Ideja se razvila nakon što mu se otac jednog slabovidnog dječaka potužio kako je njegov sin odbijen u lokalnom nogometnom klubu
Poslušaj članak
Svi znamo da bavljenje sportom može i zna biti sredstvo za izlazak iz teških životnih situacija kao što su ovisnosti, depresija i socijalna isključenost. Upravo sport, odnosno nogomet, promijenio je život jednom čovjeku i približio ga OSI populaciji.
Naime, kako piše BBC News, Ryan Davison iz engleskog grada Pontefracta 2023. godine doživio je ono što ni jedan roditelj ne želi ni zamisliti, smrt vlastitog sina. U trenucima dok je tražio životni smisao, nešto što će ga tjerati da se izdigne iz osobne tragedije i nastavi dalje sa životom, došao je na ideju da osnuje nogometnu momčad.
Međutim, Davison nije osnovao bilo kakvu nogometnu momčad, već nogometnu momčad za djecu s oštećenjem vida.
Ideja se razvila nakon što mu se otac jednog slabovidnog dječaka potužio kako je njegov sin odbijen u lokalnom nogometnom klubu za amaterski nogomet. To ga je potaknulo da osnuje tim za slabovidnu djecu.
U njegov tim dobrodošla su sva djeca koja imaju problema s perifernim vidom ili prostornom percepcijom. Treninzi ove momčadi održavaju se na terenima sportskog kompleksa A1 Football Factory, svake nedjelje, a podržava ih i tamošnja dobrotvorna organizacija za osobe s oštećenjem vida Wakefield Sight Aid.
– Samo želim da bude puno djece svih sposobnosti koja dolaze ovdje, osjećaju se sigurno i jednostavno se izražavaju. Osjećam da sam time svog malog dječaka učinio ponosnim – kazao je trener Davison.
Tim broji oko 15 djece, a sastoji se od dječaka i djevojčica. Djeca na treningu imaju lopte različitih boja, reflektirajuće markere, a sporazumijevaju se verbalnim putem.
Nakon skoro dvije godine rada sa slabovidnom djecom, u travnju ove godine počet će nogometni treninzi i za djecu s fizičkim invaliditetom.
– Djeca ne žele da se prema njima postupa drugačije, oni samo žele igrati nogomet na mjestu gdje se osjećaju sigurno i prihvaćeno – istaknuo je trener.
Da radi dobar posao s djecom koja imaju problem s oštećenjem vida, potvrđuju mu i roditelji koji kažu da je treniranje s timom njihovoj djeci promijenilo život na bolje.
– Od toga da nije poznavala nikoga sličnog sebi, došla je do toga da upozna svu tu djecu – to joj jako puno znači. Od faze nesigurnosti došla je do toga da sada govori da joj je invaliditet supermoć – kazala je Samantha Hayward-Bannister, mama jedne djevojčice koja trenira s timom.
Jedan od dječaka koji treniraju, trinaestogodišnji Buddy, kazao je kako uživa svaki put kada dođe na trening.
– Dolazim samo jednom tjedno, ali kad dođem, stvarno je dobro i jako uživam u tome.
Glavna izvršna direktorica udruge Wakefield District Sight Aid, Hayley Grocock rekla je da je napredak koji su djeca postigla trenirajući nestvaran.
– Neku od ove djece poznajem već prilično dugo i vidjeti kako su rasli i razvijali se jer su bili u okruženju koje im je omogućilo i osnažilo ih da budu najbolji što mogu, apsolutno je fenomenalno – kazala je Grocock.
Ovakve priče i djela prava su slika inkluzivnosti kojoj bi svijet trebao težiti.
Sve do pojave ove tenisice, Chris Nikic redovito se mučio pretrčati nekoliko kilometara bez boli i žuljeva jer nije postojala tenisica dizajnirana da zadovolji jedinstvene potrebe anatomije njegovog stopala
Poslušaj članak
Amerikanac hrvatskih korijena Chris Nikic bio je inspiracija jednoj od najvećih svjetskih kompanija za sportsku opremu Adidas pri stvaranju novog modela tenisica, posebno dizajniranih za osobe s Downovim sindromom.
Chris Nikic bio je prva osoba s Downovim sindromom koja je pretrčala Ironman triatlon. U Adidasu kažu kako su zajedničkom težnjom s Chrisom za rušenjem barijera, krenuli u višegodišnju misiju dizajniranja tenisica za trčanje koje zadovoljavaju jedinstvene potrebe osoba s invaliditetom i čine sport pristupačnijim.
Sve do pojave ove tenisice, nazvane Supernova Rise 3 Adaptive, Chris Nikic redovito se mučio pretrčati nekoliko kilometara bez boli i žuljeva jer nije postojala tenisica dizajnirana da zadovolji jedinstvene potrebe anatomije njegovog stopala. Otkad je u partnerstvu s adidasom, Chris je nosio razne prototipove koji su mu ne samo omogućili da završi tri Ironmana, četiri polu-Ironmana i 20 maratona.
– Ono što se većini ljudi čini kao bol od 2 od 10, mene boli kao 8. Adidas je točno razumio što mi treba u tenisicama. Sada volim trčati jer me stopala više ne bole – rekao je Chris.
Kako bi se osiguralo da tenisice zadovoljavaju raznolike potrebe, Adidas se udružio s GAMUT Managementom, liderom u inkluzivnom dizajnu proizvoda, kako bi olakšao testiranje proizvoda koje je timu pružilo ključne uvide i povratne informacije tijekom cijelog procesa razvoja. Ove fokus grupe uključivale su osobe s Downovim sindromom, korisnike invalidskih kolica, osobe koje žive s kroničnim bolestima, osobe s poteškoćama u pokretljivosti i finoj motorici te one s razlikama u gornjim i donjim udovima, a uključivale su i dvije paraolimpijke, Tracy Otto i Haven Shepherd.
– Moje iskustvo suradnje s adidasom na ovom projektu bilo je nevjerojatno i prava avantura. Cijeli tim bio je posvećen tome da ovo bude najbolja dostupna adaptivna tenisica, ugrađujući značajke koje mi daju slobodu i neovisnost koja mi je toliko dugo nedostajala – rekla je paraolimpijka Tracy Otto.
Zlostavljač je godinama uspijevao držati ženu izoliranu od rodbine i prijatelja, a o njezinom zatočeništvu saznanja nisu imale ni nadležne službe. Žena nije imala pristup telefonu ni internetu
Poslušaj članak
Njegovo ime, James Earl Johnson, ovih dana puni rubrike crne kronike u svim vodećim medijima s druge strane Atlantika.
Svojih petnaest minuta (neželjene) slave Johnson je stekao nakon što je otkriveno da je svoju 46-godišnju suprugu s invaliditetom cijelih pet godina držao zatočenu u njihovoj kući u Clear Lakeu, u američkoj saveznoj državi Texas.
Motivi za ovaj nezapamćeni slučaj obiteljskog nasilja zasad ostaju nepoznati, kao i identitet nesretne žene za koju se tek zna da ima teži oblik invaliditeta.
Kako bilo, Johnson je cijelo to vrijeme uspijevao držati ženu izoliranu od rodbine i prijatelja, a o njezinom zatočeništvu saznanja nisu imale ni nadležne službe. Žena nije imala pristup telefonu ni internetu.
Policija je novinarima otkrila tek da je žena bila fizički zlostavljana i ozbiljno pothranjena. Johnson joj je navodno za hranu davao tek jedno jaje dnevno i skromnu večeru. Uz sve to, nije joj pružio odgovarajuću medicinsku skrb neophodnu za njezin invaliditet.
Johnson je zapravo sam sebi zapečatio sudbinu. Prije dva tjedna, naime, nakratko je ostavio mobitel na noćnom ormariću u spavaćoj sobi, gdje je žena bila zaključana, a ona je taj trenutak brzo iskoristila i nazvala policiju. Usred telefonskog razgovora Johnson je upao u sobu, snažno ošamario ženu i prekinuo poziv, no policija je imala dovoljno vremena locirati adresu s koje je poziv dolazio.
Johnson je uhićen istog dana i optužen za ozljeđivanje i zlostavljanje osobe s invaliditetom. Kasnije je pušten uz jamčevinu od 100.000 dolara, no samo nakratko, jer vjeruje se da ga nakon pravosudnog postupka čeka dugogodišnji zatvor.
Johnson je kupio kuću s pet spavaćih soba vrijednu milijun dolara i u njoj živio sa suprugom najmanje šest godina, naizgled mirno i bez incidenata. A žena je još uvijek u bolnici, na rehabilitaciji od ‘mirnog’ bračnog života…
Dok je razgovarao s novinarima u Ovalnom uredu prije par dana, Trump je ničim izazvan označio kalifornijskog guvernera kao ‘osobu s niskim kvocijentom inteligencije’
Poslušaj članak
Američki predsjednik Donald Trump ponovno se zamjerio zajednici osoba s invaliditetom s druge strane Atlantika, ovaj put s izjavom da ‘predsjednik ne bi trebao imati invaliditet’.
Trump je pritom mislio na guvernera Kalifornije Gavina Newsoma, najvjerojatnijeg kandidata Demokrata na sljedećim predsjedničkim izborima 2028.
Newsom zapravo ima blaži oblik invaliditeta, pati od disleksije koja mu svejedno nije bila prepreka da ostvari zavidnu političku karijeru. Obnašao je brojne političke funkcije, uključujući zamjenika guvernera i gradonačelnika San Francisca. Ovog trenutka, prema anketama, glatko bi pobijedio Trumpa na predsjedničkim izborima, kojemu se popularnost među američkim biračima topi brže od polarnog ledenjaka zbog rata s Iranom.
Dok je razgovarao s novinarima u Ovalnom uredu prije par dana, Trump je ničim izazvan označio Newsoma kao ‘osobu s niskim kvocijentom inteligencije’.
– Jer je Gavin ‘Newscum’ (igra riječi, ‘novo smeće’, op. aut.) priznao da ima invaliditet, da ima teškoće u učenju – rekao je Trump.
– Iskreno, ja sam za ljude s teškoćama u učenju, ali ne i za svog predsjednika. Ne želim – mislim da predsjednik ne bi trebao imati teškoće u učenju. U redu? I znam da je vrlo kontroverzno reći tako užasnu stvar.
Newsom je u prošlosti otvoreno govorio o svojoj disleksiji, koja je postala glavna tema turneje povodom promocije njegovih memoara ‘Young Man in a Hurry’.
– Nikad me niste vidjeli da čitam govor, jer ne mogu čitati govor. Možda je politika za mene pogrešan posao – rekao je Newsom.
– Nisam prevladao disleksiju, živim s njom.
Newsomu je dijagnosticirana disleksija u dobi od pet godina, ali za svoje stanje nije saznao sve do petog razreda, kako to navodi Yale Centar za disleksiju i kreativnost. Uporno i srčano se borio s akademskim izazovima sve dok na fakultetu nije otkrio svoju ljubav prema politici. Trumpove kontroverzne izjave o njegovim sposobnostima, kako sam Newsom kaže, bit će mu dodatna motivacija u utrci za Bijelu kuću. Kaže da disleksija nije slabost, već snaga.
– Svakom djetetu s teškoćama u učenju poručujem: ne dopustite nikome, čak ni predsjedniku Sjedinjenih Država, da vas maltretira – napisao je Newsom na jednoj društvenoj mreži.
Kad bi Newsom kojim slučajem postao novi američki predsjednik, ne bi bio prvi s teškoćama u učenju – prije njega to je bio Dwight Eisenhower.
in MREŽAPrije 6 dana
in MREŽAPrije 2 dana
VijestiPrije 6 dana
Košarka u kolicimaPrije 2 dana
KulturaPrije 3 dana
in MREŽAPrije 3 dana
VijestiPrije 2 dana