Deset godina nakon donošenja Zakona vidljivi su pomaci, ali izazovi ostaju. Potrebna je veća dostupnost prevoditelja i njihovo formalno obrazovanje, kao i veća svijest o važnosti komunikacijske pristupačnosti
Poslušaj članak
Prošlo je 10 godina od proglašenja Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj.
Što se promijenilo? Što je novo? Koji su projekti doprinijeli popularizaciji hrvatskog znakovnog jezika? Koji su planovi za dalje? Sve se to moglo čuti na Zoom događaju koji je Hrvatski savez gluhih i nagluhih organizirao povodom obljetnice u četvrtak, 10. srpnja 2025. godine.
Moderatorica je bila Zdravka Baštijan, koja je na početku pozdravila zamjenicu pravobranitelja za osobe s invaliditetom Gordanu Glibo, Tomislava Benjaka, zamjenika ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, i predsjednicu Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijanu Vincek.
– U Hrvatskoj danas živi više od 13 tisuća osoba s oštećenjem sluha, i iako su njihova prava zajamčena, u praksi se ti ljudi još uvijek susreću s mnogim preprekama u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi, te pristupu informacijama – najčešće. To mi kao Ured svakodnevno primjećujemo. Važan je trenutak kada je, prilikom prvog predstavljanja izvješća o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom, prvi put u Hrvatski sabor ušao i prevoditelj znakovnog jezika, kako bi i druge osobe mogle pratiti o čemu se tamo raspravlja – poručila je Glibo i nastavila.
– Zajednički veliki napori dugo su trajali – kako od strane pokreta osoba s invaliditetom, tako i pravobraniteljstva – da bi se 2015. godine donio danas važeći Zakon o znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. I to je izuzetno važno.
Pravo na pristup informacijama na znakovnom jeziku ključno je za ravnopravnost osoba koje imaju oštećenje sluha, no unatoč tome još uvijek nemamo dovoljan broj prevoditelja, a javne ustanove nisu uvijek prilagođene komunikacijskim potrebama tih osoba.
Potrebno je i dalje ulagati u edukaciju, povećati dostupnost prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika i stvoriti okruženje u kojem će se svatko osjećati prihvaćeno – bez obzira na način komunikacije. Još uvijek je potrebno raditi na osvješćivanju šire javnosti o važnosti informacijske i komunikacijske pristupačnosti, koje su od životne važnosti za osobe sa senzornim oštećenjima, među kojima su i osobe s oštećenjem sluha.
Danas, kada je riječ o gluhim osobama, najveći dio obraćanja i upita koje primamo odnosi se na načine ostvarivanja prava na osobnu asistenciju, te na odgovarajuću podršku pomoćnika u nastavi za učenike s oštećenjem sluha.
Znamo kako obrazovni sustav često nije dovoljno inkluzivan, a mogućnosti za zapošljavanje su ograničene zbog predrasuda i nedostatka podrške na radnome mjestu. Upravo su to teme na kojima planiramo i dalje aktivno raditi, predlažući proaktivna rješenja za poboljšanje. Zbog svega toga, naša je odgovornost da kao društvo ne šutimo o tim problemima – kaže Glibo.
– Hrvatski zavod za javno zdravstvo već više od 20 godina – gotovo 25 – aktivno sudjeluje u području unaprjeđenja politika za osobe s invaliditetom. Počeli smo s osnivanjem Registra i Zakonom o registru osoba s invaliditetom. Sve što je kolegica Glibo navela temelji se na podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Izuzetno nam je važno što je statistika, zbog koje je Registar i osnovan, postala rutina. No, ono što je još važnije jest da se ti podaci ne koriste samo formalno – da znamo koliko koje populacije ima – nego da služe za unapređenje politika za osobe s invaliditetom – rekao je Benjak.
– Postali smo dionik u procesima, projektima i postupcima koji se bave različitim aspektima kvalitete života i izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom – u ovom slučaju, osobe oštećena sluha. Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih diljem Hrvatske organizira edukacije za zdravstveno i nezdravstveno osoblje o načinima ostvarivanja kontakta bez komunikacijskog posrednika.
Prezentiramo i projekt Slavica, a uz to već dugi niz godina organiziramo edukacije diljem Hrvatske, i to u zdravstvenim ustanovama, o ostvarivanju primjerenog kontakta s osobama s invaliditetom, pa tako i s osobama oštećena sluha. Sve su to kvalitativne aktivnosti koje doprinose poboljšanju kvalitete života, izjednačavanju mogućnosti i – u konačnici – zdravlju osoba s invaliditetom.
Za kraj, istaknuo bih još nešto: gospođa Glibo je spomenula zdravstvenu pismenost – to je izuzetno važno. Razgovarajmo o tome, jer, kako je u više navrata naglasila i predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, očekivano je da osobe oštećena sluha žive čak pet godina kraće, upravo zbog nedostatne i neadekvatne komunikacije sa zdravstvenim osobljem i sustavom općenito. To je neprihvatljivo.
Zato je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih, pokrenuo istraživački projekt koji je u završnoj fazi prijave. Vrlo ćemo ga uskoro predstaviti članstvu. Cilj je utvrditi postoji li doista razlika u očekivanom životnom vijeku, i ako se potvrdi – predložit ćemo odgovarajuće mjere kako bi se to promijenilo. Ne smijemo dozvoliti da osobe oštećena sluha žive kraće zbog nedostatka adekvatne komunikacije sa zdravstvenim sustavom – zaključio je Benjak.
Dijana Vincek, predsjednica Saveza gluhih i nagluhih, dala je prikaz puta koji je prošao Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i onoga što je postignuto u deset godina. Predstavila je primjere dobre prakse, iz kojih je vidljivo da pomaka ima, ali i da još ima puno posla.
Ovaj događaj imao je dva dijela. Prvi se odnosio na desetljeće od proglašenja Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku, pod nazivom ‘Mini festival pristupačnosti’, u sklopu kojeg su održana dva događaja. Promovirali su projekt ‘Pristupačnost nacionalnih parkova’, odnosno ‘Priroda za sve na znakovnom’. Također, predstavljen je Muzej čokolade, koji je postao potpuno pristupačan za gluhe i nagluhe osobe iz cijelog svijeta, odnosno za sve koji koriste međunarodnu znakovnu komunikaciju.
U drugom dijelu predstavili su besplatnu mobilnu aplikaciju ‘Basna, bajka i burg’, prevedenu na hrvatski znakovni jezik. Partner je bila umjetnička organizacija YELO, a aplikaciju je predstavila suosnivačica organizacije, Jelena Remetin.
Projekt ‘Basna, bajka i burg’ sadrži širok izbor zvučno oblikovanih književnih sadržaja namijenjenih djeci. Mali korisnici preuzimaju istraživačku ulogu na zelenim površinama grada Zagreba, kao u potrazi za literarnim ‘Pokemonom’. Uz pomoć basni, bajki i raznih urbanih priča počinju graditi jednu sasvim drugačiju sliku grada.
Priče koje ‘uhvati’ mali korisnik može ponijeti sa sobom, poslušati ih kad god poželi, pa i zvučno podijeliti s prijateljima. Zalaženjem u prirodu – šume, parkove i ostale površine grada Zagreba – djeca, uz ovaj program koji uključuje više od 60 sadržaja, otkrivaju drugo lice grada.
Projekt ‘Basna, bajka i burg’ nastao je u Godini čitanja, financiran od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske zahvaljujući programu digitalnih prilagodbi i kreiranju novih kulturnih i edukativnih sadržaja 2021. godine, kao i uz podršku Grada Zagreba i Turističke zajednice grada Zagreba.
U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda
Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.
U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?
– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.
– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.
Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.
Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju
Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.
Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.
Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.
U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.
Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.
Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.
Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.
Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.
Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.
‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest
Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.
Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.
Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.
Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.
Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.
Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.
S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom, u vremenu od 9 do 15 sati. Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).
Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).
Nakon predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.