Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

O prosječnoj plaći govorimo često. O minimalnoj najčešće kada se najavi njezino povećanje. No, kolika bi plaća trebala biti kako bi nam omogućila dostojanstven život?

Poslušaj članak

Onaj u kojem nakon plaćanja stanarine, režija i hrane ostane prostora za druženje, odlazak u kino, godišnji odmor ili nešto ušteđevine. Život u kojem nepredviđeni trošak ne znači da ostatak mjeseca moramo provesti računajući svaki euro.

Upravo tim pitanjem pozabavila se Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka poznata po brendu MojPosao, u novoj anketi u kojoj je sudjelovalo više od 500 ljudi. Prije dvije godine sudionici su poručili da dostojanstvena plaća ne bi smjela biti manja od 1.500 eura.

S obzirom na rast troškova života, provjerili smo gdje tu granicu postavljaju danas.

1.500 eura je dovoljno za mjesec, ali ne i za miran život?

Minimalna plaća u Hrvatskoj trenutačno iznosi 1.050 eura bruto, odnosno oko 800 eura neto, ovisno o poreznim okolnostima radnika. No zakonski minimum i iznos koji sudionici ankete smatraju dovoljnim za dostojanstven život očito su prilično udaljeni, jer nitko od njih nije odabrao plaću manju od 1.000 eura.

Ni sljedeći raspon nije dobio mnogo više glasova. Svega 3% sudionika smatra da se s plaćom između 1.000 i 1.500 eura može živjeti dostojanstveno.

Nešto veći broj, približno svaka peta osoba (22%), odabire raspon od 1.500 do 2.000 eura. Za njih je 1.500 eura donja granica koja, uz inflaciju i rast životnih troškova, ostavlja mogućnost za život iznad pukog podmirivanja obveza.

Sve ispod toga, smatraju, znači život „iz mjeseca u mjesec”.

Sve ispod 2.000 eura nije dovoljno

Najviše sudionika, njih 50%, dostojanstvenu plaću smješta u raspon od 2.000 do 2.500 eura. Ipak, napominju da ni taj iznos ne govori cijelu priču.

Mnogo toga ovisi o tome imamo li riješeno stambeno pitanje ili iz iste plaće svakog mjeseca moramo izdvojiti novac za najam ili kredit.

Za svaku četvrtu osobu (25%) granica je još viša. Naime, dostojanstven život u Hrvatskoj, ističu, zahtijeva mjesečnu plaću od najmanje 2.500 eura.

U usporedbi s anketom iz 2024., promjena je vidljiva. Tada je najviše sudionika, njih 47%, odabralo raspon od 1.500 do 2.000 eura, dok je trećina birala iznose od 2.000 do 2.500 eura. Danas upravo taj viši raspon okuplja polovicu odgovora.

Izvor: Alma Career Croatia

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

U ljubavi i na poslu svatko bi trebao gledati svoja posla. No, što kada privatni odnos dvoje kolega počne utjecati na odluke o napredovanju, plaći ili atmosferu u cijelom timu?

Poslušaj članak

Nedavno istraživanje Alma Career Croatia, tvrtke poznate po portalu MojPosao, pokazalo je da ljubavne veze na poslu nisu nikakva rijetkost. Više od polovice ispitanika (52%) barem je jednom bilo u vezi s kolegom ili kolegicom, a dobar dio onih koji su takvo iskustvo imali svoju je vezu cijelo vrijeme skrivala od kolega.

No, kada se odmaknemo od pitanja tko se u koga zaljubio i pogledamo kako takvi odnosi utječu na radnu okolinu, stvari postaju nešto složenije.

Kolege da, šef i podređeni ipak su druga priča

Čini se da zaposlenici prilično jasno razlikuju vezu dvoje kolega ravnopravnog položaja od one u kojoj postoji hijerarhijski odnos.

Vezu između kolega koji nisu u odnosu nadređenog i podređenog odobrava 69% ljudi. Kada je jedan partner nadređen drugome, raspoloženje se značajno mijenja. Takvu vezu odobrava svega 27% ispitanika. I razlog nije teško naslutiti.

Naime, više od polovice sudionika istraživanja (56%) smatra da ljubavna veza između nadređene i podređene osobe predstavlja sukob interesa.

Žene su nešto sklonije jasnijem postavljanju granica. Da bi zaposlenici trebali prijaviti vezu ako među partnerima postoji hijerarhijski odnos smatra 47% žena i 35% muškaraca.

Favoriziranje zbog veze

Sumnja da ljubavni odnos može preliti privatno u poslovno očito nije samo hipotetska.

Naime, 47% ljudi je tijekom karijere imalo osjećaj da je netko bio favoriziran zbog ljubavne veze na poslu. Još četvrtina nije bila sigurna je li se takvo nešto događalo, dok je 29% odgovorilo da favoriziranje nije primijetilo.

Među onima koji su prepoznali konkretne primjere favoriziranja, najčešće se spominjalo napredovanje.

Slijede fleksibilnost radnog vremena, ocjenjivanje rada, plaća i benefiti te dodjela projekata. Pojedini ispitanici naveli su i pogodnosti pri odabiru termina godišnjeg odmora te „prekrivanje“ pogrešaka.

Poslodavac se ne bi trebao miješati dok posao ne pati

Unatoč tome, ispitanici vrlo jasno poručuju da ljubavni život zaposlenika ne bi trebao automatski postati stvar poslodavca. Čak 78% ispitanika slaže se da se poslodavci ne bi trebali miješati u privatni život zaposlenika.

No, posljedice prekida odnosa mogu biti ozbiljne. Čak 71% ljudi smatra da prekid ljubavne veze može negativno utjecati na funkcioniranje tima.

Kad bi se našli u voditeljskoj ulozi i saznali za vezu dvoje ljudi u svom timu, više od polovice ljud (53%) tvrdi da bi reagirali tek ako veza počne utjecati na posao. Nešto više od četvrtine (28%) ne bi poduzelo ništa, 10% bi razgovaralo s uključenim osobama, dok bi 6% razmotrilo premještaj jednog od partnera ako postoji sukob interesa.

A pravila? U većini kompanija ih nema

Zanimljivo je da, unatoč svim potencijalnim komplikacijama, većina zaposlenika radi u organizacijama u kojima ljubavni odnosi nisu formalno uređeni.

Gotovo dvije trećine ispitanika (64%) kaže da njihova organizacija nema pravila koja reguliraju ljubavne veze među zaposlenicima, dok četvrtina (24%) ni ne zna postoje li takva pravila.

Svega 4% navodi da njihova kompanija ima formalna pravila koja vrijede za sve zaposlenike, a još 3% da postoje posebna pravila za odnose nadređenih i podređenih. Kod 4% takvi se odnosi formalno ne zabranjuju, ali ih se neformalno obeshrabruje.

Pritom ni sami zaposlenici nisu sasvim jednoglasni oko potrebe za pravilnicima. Naime, 41% ljudi smatra da bi kompanije trebale imati jasna pravila o vezama među zaposlenicima, dok nešto veći udio, 43%, smatra da bi zaposlenici trebali prijaviti vezu kada među njima postoji hijerarhijski odnos.

Biste li kolegi preporučili vezu s kolegom? Ovisi…

Nakon svega, je li uopće pametno upuštati se u vezu s osobom s kojom dijelimo i ured?

Tek 9% ispitanika bez zadrške bi drugima preporučilo vezu s kolegom ili kolegicom, dok bi ih 28% takav odnos radije savjetovalo izbjegavati.

Najviše ljudi, njih 62%, odabralo je odgovor „ovisi o okolnostima“.

Izvor: Alma Career Croatia

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Od raka dojke u Hrvatskoj godišnje oboli više od 3 tisuće žena, a umire njih 700. S ciljem smanjenja smrtnosti za 25 do 30 posto i otkrivanja zloćudne bolesti u početnom stadiju, kada su izgledi za preživljenje najveći, 2006. godine pokrenut je Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke

Poslušaj članak

U organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo jubilarna obljetnica jednog od najuspješnijih javnozdravstvenih programa u Hrvatskoj obilježena je 8. listopada u Zagrebu stručnim skupom na kojem se govorilo o raznim aspektima dijagnostike i liječenja raka dojke.

Dosadašnje rezultate Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke predstavila je koordinatorica programa Andrea Šupe Parun. Program je u početku bio namijenjen ženama od 50 do 69 godina. U okviru programa žene mogu obaviti mamografski pregled dojki svake dvije godine, a poziv putem pisma dobivaju na kućnu adresu. Godišnje se obavi oko 150 tisuća mamografskih pregleda, a odaziv žena je 70 posto.

Od početka Nacionalnog programa obavljeno je oko 2,5 milijuna mamografija te je otkriveno više od 10 tisuća novih slučajeva raka dojke. Programom su od prošle godine obuhvaćene žene od 49 do 70 godina, a sukladno preporukama Vijeća Europe bit će obuhvaćene žene od 45 do 74 godine.

– Godinu ranije smo uveli preporuku za magnetsku rezonanciju u nalaz te žene s izuzetno gustim dojkama mogu obaviti magnetsku rezonanciju jednom u dvije do četiri godine. Od početka Nacionalnog programa provodi se kontrola kvalitete, a ove godine smo uveli dodatan broj medicinskih fizičara koji će uz redovite trogodišnje kontrolne preglede dostavljati i godišnja izvješća o praćenju doza zračenja mamografa – pojasnila je Šupe Parun.

Zaključila je da rak dojke ostaje vodeći javnozdravstveni problem, ali uz jasan trend pada smrtnosti u Hrvatskoj zahvaljujući organiziranom probiru i napretku u liječenju.

Predsjednik Povjerenstva za organizaciju, stručno praćenje i kontrolu kvalitete Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke Boris Brkljačić podsjetio je da je zadnjih devet godina zabilježen pad smrtnosti od raka dojke, a tijekom dvadeset godina Nacionalnog programa bitno su se poboljšale dijagnostika raka dojke, onkološka skrb i plastična kirurgija.

Ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak istaknuo je kako je danas rak dojke bolest s kojom se živi, a ne od koje se umire. Podsjetio je da je broj otkrivenih karcinoma na početku programa naglo porastao, ali je smrtnost počela padati od 2015. do 2024. godine za oko 4,2 posto, a u 2025. godini umrlo je 712 žena.

– Rast incidencije i pad smrtnosti rezultat su dobro organiziranog skrininga, napredne dijagnostike i dostupnosti inovativnih terapija u Hrvatskoj – zaključio je Capak.

Ministrica zdravstva Irena Hrstić pozvala je žene da se odazovu na mamografski pregled.

– Danas se odaziva sedam od deset žena, a konačni cilj kako struke, tako i Ministarstva zdravstva je da se odazove deset od deset – rekla je ministrica.

Naglasila je da su pacijenti oboljeli od kroničnih nezaraznih bolesti u fokusu Ministarstva zdravstva te je više od 3,5 milijardi eura zadnjih godina uloženo u onkologiju.

Povodom obljetnice HZJZ je izradio web-stranicu rakdojke.hr koja nudi informacije o sudjelovanju u Nacionalnom programu i važnosti ranog otkrivanja raka dojke.