Iz Svijeta
ENGLESKA Čovjek dobrog srca i nogomet za OSI
Ideja se razvila nakon što mu se otac jednog slabovidnog dječaka potužio kako je njegov sin odbijen u lokalnom nogometnom klubu
Poslušaj članak
Svi znamo da bavljenje sportom može i zna biti sredstvo za izlazak iz teških životnih situacija kao što su ovisnosti, depresija i socijalna isključenost. Upravo sport, odnosno nogomet, promijenio je život jednom čovjeku i približio ga OSI populaciji.
Naime, kako piše BBC News, Ryan Davison iz engleskog grada Pontefracta 2023. godine doživio je ono što ni jedan roditelj ne želi ni zamisliti, smrt vlastitog sina. U trenucima dok je tražio životni smisao, nešto što će ga tjerati da se izdigne iz osobne tragedije i nastavi dalje sa životom, došao je na ideju da osnuje nogometnu momčad.
Međutim, Davison nije osnovao bilo kakvu nogometnu momčad, već nogometnu momčad za djecu s oštećenjem vida.
Ideja se razvila nakon što mu se otac jednog slabovidnog dječaka potužio kako je njegov sin odbijen u lokalnom nogometnom klubu za amaterski nogomet. To ga je potaknulo da osnuje tim za slabovidnu djecu.
U njegov tim dobrodošla su sva djeca koja imaju problema s perifernim vidom ili prostornom percepcijom. Treninzi ove momčadi održavaju se na terenima sportskog kompleksa A1 Football Factory, svake nedjelje, a podržava ih i tamošnja dobrotvorna organizacija za osobe s oštećenjem vida Wakefield Sight Aid.
– Samo želim da bude puno djece svih sposobnosti koja dolaze ovdje, osjećaju se sigurno i jednostavno se izražavaju. Osjećam da sam time svog malog dječaka učinio ponosnim – kazao je trener Davison.
Tim broji oko 15 djece, a sastoji se od dječaka i djevojčica. Djeca na treningu imaju lopte različitih boja, reflektirajuće markere, a sporazumijevaju se verbalnim putem.
Nakon skoro dvije godine rada sa slabovidnom djecom, u travnju ove godine počet će nogometni treninzi i za djecu s fizičkim invaliditetom.
– Djeca ne žele da se prema njima postupa drugačije, oni samo žele igrati nogomet na mjestu gdje se osjećaju sigurno i prihvaćeno – istaknuo je trener.
Da radi dobar posao s djecom koja imaju problem s oštećenjem vida, potvrđuju mu i roditelji koji kažu da je treniranje s timom njihovoj djeci promijenilo život na bolje.
– Od toga da nije poznavala nikoga sličnog sebi, došla je do toga da upozna svu tu djecu – to joj jako puno znači. Od faze nesigurnosti došla je do toga da sada govori da joj je invaliditet supermoć – kazala je Samantha Hayward-Bannister, mama jedne djevojčice koja trenira s timom.
Jedan od dječaka koji treniraju, trinaestogodišnji Buddy, kazao je kako uživa svaki put kada dođe na trening.
– Dolazim samo jednom tjedno, ali kad dođem, stvarno je dobro i jako uživam u tome.
Glavna izvršna direktorica udruge Wakefield District Sight Aid, Hayley Grocock rekla je da je napredak koji su djeca postigla trenirajući nestvaran.
– Neku od ove djece poznajem već prilično dugo i vidjeti kako su rasli i razvijali se jer su bili u okruženju koje im je omogućilo i osnažilo ih da budu najbolji što mogu, apsolutno je fenomenalno – kazala je Grocock.
Ovakve priče i djela prava su slika inkluzivnosti kojoj bi svijet trebao težiti.
Posebna edukacija dispečerice hitne službe odigrala je ključnu ulogu u pronalasku trogodišnjeg dječaka s autizmom koji je nestao iz svog doma u američkoj saveznoj državi Ohio. Slučaj pokazuje koliko poznavanje specifičnih obilježja autizma može biti važno tijekom potrage za nestalom djecom
Poslušaj članak
Kada je majka prijavila nestanak trogodišnjeg sina s autizmom, dispečerica Rebecca Elias odmah je prepoznala da je riječ o situaciji koja zahtijeva drugačiji pristup od uobičajenog.
Zahvaljujući edukaciji koju je prethodno prošla, postavila je nekoliko pitanja koja nisu dio standardnog protokola. Posebno ju je zanimalo postoje li u blizini kuće bazeni, jezera ili druge vodene površine.
Policija i spasilačke službe odmah su usmjerene prema obližnjem bazenu, gdje je dječak pronađen živ i spašen.
Rebecca Elias završila je program edukacije koji provodi Nacionalni centar za nestalu i zlostavljanu djecu (NCMEC). Program je namijenjen dispečerima, policijskim službenicima i drugim pripadnicima hitnih službi kako bi bolje razumjeli ponašanje osoba iz spektra autizma tijekom kriznih situacija.
Prema smjernicama NCMEC-a, djeca s autizmom koja odlutaju često ne reagiraju na dozivanje imenom, mogu izbjegavati kontakt sa spasiocima ili ih privlače određena mjesta i predmeti. Organizacija također upozorava da vodene površine predstavljaju jedan od najvećih rizika tijekom takvih nestanaka jer su slučajevi utapanja vodeći uzrok smrtnog ishoda među djecom s autizmom koja odlutaju.
Upravo zato edukacija hitnih službi uključuje prepoznavanje obrazaca ponašanja karakterističnih za osobe s autizmom te prilagodbu potrage njihovim specifičnim potrebama.
Nakon uspješnog pronalaska dječaka, Rebecca Elias istaknula je kako joj je upravo ta edukacija pomogla da odmah postavi prava pitanja i usmjeri potragu u smjeru koji je doveo do sretnog završetka.
Djeca s invaliditetom u predškolskim ustanovama suspendirana su ili isključena iz programa čak 14,5 puta češće od djece bez invaliditeta, pokazuje novo izvješće organizacije Education Law Center-PA
Poslušaj članak
Izvješće, naslovljeno Expelled: How Exclusionary Discipline and Other Policies Push Young Children Out of Classrooms, navodi da su djeca s invaliditetom nerazmjerno zastupljena među djecom koja su suspendirana ili isključena iz predškolskih programa. Autori ističu da se takve mjere primjenjuju i nad vrlo malom djecom, uključujući onu mlađu od tri godine.
Prema izvješću, isključenja su često povezana s ponašanjima koja proizlaze iz djetetova invaliditeta ili s potrebama za dodatnom podrškom koju predškolske ustanove ne uspijevaju osigurati. Autori upozoravaju da se na taj način djeci uskraćuje pristup ranom obrazovanju upravo u razdoblju kada ono može imati važnu ulogu u njihovu razvoju.
U izvješću se navodi kako se predškolske ustanove često suočavaju s nedostatkom stručnog osoblja, financijskih sredstava i odgovarajuće edukacije za rad s djecom koja imaju složenije potrebe. Umjesto osiguravanja dodatne podrške, dio ustanova poseže za suspenzijama ili isključenjima iz programa.
Autori također ističu velike razlike među saveznim državama u učestalosti korištenja takvih disciplinskih mjera. Prema njihovoj ocjeni, to pokazuje da postoje različiti pristupi rješavanju izazovnih ponašanja djece te da je moguće smanjiti broj isključenja primjenom drukčijih politika i oblika podrške.
Education Law Center-PA poziva donositelje odluka da ograniče ili zabrane suspenzije i isključenja djece iz predškolskih programa, osiguraju dodatna sredstva za stručnu podršku te unaprijede edukaciju odgojitelja kako bi djeca s invaliditetom mogla ostati uključena u rani i predškolski odgoj i obrazovanje.
Zagovornici prava osoba s invaliditetom upozoravaju da bi najnoviji potezi administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa mogli ugroziti desetljeća napretka u području inkluzije te povećati rizik od ponovne institucionalizacije osoba s invaliditetom
Poslušaj članak
Razlog za zabrinutost su dvije nedavne odluke američke administracije. Ministarstvo obrazovanja najavilo je prijenos nadležnosti za posebno obrazovanje na Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga, na čijem je čelu Robert F. Kennedy Jr., dok je Ministarstvo pravosuđa objavilo novo pravno tumačenje koje bi moglo oslabiti pravo osoba s invaliditetom na život u zajednici, o čemu smo već i pisali.
Prema riječima zagovornika prava osoba s invaliditetom, ove odluke predstavljaju odmak od modela koji osobe s invaliditetom promatra kao ravnopravne članove društva te povratak tzv. medicinskom modelu, prema kojem se invaliditet prvenstveno promatra kao stanje koje treba liječiti ili ispravljati.
Pravna direktorica organizacije Council of Parent Attorneys and Advocates, Selene Almazan, upozorila je kako se radi o izravnom napadu na pravo osoba s invaliditetom da žive život usporediv sa životom osoba bez invaliditeta.
Od šezdesetih godina prošlog stoljeća Sjedinjene Američke Države postupno su napuštale praksu smještanja osoba s intelektualnim teškoćama i mentalnim bolestima u velike institucije. Niz zakona i sudskih odluka omogućio je da djeca pohađaju redovne škole, a odrasle osobe žive i rade u svojim zajednicama uz potrebnu podršku.
Posebno važnom smatra se već spomenuta presuda Vrhovnog suda iz 1999. godine u predmetu ‘Olmstead protiv L.C.’, kojom je utvrđeno da neopravdana segregacija osoba s invaliditetom predstavlja oblik diskriminacije. Tom je odlukom državama naloženo da usluge pružaju u što integriranijem okruženju, odnosno da osobe s invaliditetom imaju mogućnost živjeti, školovati se i raditi u zajednici kad god je to moguće.
No novo mišljenje Ureda pravnog savjetnika pri Ministarstvu pravosuđa tvrdi da ni američki Zakon o osobama s invaliditetom ni članak 504 Zakona o rehabilitaciji ne obvezuju države na pružanje usluga upravo u takvom okruženju. Iako se zakon formalno nije promijenio, novo tumačenje moglo bi utjecati na način na koji savezna tijela provode propise te ohrabriti pojedine savezne države da smanje ulaganja u usluge podrške u zajednici.
Dodatnu zabrinutost izazvao je prijenos posebnog obrazovanja iz Ministarstva obrazovanja u Ministarstvo zdravstva i socijalnih usluga. Organizacije koje zastupaju osobe s invaliditetom smatraju da se obrazovanje ne smije promatrati kao medicinsko pitanje, nego kao pitanje jednakih mogućnosti i prava na obrazovanje.
Kritike su dodatno pojačane zbog ranijih izjava ministra zdravstva Roberta F. Kennedyja Jr. o autizmu. Kennedy je više puta iznosio tvrdnje koje su u suprotnosti sa znanstvenim konsenzusom, uključujući povezivanje cjepiva s autizmom te ocjene da osobe s autizmom neće moći ostvariti samostalan život ili zaposlenje.
Nakon kritika pojasnio je da je govorio o osobama s najtežim oblicima autizma, no njegove izjave i dalje izazivaju nepovjerenje među organizacijama osoba s invaliditetom.
Zoe Gross iz organizacije Autistic Self Advocacy Network istaknula je kako je upravo sustav posebnog obrazovanja zadužen za to da učenicima s invaliditetom omogući razvijanje njihovih sposobnosti i ostvarivanje punog potencijala, zbog čega se postavlja pitanje hoće li novo vodstvo taj zadatak provoditi na isti način.
Roditelji djece s invaliditetom također upozoravaju na moguće posljedice. Lindsey Althaus iz savezne države Ohio kaže da njezin dvanaestogodišnji sin s autizmom i apraksijom zahvaljujući podršci u zajednici pohađa školu zajedno s vršnjacima bez invaliditeta te sudjeluje u svakodnevnim aktivnostima. Strahuje da bi smanjivanje obveze država da financiraju takve programe moglo dovesti do njihova gašenja.
Slična iskustva dijeli i Magda Nakassis iz Marylanda, čiji neverbalni sin s autizmom pohađa javnu školu u kojoj zajedno s ostalom djecom sudjeluje u inkluzivnim programima. Ističe kako pravo na obrazovanje nije medicinsko pitanje, nego pitanje jednakosti, dostojanstva i pripadnosti zajednici.
Organizacije za prava osoba s invaliditetom zaključuju da bi kombinacija promjena u području obrazovanja i novog tumačenja građanskih prava mogla predstavljati najveći izazov inkluzivnim politikama u SAD-u u posljednjih nekoliko desetljeća. Upozoravaju da bi osobe s invaliditetom ponovno mogle biti gurnute na društvene margine upravo u trenutku kada je inkluzija postala općeprihvaćen cilj modernih društava.
Tko su Purger i Purgerica?
Zračna luka Zadar postala dio Sunflower programa
BRODSKO DRUŠTVO Što je to Balkanska nefropatija
Ljetni FOMO i iluzija savršenog ljeta
-
Life&StylePrije 6 danaĐANA LUČIĆ Turizam bez prepreka za osobe s invaliditetom
-
In MetropolaPrije 5 danaMOČVARA Stižu ikone japanskog eksperimentalnog popa
-
VijestiPrije 7 satiGRAD ZAGREB Ugradnja liftova i za osobe s invaliditetom
-
VijestiPrije 6 danaPRUŽI RUKU Projekt za osobe s invaliditetom i starije osobe
-
VijestiPrije 5 danaGRAD ZAGREB Širenje mreže škola za djecu s teškoćama
-
Civilno društvoPrije 6 danaVARAŽDIN Obljetnica Centra za pružanje usluga u zajednici
-
in MREŽAPrije 2 danaLUMINA Osobe s oštećenjem vida imaju podršku na jednom mjestu
-
Osobe s invaliditetomPrije 6 danaDOMinvest osigurao dvije stipendije za studente s invaliditetom