Kroz cijelu svoju povijest ljudi su koristili određene biljke iz prirode kako bi se izliječili od određenih stanja. Međutim, prirodna medicina s vremenom je pala u zaborav, a zamijenjena je sintetičkim lijekovima koji često mogu imati teške nuspojave opasne po čovjeka.
U jednoj takvoj biljci moglo bi se nalaziti rješenje za problem zvan Alzheimerova bolest, piše ScienceAlert.
Riječ je o Aloe veri, moćnoj biljci koja je od davnina cijenjena zbog svojih ljekovitih svojstava. Ova biljka pomaže kod liječenja kožnih upala, poboljšanja probave, jačanja imunološkog sustava, ali i kod još puno drugih bolesti. Nova studija dokazuje da bi ta moćna biljka mogla pomoći i u sprečavanju Alzheimerove bolesti.
Znanstvenici sa Sveučilišta Hassan II u Casablanci u Maroku otkrili da spoj nazvan beta sitosterol, koji se proizvodi u listovima Aloe vere i može djelotvorno usporiti ovo teško neurodegenerativno stanje.
Istraživanje je provedno ‘in silico’, što znači da je tim koristio računalne modele kako bi simulirao kako spojevi Aloe vere mogu djelovati na enzime koji su odgovorni za razvijanje Alzheimerove bolesti kod čovjeka.
Naime, organski spoj na kojem se temelji ovo istraživanje je acetilkolin. Ovaj enzim djeluje na pamćenje i učenje kod ljudi, a kod osoba s Alzheimerovom bolešću isti postaje jako nizak.
Ta činjenica potaknula je znanstvenike da prouče enzime acetilkolinesterazu (AChE) i butirilkolinesterazu (BChE), koji pomažu u razgradnji acetilkolina. Po mišljenju znanstvenika, ciljano djelovanje na ova dva spoja moglo bi dovesti do smanjenja simptoma Alzheimerove bolesti.
Upravo na to se oslanja cijela ova studija.
Najprije su znanstvenici gledali koliko se svi spojevi mogu povezati s AChE i BChE, kao pokazatelj koliko mogu biti učinkoviti u sprečavanju enzima da razgrađuju acetilkolin. Beta sitosterol dobio je najviše rezultate za vezanje i na spomenute spojeve.
Poslije te faze, znanstvenici su pokušali otkriti može li, i koliko uspješno, beta sitosterol iz Aloe vere služiti kao lijek. Provjera djelotvornosti provedena je analizom pod nazivom ADMET – apsorpcija, distribucija, metabolizam, izlučivanje, toksičnost.
Kroz ove modele promatra se kako lijek može stupiti u interakciju s tijelom i kretati se kroz njega.
Znanstvenici tvrde da je beta sitosterol dobro djeluje u svojstvu jantarne kiseline, a istraživači su zaključili kako bi bilo dobro istražiti obje opcije jer i jedna i druga mogu postati potencijalni lijek za Alzheimerovu bolest.
Sveobuhvatna analiza podržava potencijal ovih spojeva kao sigurnih i učinkovitih terapijskih sredstava, ističe kemičar Samir Chtita.
Iako će se vjerojatno još godinama morati čekati da se razvije lijek koji će uspješno zaustaviti ovu bolest, ovaj vid terapije čini se kao dobar početak tog puta.
