Možda niste znali, ali ono što smatramo socijalno primjerenim ponašanjem u čujućem svijetu često izgleda sasvim drugačije u svijetu gluhih
Danas istražujemo kako se osnovna pravila ponašanja, komunikacije i interakcije razlikuju između ova dva svijeta. Od kontakta očima i gestikulacije do formalnosti u obraćanju – mnoge svakodnevne situacije koje uzimamo zdravo za gotovo, za gluhe osobe imaju potpuno drugačije značenje.
Gluhe osobe gledaju dulje i intenzivnije u sugovornika, jer facijalne ekspresije čine dio gramatike znakovnog jezika i prenose emociju i kontekst. Za čujuće, to može djelovati neugodno ili čak agresivno. Zanimljivo je što se događa kada čujuća osoba skrene pogled – primjerice jer je netko drugi naišao ili joj je nešto odvuklo pažnju. U čujućem svijetu to je sasvim prirodno i beznačajno, no u gluhom svijetu taj mali pokret očima često se tumači kao znak nepoštovanja, nezainteresiranosti ili neprijateljstva. Dakle, ono što za nas može biti sitnica, za gluhe ima snažnu poruku.
Ako ste dio čujuće zajednice, pozvat ćete nekoga imenom ili blagim dodirom. Ali kako to učiniti kada znate da vas druga osoba ne može čuti? U svijetu gluhih najprirodnije je mahnuti rukom unutar vidnog polja, lagano potapšati po ramenu ili laktu, a ako je više ljudi – lupkati po stolu ili upotrijebiti svjetlosni signal. To nije nametljivo, već prihvaćeno i kulturno.
Klimanje glavom u čujućem svijetu znači ‘slažem se’, dok kod gluhih najčešće znači ‘razumijem te’. Ne nužno slaganje – samo potvrda da je poruka shvaćena. Isto tako, okretanje glave ili zatvaranje očiju simbolizira kraj razgovora – vizualni ekvivalent čujućem ‘ne želim te više slušati’.
U gluhom svijetu svi su jednaki, pa je obraćanje na ‘ti’ sasvim prirodno, bez obzira na godine ili status.
Ove male, ali važne razlike često stvaraju nesporazume. No kada ih upoznamo i razumijemo, postajemo most koji spaja svjetove – čujuće i gluhe, njihovu kulturu, jezik i način izražavanja.
Ako vam se epizoda svidjela, podijelite je s prijateljima i podržite zajednicu u kojoj svatko ima pravo na svoj glas – bio on riječ, znak ili pogled. Slušamo se uskoro!
Iva Baričević