Prepreke inkluziji često nisu tehničke, već mentalne i organizacijske. Ključ promjene leži u edukaciji developera, ali i šire javnosti o važnosti inkluzivnog dizajna
Poslušaj članak
Industrija videoigara danas je globalni div – čak četiri puta veća od filmske i glazbene industrije zajedno. Ipak, unatoč impresivnom rastu i utjecaju, dio populacije i dalje ostaje isključen iz svijeta digitalne zabave.
Upravo je to bila središnja tema panela ‘Kako inkluzivno dizajnirati videoigre’, održanog u sklopu projekta Z-FUTURE II, gdje su stručnjaci, developeri i osobe s invaliditetom poslali jasnu poruku: industrija može i mora bolje.
Panel, koji je moderirala Valentina Mišković Yoe, okupio je sudionike Tihanu Grotić, Tina Vodanovića, Benjamina Noaha Maričaka, Mihaela Diklića i Dominika Štroka. Kroz otvorenu i dinamičnu raspravu, uz aktivno sudjelovanje publike – uključujući i osobe s invaliditetom – istaknuto je kako inkluzija treba postati sastavni dio razvoja videoigara, a ne naknadna prilagodba.
Sudionici su naglasili kako inkluzija u videoigrama postoji na dvije razine: ispred ekrana i iza njega. Prva se odnosi na iskustvo igrača, odnosno pristupačnost samih igara, dok druga uključuje proces razvoja – tko sudjeluje u stvaranju igara i na koji način.
Na tehničkoj razini, mnoge igre već nude osnovne opcije pristupačnosti poput prilagodbe kontrola, bolje čitljivosti sučelja, kontrastnih boja, titlova, audio deskripcije ili vizualizacije zvuka, čime se omogućuje širem krugu igrača da sudjeluju u iskustvu igranja.
Ipak, naglašeno je kako inkluzija ne završava na tehničkim rješenjima. Jednako važna je i kvalitetna reprezentacija osoba s invaliditetom unutar samih igara. Česta pogreška industrije je površno uključivanje takvih likova, bez stvarne uloge u priči ili mehanici igre. U popularnoj kulturi invaliditet se često prikazuje stereotipno – kao izvor posebnih moći ili kao prepreka koju treba nadvladati – što ne odražava stvarna iskustva i može dodatno učvrstiti pogrešne predodžbe u društvu.
Upravo zato sudionici su istaknuli važnost uključivanja osoba s invaliditetom u sam proces razvoja igara, od ideje do realizacije. Hrvatski game developer Mihael Diklić, koji i sam ima invaliditet, govorio je o vlastitom iskustvu rada u industriji te o mogućnostima koje postoje kroz programe poticanja samozapošljavanja i poduzetništva. Njegov studio već je ostvario financiranje Hrvatskog audiovizualnog centra za razvoj igre ‘Unseen’, što predstavlja važan korak prema većoj vidljivosti i podršci inkluzivnim projektima.
Na panelu su istaknuti i pozitivni primjeri iz industrije, poput funkcionalnosti vizualizacije zvuka u igrama Fortnite i Minecraft, koje pomažu igračima s oštećenjem sluha da lakše prate događaje u igri, kao i primjeri integracije znakovnog jezika u same narative. S druge strane, istaknuti su i izazovi – primjerice slučaj igre The Sims, gdje su igrači sami razvili modifikacije s invalidskim kolicima, dok službeni proizvođač godinama ističe tehničke prepreke za njihovu implementaciju.
Jedan od ključnih zaključaka panela bio je da inkluzivan dizajn ne oduzima ništa drugim igračima, već svima donosi dodatnu vrijednost. Uspoređen je s niskopodnim tramvajima koji, iako uvedeni prvenstveno zbog osoba u kolicima, danas koriste i mnoge druge skupine. Slično vrijedi i za videoigre – kada su dizajnirane s principima pristupačnosti, postaju kvalitetnije i dostupnije široj publici.
Zaključno, naglašeno je kako prepreke inkluziji često nisu tehničke, već mentalne i organizacijske. Ključ promjene leži u edukaciji developera, ali i šire javnosti o važnosti inkluzivnog dizajna. Panel je ujedno poslužio i kao uvod u likovni i literarni natječaj za srednjoškolce koji provodi Udruga 3. zmaj u sklopu projekta Z-FUTURE II, pozivajući mlade da kroz umjetnost osmisle inkluzivne junake videoigara i prikažu budućnost gaminga bez stereotipa i prepreka.
Izlet je namijenjen članovima društva, osobama s invaliditetom ili zdravstvenim teškoćama te njihovim pratnjama
Poslušaj članak
Planinarsko društvo Paklenica Zadar organizira inkluzivni izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit i na Zavižan u subotu, 23. svibnja 2026. godine.
Izlet je namijenjen članovima društva, osobama s invaliditetom ili zdravstvenim teškoćama te njihovim pratnjama.
Sudionike očekuje posjet Kući Velebita u Krasnu, obilazak Botaničkog vrta na Zavižanu te mogućnost uspona na Veliki Zavižan (1676 m).
Organizatori ističu kako je riječ o laganom i tehnički nezahtjevnom izletu prilagođenom mogućnostima svih sudionika, uz podršku vodiča i volontera.
Program uključuje autobusni prijevoz iz Zadra, obilazak Kuće Velebita uz stručno vodstvo te dvije opcije obilaska na području Zavižana – laganu šetnju kroz botanički vrt ili uspon na Veliki Zavižan za zainteresirane sudionike. Povratak u Zadar planiran je do 20 sati.
Izlet je dio projekta ‘Pruži mi ruku’, a cijena sudjelovanja iznosi 35 eura i uključuje prijevoz autobusom te ulaznice za Nacionalni park i Kuću Velebita. Ručak je organiziran iz ruksaka, dok će u planinarskom domu biti moguće kupiti piće.
Organizatori ističu da svaki sudionik treba vodičima olakšati odgovornost pažljivim slušanjem uputa i odgovornim ponašanjem tijekom trajanja izleta. Odazivom na izlet svaki sudionik potvrđuje kako izletu pristupa na osobnu odgovornost i prihvaća plan izleta, odluke i upute vodiča. Tempo hoda bit će prilagođen mogućnostima svakog sudionika izleta.
Prijave su otvorene do četvrtka, 21. svibnja 2026., putem obrasca: prijava na izlet.
Dodatne informacije moguće je dobiti putem stranice PD Paklenica ili na broj 095 906 9866 (Sanja Smodlaka Vitas).
Ovogodišnje izdanje utrke održano je na šest kontinenata i u gotovo 200 zemalja svijeta, a sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Sav prikupljeni novac namijenjen je istraživanju i pronalasku terapija za ozljede leđne moždine
Poslušaj članak
Tisuće ljudi i ove su godine u Zadru postale dio najveće humanitarne utrke na svijetu – Wings for Life World Run. Svi su trčali za isti cilj: pomoći istraživanju ozljeda leđne moždine i pružiti podršku onima zbog kojih se utrka i održava.
Posebnu snagu događaju održanom 10. svibnja 2026. godine dali su sudionici koji se s posljedicama takvih ozljeda svakodnevno suočavaju, ali i brojni rekreativci, sportaši i humanitarci koji su još jednom pokazali zajedništvo i solidarnost.
Zadar je tako ponovno bio dio globalne humanitarne priče koja istovremeno okuplja milijune ljudi diljem svijeta. Među brojnim sudionicima bili su i članovi sportskih klubova koji godinama podržavaju ovu inicijativu.
Posebno emotivno bilo je sudjelovanje osoba koje ne mogu samostalno hodati, a upravo njima ova utrka daje dodatnu važnost i motivaciju.
-Ovo nam je već sedma ili osma godina da sudjelujemo -poručili su članovi jednog od zadarskih klubova, koji je ove godine okupio čak 107 trkača. Mnogi su istaknuli kako rezultat nije bio u prvom planu, nego zajedništvo i podrška humanitarnom cilju.
Na stazi su ipak padali i sportski rekordi. U muškoj konkurenciji slavio je natjecatelj iz Poljske kojeg je presretačko vozilo sustiglo na 55. kilometru. U ženskoj konkurenciji pobjedu su odnijele sestre Šustić koje su kroz cilj odlučile proći zajedno.
-Nema smisla da se razdvajamo na samom kraju. Ispunile smo želju i završile zajedno – poručile su nakon utrke.
Ovogodišnje izdanje utrke održano je na šest kontinenata i u gotovo 200 zemalja svijeta, a sudjelovalo je oko dva milijuna ljudi. Sav prikupljeni novac namijenjen je istraživanju i pronalasku terapija za ozljede leđne moždine.
Čestitke pobjednicima, ali i svim sudionicima koji su još jednom pokazali kako sport može povezivati ljude i mijenjati živote nabolje.
Pristupačnost i inkluzivni dizajn temelj su suvremenog društva i trebaju biti uključeni u sve dijelove planiranja i razvoja. Njihova primjena ne pomaže samo osobama s invaliditetom, nego povećava sigurnost, funkcionalnost i ukupnu kvalitetu prostora za sve
Poslušaj članak
SOIH je zajedno s Accessible EU organizirao okrugli stol pod nazivom ‘Osobe s invaliditetom u prometu – HEKUP ‘26’, koji je održan u srijedu, 29. travnja 2026. godine u hotelu Diplomat. Ovaj cjelodnevni događaj bio je dostupan i online.
U okviru projekta Pristupačna Hrvatska i inicijative Accessible Europe vide se velike razlike među državama Europske unije kada je riječ o pristupačnosti i mobilnosti osoba s invaliditetom. Hrvatska se pritom ističe jer već više od 30 godina kontinuirano organizira stručne skupove i sustavno radi na ovoj temi.
Mobilnost osoba s invaliditetom jako je važna za svakodnevni život jer omogućuje obrazovanje, zapošljavanje i ravnopravno sudjelovanje u društvu. Iako se vidi napredak, i dalje je potrebno više uključivati same korisnike u rane faze planiranja kako bi rješenja bila kvalitetnija, učinkovitija i dugoročno održiva.
Cilj ovog skupa bio je razmijeniti iskustva, ojačati suradnju i razviti konkretna rješenja kako bi pristupačnost postala pravilo, a ne iznimka.
Program HEKUP-a započeo je pozdravnim riječima, nakon čega je uslijedila tema stupova neovisnog življenja o kojoj je govorila Sanja Rimac iz SOIH-a.
Nakon toga govorilo se o izazovima mobilnosti u društvu u kontekstu klimatskih promjena, što je predstavila Mirna Plećaš Ilić iz Saveza društava distofičara Hrvatske. Zatim je predstavljena tema prijevoza u projektu Pristupačna Europa (AccessibleEU), uključujući pristup projektu i online obuku, o čemu je govorio Ljubomir Miščević.
U nastavku je Denis Marijon iz Saveza SUMSI govorio o univerzalnom dizajnu i javnom prijevozu uz poruku ‘Manje prilagodbi, više pristupačnosti’.
U drugom dijelu programa predstavljene su aktivnosti AccessibleEU u 2025. godini, ponovno kroz izlaganje Ljubomira Miščevića. Nakon toga je Marko Periša govorio o asistivnoj tehnologiji i pristupačnosti digitalnih usluga u prometu.
Program je nastavljen studijom (ne)uspjeha na primjeru Zagreb Glavnog kolodvora, koju su predstavili Zvonimir Zelenika i Siniša Kekić.
Na kraju je obrađena primjena PRM TSI regulative i vodič za prikupljanje podataka o pristupačnosti željezničke infrastrukture, o čemu je govorio Zvonimir Zelenika.
Pristupačnost i inkluzivni dizajn temelj su suvremenog društva i trebaju biti uključeni u sve dijelove planiranja i razvoja. Njihova primjena ne pomaže samo osobama s invaliditetom, nego povećava sigurnost, funkcionalnost i ukupnu kvalitetu prostora za sve.
Također je naglašeno da je važno da sustav bude održiv, što znači da svi njegovi dijelovi moraju dobro funkcionirati. Ako jedan dio ne funkcionira, to stvara širi problem u društvu.
Istaknuta je potreba za boljom organizacijom, pravovremenim djelovanjem i učinkovitijom provedbom prava, uz stalnu suradnju i razmjenu znanja među stručnjacima i institucijama.