Ključni dokument za pokretanje postupka je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili, u slučajevima kada ostavinski postupak nije proveden, dokaz o njegovu pokretanju

Poslušaj članak

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavilo je nedavno upute za nasljednike osoba koje su za života podnijele zahtjev za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, ali su preminule prije donošenja konačne odluke.

 Nasljednicima je omogućeno da zatraže nastavak ili obnovu postupka kako bi se utvrdilo je li preminula osoba ostvarivala pravo na navedeni dodatak.

Ključni dokument za pokretanje postupka je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili, u slučajevima kada ostavinski postupak nije proveden, dokaz o njegovu pokretanju. Budući da Hrvatski zavod za socijalni rad nema podatke o nasljednicima preminulih osoba, postupak se ne može pokrenuti bez odgovarajuće dokumentacije.

Nasljednici se potom obraćaju nadležnom područnom uredu Zavoda prema mjestu prebivališta preminule osobe, pri čemu rješenje o nasljeđivanju služi kao dokaz pravnog interesa i statusa nasljednika.

Zakonom o općem upravnom postupku propisani su i rokovi za pokretanje postupka. Subjektivni rok iznosi 30 dana od trenutka kada je nasljednik saznao za mogućnost nastavka ili obnove postupka, dok objektivni rok iznosi najviše tri godine od početka postupka.

Postupak se dovršava na temelju postojeće medicinske dokumentacije kako bi se utvrdilo je li preminula osoba ispunjavala uvjete za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak.

Ako se utvrdi da je pravo postojalo, donosi se rješenje kojim se priznaje inkluzivni dodatak za razdoblje od podnošenja zahtjeva do dana smrti osobe. Nasljednici potom to rješenje prijavljuju kao naknadno pronađenu imovinu ako je ostavinski postupak već proveden, odnosno kao dio ostavinske mase ako postupak još nije dovršen. Nakon toga, s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju obraćaju se nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad radi isplate potraživanja.

U slučaju nezadovoljstva donesenim rješenjem, nasljednici imaju pravo na žalbu. Postupci se odnose na situacije u kojima je zahtjev bio predan, ali nije riješen prije smrti podnositelja, kao i na slučajeve u kojima nisu podnesene žalbe niti pokrenuti upravni sporovi, uključujući i one u tijeku pred Upravnim sudom.

Radi bolje dostupnosti informacija građanima, uspostavljen je besplatni info telefon Hrvatskog zavoda za socijalni rad 0800 200 090 koji je dostupan radnim danom od 8 do 15 sati.

Ministarstvo je najavilo i da će kroz provedbu postupaka prikupljati iskustva iz prakse kako bi se, prema potrebi, dodatno unaprijedilo postupanje i kvaliteta usluga, nastavljajući pritom politiku otvorenosti i suradnje s korisnicima.

Više doznajte ovdje.

Kako bi se oboljeli mogao oporaviti treba se odmarati, hidrirati, te liječiti specifične simptome koji se pojave

Posljednjih dana javnost je potresla vijest o tri smrtna slučaja na kruzeru koji je putovao između Argentine i Zelenortskih otoka, koje je, sumnja se, izazvao hantavirus.  

Naime, riječ je o virusu koji se dobiva udisanjem čestica osušenog izmeta glodavaca. Ljudi se mogu zaraziti i preko zaraženih predmeta, te dodirivanjem usta i nosa. Isto tako, virus se može širiti i ugrizom zaražene životinje.

Iako se s čovjeka na čovjeka može prenijeti samo jedan soj ovog virusa -soj Ades, to se jako rijetko događa. Međutim u slučaju s kruzera sumnja se upravo na to.

-Znamo da su neki od slučajeva imali vrlo bliski međusobni kontakt i sigurno se ne može isključiti prijenos s čovjeka na čovjeka, pa iz mjere opreza to pretpostavljamo – rekla je Maria Van Kerhove, direktorica WHO-a za pripravnost i prevenciju epidemija i pandemija.

Simptomi Hantavirusa slični su simptomima gripe, ali nije u svakom podneblju isto. Naime, sojevi virusa koji su pronađeni u Europi i Aziji, kod zaraženih osoba mogu prouzrokovati hemoragijsku groznicu koja može izazvati oštećenje bubrega. Također može biti popraćen mučninom i bolovima u trbuhu, te izrazito niskim krvnim tlakom.

Ako se radi o tipu virusa koji djeluje na američkom tlu, on može izazvati plućni sindrom (HPS) Ovaj virus može uzrokovati kratkoću daha i stezanje u prsima jer se pluća kod oboljelog pune tekućinom. Veliki postotak onih koji razviju ove simptome, njih čak 40%, umre od plućnog sindroma.

Liječnici tvrde kako za sada nije pronađen lijek za ovu Hantavirus, a najbolji način prevencije je taj da glodavcima onemogući pristup blizu obiteljskog doma. To se može spriječiti zatvaranjem otvora kroz koje se glodavci mogu uvući u kuću kao i dobrim skladištenjem hrane.  

Isto tako, ljudi koji skupljaju izmet od glodavaca, kako bi se zaštitili trebali bi koristiti rukavice, te prskanje izmeta izbjeljivačem prije nego ga se pokupi.

Kako bi se oboljeli mogao oporaviti treba se odmarati, hidrirati, te liječiti specifične simptome koji se pojave.

Što se tiče slučaja s kruzera, znanstvenici tvrde da je moguće nekoliko scenarija kako se virus proširio među putnicima.

-Nije nelogično što na brodu ima glodavaca pa bi to mogla biti jedna od mogućnosti kako je došlo do zaraze. Međutim, budući da inkubacija traje od 1 do 8 tjedana, moguće je da se virus proširio kada je brod posljednji put bio u Argentinskoj luci – kazala je Charlotte Hammer epidemiologinja na Sveučilištu u Cambridgeu.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) poručili su da je trenutno u tijeku istraga koja uključuje i sekvenciranje virusa, kako bi se uspjelo utvrditi koji je soj Hantavirusa zarazio putnike i odnio tri života.

Nove metode daju amputircima osjećaj kao da imaju sve udove zdrave što može uvelike poboljšati njihovu samostalnost i mentalno ih ojačati

Osobe s amputacijom često se bore sa nekvalitetnim i neudobnim protezama umjesto da im proteza bude dostojna zamjena za amputirani ud. Kvalitetna protetika za takve osobe izuzetno je skupa, a kada je i dobiju prođe dosta vremena do potpunog navikavanja na istu.

S novom modernim pristupom kirurga iz Los Angelesa, osobe s amputacijom ne samo da će dobiti novu i kvalitetniju protezu, već će moći ponovno osjetiti svoj amputirani ud.

Moderni pristup koji su razvili američki znanstvenici, a koji bi osobama s amputacijom mogao promijeniti život radi na principu korištenja ostatka uda kao složenog biološkog sučelja.

 Cilj je uhvatiti silazne motoričke naredbe (eferentne signale) i vratiti senzorne podatke (aferentne signale) u mozak. Takve radnje uspješno zavaravaju živčani stoga on protezu prihvaća kao funkcionalni dio tijela pacijenta.

Kako bi amputirci mogli mišlju upravljati protezom, ud mora dobivati jasne biološke signale. S obzirom na to da pri amputaciji živci počnu ‘plutati’ po ožiljkastom tkivu to rezultira slabijim biološkim signalima te do dovodi do fantomske boli.

To se može spriječiti uz nekoliko kirurških metoda. Kroz ciljanu reinovaciju mišića (TMR) glavni mišići se preusmjeravaju se u male mišiće u ruci i prstima te služe kao svojevrsna pojačala.

Naime, kada osoba pomisli na zatvaranje amputirane ruke koja mu nedostaje, mali  mišići rade kontrakciju stvarajući, te šaljući snažan električni signal koji senzori biotičke ruke mogu lako očitati.

Istraživanja pokazuju kako ova kirurška metoda uvelike smanjuje fantomsku bol.

Isto tako, postoje i druge metode. Jedna od njih je RPNI pristup. Kada se kirurzi funkciju živaca vraćaju kroz Regenerativno periferno živčano sučelje (RPNI) oni živce omotavaju koristeći transplantat mišićnog tkiva. Živci rastu kroz transplantat i stvaraju visokog omjera signala i šuma za protetski uređaj.

Nadalje, Mioneuralno sučelje agonista i antagonista (AMI) radi na priopcepciji, odnosno na percepciji položaja i pokreta, drugim riječima osjetu tih dvaju radnji.

Kod zdravog čovjeka, odnosno osobe koja ima sve udove zdrave, mišići rade u parovima. Naprimjer, Kada se biceps kontrahira, triceps se isteže, šaljući senzorne podatke mozgu o položaju uda. Amputacija ovog djela tijela taj signal prekida.

Operacijom akutnog miokarda suprotni dijelovi ostataka mišića ponovno se spajaju unutar preostalog uda Kada se agonist kontrahira, fizički isteže antagonista, aktivirajući prirodne biološke senzore.

Time se obnavlja povratna petlja te omogućava korisnicima da osjete kontrakcije mišića iako taj dio uda više ne postoji.

Kada se biološki signal pojača mora ga se aktivirati da potiče kretanje. To je domena algoritama za neuronsko dekodiranje i naprednog strojarstva. Rani sustavi koristili su diskretne klasifikatore, koji su funkcionirali kao jednostavni binarni prekidači. Moderne metode koriste kontinuirane estimatore.

Ovi algoritmi predviđaju namjeravana stanja kretanja na temelju šuma neuronskih podataka, ažurirajući svoje predviđanje svakih nekoliko milisekundi. To omogućuje kontrolu u regulaciji brzine i sile hvata

Ovi prediktivni modeli zahtijevaju podatke o treningu kako bi naučili obrasce mišića pojedinca.

Kako bi ovo sve funkcioniralo treba postojati i senzorna povratna informacija. Kako bi osoba dobila valjanu informaciju o pokretu, znanstvenici u korteks mozga korisnika postave implatantne elektrode koje putem stimulacije mogu izazvati osjećaj pritiska ili vibracije na prstima.

Što se tiče proteza nogu kod motoriziranih gležnjeva koristi se fazno promjenjiva kontrola.  Senzori prate kretanje bedra kako bi točno znali u kojoj je čovjek fazi hoda. Robot zatim u stvarnom vremenu prilagođava svoju okretljivost i krutost kako bi čovjek stabilnije mogao gaziti.

Za stepenice i nagibe, sustav detektira vertikalno podizanje bedra i prilagođava kut gležnja i koljena kako bi se spriječilo spoticanje,

Nove kirurške metode daju amputircima osjećaj kao da imaju sve udove zdrave, što može uvelike poboljšati njihovu samostalnost i mentalno ih ojačati.