Poveži se s nama

in MREŽA

IZ PROIZVODNIH POGONA Inkluzija kroz zaštitne radionice

Objavljeno

/

Na slici je prikazana velika radna prostorija, koja izgleda kao tvornica ili radionica za šivanje. Stolovi su poredani u dugačke redove, a na njima su raspoređene šivaće mašine. Nekoliko ljudi, odjevenih u bijele majice, radi na različitim stanicama. Radni prostor je dobro osvijetljen s velikim prozorima i svjetiljkama iznad radnih stolova, a prostorija djeluje uredno i organizirano.
Foto: DES

U drugom tekstu serije ‘Iz proizvodnih pogona – inkluzija osoba s invaliditetom kroz zapošljavanje’ bavimo se zaštitnim radionicama

Zaštitne radionice jedan su od oblika zapošljavanja osoba s invaliditetom. Da bi ustanova postala zaštitna radionica mora zapošljavati više od 51 posto OSI, a 20 posto mora raditi na zaštitnim radnim mjestima. To znači da osoba neće biti samo zaposlena na određenom radnom mjestu, već će joj se omogućiti da s vremenom, kad svlada ili usavrši neke vještine, prijeđe i na drugo radno mjesto.

Cilj zaštitne radionice trebao bi biti i društveno uključivanje OSI, a sve uz podršku stručnih osoba.

Prema podacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI), u Hrvatskoj postoji pet zaštitnih radionica. Tekop Nova iz Pule proizvodi radnu i zaštitnu odjeću, a prema podacima na web stranici zapošljava 19 osoba s invaliditetom od ukupno 36 zaposlenih. Ustanova Suvenir Arbor smještena u općini Sirač bavi se proizvodnjom namještaja, igrački i proizvoda od tekstila. Hrast-Export-Puklavec je pilana u Hrastovljanu koja se, osim preradom drva, bavi i proizvodnjom namještaja u pogonu u Varaždinu. Prema dostupnim podacima, u Hrastovljanu postoji zaštitni odjel unutar firme, no više informacija nismo dobili.

Dvije najveće zaštitne radionice su URIHO i DES. Naši sugovornici u ovom tekstu čelnici su te dvije ustanove.

URIHO, odnosno Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, najveća je zaštitna radionica, a nalazi se u Zagrebu. Trenutno ima 500 zaposlenih, od kojih je 291 osoba s invaliditetom. URIHO zapošljava najviše osoba s više vrsta oštećenja (33 posto), zatim osobe s tjelesnim oštećenjem (24 posto), pa oštećenjem sluha, intelektualnim oštećenjem, oštećenjem vida i potom osobe s drugim oblicima invaliditeta.

Druga po veličini zaštitna radionica je DES (akronim od ‘defektni sluhom’), ustanova koja se nalazi u Splitu. DES ima ukupno 211 zaposlenih, a 57 posto (odnosno 121) su osobe s invaliditetom. Na zaštitnim radnim mjestima zaposleno je 80 osoba. Najviše je osoba s intelektualnim teškoćama (njih 53), zatim s oštećenjem sluha (24 osobe), pa s oštećenjem lokomotornog sustava (17 osoba), nekoliko je osoba s više vrsta oštećenja, a nekoliko ih je s oštećenjima vida, živčanog sustava i drugih organa.

Svoju zadaću zaštitne radionice URIHO ispunjava kroz organizaciju proizvodnje.

– Svaka proizvodna jedinica ima svog rukovoditelja ili rukovoditeljicu, a potom se dijeli na odjele ili pogone. Svaki od ovih odjela i pogona ključan je dio procesa bez kojeg proizvodnja ne bi mogla funkcionirati. Na taj način osobe s invaliditetom aktivno sudjeluju u cjelokupnom proizvodnom procesu i doprinose svakom aspektu rada Ustanove i svojim radom neposredno utječu na daljnji rast i razvoj Ustanove – rekla nam je ravnateljica URIHO-a Sanja Major.

Objasnila nam je da je proizvodnja u URIHO-u podijeljena na pet jedinica.

– U proizvodnoj jedinici Konfekcija imamo najveću proizvodnju. Proizvodimo radnu i zaštitnu odjeću za medicinsko, turističko i ugostiteljsko osoblje, te rublje poput posteljine, stolnjaka, ubrusa i ručnika koje je moguće i personalizirati. Također nudimo pranje i glačanje.

Proizvodna jedinica Kožna galanterija proizvodi kožnu odjeću, torbice, novčanike i druge slične proizvode. U jedinici Tisak i kartonaža proizvode se brojni artikli – od knjiga preko kalendara do etiketa i ukrasnih vrećica.

– Posebni smo i po tome što smo uz suvremenu tehnologiju tiska velikih naklada, zadržali i tradicijske knjigoveške dorade u grafičkoj industriji – ističe ravnateljica Major, i potom dodaje da je proizvodna jedinica za keramiku jedna od rijetkih u Hrvatskoj gdje se proizvodi izrađuju ručno na lončarskom kolu. Proizvodne jedinice za obradu metala i ortopediju također nude niz proizvoda koji se mogu raditi po narudžbi.

Ustanova DES ima sedam proizvodnih jedinica – tiskaru s velikim asortimanom, jedinicu za sitotisak gdje se printaju majice, zastave, plakati i slično, zatim kartonažu gdje se proizvodi razna kartonska ambalaža, fleksografiju koja proizvodi škarnicle za prodajne centre, praonicu u kojoj se zaposleni bave pranjem i peglanjem, te jedinicu prehrane, odnosno pučku kuhinju.

U DES-u također ispunjavaju svoju zadaću kao zaštitna radionica, tako što zapošljavaju većinom teško zapošljive osobe. Također, paze na prilagodbu radnih mjesta i traže najfunkcionalnija radna mjesta za osobe s invaliditetom, rekao nam je Stenko Dell’Orco, ravnatelj Ustanove.

– U ustanovi je zaposlen tim stručnjaka koji u suradnji sa ZOSI-jem svakodnevno brine o zaposlenicima, vrši procjene, prati rad i vrši prilagođavanje radnog mjesta. Prilagodba može biti određena stolica, ekran, lift ili radni stol, a može biti i prilagodba radnog procesa podjelom na više jednostavnih radnih faza. Također, kupnjom suvremenih pomagala za jedinicu pripreme hrane ili sitotiska omogućujemo osobama s invaliditetom lakše izvršavanje zadataka – govori nam.

Radni proces pojednostavljuje se i u URIHO-u: jedan primjer je ‘izrada oznaka i obilježivača na podlozi ili pokaznom primjeru koji služe kao primjer gotovog proizvoda po kojem onda zaposlenici rade. Ako zaposlenik nije usvojio tehniku brojanja i ne može se služiti klasičnim metrom izrađuju mu se različiti obilježivači koji služe umjesto metra’, rekla je Major.

K tome, veća učinkovitost osigurava se nabavom opreme koja olakšava rad, a procjena potreba radi se u suradnji s Centrom za profesionalnu rehabilitaciju. Na primjer, nabavljaju se ergonomske radne stolice, stolovi s podesivom visinom, podlošci za noge, prijenosna induktivna petlja za osobe s oštećenjem sluha, povećala i software programi za osobe s oštećenjem vida koji olakšavaju čitanje teksta i rad na računalu.

Naši sugovornici kažu da  posao dobro ide i da imaju dosta kupaca.

– Uglavnom su nam svi kapaciteti dobro popunjeni, a naši najveći kupci su veliki trgovački lanci, veliki hotelijerski lanci, turističke zajednice, hoteli, gradske firme, građevinske firme i sl. Naši proizvodi iz tiskare i turistički katalozi su na svim sajmovima turizma u EU – rekao je Dell’Orco.

URIHO najviše proizvodi za tvrtke na domaćem tržištu.

– S obzirom na to da uz veleprodaju imamo i četiri maloprodajna dućana u Zagrebu i web shop, profil naših kupca je stvarno raznolik – od velikih poput HŽ Infrastrukture, Hrvatskih šuma, Ministarstva obrane RH, Zagrebačkog holdinga, Kauflanda, Pevexa, pa do zdravstvenih ustanova, kliničkih bolničkih centara i domova zdravlja diljem RH i malih restorana, OPG-ova i kupaca koji svakodnevno dolaze u naše dućane – kaže Major.

U skladu s dosadašnjim uspješnim poslovanjem planiraju daljnji razvoj ustanova. U DES-u razmišljaju o nabavi suvremenijih tiskarskih strojeva, a URIHO planira nova ulaganja u proširenje i modernizaciju proizvodnih pogona, kako bi dodatno povećali postojeće kapacitete proizvodnje, ali i pokrenuli proizvodnju novih proizvoda.

Budući da su klimatske promjene i utjecaj tih promjena na naše živote i planet sve važnija tema, zanimalo nas je kako ove ustanove adresiraju to pitanje. URIHO koristi reciklirane materijale, otpad iz proizvodnje reciklira ili obrađuje na odgovarajući način, te nastoji smanjiti potrošnju struje i vode kroz efikasno korištenje resursa.

– Osim toga, kontinuirano radimo na unapređenju svojih praksi zaštite okoliša. To uključuje istraživanje novih tehnologija i inovacija koje bi mogle dodatno smanjiti negativan utjecaj na okoliš i promicati održivosti u svim aspektima poslovanja. U tom smislu, daljnji planovi uključuju implementaciju još efikasnijih metoda smanjenja otpada, racionalnog korištenja resursa te kontinuirano poboljšanje ekoloških performansi – rekla je naša sugovornica.

Ravnatelj Ustanove DES rekao je da je DES uključen u projekt Grada Splita, kroz koji će ove godine ‘staviti fotonaponsku elektranu na krovu pogona, pa tako sudjelovati u povećavanju energetske učinkovitosti i održivog ekološkog razvoja planete’. Također je istaknuo da se otpad zbrinjava po propisima.

Osim što se bave proizvodnjom, zaposlenici ovih ustanova organiziraju i druge važne aktivnosti. Na primjer, URIHO kreira obrazovne programe za osobe s invaliditetom te organizira edukacije vlastitih i suradničkih stručnjaka o temama povezanima uz integraciju, zapošljavanje, podučavanje i podršku osobama s invaliditetom. Također organizira i provodi treninge i programe aktivacije nezaposlenih osoba s invaliditetom.

Inkluziju nastoje proširiti i izvan proizvodnog pogona stoga su u listopadu 2023. u suradnji sa Studijem dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proveli petodnevnu radionicu inkluzivnog dizajna s ciljem promocije participativnog dizajna i kreiranja inkluzivnih, lako dostupnih proizvoda.

– Stručne radnice Službe, u suradnji s dizajnericom i kolegama iz Ustanove,  nastavile su raditi na doradi i kreiranju navedenih proizvoda, što je prepoznato i URIHO-vi proizvodi ušli su u finale natjecanja na Zagreb Design Week-u koje se održalo 25. rujna 2024. – rekla je Major.

DES ima tri projekta za osobe s invaliditetom kroz koje ‘radimo na socijalizaciji te kroz plaću doprinosimo njihovim kućnim budžetima i uparujemo ih s mogućim radnim mjestima. Naime, mnoge osobe s invaliditetom završavaju uglavnom strukovne škole, nakon kojih ne mogu raditi, a mi ih usmjeravamo na točno definirani posao koji je naš stručni tim odredio kao najbolji za njih’, govori Dell’Orco.

Također navodi da ustanova organizira team building branja maslina u krugu objekta, a uz to imaju i terapijsko jahanje, sportske aktivnosti i posjet kulturnim ustanovama.

Na kraju, s obzirom na raznolike aktivnosti koje ove ustanove provode i na njihov veliki značaj zanimalo nas je kakva je podrška lokalnih vlasti. Sugovornici su nam rekli da su zadovoljni podrškom Grada Splita i grada Zagreba, a Sanja Major je napomenula da se podrška Grada vidi u tome što je u siječnju 2024. potpisan novi kolektivni ugovor kojim su povećana prava radnika.

Na primjeru ove dvije ustanove vidimo da uspješno poslovanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom dosta dobro idu jedno s drugim, iako mnogi poslodavci u to ne vjeruju, pa radije plaćaju kazne umjesto da zaposle osobu s invaliditetom.

Ravnateljica URIHO-a smatra da je razlog tome neinformiranost – nisu informirani ni o mogućnostima osoba s invaliditetom, a ni o benefitima koje mogu ostvariti kroz zapošljavanje poput subvencija za plaće i sufinanciranje troškova njihova obrazovanja ili prilagodbi. Također, suradnjom kroz zamjenske kvote, odnosno nabavom robe od zaštitnih radionica mogu pomoći i radionici, ali i društvu u cjelini.

Nadamo se da će ova serija tekstova potaknuti i druge poslodavce da razmisle o zapošljavanju osoba s invaliditetom. U idućem tekstu posjetit ćemo neke inkluzivne radionice.

Ana Vragolović

Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.

In-Portal vlasništvo je svih onih kojima je bolji život svih osoba s invaliditetom, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, primarna briga.

in MREŽA

NAJAVA Sedmi hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu

Objavljeno

/

Plakat za "7. Hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu" s temom "Rana intervencija u djetinjstvu u Hrvatskoj: dokud smo stigli?". Simpozij se održava od 22. do 24. svibnja 2025. u hotelu Valamar Diamant, Poreč. Ilustracija prikazuje akvarelni autobus, prometne znakove, drveće i oblake.
Foto: HURID

Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu (HURID), u suorganizaciji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Društvom psihologa Istre, organizira Sedmi hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu koji će se održati u Hotelu Valamar Diamant u Poreču od 22. do 24. svibnja 2025. godine

Pokrovitelji simpozija su, do ovog trenutka, Pravobranitelj za osobe s invaliditetom i Istarska županija.

U posljednjih nekoliko desetljeća u Hrvatskoj je došlo do značajnog razvoja usluga koje se pružaju najranjivijim članovima naše zajednice – djeci s razvojnim rizicima i teškoćama i njihovim obiteljima.

Ipak, unatoč brojnim naprecima, sustav rane intervencije u djetinjstvu u Hrvatskoj još uvijek ne udovoljava najvišim stručnim i znanstvenim standardima, što korisnicima tih usluga narušava kvalitetu života i otežava ravnopravno sudjelovanje u društvu.

U godini u kojoj HURID obilježava 18 godina djelovanja, vrijeme je da razmotrimo dokud smo stigli s razvojem sustava rane intervencije u djetinjstvu u Hrvatskoj i s kojim smo izazovima suočeni.

Stoga je tema ovogodišnjeg Simpozija ‘Rana intervencija u djetinjstvu u Hrvatskoj – dokud smo stigli?’.

– Voljeli bismo da nam svojim sudjelovanjem na Simpoziju pomognete odgovoriti na to pitanje i ucrtati puteve koji su pred nama. Simpozij vam omogućuje različite oblike sudjelovanja (usmena priopćenja, posteri, radionice, panel rasprave), razmjenu iskustava s kolegicama i kolegama, upoznavanje s najnovijim znanstvenim spoznajama te zajedničku, sustručnjačku refleksiju o prošlosti, sadašnjem trenutku i budućem razvoju sustava rane intervencije u djetinjstvu u Hrvatskoj – poručuju organizatori te napominju da će, uz bogat znanstveni program, ponuditi i pregršt ugodnih i zabavnih aktivnosti u predivnom okruženju Poreča i Istre.

Registracija sudionika je moguća na ovoj poveznici.

Izvor: posi.hr

Nastavi čitati

in MREŽA

Udruga Ana osigurala financijsku potporu za svoja dva projekta

Objavljeno

/

Na fotografiji su dvije osobe koje stoje ispred plavog zida s grbom i logom. Osoba s lijeve strane nosi sivu vestu s dugmadima i bisernu ogrlicu, dok osoba s desne strane nosi crno odijelo s bijelom košuljom i plavom kravatom. U pozadini se nalazi plavi zid s natpisima imena mjesta.
Foto: Udruga Ana

Pomoć koju smo dobili izuzetno je važna za razvoj djece i olakšava roditeljima pristup programima koji će njihovu djecu usmjeriti prema sigurnoj i sretnoj budućnosti. Veselimo se nastavku uspješne suradnje, poručili su iz Udruge Ana

Varaždinska Udruga Ana, koja pruža podršku djeci i obiteljima, osigurala je financijska sredstva za provedbu dvaju značajnih programa – ‘Radionice za djecu’ i ‘Dajmo im šansu’. Ova sredstva omogućit će daljnje unapređenje aktivnosti usmjerenih na poboljšanje života djece i njihovih obitelji na području Općine Mala Subotica.

Svečano potpisivanje ugovora o dodjeli sredstava održano je 12. veljače 2025. u prostorijama Općine Mala Subotica. Ugovor su potpisali predsjednica Udruge Ana, Ana Duga, i načelnik Općine, Valentino Škvorc.

– Iskreno zahvaljujemo Općini Mala Subotica na podršci i angažmanu u realizaciji ove suradnje. Pomoć koju smo dobili izuzetno je važna za razvoj djece i olakšava roditeljima pristup programima koji će njihovu djecu usmjeriti prema sigurnoj i sretnoj budućnosti. Veselimo se nastavku uspješne suradnje – poručili su iz Udruge Ana.

Program ‘Radionice za djecu’ osmišljen je kako bi najmlađima pružio sigurno i poticajno okruženje za razvijanje kreativnih, obrazovnih i socijalnih vještina. Kroz raznovrsne tematske radionice – od umjetničkih i glazbenih do kvizova i dramskih aktivnosti – djeca će moći izražavati svoju kreativnost i razvijati potencijal.

S druge strane, program ‘Dajmo im šansu’ usmjeren je na pružanje edukativne i savjetodavne podrške djeci, s naglaskom na pomoć pri učenju i svladavanju školskih obaveza. Oba programa provode se u individualnom i grupnom obliku uz stručno vodstvo članova Udruge Ana.

Financijska potpora potvrđuje važnost rada Udruge Ana i utjecaj ovakvih inicijativa na lokalnu zajednicu. Zahvaljujući osiguranim sredstvima, djeca i roditelji imat će priliku sudjelovati u aktivnostima koje doprinose kvalitetnijem i sadržajnijem učenju te boljoj kvaliteti života.

Nastavi čitati

in MREŽA

MOJA PRIČA Za Anamariju Vlašić odustajanje nije opcija

Objavljeno

/

Na fotografiji je žena koja drži neki rekvizit. Osoba je u prostoriji koja izgleda kao radionica ili umjetnički studio. U pozadini se vidi radni stol prekriven raznim materijalima i alatima, ormarić, kanta za smeće i kip žene koji sjedi na polici. Pod je prekriven bijelim ostacima materijala, vjerojatno od rezbarenja ili oblikovanja kipa. Fotografija prikazuje proces izrade ili obrade umjetničkog djela, što je zanimljivo jer daje uvid u kreativni proces i radno okruženje umjetnika.
Foto: Anamarija Vlašić

Moja želja za budućnost? Da moja ekipa osvoji medalju na velikom šahovskom turniru. I znam da hoćemo, poručuje Anamarija

Poslušaj članak

Anamarija Vlašić, djevojačko Vučak, rođena je 29. siječnja 1993. godine u Banja Luci, a 1995. godine je s obitelji preselila u Hrvatsku. Od rođenja je nagluha, ali njezini su to otkrili tek kada je imala tri godine.

– U pubertetu su počeli problemi sa štitnjačom – Hashimotova bolest. A onda, 2018. godine, stigla je još teža dijagnoza – multipla skleroza. Prvi simptom bio je privremeni gubitak vida na desnom oku. Godinu kasnije saznala sam da imam zloćudni tumor na štitnjači. Zbog toga mi je štitnjača potpuno uklonjena, s tridesetak limfnih čvorova na vratu. Danas, nakon svega, držim sve pod kontrolom i idem naprijed – priča Anamarija.

– Kad su moji shvatili da slabije čujem, krenula sam na logopedske vježbe i deset godina svakodnevno radila na govoru. Preporučili su mi redovni vrtić radi bolje socijalizacije. Iskreno, malo se sjećam tog razdoblja, ali imam samo lijepe uspomene. Djeca su me prihvaćala, nisam osjećala razliku. Ono čega se dobro sjećam je da nisam voljela jesti, pa su me tete u vrtiću švercale u kuhinju da sama biram hranu – preslatka uspomena.

Sljedeća borba bila su slušne pomagala. Moji su se s njima stalno mučili jer bih ih gubila, skrivala, pa čak i bacala negdje na ulici. Bilo mi je jako neugodno nositi ih, a i nisu bila ni najbolje namještena – pištala su, smetala mi, a ja nisam znala objasniti što mi točno smeta – prisjeća se Anamarija.

Za osnovnu školu u Dragaliću kaže da joj je to bilo jedno od najljepših razdoblja.

– Početak je bio težak – u prvi razred krenula sam s govorom djeteta od dvije i pol godine. Ali, uz trud, podršku logopeda i prijatelja, brzo sam napredovala. Imala sam sreću jer nas je u razredu bilo samo devetero i učitelj mi se jako posvetio. Veći problem od škole bili su roditelji nekih učenika kojima je bilo čudno kako mogu imati odlične ocjene, a ne čujem. Moj trik? Svakodnevno sam kod kuće čitala sve što smo taj dan radili u školi.

Srednja škola donijela je veliki preokret. Iz malog mjesta preselila sam u Zagreb i počela život u učeničkom domu u Klaićevoj. U domu sam se brzo prilagodila – imala sam divne cimerice i sjajnu odgajateljicu – kaže Anamarija, a ondje je otkrila i ljubav prema šahu i počela osvajati medalje na natjecanjima Domijade.

– Išla sam u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, bila sam zatvorena i povučena. Najviše me brinulo hoće li me prihvatiti. No ispalo je da mi to nije bio problem. Teže mi je bilo pratiti rasprave između profesora i učenika. Pomagali su mi i profesori i kolege iz razreda, pa nemam nikakvih loših iskustava. Sjećam se koliko sam voljela lektire – imala sam strogu profesoricu iz hrvatskog jezika, a kako sam uvijek bila spremna, znala je reći: ‘Tko je pročitao lektiru osim Vučak?’. Uvijek mi je to bilo simpatično – kaže Anamarija kroz smijeh.

Na fakultetu se najviše plašila državne mature i prijamnog ispita, ali sve je položila iz prve.

– Upisala sam kiparstvo na Likovnoj akademiji, smjer konzervacije i restauracije umjetnina. Na faksu sam izbjegavala govoriti profesorima da ne čujem. Htjela sam da vrednuju moje znanje, a ne moj nedostatak. Sve sam ispite položila u roku i diplomirala u pet godina – kaže Anamarija, a samo dva mjeseca nakon diplome dobiva najvažniju ulogu u životu.

– Rodila sam predivnu djevojčicu, Gabrijelu. Bila sam u braku, ali sada sam rastavljena. Nakon porodiljnog bilo mi je jako teško pronaći posao u struci. Poslodavci su uvijek našli neki izgovor – ili problem s mojim sluhom ili to što imam malo dijete.

Radila sam u udrugama kao prevoditeljica HZJ-a, ali sebe nikada nisam vidjela u toj ulozi. Moja ljubav je umjetnost. Napokon sam pronašla posao u HNK kao majstorica izrade rekvizita i u tome zaista uživam – kaže nam i dodaje da privatno radi restauracije i planira otvoriti vlastiti obrt. Ima još, kaže, puno planova – završiti izobrazbu nastavnika, razvijati svoj posao, a najvažnije – biti tu za kćer Gabrijelu.

– Kroz život sam se naučila nositi s predrasudama. Ljude i danas ćudi kako mogu normalno razgovarati i biti uspješna, a ne čujem dobro. Smiješno mi je kako nitko ne postavlja takva pitanja osobama koje nose naočale. Zato se volim zezati na svoj račun – kažem im da trošim previše novca da bih ih slušala – govori Anamarija.

Kad je saznala da je trudna, bilo ju je, kaže, strah – hoće li biti dobra mama, hoće li moći sve to?

– Neki su pitali hoće li Gabrijela čuti ili ne. Meni to nije bilo važno. Ako sam ja mogla, moći će i ona. Bilo je teško, ali smo zajedno prošle sve prepreke. Danas uživam u majčinstvu i uz nju stalno učim – kaže nam ova neustrašiva mlada žena.

Osim umjetnosti, Anamarijina velika strast je šah. Igra za gluhe, ide na turnire i vježba kad god može. Šah joj je terapija – kad igra, misli joj se smire.

– Nemojte odustati. Plakati je u redu, ljutiti se također. Ali sutra je novi dan. Možda ne uspijem danas ili sutra, ali odustati? To ne postoji u mom rječniku. Moja želja za budućnost? Da moja ekipa osvoji medalju na velikom šahovskom turniru. I znam da hoćemo – poručuje Anamarija za kraj, a mi joj želimo da ostvari sve što je naumila.

Nastavi čitati

U trendu