanje je li moderna arhitektura izgubila kreativnost pod pritiskom ekonomije te koliko se pritom vodi računa o kvaliteti života i pristupačnosti za osobe s invaliditetom.

O tim smo temama razgovarali s Danijelom Koren, izvršnom direktoricom tvrtke DI plan, koja ističe kako arhitekt danas mora istodobno zadovoljiti urbanističke uvjete, energetsku učinkovitost, protupožarne propise i financijske zahtjeve investitora, zbog čega je prostor za kreativnost znatno sužen.

Kreativnost, kaže Koren, nije nestala, ali je sve više ograničava ekonomija. Svaki dodatni detalj na pročelju ili kvalitetniji materijal povećava troškove gradnje pa investitori najčešće biraju jednostavnija i jeftinija rješenja. No problem nije samo u arhitektima, nego i u tržištu koje već godinama prednost daje maksimalnoj iskoristivosti parcele i profitu, dok kvaliteta prostora ostaje u drugom planu. Jednostavna arhitektura sama po sebi nije loša, ali razliku između kvalitetne zgrade i bezlične građevine čine proporcije, materijali, detalji i odnos prema okolini.

Velik pritisak na cijenu gradnje doveo je do toga da se štedi upravo na elementima koji dugoročno određuju kvalitetu života – zajedničkim prostorima, zelenilu, fasadnim detaljima, akustici i trajnosti objekta. Dobra arhitektura nije ona koja izgleda atraktivno samo na fotografijama, nego ona u kojoj će se ljudi jednako ugodno osjećati i desetljećima nakon useljenja.

Pristupačnost osobama s invaliditetom danas je zakonska obveza, ali Koren naglašava da kvalitetna arhitektura ne završava ispunjavanjem minimalnih propisa. O osobama s invaliditetom treba razmišljati od početka projektiranja, a ne tek kada je projekt dovršen. Kada je prostor pristupačan njima, funkcionalniji je i za roditelje s dječjim kolicima, starije osobe i sve građane smanjene pokretljivosti.

Na pitanje zašto se čini da nove zgrade niču bez reda, preblizu prometnicama ili susjednim objektima, odgovara kako urbanistički planovi postoje, ali se gradovi sve češće razvijaju kroz pojedinačne investicije umjesto prema dugoročnoj viziji. Nekada se više pažnje posvećivalo odnosu zgrada, zelenila, prometa i javnog prostora, dok danas tempo razvoja diktira tržište. Kada prostorni planovi dopuštaju preveliku izgrađenost, a infrastruktura ne prati intenzitet gradnje, građani stječu dojam urbanističkog kaosa.

Jednako tako, postoji opasnost da pristupačnost ostane tek formalno zadovoljena. Ona ne bi smjela biti samo stavka na popisu zakonskih uvjeta, nego sastavni dio promišljanja prostora. Isto vrijedi i za zelenilo koje sve češće ustupa mjesto parkiralištima i maksimalnom iskorištenju parcela. Kvaliteta života ne može se svesti samo na kvadraturu stana ili broj parkirnih mjesta. Važni su i prirodno svjetlo, pogled, parkovi, igrališta i osjećaj pripadnosti prostoru.

Grad je kvalitetan onoliko koliko je dostupan svim svojim građanima. To podrazumijeva široke i sigurne pješačke površine, funkcionalne rampe i dizala, pristupačne ulaze, taktilne trake za slijepe osobe, jasnu signalizaciju te javne prostore koje osobe s invaliditetom mogu koristiti samostalno. Pravo pitanje nije postoji li rampa, nego može li osoba bez tuđe pomoći od svog doma doći do trgovine, liječnika, parka ili radnog mjesta.

Sve češće se postavlja i pitanje zašto nove zgrade već nakon nekoliko godina pokazuju znakove propadanja. Koren smatra da problem nije u suvremenoj arhitekturi, nego u pritisku na brzinu gradnje, uštedama na materijalima i slabijoj kvaliteti izvedbe. Nekadašnje zgrade građene su od masivnijih i prirodnijih materijala koji su bolje podnosili protok vremena, dok je današnja gradnja tehnološki složenija i osjetljivija na pogreške. Moderna fasada može trajati desetljećima, ali samo uz kvalitetan projekt, materijale i izvedbu.

Govoreći o ljepoti starih zgrada, ističe da često promatramo samo najbolje primjere koji su preživjeli vrijeme. Ipak, nekada su proporcije, detalji i urbana kompozicija imali veću važnost, a gradovi su se planirali dugoročnije. Današnji arhitekti imaju jednako znanje, ali rade u bitno drukčijim ekonomskim i regulatornim okolnostima.

Estetska kvaliteta grada nije samo pitanje izgleda, nego i zdravlja njegovih stanovnika. Brojna istraživanja potvrđuju da zelene površine smanjuju stres i pozitivno utječu na mentalno zdravlje. Koren upozorava da se ne prilagođavamo ružnoći, nego postupno prihvaćamo niže standarde. Ipak, vjeruje da promjena jest moguća. Potrebni su kvalitetniji prostorni planovi, odgovorniji investitori, odlučnija struka i kupci koji će prepoznati da dobar stan nije samo broj kvadrata. Zgrade koje danas gradimo ostat će dio naših gradova desetljećima, zato ih ne bismo smjeli projektirati samo za prodaju, nego prije svega za život.

Osobe s invaliditetom

ACT Grupa poziva na zapošljavanje osoba s invaliditetom

Objavljeno

/

Napisao/la:

Ova slika prikazuje čovjeka u invalidskim kolicima koji radi na prijenosnom računalu za stolom u uredu. Čovjek nosi bordo košulju i tipka na prijenosnom računalu. Na stolu je mala biljka i drveni organizator. U pozadini se vidi prozor sa žaluzinama i žena koja radi za drugim stolom.
Foto: arhiva

U okviru EU projekta SUPPORT predviđeno je zapošljavanje 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, uz stručnu podršku kandidatima i poslodavcima tijekom cijelog procesa

Poslušaj članak

ACT Grupa poziva dugotrajno nezaposlene osobe s invaliditetom koje žele raditi te poslodavce spremne ponuditi im priliku za zapošljavanje da se uključe u EU projekt SUPPORT. Projekt je usmjeren na osobe kojima je na radnom mjestu potrebna dodatna podrška i koje se dulje vrijeme teže uključuju na tržište rada.

Kao hrvatski partner na projektu, ACT Grupa povezuje kandidate i poslodavce, uz stručnu pratnju tijekom cijelog procesa zapošljavanja. Cilj je omogućiti zapošljavanje 20 dugotrajno nezaposlenih osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada.

Podrška zaposlenicima i poslodavcima

Poziv je namijenjen osobama s invaliditetom koje su motivirane za zapošljavanje i kojima bi podrška pri uključivanju na radno mjesto olakšala ulazak u svijet rada.

Istodobno se traže tvrtke i drugi poslodavci otvoreni za zapošljavanje uz podršku. Prema informacijama ACT Grupe, poslodavcima se kroz projekt nudi sufinanciranje plaće, uz mogućnost kombiniranja s mjerama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Stručna pratnja pritom je usmjerena na uspješno zapošljavanje i za zaposlenika i za poslodavca.

U povezivanje se mogu uključiti i udruge, savezi te stručnjaci koji rade s osobama s invaliditetom, prosljeđivanjem informacija zainteresiranim kandidatima i potencijalnim poslodavcima.

Kako se uključiti

Zainteresirane osobe s invaliditetom, poslodavci i organizacije mogu se javiti na podrska@act-grupa.hr. Tim ACT Grupe dostupan je za dodatna pitanja te pojašnjenja o načinu uključivanja i konkretnim oblicima podrške u zapošljavanju.

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

Roditelji njegovatelji traže pravo na bolovanje i godišnji odmor

Objavljeno

/

Napisao/la:

Pet sudionica panel-rasprave sjedi ispred projekcijskog platna, a na stolovima ispred njih nalaze se mikrofoni.
Foto: Ivana Vranješ

U organizaciji Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike 3. studenoga u Zagrebu održana je panel-rasprava s ciljem unapređenja statusa roditelja njegovatelja

Poslušaj članak

Na panelu su roditelji njegovatelji zatražili da se hitno riješi problem njihova prava na bolovanje i godišnji odmor te da se osigura adekvatna skrb djeci s teškoćama u razvoju i invaliditetom u slučaju bolesti i smrti roditelja.

Predsjednica udruge Malo čudo Marica Mikulić podsjetila je da je status roditelja njegovatelja u Hrvatskoj prepoznat prije 20 godina kao zakonsko pravo. Ocijenila je da su u 20 godina postignuti pomaci vezani uz povećanje naknada i proširenje usluga. Međutim, od 2011. roditelji njegovatelji imaju pravo na bolovanje, ali je ono u praksi do danas neostvarivo.

– Zadnji Zakon o socijalnoj skrbi donesen je 2022. godine, a u četiri godine mijenjan je pet puta, ali nijednom izmjenom Zakona nije riješeno krucijalno pitanje, a to je pravo na bolovanje – upozorila je Mikulić. Naglasila je kako roditelji njegovatelji ne trebaju rasprave o već objašnjenim problemima, nego im trebaju konkretne odluke i njihova provedba.

– Ponovno postavljam konkretno pitanje: kada i u kojem roku će biti provedene promjene koje se odnose na stvarne mogućnosti korištenja naših prava, prije svega prava na bolovanje? Ne tražimo još jedno obećanje, nego konkretan odgovor, datum i odgovornost, jer nakon svih ovih godina nije pitanje koliko smo mi roditelji progovorili, pitanje je koliko nas se čulo, a nije se djelovalo – poručila je Mikulić.

Predsjednica udruge „Poseban prijatelj“ i koordinatorica Građanske inicijative „Pomozimo djeci s invaliditetom“ Dženita Lazarević istaknula je kako roditeljima njegovateljima može značajno pomoći širenje mreže centara za pružanje usluga u zajednici.

– U ovim centrima zaposleni su njegovatelji koji bi u kući pružali pomoć u skrbi o djetetu dok je roditelj na bolovanju, a kada je roditelj na godišnjem odmoru, ako želi, može smjestiti dijete u ove centre – pojasnila je Lazarević.

Spomenula je da je projekt „Odmor od skrbi“ postigao odlične rezultate. Kroz projekt su roditelji dobili potrebnu psihosocijalnu podršku i pomoć njegovatelja u skrbi o djeci kako bi kvalitetno proveli svoje slobodno vrijeme. Lazarević je ukazala na nužnost donošenja Pravilnika o roditeljima njegovateljima jer je to jedini način da se riješe dugogodišnji krucijalni problemi.

Predsjednica udruge Vukovarski leptirići Viktorija Matin istaknula je da su roditelji njegovatelji iscrpljeni i socijalno izolirani te da je čak 70 posto njih samohrano. Upozorila je da nema dovoljno ustanova u koje bi se djeca smjestila, a u tim ustanovama nema ni dovoljno djelatnika.

– Kroz projekt „Odmor od skrbi“ u našoj udruzi djecu smo uključili u korištenje usluga, a ideja je da uredimo drugi dio zgrade, gdje bismo smjestili djecu kada se dogodi krizna situacija u obitelji – pojasnila je Matin.

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić istaknuo je da je ovo prvi panel s roditeljima njegovateljima i da resorno ministarstvo želi zajedno s njima naći rješenja koja će biti konkretna, provediva i održiva u smislu poboljšanja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Najavio je da će se izmjene Zakona o socijalnoj skrbi prilagoditi korisnicima i biti rezultat dogovora s udrugama.

Nastavite čitati

Osobe s invaliditetom

„Besplatne” usluge djeci ipak opterećuju obiteljski proračun

Objavljeno

/

Napisao/la:

Fotografija prikazuje dvoje ljudi, vjerojatno majku i dijete. Dijete ima obojane ruke od boja te se sprema s rukama slikati na papiru. Njezina majka joj pri tome pomaže.
Foto: srhiva

Troškovi prijevoza, terapija i privatnih usluga mogu otežati pristup podršci djeci s teškoćama u razvoju. Dostupnost prijevoza može utjecati čak i na izbor srednje škole

Poslušaj članak

Usluga za koju roditelj ne plaća račun nije nužno usluga koju dijete može koristiti bez dodatnih troškova. Putovanje do ustanove, plaćanje terapije ili traženje pomoći izvan javnog sustava mogu postati prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.

Na te je probleme upozoreno na UNICEF-ovu webinaru održanom 29. listopada 2026., o kojem je izvijestio Pravobranitelj za osobe s invaliditetom. Predstavljeni su nalazi istraživanja koje obuhvaća Hrvatsku, Irsku, Portugal i Češku, a analizu je proveo stručni tim Budapest instituta za analize javnih politika.

Prema objavi Pravobranitelja, obitelji djece s teškoćama suočavaju se s troškovima prijevoza, terapija i pomagala te privatnih usluga kojima pribjegavaju zbog nedostupnosti javnih. Probleme produbljuju manjak stručnjaka, liste čekanja i nejednaka dostupnost podrške u različitim dijelovima zemlje. Posebno je istaknuto da prijevoz do srednjoškolskih ustanova može ograničiti izbor škole.

To otvara pitanje koliko je izbor obrazovanja stvarno slobodan ako obitelj najprije mora provjeriti može li svakodnevno organizirati dolazak. Interesi i sposobnosti djeteta trebali bi biti polazište pri odabiru programa, a dostupnost prijevoza dio podrške koja taj izbor omogućuje.

Rad na prepoznavanju tih prepreka započeo je prije listopadskog webinara. UNICEF je 14. rujna u Zagrebu okupio predstavnike institucija, stručnjake, pružatelje usluga i civilno društvo kako bi razmotrili početne nalaze analize i mogućnosti provedbe preporuka. Raspravljalo se o mjerama koje se mogu poduzeti brzo, ali i onima za koje su potrebna dodatna ulaganja, priprema i koordinacija.

Aktivnosti se provode u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u okviru potpore provedbi Europskog jamstva za djecu, uz financiranje Europske unije.

Važnost provedbe naglašena je i na radionici za predstavnike Splitsko-dalmatinske i Zadarske županije, održanoj 14. i 15. listopada u Omišu. Prema UNICEF-u, sudionici su razmatrali povezivanje lokalnih planova s potrebama djece, kvalitetu podataka i suradnju različitih sustava. Zaključili su da vrijednost planova treba mjeriti konkretnim promjenama u životima djece.

Za procjenu uspješnosti zato je važno pratiti i iskustvo obitelji: može li dijete doći do stručnjaka, koliko čeka i što roditelj mora platiti da bi dobilo potrebnu podršku. Tek takav pogled pokazuje koliko su usluge dostupne u svakodnevnom životu.

Nastavite čitati

Tko su Purger i Purgerica?

Purger i Purgerica

U trendu