Iako su mu suborci više puta govorili da se izvuče iz grada, on je to svaki put odlučno odbio, te u Vukovaru ostao do samog kraja

Nakon pune 34 godine, u Vukovaru je identificirano tijelo heroja Domovinskog rata s francuskom putovnicom, Jean Michel Nicoliera. Njegovi posmrtni ostaci, uz posmrtne ostatke još triju ubijenih osoba, identificirani su u Vukovarskoj bolnici.

Na procesu identifikacije tijela prisustovali su njegov brat Paul Nicolier, nećak Matheo Nicolier, te njegova majka Lyliane Fournier koja nakon 34 godine patnje, boli i traganja za sinom, sada konačno može odahnuti.  

Rođen kao Francuz, umro kao Hrvat, tako se u narodu zna reći, kako bi se pokazala veličina žrtve koju je ovaj, tada 25-togodišnji mladić, podnio za Hrvatsku u Domovinskom ratu.

Od strane hrabrih mu suboraca dobio je nadimak ‘Francuz’, te iako mu, kako kažu, na početku nisu vjerovali, Jean se vrlo brzo iskazao u borbenim akcijama, gdje je uvijek išao među prvima, rame uz rame s hrabrim HOS-ovcima.

Vukovarskoj postrojbi HOS-a kao dragovoljac priključio se u ljeto 1991. godine. Najprije sudjeluje u akcijama kod Karlovca, a potom se s postrojbom upućuje u Vukovar.

Sudjelovao je u obrani grada, na Sajmištu, gdje su se vodile najkrvavije bitke. Iako su mu suborci više puta govorili da se izvuče iz grada, on je to svaki put odlučno odbio, te u Vukovaru ostao do samog kraja. U borbama sudjeluje sve do 9. studenog 1991. kada je ranjen i otpremljen u Vukovarsku bolnicu.

– Više puta su mi predložili da izađem iz grada i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. U Vukovar sam došao kao dragovoljac. Mislim da im trebam pomoći. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu – poručio je tada Nicolier za francusku televiziju.

Kada su ga pitali da opiše situaciju u Vukovaru, kratko je kazao – ‘Klaonica, klaonica, klaonica’.

U noći s 19. na 20. studeni, vojnici JNA ulaze u bolnicu te Jeana zajedno s ostalim ranjenicima, civilima i medicinskim osobljem, odvode na Ovčaru gdje je najprije brutalno premlaćen, a potom i ubijen iz vatrenog oružja. Iako se zna da ga je ubio Spasoje Petković zvani ‘Štuka’, za njegovu smrt, zbog statusa svjedoka-suradnika, dotični nikada nije odgovarao.

Sada, 34 godine kasnije, u masovnoj grobnici kod Ovčare, pronađeni su njegovi posmrtni ostaci, kao i posmrtni ostaci još dvojice hrvatskih branitelja. Osim Nicoliera, nađeni su i identificirani Zorislav Gašpar i Josip Batarelo, dok je tijelo branitelja Dragutina Štica ekshumirano na lokalitetu Petrovačka dola.

Identifikaciji su, osim majke, brata i nećaka vukovarskog heroja, između ostalih nazočili i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, veleposlanik Francuske Republike u RH Fabien Fieschi sa suradnicima, dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu Slavko Orešković, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ana Filko, ravnatelj Nacionalne memorijalne bolnice ‘Dr. Juraj Njavro’ Vukovar Anto Blažanović.

– Njima smo vratili identitet, njihovim obiteljima omogućili mir, a svima koji još traže svoje bližnje pružili nadu. No, naša misija još nije završena: tragamo za još 1740 osoba, od kojih 451 s područja Vukovarsko-srijemske županije, a 328 s područja Vukovara. Svaka nova identifikacija produbljuje našu odlučnost da pronađemo i posljednju žrtvu iz Domovinskog rata i nećemo odustati, a to smo pokazali i ovim zadnjim pronalaskom na Ovčari – istaknuo je između ostalog ministar Medved nakon identifikacje pronađenih branitelja.

Majka Jean Michel Nicoliera bila je tužna, ali i zadovoljna što je konačno pronašla posmrtne ostatke svoga sina, te se na dugogodišnjoj suradnji zahvalila hrvatskoj vladi.

– Želim zahvaliti hrvatskoj Vladi, a posebno ministru Tomi Medvedu. Svaki put kad sam tražila informacije ili sastanak, uvijek je bio uz mene – rekla je Fournier kazavši kako joj je sin prilikom jednog razgovora rekao da su Hrvati dobri ljudi.

– Bio je u pravu – kazala je kroz suze, prisjetivši se svih obitelji koje još traže svoje nestale.

Sprovod Jean Michela Nicoliera bit će održan u četvrtak, 6. studenoga 2025. godine, u 13 sati na Memorijalnom groblju u Vukovaru. Nakon sprovoda, misa zadušnica služit će se u crkvi svetog Filipa i Jakova.

U trećem kvartalu prosječna mjesečna plaća porasla je za 1% u odnosu na prethodni kvartal te sada iznosi 1539 eura, otkrivaju podaci servisa MojaPlaća

Prema podacima servisa MojaPlaća, kojim upravlja tvrtka Alma Career Croatia, a u čijem je sastavu i portal MojPosao, prosječna mjesečna neto plaća (s uračunatim dodacima) u trećem ovogodišnjem kvartalu iznosila je 1539 eura. To je svega 1% više nego u prethodnom tromjesečju, ali 14% više u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Medijalna plaća, koja bolje prikazuje stvarnu sliku primanja, nešto je niža i iznosi 1430 eura. Drugim riječima, više od polovice zaposlenih u Hrvatskoj zarađuje manje od prosjeka.

I medijalna je plaća, kao i prosječna, u odnosu na prethodni kvartal porasla za 1%, dok je na godišnjoj razini veća za 14%.

Dok IT-evci i stručnjaci za telekomunikacije uživaju u najvišim plaćama u zemlji, radnici u tekstilnoj industriji i dalje su na samom dnu ljestvice primanja, pokazuju podaci.

Zaposlenici u IT sektoru zarađuju 22% više od hrvatskog prosjeka (1870 eura), dok su plaće u telekomunikacijama i informacijskim zanimanjima oko 13% iznad prosjeka (1745 eura).

S druge strane, u tekstilnoj i kožnoj industriji primanja su čak 36% niža od prosjeka (992 eura). Nešto bolje, ali i dalje skromno, stoje pomoćna zanimanja, s plaćama 33% ispod prosjeka (1034  eura), te uslužne djelatnosti, gdje su primanja niža za 27% (1126 eura).

Najplaćeniji IT-evci, najpotplaćeniji frizeri i spremačice

IT arhitekti, liječnici i DevOps inženjeri predvode ljestvicu najplaćenijih zanimanja u Hrvatskoj te su njihova su primanja daleko iznad državnog prosjeka. Konkretnije, IT arhitekti zarađuju oko 2879 eura mjesečno, liječnici 2698 eura, a DevOps inženjeri svaki mjesec u džep stavljaju 2520 eura. Među onima s najvišim plaćama su i savjetnici u IT sektoru te stručnjaci za IT sigurnost, s prosječnim zaradama od 2358 eura i 2303 eura.

Na drugom kraju spektra, najpotplaćeniji radnici u Hrvatskoj su oni u uslužnim i pomoćnim zanimanjima. Frizeri u prosjeku zarađuju 953 eura, čistači oko 985 eura, a zaštitari tek 996 eura mjesečno. Nešto bolje, ali i dalje ispod prosjeka, stoje odvjetnički vježbenici s prosječnom plaćom od 1050 eura te spremačice, koji primaju oko 1054 eura.

Državne tvrtke ispod prosjeka

Najviše plaće i dalje nude privatne tvrtke u stranom vlasništvu, zaposlenici tamo zarađuju prosječno 1650 eura neto, što je 7% iznad državnog prosjeka. S druge strane, radnici u pretežno domaćim tvrtkama primaju 1502 eura, ili 2% ispod prosjeka. Slična situacija je i u tvrtkama u državnom vlasništvu, gdje prosjek iznosi 1509 eura, odnosno 2% manje od prosjeka. Zaposleni u javnoj i lokalnoj samoupravi zarađuju u prosjeku 1498 eura, što je 3% ispod prosjeka.

Na visinu plaće snažno utječe i veličina tvrtke. U najmanjim tvrtkama, s manje od 10 zaposlenih, prosječna plaća iznosi 1383 eura, odnosno 10% ispod državnog prosjeka. Tvrtke s 10–19 zaposlenika nude nešto bolje primanje, 1510 eura, što je 2% ispod prosjeka. Najviše plaće bilježe velike tvrtke, gdje zaposlenici u prosjeku zarađuju 1611 eura neto (5% iznad prosjeka), a na godišnjoj razini to predstavlja rast od 22%.

Plaće su najviše u Zagrebu, a najniže na istoku Hrvatske

Najniže plaće i dalje su na istoku zemlje: u Vukovarsko-srijemskoj (-16%, s plaćom 1292 eura), Požeško-slavonskoj (-16% ispod prosjeka, odnosno 1285 eura) te Virovitičko-podravskoj županiji (-17% ispod prosjeka, odnosno 1278 eura).

Najviša prosječna plaća zabilježena je u Gradu Zagrebu (8% iznad prosjeka) te iznosi 1668 euro (medijan 1533 eura).

U odnosu na isti kvartal prošle godine plaće su najviše ‘skočile’ u županijama s nižim prosječnim plaćama: Ličko-senjskoj (+24%, sada iznosi 1396 eura) te Brodsko-posavskoj županiji (+23%, odnosno 1393 eura).

Obrazovanje i iskustvo nose veću zaradu

Zaposlenici s postdiplomskim studijem ili MBA diplomom u prosjeku zarađuju 2402 eura, što je 56% više od prosjeka. Osobe s visokom stručnom spremom imaju plaću od 1738 eura (+13%), dok radnici sa srednjom stručnom spremom primaju 1337 eura (-13%).

Iskustvo također igra ključnu ulogu. Radnici na početku karijere, bez iskustva, zarađuju 1246 eura (-19%), dok oni s 1–2 godine iskustva imaju 1333 eura (-13%). S tri do pet godina radnog staža plaća doseže prosjek, a zaposlenici s više od 10 godina iskustva u prosjeku primaju 1720 eura, što je 12% iznad prosjeka.

Međutim, kamen spoticanja je i dalje spol zaposlenika. U trećem kvartalu 2025. muškarci su zarađivali 15% više od žena, prosječna neto plaća muškaraca iznosila je 1655 eura, dok su žene, u prosjeku, svaki mjesec zarađivale 1444 eura.

Izvor: MojPosao

U organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 20. rujna održana je konferencija ‘Prevencija ovisnosti na radnom mjestu: odgovornost, praksa i podrška’

Europski podaci pokazuju da između 5 i 20 posto zaposlenih ima ozbiljne probleme povezane s uporabom alkohola i droga. Čak 25 posto nesreća na radu u EU povezano je s njihovom zlouporabom. Međutim, osim alkohola, droge i pušenja, prisutne su i moderne ovisnosti poput kockanja, klađenja i igranja videoigara.

Jedno od ključnih okruženja u prevenciji svih vrsta ovisnosti može biti radno mjesto. Stoga poslodavac treba stvoriti zdravo i poticajno okruženje, omogućiti zaposlenicima edukaciju i pravodobnu podršku.

U organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 20. rujna održana je konferencija ‘Prevencija ovisnosti na radnom mjestu: odgovornost, praksa i podrška’ na kojoj su predstavljeni zakonski okviri i programi u području prevencije ovisnosti na radnom mjestu.

Pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Željko Petković predstavio je istraživanje HZJZ-a o prevenciji ovisnosti na radnim mjestima. Istraživanje je pokazalo da svijest o rizicima postoji, ali mjere su fragmentirane. Nadalje, pokazalo se da je alkohol glavni problem na radnom mjestu, a testiranja na ovisnosti su rijetka i neredovita. Kao posljedice ovisnosti navode se narušeni odnosi, manja produktivnost te bolovanja.

Petković je upozorio da ne postoji pregled sveobuhvatnih informacija o opsegu i prirodi različitih vrsta EU intervencija na radnom mjestu. Vrlo je malo primjera o dokazano učinkovitim intervencijama u ovom području na razini EU. Intervencije su usmjerene na programe informiranja, obrazovanja i obuke kao dio širih programa promocije zdravlja, probir i testiranje na radnom mjestu radi utvrđivanja i praćenja problema povezanih s uporabom alkohola i droga, programe pomoći, liječenja i rehabilitacije te pružanje mogućnosti zapošljavanja za osobe koje su završile tretman.

Petković je predstavio i ciljeve Nacionalne strategije djelovanja na području ovisnosti za razdoblje do 2030. Jedinstveni strateški dokument usmjeren je na sve vrste ovisnosti, odnosno alkohol, duhan, droge te ponašajne ovisnosti kao što su kockanje/klađenje, prekomjerno korištenje interneta i društvenih mreža.

Prema Strategiji, do 2030. godine smanjit će se potražnja i dostupnost ilegalnih sredstava ovisnosti, unaprijedit će se zaštita zdravlja i sigurnosti stanovništva te smanjiti zdravstveni, socijalni i društveni rizici i štete povezane s ovisnostima i ponašajnim ovisnostima. Nacionalna strategija djelovanja na području ovisnosti do 2030. godine prvi put uključuje prevenciju na mjestu rada kao poseban strateški cilj s jasnim naglaskom na sve ovisnosti i suodgovornost svih dionika, destigmatizaciju i posttretmansku podršku.

Petković je istaknuo da se osobe koje imaju problema s ovisnostima mogu javiti na broj telefona u HZJZ-u gdje će dobiti prve savjete o tome kome se treba obratiti te kakvom tretmanu je moguće pristupiti. Dostupna je i web-stranica, gdje su vrlo opširno i detaljno opisane sve aktivnosti.

Voditeljica Odjela za kvalitetu i standarde na području ovisnosti iz Službe za ovisnost HZJZ-a Josipa Lovorka Andreić istaknula je da ovisnost u radnom okruženju povećava rizik od nesreća, ozljeda, izostanka s posla te stvara ekonomski teret za poslodavce i društvo. Navela je da čimbenici koji najčešće dovode do upotrebe sredstava ovisnosti jesu stres, preopterećenost, pokušaj usklađivanja poslovnog i privatnog života, nesigurni ugovori o radu, manjak podrške na poslu.

– Radno mjesto nosi određene rizike, ali može biti dobra platforma za provedbu prevencije ovisnosti. Rano prepoznavanje rizika i pružanje pravovremene podrške cilj je prevencije utemeljene na dokazima. Prema međunarodnim standardima za prevenciju ovisnosti u svim okruženjima, a ne samo na radnom mjestu, programi prevencije moraju uključivati politike i procedure o uporabi tvari, sustavnu edukaciju i savjetovanje zaposlenika, upućivanje na pomoć i reintegraciju nakon liječenja – pojasnila je Andreić.

Naglasila je da prevencija uporabe droga uključuje promjene u samoj organizaciji, kontinuirane sustavne edukacije, aktivno sudjelovanje svih zaposlenika. Poručila je da je ključ za prevenciju interdisciplinarnost, suradnja i pružanje podrške.

Antonija Balenović iz Službe za promicanje zdravlja HZJZ-a govorila je o programima promicanja zdravlja u prevenciji ovisnosti u radnom okruženju. Naglasila je da su programi promicanja zdravlja na radnom mjestu važni jer mogu dovesti do promjena vezano za pojedince i radne organizacije.

– Promicanje zdravlja je jedan dugotrajan proces koji omogućava ljudima da unaprijede zdrave navike – pojasnila je Balenović. Spomenula je da je istraživanje u zemljama OECD-a među programima promicanja zdravlja na radnom mjestu obuhvatilo analizu najčešće programa mentalnog zdravlja i programa ovisnosti. U SAD-u je provedeno istraživanje među američkim poslodavcima.

– Istraživanje je pokazalo da više od 82 posto poslodavaca nudi neki program promicanja zdravlja. Međutim, kada je analizirano koji su to programi i što obuhvaćaju, vidjelo se da samo 13 posto programa ima mjerljive ishode – pojasnila je Balenović. Podaci istraživanja pokazali su da manje od 20 posto velikih tvrtki s više od 500 zaposlenih ima program vezan za pušenje, a još je manji postotak tvrtki imao programe vezane za alkohol.

Balenović je upozorila da su najveće prepreke u provođenju programa na radnom mjestu nedostatak novca, ali i značajne prepreke kao što su nezainteresiranost poslodavaca i samih zaposlenika.