Do 2028. godine na hrvatsko tržište rada treba dodatno uključiti 6 tisuća osoba s invaliditetom, a za poticaje zapošljavanja, prilagodbu radnih mjesta i edukaciju će se osigurati 28 milijuna eura
Na konferenciji “Zapošljavanje osoba s invaliditetom: poticaji, praksa i rješenja” održanoj 9. travnja u Zagrebu predstavnici institucija i poslodavaca govorili su o dosadašnjim mjerama u području zapošljavanja OSI, preprekama u tom području te primjerima dobre prakse iz Hrvatske i Slovenije. Konferenciju su organizirali Slovensko – hrvatska gospodarska komora i Veleposlanstvo Republike Slovenije u RH u partnerstvu s Udrugom najosjetljivijih u osposobljavanju (UNUO) i Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP).
U pozdravnom govoru ekonomska savjetnica slovenskog Veleposlanstva Liljana Figar-Ferme istaknula je kako zapošljavanje osoba s invaliditetom danas je posebno važno iz gospodarskog aspekta, jer živimo u vremenu u kojem se suočavamo s nedostatkom radne snage. Smatra da se u integraciji osoba s invaliditetom u radno okruženje krije veliki ekonomski i širi društveni potencijal.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić rekao je da je pravo na rad temeljno ljudsko pravo te je upozorio da još uvijek postoje velike predrasude prema osobama s invaliditetom kod zapošljavanja.
“Poslodavci smatraju da su ove osobe manje produktivne, ali strahuju i od potrebnih prilagodbi radnog mjesta . Predrasude su posebno izražene kod osoba s intelektualnim i mentalnim teškoćama te su takve da dovode u pitanje njihovu sposobnost za rad”, objasnio je Jurišić. Naglasio je da u 27 država članica Europske unije trenutno oko 24 posto osoba starijih od 16 godina živi s nekom vrstom invaliditeta i svaka peta osoba je nezaposlena. Zabrinjavajuća je činjenica da 54 posto osoba s invaliditetom smatra da je diskriminirano.
“Primjeri dobre prakse pokazuju da osobe s invaliditetom nisu teret nego su vrijedan ljudski potencijal. Inkluzivno zapošljavanje nije samo pravo nego može biti i jest poslovna prilika. Osobe s invaliditetom razvijaju često neke iznimne vještine nastojeći se prilagoditi okolnostima, a tvrtke koje prepoznaju zaposlenike s invaliditetom ostvaruju koristi kao što su veća produktivnost, veća lojalnost zaposlenika i pristup novim tržištima” objasnio je Jurišić.
Predsjednik Udruge UNUO Vedran Habel istaknuo je da poslodavci danas ne zapošljavaju osobe s invaliditetom iz razloga što nisu upoznati s njihovim pravim potencijalima.
“ Ako kao poslodavci nemamo izravan rad s njima obuzima nas strah i nesigurnost te donosimo odluke na temelju pretpostavki. Problem nije u osobama s invaliditetom nego u tome što ne znamo prepoznati njihove sposobnosti i primijeniti ono što je dostupno od poticaja do prilagodbe radnog mjesta” pojasnio je Habel
Predsjednik Slovensko – hrvatske gospodarske komore i član Uprave Aquafil Slovenija Saša Muminović istaknuo je da ova tvrtka u Sloveniji ima gotovo 700 zaposlenih od toga 43 su osobe s invaliditetom. U Hrvatskoj tvrtka zapošljava 130 osoba, a njih šest je osoba s invaliditetom.
“ Ovi zaposlenici se uključuju u radni proces bez problema. Zapošljavanje osoba s invaliditetom je za nas nešto normalno” kazao je Muminović.
Tijekom panel rasprave v.d ravnateljica Uprave za tržište rada i zapošljavanje Zrinka Špoljarić istaknula je da je poslodavcima na raspolaganju je široki spektar poticaja za zapošljavanje osoba s invaliditetom kao što su subvencije plaća, troškova, prijevoza i zdravstvenog osiguranja te sredstva za prilagodbu radnog mjesta.
Glavni tajnik Atlantic Grupe i predsjednik Vijeća članova Hrvatske udruge poslodavaca Ivan Mišetić istaknuo je da ova tvrtka zapošljava značajan broj osoba s invaliditetom i to u sektorima IT-a, marketinga i ljudskih potencijala.
Svoje iskustvo rada u tvrtki Infobip kao osoba s invaliditetom iznio je i Luka Livaja. Priznao je da je njegov put do zaposlenja bio težak, a najveći je izazov za njega bio susret s nečim novim. Uz podršku obitelj imao je i podršku Udruge UNUO kroz koju se osposobljavao. Danas je zadovoljan sredinom u kojoj radi te je poručio kako je važno da poslodavci daju priliku osobama s invaliditetom.
Nije tu tek riječ o neizrecivoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije
Potresna i uznemirujuća, no usto i edukativna, putujuća je fotoizložba ‘Prava cijena megafarmi’ koju su jučer na zapadnoj šetnici zagrebačkog parka Zrinjevac upriličili Prijatelji životinja i Zelena akcija.
Ova izložba dio je građanskog otpora – vođen i pod sloganom Stop pilićarskoj ekobombi – protiv izgradnje masovnih industrijskih postrojenja za uzgoj, klanje i preradu peradi. Tek da podsjetimo, pokret ‘NE megafarmama’ usmjeren je protiv stranih i domaćih investitora koji planiraju izgraditi dvadesetak peradarskih megafarmi na području Sisačko-moslavačke, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije, što bi našoj zemlji, upozoravaju organizatori izložbe, donijelo neizrecivu ekološku katastrofu, a investitorima zavidan profit.
Pritom, očito, kapital pretjerano ne brine o golemim količinama amonijaka, fosfata, nitrata i stajskog gnoja koji nepovratno mogu onečistiti zrak, tlo i podzemne vode. Ekološki aktivisti također upozoravaju na utjecaj megafarmi na ljude, ne samo one koji žive u njihovoj blizini, nego i u susjednim županijama. Nepodnošljiv smrad i prekomjerna upotreba antibiotika na farmama dodatno će, kada je riječ o utjecaju na ljude, opteretiti i naš zdravstveni sustav.
Nije tu tek riječ ni o silnoj patnji životinja, uzgojenih za brzo klanje, nego i o psihofizičkom zdravlju radnika na megafarmama koji često oboljevaju od posttraumatskog stresnog poremećaja i depresije.
Dora Sivka, predsjednica Zelene akcije, upozorila je kako se diiljem Europe, tamo gdje postoji visoka koncentracija peradarskih megafarmi, građani žale na dugotrajno onečišćenje tla i podzemnih voda. Uz sve ostalo, Sivka je navela primjer ukrajinskih sela u blizini najvećeg peradarskog kompleksa u Europi, gdje su zabilježene razine nitrata u vodi dvanaest puta veće od dopuštenih.
Luka Oman predsjednik Prijatelja životinja, pozvao je nadležne institucije da ne šute nego da djeluju i da u potpunosti odbace sve projekte u postupku.
– Radi se o vrlo ozbiljnom problemu koji ne možemo riješiti jednom kada on postane svakodnevicom. Gdje megafarme dođu, života nema – rekao je Oman.
Izložbu ‘Prava cijena megafarmi’ zainteresirana javnost može pogledati i na web stranici ne-megafarmama.net.
Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka Balkanske nefropatije
Prošli je tjedan održana osnivačka skupština Brodskog društva za Balkansku nefropatiju, čime je službeno započeo rad Društva.
Balkanska nefropatija, koja se nazivala i endemska nefropatija i endemski nefritis, desetljećima je bila glavni zdravstveni problem i zagonetka Brodsko-posavske županije koja je odnosila zdravlje a donosila nesreću brojnim seoskim kućanstvima na području Jelas polja.
Uskoro se bliži 70 godina od prvih terenskih istraživanja i borbe za zdravlje stanovništva endemskih sela u Hrvatskoj, paralelno s istim nastojanjima u susjednim državama. Upravo su rezultati istraživanja dobiveni u Hrvatskoj, u Slavonskome Brodu, na svjetskoj razini utjecali na procese razmišljanja i otkrivanja uzroka bolesti.
Znamo da je Balkanska nefropatija kronična tubulointersticijska nefropatija kojoj je uzrok aristolohična kiselina, otrov prisutan u biljci vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) čije sjemenke su se u prošlosti miješala sa sjemenkama žita i tako intoksicirale kruh lokalnog stanovništva. Posljedice dugotrajne konzumacije su bile kronična bubrežna bolest i karcinomi mokraćnog sustava.
Naši rezultati su priznati od međunarodne znanstvene zajednice, i još više od toga – ušli su u opću povijest medicine. Sastavni dio su brojnih udžbenika, čime je brodska bolnica citirana u više od 1000 radova. Isto tako, na temelju naših istraživanja znamo da zbog napretka poljoprivredne i
mlinarske tehnologije koja je omogućila bolje razdvajanje sjemenki, Balkanska nefropatija polagano, ali sigurno nestaje. Prije 30 godina trećina bolesnika liječenih dijalizom u brodskoj bolnici bili su bolesnici s Balkanskom nefropatijom, a sada ih skoro ni nema jednako kao što se zadnjih godina značajno smanjio i broj bolesnika iz endemskih sela koji su zbog karcinoma mokraćnog sustava operirani u Slavonskome Brodu.
Iako Balkanska nefropatija polagano nestaje, ipak se i dalje očekuju novi bolesnici iz endemskog kraja koji će započeti s nekim od metoda nadomještanja bubrežne funkcije, uz poseban naglasak na važnost ranog prepoznavanja i probira bolesnika iz endemskog područja na karcinome mokraćnog sustava. Ono što je također opaženo jest epidemiološka transzicija, tj. uz pad učestalosti ove nekada vrlo učestale pogubne bolesti, dolazi do porasta kardio-reno-metaboličkih bolesti koje su ranije bile rijetka pojava u ovome kraju. To postaje novi izazov za medicinsku struku i cijelo društvo.
To su razlozi zbog kojih je odnovano Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju, uz poseban zadatak da ističe naš doprinos svjetskoj medicini i sačuva uspomene svih koji su od 1958. godine, kada je sve počelo, vodili borbu za zdravlje naroda.
– Svrha osnivanja Društva je promicanje dosadašnjih postignuća, promicanje preventivnih pregleda u endemskim područjima, provođenje kontrolnih perlustracija i podizanje zdravstvene pismenosti kako bismo utjecali na promjene loših životnih navika i na jednak način kako smo obuzdali Balkansku nefropatiju sada utječemo na novu opasnost za ovo stanovništvo koje ranije tome nije bilo toliko izloženo, a krije se u kroničnim nezaraznim bolestima.
Brodsko društvo za Balkansku nefropatiju je udruga građana i ovim putem upućujemo poziv svim našim građanima dobre volje da se uključe u rad Društva i podrže njegovu aktivnost – poručuje Nikolina Bukal Ćaleta, predsjednica Brodskog društva za Balkansku nefropatiju
Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne
Nisu tako rijetki slučajevi da su neki stanovnici Zagreba kupovali stanove u zgradama s četiri ili pet katova, bez lifotva, a u međuvremenu stekli invaliditet i počeli se kretati u invalidskim kolicima ili uz pomoć štaka. Za te je ljude ugradnja dizala postalo pitanje od ključne važnosti, nešto bez čega je njihov društveni život sveden na minimum, a izolacija postala tegobna svakodnevica.
Svjesna ovog gorućeg problema, zagrebačka je Gradska uprava osmislila pet programa revitalizacije metropole, među koje spada i ugradnja liftova u zgradama u kojima žive osobe s invaliditetom i teže pokretljivi građani u trećoj životnoj dobi.
Riječ je ovdje o državnom programu, Vlada RH ugradnju liftova sufinancira s 33 posto, Grad Zagreb na sebe je preuzeo pokrivanje troškova od 50 posto, a ostatak plaćaju suvlasnici zgrada. Ovog trenutka u tu je svrhu Grad iz proračuna osigurao milijun eura, koji su predviđeni za izradu projektne dokumentacije, izvođenje radova te stručni nadzor. Važan je to iskorak u stvaranju inkluzivne, uključive metropole, dizajnirane po mjeri svakog čovjeka, svejedno ima li invaliditet ili ne. Javni poziv za ugradnju dizala otvoren je do 31. kolovoza.
Rečeno je to na konferenciji za medije gradonačelnika Tomislava Tomaševića i njegovih zamjenika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta koji su, jučer u Gradskoj upravi, predstavili svih pet programa za revitalizaciju Zagreba.
Kako je rekao gradonačelnik Tomašević, programi su osmišljeni kako bi podigli kvalitetu života građana, brinuli o kulturnoj baštini i razvijali otpornost grada na klimatske promjene te poticali nova ulaganja u komunalne projekte.
– Ulažemo i u ovakve projekte jer želimo da naš grad izgleda ljepše, da budemo ponosniji na Zagreb, da posjetitelji više uživaju u njemu, a prije svega da građani imaju ugodnije okruženje za život. Najvažnije nam je da ljudi u svom gradu imaju bolju kvalitetu života – kazao je gradonačelnik Tomašević.
Najveći dio ulaganja odnosi se na obnovu pročelja višestambenih zgrada, a u gradskom je proračunu za tu namjenu osigurano 6,3 milijuna eura.