Od 7. do 9. srpnja u Zagrebu se održava 19. bijenalni sastanak Društva za istraživanje dječjeg vida (CVRS), koji okuplja sudionike iz 16 zemalja
Poslušaj članak
Cilj događaja je razmjena znanja stručnjaka različitih profila o istraživanju dječjeg vida i rehabilitaciji djece s oštećenjem vida. Organizatori događaja su Centar za pružanje usluga u zajednici ‘Mali dom’, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Perkins International.
Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Lora Vidović, izrazila je zadovoljstvo što je Mali dom suorganizator događaja.
– Mali dom je u cijelom svijetu po svom radu prepoznat kao mjesto izvrsnosti. To je mjesto iz kojeg se po cijeloj Hrvatskoj širi znanje što se tiče djece s teškoćama, pogotovo oštećenja vida – rekla je Vidović.
Naglasila je da su u posljednje tri godine povećana izdvajanja iz gradskog proračuna za osobe s invaliditetom za više od 80 posto. Zahvaljujući tome, socijalne ustanove su u tri godine imale 240 posto više korisnika.
– Gotovo najveće širenje imao je Mali dom, kroz otvaranje novih podružnica u Badalićevoj i na Zagrebačkom velesajmu i kroz zapošljavanje novih djelatnika. Nastavljamo s jačanjem naših socijalnih ustanova u kvaliteti njihova rada – rekla je Vidović.
Ravnateljica Malog doma, Tatjana Petrović, rekla je da je postignut značajan napredak u rehabilitaciji djece s oštećenjem vida.
– Danas imamo u Hrvatskoj više pružatelja usluga nego prije 20 godina. Znanstvene spoznaje se dosta koriste u rehabilitaciji djece s oštećenjem vida. Stoga je i slogan ovog sastanka ‘Znanost u službi rehabilitacije’, dakle znanost nije odvojena od rada na terenu. U Malom domu i u Centru Vinko Bek već u najranijoj dobi, prvim mjesecima života djeteta, radi se na vidnim stimulacijama koje rezultiraju značajnim poboljšanjima. Djeca dolaze na funkcionalnu procjenu vida u dobi od četiri mjeseca, ali i ranije. Obitelj dobiva upute na koji način poticati razvoj vida kod djeteta da bi se vid optimalno razvio s obzirom na oštećenje. Neka djeca nemaju dobar ostatak vida, percipiraju samo svjetlo, i oni su također kandidati za vidne stimulacije, gdje svako zadržavanje vidne percepcije služi kasnije za bolje učenje. Naime, oko 70 do 80 posto učenja male djece je kroz spontano gledanje, dakle korištenjem vida – pojasnila je ravnateljica Petrović.
Naglasila je da je danas često cerebralno oštećenje vida, a mali je postotak retinitis pigmentose, što je rezultat napretka medicine. Česta su oštećenja vida s dodatnim teškoćama u razvoju, te Mali dom provodi edukacijsko-habilitacijske programe za djecu s oštećenjem vida i dodatnim teškoćama u razvoju.
Naomi Dale iz Društva za istraživanje dječjeg vida istaknula je da su istraživanja bitna za razvoj smjernica. Značajno pomažu u rehabilitaciji i cjelokupnom razvoju djece s oštećenjem vida. Jedno od bitnih istraživanja je povezanost vida i mozga.
– U Velikoj Britaniji Registar osoba s oštećenjem ne sadrži podatke o djeci s oštećenjem vida. Djeca dolaze u bolnicu na intervencije u kojima sudjeluje mali broj stručnjaka, ali se oni dodatno educiraju – rekla je Dale.
Edukacijska rehabilitatorica iz Malog doma, Snježana Seitz, u svom je predavanju prikazala slučaj djeteta koje ima problema s vidnim funkcioniranjem nakon hemolitičkog uremijskog sindroma. Predstavila je način procjene i intervencije vezano za vidno funkcioniranje te proces vođenja roditelja i djeteta kroz četveromjesečnu habilitaciju.
– Konkretno smo radili edukaciju roditelja, adaptaciju okoline kako bi dijete puno bolje vidno funkcioniralo, te dozirano davanje zadataka. Rezultati su jako dobri, osobito što se tiče vidnog funkcioniranja, dijete sada nema nikakvih problema i ponovo se vraća u dječji vrtić. Ostali su još neki izazovi, kao mali izazovi s pažnjom i samoregulacijom, ali i to kreće na bolje – pojasnila je Seitz.
Doktorica Namita Jacob govorila je o radu s djecom s oštećenjem vida u Indiji. Naglasila je da su u Indiji i drugim državama gdje je boravila slični problemi vezani za oštećenje vida.
– Indija ima veliku populaciju koja treba pomoć, ali mali broj stručnjaka. U Indiji je velika incidencija katarakte, ali su prisutna i ostala oštećenja vida kao što su cerebralno oštećenje vida, prematurna retinopatija te oštećenja uslijed traumatskih ozljeda. Imamo jako dobre programe prevencije i rane intervencije, ali do problema dolazi kada se taj dio medicine treba spojiti s rehabilitacijom. Upravo je u velikoj populaciji rješenje – nemamo dovoljno stručnjaka, ali raspoloživi stručnjaci educiraju populaciju kako bi postala podrška djeci s teškoćama – pojasnila je doktorica Jacob.
Jedna od sudionica bijenalnog sastanka, Alessia Zanatta iz Italije, govorila je o aktivnostima u Siblings programu. Aktivnosti su namijenjene djeci od rođenja do 14. godine života.
– Svaka aktivnost je individualizirana s obzirom na dob i intelektualne sposobnosti. U kreiranju aktivnosti sudjeluje više stručnjaka kao što su oftalmolozi, edukacijski rehabilitatori. U aktivnosti se uključuje i obitelj, odnosno videća braća i sestre. Radi se o različitim aktivnostima – od kuhanja do plesa – a provode se u manjim grupama, u grupama od 5 do 7 djece, te je tako moguće posvetiti se svakom djetetu – objasnila je Zanatta. Naglasila je kako je glavni cilj ovih aktivnosti da se dijete osjeća ugodno i tako ostvaruje svoj puni potencijal.
Studija je pokazala da su djevojke koje su se cijepile prije 17. godine života imale četiri puta manji rizik od razvitka raka vrata maternice
Poslušaj članak
Cjepivo protiv HPV-a primimo kada smo još u osnovnoškolskim danima. Humani papiloma virus ili HPV obuhvaća grupu od više od 200 tipova virusa, od kojih 40-ak uzrokuje bolesti kože i sluznice anogenitalne regije.
Infekcija se širi intimnim dodirom kože ili sluznice. Do zaraze može doći vaginalnim, analnim ili oralnim seksualnim odnosom sa zaraženom osobom, a osoba koja virus nosi u sebi, često ni ne zna da je zaražena.
Ono što se do sada znalo je da HPV virus uzrokuje velik broj karcinoma, a velika studija provedena u Švedskoj dokazala je kako cjepivo protiv ove bolesti daje trajnu zaštitu od više vrsta karcinoma, piše ScienceAlert.
Naime, rezultati nove studije koju su proveli znanstvenici upućuje na to da cjepivo sasvim sigurno štiti od raka. U studiji su analizirani dugoročni zdravstveni podaci djevojčica i mladih žena praćenih kroz dva desetljeća. Studija je polazala kako spomenuto cjepivo ima dugotrajni, čak cjeloživotni učinak zaštite od raka vrata maternice najčešćeg i jednog od opasnijih za žensku populaciju.
Iako se kod većine ljudi tijelo samo izbori protiv HPV-a u roku od dvije godine, kod nekih osoba infekcija HPV-om može uzrokovati spolne bradavice ili potrajati duže te se može javiti i više vrsta karcinoma.
Ovaj virus nije samo povezan s rakom vrata maternice. To je svakako jedna od najčešćih vrsta raka koju ovaj virus može uzrokovati, međutim ljudi koji dođu u kontakt s HPV-om, a nisu cijepljeni, mogu dobiti i karcinom penisa, vagine, vulve ili anusa.
Dobra vijest je to da se bolesti uzrokovane HPV virusom sporo razvijaju te da se njihov razvoj može spriječiti cijepljenjem čak i ako je osoba već zaražena.
Kako bi saznali je li cjepivo protiv virusa zaista učinkovito u sprečavanju razvitka teških vrsta karcinoma, znanstvenici su proveli istraživanje u Švedskoj.
U 18 godina dugom istraživanju koje je bilo dio tamošnje nacionalne populacijske studije, praćeno su 926.362 mlade žene. Neke od sudionica su primile cjepivo protiv HPV-a, dok neke nisu.
Pokazalo se da je kroz godine među ženama koje su se cijepile rak vrata maternice bio rjeđi u odnosu na one djevojke koje se nisu cijepile. Međutim, nije samo bitno da osoba primi cjepivo, već i vrijeme kada isto primi.
Studija je pokazala da su djevojke koje su se cijepile prije 17. godine života imale čak četiri puta manji rizik od razvitka raka vrata maternice kasnije u životu. Osobe koje su se odlučile cijepiti kasnije, cjepivo je zaštitilo, ali ne u tolikoj mjeri.
To je zato jer cjepivo sprečava HPV infekciju, ali ne može ukloniti već nastalu infekciju.
Djecu se protiv ovog virusa koji se prenosi spolnim putem cijepi između 12 i 15 godine života kako bi im se imunološka zaštita razvila prije nego dođu u mogući kontakt s virusom.
Ljudi koji su cijepljeni praćeni su tijekom 18 godina. Utvrđeno je kako se zaštita s godinama nije smanjivala. To znači da ovo cjepivo daje dugotrajnu zaštitu te štiti i onda kada je čovjek u najvećoj izloženosti virusu, a to i je poanta cjepiva protiv HPV-a.
Generacije kojima je ovo cjepivo dostupno, primanjem spomenutog cjepiva mogu uvelike smanjiti rizik oboljenja od više vrsta smrtonosnih karcinoma.
Pošto se ova studija oslanjala isključivo na prijavljene slučajeve nuspojava, potrebno je dodatno ispitati učestalost pojave istih
Poslušaj članak
U današnjem svijetu postoji puno lijekova čije se nuspojave nažalost ne znaju sve dok nekome od istih zdravlje ne postane narušeno.
Po novim istraživanjima i popularni lijek za mršavljenje može oštetiti vid.
Naime, kako navodi The Guardian, velika studija pokazala je da pacijenti koji uzimaju lijek za mršavljenje pod nazivom ‘Wegovy’ imaju pet puta veći rizik od gubitka vida za razliku od onih koji koriste Ozempic za liječenje dijabetesa.
Lijekovi koji spadaju u skupinu agonista receptora GLP-1 poput semaglutida koji se prodaje pod nazivima Wegovy, Ozempic i Rybelsus, te tirzepatida smanjuju apetit, usporavaju probavu i snižavaju razinu šećera u krvi. Isto tako, uzimanje ovih lijekova može smanjiti rizik od srčanog udara.
Međutim, rezultati studije koja je objavljena u časopisu British Journal of Ophthalmology pokazali su kako pacijenti koji uzimaju Wegovy imaju pet puta veći rizik za dobivanje nearterijske prednje ishemijske optičke neuropatije (NAION).
Radi se o teškoj bolesti, tzv. ‘očnom udaru’, koji za posljedicu ima trajni gubitak vida, a to se dogodi zbog smanjenog protoka krvi u očni živac. Po rezultatima, ovo se češće događa kod muškaraca nego kod žena.
Bez obzira što ovaj teški poremećaj vida pogodi jednu od 10.000 osoba koje uzimaju semaglutid, rezultati studije ukazali su na potencijalnu opasnost kod ljudi koji uzimaju veće doze ovog lijeka za mršavljenje.
Wegovy, Ozempic i Rybelsus, koje proizvodi tvrtka Novo Nordisk, sadrže isti aktivni sastojak semaglutid, ali u različitim dozama i formulacijama.
Znanstvenici su u studiji analizirali izvješća koja su podnesena Američkoj agenciji za hranu i lijekove (FDA) od 2017. do 2024. godine.
Kanadski istraživači usporedili su sva izvješća o NAION-u povezana s tjednim injekcijama Ozempica do 2 mg za dijabetes tipa 2, tjednim injekcijama Wegovyja do 2,4 mg za pretilost, što je najviša odobrena doza, te dnevnim tabletama Rybelsus za dijabetes tipa 2. Ispitane su i nuspojave prijavljene za tirzepatid (Mounjaro).
Rezultati istraživanja pokazala su da je Wegovy najviše povezan s iznenadnim i trajnim gubitkom vida, dok kod nije prepoznat rizik kod lijekova kao što su Rybelsus ili tirzepatid.
Prema znanstvenicima, gubitak vida je više povezan s Wegovyom jer se on daje u injekciji što brže djeluje i zbog toga od ovog lijeka pacijenti često izgube vid. S druge strane, nije utvrđen veći rizik kod tableta Rybelsus ili lijeka tirzepatid. To je tako jer tablete Rybelsus imaju ograničenu i sporiju apsorpciju te iz tog razloga nije pronađena povezanost između tih lijekova i NAION stanja.
Ovi nalazi pušteni su nakon što je britanska Regulatorna agencija za lijekove i zdravstvene proizvode (MHRA) objavila ažurirano upozorenje o mogućoj štetnosti spomenutog lijeka. Da postoji opravdana zabrinutost oko razvitka NAION-a kod ljudi koji uzimaju Wegovy, potvrdila je i Europska agencija za lijekove koja je također izdala upozorenje za upotrebu ovog lijeka.
Znanstvenici vjeruju kako je rizik od dobivanja ove bolesti zbog korištenja semaglutida iznimno mala, ali da bi svakako trebali pripaziti.
– Rizik od NAION-a kod pacijenata kojima je propisan semaglutid iznimno je nizak. Međutim, kao i kod svih lijekova, pacijenti i liječnici moraju biti svjesni simptoma mogućih nuspojava, čak i ako je rizik vrlo malen, kako bi se osiguralo da pacijenti odmah dobiju odgovarajuće liječenje ako se one pojave – tvrdi doktorica Alison Cave, glavna službenica za sigurnost pri MHIRA.
Pošto se ova studija oslanjala isključivo na prijavljene slučajeve nuspojava, potrebno je dodatno ispitati učestalost pojave istih.
– Ova se studija oslanjala na prijavljene nuspojave i stoga ne može dokazati uzročnost niti utvrditi koliko je ovaj problem zapravo čest. Povećanje broja slučajeva ovog oblika ‘udara’ očnog živca, međutim, nije nešto što smo u velikoj mjeri primijetili u rutinskoj kliničkoj praksi u bolnici St Thomas’ u Londonu, gdje radim. Stoga su potrebne daljnje studije kako bi se razjasnilo je li ovaj povećani rizik doista stvaran – istaknula je oftalmologinja i voditeljica probira dijabetičke retinopatije pri Kraljevskom koledžu, Samantha Mann.
Iz tvrtke Novo Nordisk koja je lanisirala spomenuti lijek, kažu kako im je sigurnost pacijenata na prvom mjestu te da rade sve kako bi njihov lijek bio siguran za korištenje.
– Sigurnost pacijenata naš je glavni prioritet i vrlo ozbiljno shvaćamo sva izvješća o neželjenim događajima pri korištenju naših lijekova. Usko surađujemo s vlastima i regulatornim tijelima diljem svijeta kako bismo kontinuirano pratili sigurnosni profil naših proizvoda.
Bilo kako bilo, potrebno se dobro posavjetovati s liječnikom prije uzimanja bilo kojih lijekova, ili koristiti provjerene lijekove za suzbijanje debljine i dijabetesa.
Broj adolescenata i mladih žena s kasnijom dijagnozom zabrinjavajuće brzo raste i mogli bi imati koristi od ciljanog liječenja, a ne od široke oznake autizma
Poslušaj članak
Spektar autizma postao je toliko širok i prilagodljiv da je danas postao potpuno besmislen, ugrožavajući preciznu medicinsku dijagnozu. Naime, broj adolescenata i mladih žena s kasnijom dijagnozom – koji su često vrlo anksiozni, ali verbalno sposobni – zabrinjavajuće brzo raste i mogli bi imati koristi od ciljanog liječenja, a ne od široke oznake autizma.
Ovu, do jučer šokantnu tezu, izrekla je nitko drugi do svjetski ugledna Uta Frith, pionirka istraživanja autizma, koja kaže da je spektar sada toliko ‘prilagođen da je potpuno besmislen’. Činjenična definicija autizma ostala je ista, tvrdi Frith, no tumačenje stanja se s vremenom promijenilo, postajući ‘inkluzivnije’, što govori da se spektru pridodaju i oni poremećaji koji s autizmom nemaju veze.
– Osnovna definicija autizma koju sam vam dala, dakle da je cjeloživotan i neurološki razvojni te da postoje komunikacijske poteškoće i ograničeno ponašanje, ostala je ista – rekla je Frith.
– Općenito je prihvaćena. Ali tumačenje te definicije je druga stvar, jer smo je učinili inkluzivnijom.
Frith je emeritus profesorica kognitivnog razvoja na Institutu za kognitivnu neuroznanost Sveučilišnog koledža u Londonu, pa je njezina teza o spektru izazvala golemu zbunjenost među stručnjacima za autizam. Odustaje li se, dakle, od ‘koncepta spektra’, koji je nastao jer su stručnjaci u njega u uključili i netipične neurodiverzne slučajeve te tako znatno proširili kriterije.
– Ali to je vrlo teško, jer što je značajno u tome što smo dio ogromnog spektra kojem svi pripadamo? Svi smo neurodiverzni; to možemo prihvatiti jer su nam mozgovi različiti. Ali to čini medicinsku dijagnozu potpuno besmislenom – rekla je Frith.
Stručnjaci su usvojili koncept spektra jer je kategorički pristup značio da mnogi ljudi ne odgovaraju preciznoj definiciji autizma. Stoga Frith upozorava da je ‘zbog različitih kulturnih čimbenika spektar postao sve prilagodljiviji i stoga je sada došao do svog kolapsa’.
– Mislim da ovo nije sasvim prepoznato, jer se stručnjaci još uvijek drže ideje da postoji nešto što ujedinjuje sve ljude kojima je dijagnosticiran autizam. Više u to ne vjerujem – kaže Frith. Napomenula je da sada postoje dvije velike podskupine koje uključuju one kojima je autizam dijagnosticiran rano u djetinjstvu, obično mlađe od pet godina, i one kojima je dijagnosticiran kasnije u životu, za koje je sugerirala da bi se mogli nazvati hipersenzitivnima.
Frith kaže da ova skupina, prvenstveno mladih žena i tinejdžerica, raste zastrašujućom brzinom, ali da se prva skupina samo umjereno povećava
– Mislim da ljudi u drugoj skupini zaista imaju problema. Ali rekla bih da su to problemi koji se možda mogu puno bolje liječiti nego pod oznakom ‘autizam’. Borila bih se da se ta oznaka ograniči na prvu skupinu – zaključila je Frith.
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 2 dana
VijestiPrije 6 dana
Košarka u kolicimaPrije 2 dana
in MREŽAPrije 3 dana
KulturaPrije 3 dana
VijestiPrije 7 dana
VijestiPrije 2 dana