Deset godina nakon donošenja Zakona vidljivi su pomaci, ali izazovi ostaju. Potrebna je veća dostupnost prevoditelja i njihovo formalno obrazovanje, kao i veća svijest o važnosti komunikacijske pristupačnosti
Prošlo je 10 godina od proglašenja Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj.
Što se promijenilo? Što je novo? Koji su projekti doprinijeli popularizaciji hrvatskog znakovnog jezika? Koji su planovi za dalje? Sve se to moglo čuti na Zoom događaju koji je Hrvatski savez gluhih i nagluhih organizirao povodom obljetnice u četvrtak, 10. srpnja 2025. godine.
Moderatorica je bila Zdravka Baštijan, koja je na početku pozdravila zamjenicu pravobranitelja za osobe s invaliditetom Gordanu Glibo, Tomislava Benjaka, zamjenika ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, i predsjednicu Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijanu Vincek.
– U Hrvatskoj danas živi više od 13 tisuća osoba s oštećenjem sluha, i iako su njihova prava zajamčena, u praksi se ti ljudi još uvijek susreću s mnogim preprekama u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi, te pristupu informacijama – najčešće. To mi kao Ured svakodnevno primjećujemo. Važan je trenutak kada je, prilikom prvog predstavljanja izvješća o radu pravobranitelja za osobe s invaliditetom, prvi put u Hrvatski sabor ušao i prevoditelj znakovnog jezika, kako bi i druge osobe mogle pratiti o čemu se tamo raspravlja – poručila je Glibo i nastavila.
– Zajednički veliki napori dugo su trajali – kako od strane pokreta osoba s invaliditetom, tako i pravobraniteljstva – da bi se 2015. godine donio danas važeći Zakon o znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. I to je izuzetno važno.
Pravo na pristup informacijama na znakovnom jeziku ključno je za ravnopravnost osoba koje imaju oštećenje sluha, no unatoč tome još uvijek nemamo dovoljan broj prevoditelja, a javne ustanove nisu uvijek prilagođene komunikacijskim potrebama tih osoba.
Potrebno je i dalje ulagati u edukaciju, povećati dostupnost prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika i stvoriti okruženje u kojem će se svatko osjećati prihvaćeno – bez obzira na način komunikacije. Još uvijek je potrebno raditi na osvješćivanju šire javnosti o važnosti informacijske i komunikacijske pristupačnosti, koje su od životne važnosti za osobe sa senzornim oštećenjima, među kojima su i osobe s oštećenjem sluha.
Danas, kada je riječ o gluhim osobama, najveći dio obraćanja i upita koje primamo odnosi se na načine ostvarivanja prava na osobnu asistenciju, te na odgovarajuću podršku pomoćnika u nastavi za učenike s oštećenjem sluha.
Znamo kako obrazovni sustav često nije dovoljno inkluzivan, a mogućnosti za zapošljavanje su ograničene zbog predrasuda i nedostatka podrške na radnome mjestu. Upravo su to teme na kojima planiramo i dalje aktivno raditi, predlažući proaktivna rješenja za poboljšanje. Zbog svega toga, naša je odgovornost da kao društvo ne šutimo o tim problemima – kaže Glibo.
– Hrvatski zavod za javno zdravstvo već više od 20 godina – gotovo 25 – aktivno sudjeluje u području unaprjeđenja politika za osobe s invaliditetom. Počeli smo s osnivanjem Registra i Zakonom o registru osoba s invaliditetom. Sve što je kolegica Glibo navela temelji se na podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Izuzetno nam je važno što je statistika, zbog koje je Registar i osnovan, postala rutina. No, ono što je još važnije jest da se ti podaci ne koriste samo formalno – da znamo koliko koje populacije ima – nego da služe za unapređenje politika za osobe s invaliditetom – rekao je Benjak.
– Postali smo dionik u procesima, projektima i postupcima koji se bave različitim aspektima kvalitete života i izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom – u ovom slučaju, osobe oštećena sluha. Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih diljem Hrvatske organizira edukacije za zdravstveno i nezdravstveno osoblje o načinima ostvarivanja kontakta bez komunikacijskog posrednika.
Prezentiramo i projekt Slavica, a uz to već dugi niz godina organiziramo edukacije diljem Hrvatske, i to u zdravstvenim ustanovama, o ostvarivanju primjerenog kontakta s osobama s invaliditetom, pa tako i s osobama oštećena sluha. Sve su to kvalitativne aktivnosti koje doprinose poboljšanju kvalitete života, izjednačavanju mogućnosti i – u konačnici – zdravlju osoba s invaliditetom.
Za kraj, istaknuo bih još nešto: gospođa Glibo je spomenula zdravstvenu pismenost – to je izuzetno važno. Razgovarajmo o tome, jer, kako je u više navrata naglasila i predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih, očekivano je da osobe oštećena sluha žive čak pet godina kraće, upravo zbog nedostatne i neadekvatne komunikacije sa zdravstvenim osobljem i sustavom općenito. To je neprihvatljivo.
Zato je Hrvatski zavod za javno zdravstvo, u suradnji s Hrvatskim savezom gluhih i nagluhih, pokrenuo istraživački projekt koji je u završnoj fazi prijave. Vrlo ćemo ga uskoro predstaviti članstvu. Cilj je utvrditi postoji li doista razlika u očekivanom životnom vijeku, i ako se potvrdi – predložit ćemo odgovarajuće mjere kako bi se to promijenilo. Ne smijemo dozvoliti da osobe oštećena sluha žive kraće zbog nedostatka adekvatne komunikacije sa zdravstvenim sustavom – zaključio je Benjak.
Dijana Vincek, predsjednica Saveza gluhih i nagluhih, dala je prikaz puta koji je prošao Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i onoga što je postignuto u deset godina. Predstavila je primjere dobre prakse, iz kojih je vidljivo da pomaka ima, ali i da još ima puno posla.
Ovaj događaj imao je dva dijela. Prvi se odnosio na desetljeće od proglašenja Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku, pod nazivom ‘Mini festival pristupačnosti’, u sklopu kojeg su održana dva događaja. Promovirali su projekt ‘Pristupačnost nacionalnih parkova’, odnosno ‘Priroda za sve na znakovnom’. Također, predstavljen je Muzej čokolade, koji je postao potpuno pristupačan za gluhe i nagluhe osobe iz cijelog svijeta, odnosno za sve koji koriste međunarodnu znakovnu komunikaciju.
U drugom dijelu predstavili su besplatnu mobilnu aplikaciju ‘Basna, bajka i burg’, prevedenu na hrvatski znakovni jezik. Partner je bila umjetnička organizacija YELO, a aplikaciju je predstavila suosnivačica organizacije, Jelena Remetin.
Projekt ‘Basna, bajka i burg’ sadrži širok izbor zvučno oblikovanih književnih sadržaja namijenjenih djeci. Mali korisnici preuzimaju istraživačku ulogu na zelenim površinama grada Zagreba, kao u potrazi za literarnim ‘Pokemonom’. Uz pomoć basni, bajki i raznih urbanih priča počinju graditi jednu sasvim drugačiju sliku grada.
Priče koje ‘uhvati’ mali korisnik može ponijeti sa sobom, poslušati ih kad god poželi, pa i zvučno podijeliti s prijateljima. Zalaženjem u prirodu – šume, parkove i ostale površine grada Zagreba – djeca, uz ovaj program koji uključuje više od 60 sadržaja, otkrivaju drugo lice grada.
Projekt ‘Basna, bajka i burg’ nastao je u Godini čitanja, financiran od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske zahvaljujući programu digitalnih prilagodbi i kreiranju novih kulturnih i edukativnih sadržaja 2021. godine, kao i uz podršku Grada Zagreba i Turističke zajednice grada Zagreba.
