Vijesti
INKLUZIVNI DODATAK Obnova i nastavak postupka za nasljednike
Da se građani suočavaju s nejasnoćama, potvrđuje i udruga Sjena koja okuplja obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, a koja ističe kako su u praksi već uočeni problemi
Hrvatski zavod za socijalni rad je u samo 20-ak dana od nasljednika preminulih podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak, kojih je oko 15 tisuća, zaprimio 1640 prijedloga za obnovu ili nastavak postupka, udruge pak upozoravaju da su upute nasljednicima nejasne.
Kako bi im olakšalo posao, Ministarstvo rada i socijalne politike je koncem travnja objavilo upute za nasljednike, no udruge upozoravaju da one nisu jasne ni korisnicima ni stručnim radnicima.
Zbog toga mnogi odustaju od potraživanja svojih prava, tvrde udruge, komentirajući upute u kojima Ministarstvo nasljednicima objašnjava mogu li tražiti nastavak ili obnovu postupka, kome da se obrate i koju dokumentaciju trebaju priložiti.
Ministarstvo se na taj korak odlučilo nakon što je Upravni sud donio presudu prema kojoj nasljednici imaju pravo na isplatu inkluzivnog dodatka preminule osobe, utvrdi li se da je osoba imala na to pravo.
Do sada je Zavod zaprimio ukupno 1640 zahtjeva nasljednika, od čega je njih 1456 zatražilo obnovu, a 184 nastavak postupka.
Zavod ističe kako su rješenja donesena u predmetima u kojima su zaprimili mišljenje Zavoda za vještačenje, pri čemu je 37 priznatih prava na inkluzivni dodatak, a odbijeno je 47 zahtjeva jer nisu bili ispunjeni propisani uvjeti.
S obzirom na to da su postupci još u tijeku, iz Zavoda su za Hinu rekli kako nije moguće dati procjenu prosječnog iznosa zaostataka kojeg je država dužna isplatiti nasljednicima.
Upute su bitne jer su se nasljednici Zavodu obraćali i prije pravomoćnosti presude i objavljivanja uputa, međutim on po njima do sada nije mogao postupati.
Organiziran je i besplatni info telefon, a Zavod ističe kako su zabilježili pojačan interes građana. Najčešća pitanja odnose se na potrebnu dokumentaciju, mjesnu nadležnost područnih ureda te tijek postupka nakon podnošenja prijedloga za obnovu ili nastavak postupka.
Da se građani suočavaju s nejasnoćama, potvrđuje i udruga koja okuplja obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, a koja ističe kako su u praksi već uočeni problemi.
– Ove upute nisu razlog za zadovoljstvo i slavlje. One su samo dokaz koliko je sustav zakazao prema najranjivijim ljudima. Ovo je pokušaj popravljanja štete koja je već napravljena – ocijenila je predsjednica Udruge Sjena Suzana Rešetar u razgovoru za Hinu.
Posebno zabrinjava, dodala je, što se i dalje sve prebacuje na građane te ih se ponovno šalje da idu od vrata do vrata. Riječ je o raznim rješenjima, neka od kojih uključuju i javne bilježnike, odjavama za zdravstveno, bankama, nasljedstvu, žalbama i drugim postupcima.
– Umjesto da institucije same, po službenoj dužnosti, rješavaju postupke i kontaktiraju obitelji, ljude se ponovno šalje da sami proučavaju procedure, skupljaju dokumente i snalaze se u labirintu propisa koje jedva razumiju i pravnici, a kamoli iscrpljene obitelji nakon smrti člana obitelji – rekla je.
Upozorila je kako poseban problem oko prikupljanja dokumentacije imaju starije osobe koje se teže služe modernom tehnologijom, mailovima i e-Građanima, a također je navela da na terenu „vlada potpuna zbunjenost”.
„Ljudi ne znaju razliku između nastavka i obnove postupka. Ne znaju koje rokove moraju poštovati. Ne znaju što kada ostavinska rasprava nije završena ili kada ima više nasljednika. I opet imamo isti obrazac – sustav stvara problem, a građani nose teret tog problema”, rekla je Rešetar.
Naglasila je kako iza svakog neriješenog predmeta nije administrativni broj, već čovjek – nečije dijete, roditelj, obitelj koja se godinama bori s bolešću, invaliditetom, siromaštvom, administracijom i osjećajem da ih država vidi tek kada postanu problem u javnosti.
– Nikada neću zaboraviti majku iz Zadra koja nam se obratila za pomoć, a čija je kćerkica, koja je bila u sustavu i bila korisnica osobne invalidnine, preminula čekajući rješenje za inkluzivni dodatak. Ta majka danas pravdu za svoje dijete mora tražiti u sudnicama – rekla je Rešetar.
Oni to rade namjerno, ocijenila je, zato što znaju da će pola ljudi u tom procesu odustati.
– Jer već jesu – ustvrdila je.
– A kada govorimo o oko 15.000 umrlih osoba prije donošenja rješenja, onda više ne govorimo o pojedinačnim propustima, već o ogromnom institucionalnom neuspjehu i sramoti države. I, realno, broj bi mogao biti i veći jer i dalje postoji više od 100.000 neriješenih zahtjeva, ali potpune brojke javnost nema – ocijenila je Rešetar.
Uputama su u potpunosti nezadovoljni i stručni radnici.
– Ne da nisu pomogle, nego su uvele još više nejasnoća. Ni korisnicima ni stručnim radnicima nije jasne – rekla je za Hinu Nela Pamuković, predsjednica Udruge NovisS – Nova vizija socijalne skrbi.
Govoreći o provedivosti uputa u praksi, Pamuković je navela kako im svakodnevno stižu požurnice od odvjetnika.
– Isključivo je ovaj posao u nadležnosti pravnika, a upute daju socijalni radnici, koji ih ni sami ne razumiju, niti su ih dužni razumjeti, jer to ne spada u njihov stručni rad – navela je.
Pri tome je također potvrdila da stručni radnici nailaze na neujednačena tumačenja u različitim uredima „jer razni nadređeni daju razna tumačenja ili ih nemaju”.
Upitana koliko upute zaista mogu pomoći građanima koji su izgubili člana obitelji prije donošenja rješenja, Pamuković je ironično poručila: – Toliko će im olakšati da moraju plaćati odvjetnike za naknadno pronađenu imovinu i pokretanje prava na isplatu inkluzivnog dodatka s osnove nasljeđa – dodatno dva postupka kao dodatni trošak, jer ne razumiju postupak.
Naime, čak i kad podnositelji zahtjeva imaju rješenje o nasljeđivanju, čime pokazuju da su nasljednici, ovo pravo nije moglo ući u rješenje o nasljeđivanju, jer nije ostvareno za života korisnika. Ako nema ovog prava u rješenju o nasljeđivanju, ponovno se pokreće postupak dokazivanja naknadno pronađene imovine, napomenula je.
Pri tome je nejasna situacija, dodala je Pamuković, kad je rješenje napisano i upućeno korisniku, a korisnik ga nije primio radi smrti i nije postalo izvršno, niti je moglo biti naplaćeno. Kao dodatnu prepreku koja otežava rad stručnjaka i položaj građana navela je i ugovore od dosmrtnom/doživotnom uzdržavanju, jer tada ne postoji rješenje o nasljeđivanju.
Pamuković je također mišljenja da će cijela situacija dodatno opteretiti sustav s obzirom na kontinuirani odljev stručnjaka i nedovoljnog broja pravnika te postojeće neriješene slučajeve inkluzivnog dodatka.
– Kada bi se u rad uključili pravnici koji su upravitelji ili rade u županijskim službama, raznim sektorima, uredima i središnjici Zavoda, a od kojih su mnogi otišli iz Područnih ureda, bilo bi puno lakše. No tužna činjenica je da je ustroj HZSR-a postavljen tako da nikoga nije briga niti za stručnjake niti za korisnike – ocijenila je Pamuković.
Od početka primjene Zakona o inkluzivnom dodatku, prema podacima Zavoda doneseno je više od 223.000 rješenja o priznavanju prava, a trenutačno je u tijeku nešto više od 100.000 postupaka utvrđivanja prava.
– Iako prosječan broj mjesečnih zahtjeva varira, uočen je određeni trend smanjenja novih zahtjeva. Stručni radnici u Zavodu nastavljaju intenzivno raditi kako bi se preostali predmeti riješili u najkraćem mogućem roku – poručili su iz Zavoda.
Piše: Marina Hudoletnjak
O prosječnoj plaći govorimo često. O minimalnoj najčešće kada se najavi njezino povećanje. No, kolika bi plaća trebala biti kako bi nam omogućila dostojanstven život?
Poslušaj članak
Onaj u kojem nakon plaćanja stanarine, režija i hrane ostane prostora za druženje, odlazak u kino, godišnji odmor ili nešto ušteđevine. Život u kojem nepredviđeni trošak ne znači da ostatak mjeseca moramo provesti računajući svaki euro.
Upravo tim pitanjem pozabavila se Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka poznata po brendu MojPosao, u novoj anketi u kojoj je sudjelovalo više od 500 ljudi. Prije dvije godine sudionici su poručili da dostojanstvena plaća ne bi smjela biti manja od 1.500 eura.
S obzirom na rast troškova života, provjerili smo gdje tu granicu postavljaju danas.
1.500 eura je dovoljno za mjesec, ali ne i za miran život?
Minimalna plaća u Hrvatskoj trenutačno iznosi 1.050 eura bruto, odnosno oko 800 eura neto, ovisno o poreznim okolnostima radnika. No zakonski minimum i iznos koji sudionici ankete smatraju dovoljnim za dostojanstven život očito su prilično udaljeni, jer nitko od njih nije odabrao plaću manju od 1.000 eura.
Ni sljedeći raspon nije dobio mnogo više glasova. Svega 3% sudionika smatra da se s plaćom između 1.000 i 1.500 eura može živjeti dostojanstveno.
Nešto veći broj, približno svaka peta osoba (22%), odabire raspon od 1.500 do 2.000 eura. Za njih je 1.500 eura donja granica koja, uz inflaciju i rast životnih troškova, ostavlja mogućnost za život iznad pukog podmirivanja obveza.
Sve ispod toga, smatraju, znači život „iz mjeseca u mjesec”.
Sve ispod 2.000 eura nije dovoljno
Najviše sudionika, njih 50%, dostojanstvenu plaću smješta u raspon od 2.000 do 2.500 eura. Ipak, napominju da ni taj iznos ne govori cijelu priču.
Mnogo toga ovisi o tome imamo li riješeno stambeno pitanje ili iz iste plaće svakog mjeseca moramo izdvojiti novac za najam ili kredit.
Za svaku četvrtu osobu (25%) granica je još viša. Naime, dostojanstven život u Hrvatskoj, ističu, zahtijeva mjesečnu plaću od najmanje 2.500 eura.
U usporedbi s anketom iz 2024., promjena je vidljiva. Tada je najviše sudionika, njih 47%, odabralo raspon od 1.500 do 2.000 eura, dok je trećina birala iznose od 2.000 do 2.500 eura. Danas upravo taj viši raspon okuplja polovicu odgovora.
Izvor: Alma Career Croatia
U ljubavi i na poslu svatko bi trebao gledati svoja posla. No, što kada privatni odnos dvoje kolega počne utjecati na odluke o napredovanju, plaći ili atmosferu u cijelom timu?
Poslušaj članak
Nedavno istraživanje Alma Career Croatia, tvrtke poznate po portalu MojPosao, pokazalo je da ljubavne veze na poslu nisu nikakva rijetkost. Više od polovice ispitanika (52%) barem je jednom bilo u vezi s kolegom ili kolegicom, a dobar dio onih koji su takvo iskustvo imali svoju je vezu cijelo vrijeme skrivala od kolega.
No, kada se odmaknemo od pitanja tko se u koga zaljubio i pogledamo kako takvi odnosi utječu na radnu okolinu, stvari postaju nešto složenije.
Kolege da, šef i podređeni ipak su druga priča
Čini se da zaposlenici prilično jasno razlikuju vezu dvoje kolega ravnopravnog položaja od one u kojoj postoji hijerarhijski odnos.
Vezu između kolega koji nisu u odnosu nadređenog i podređenog odobrava 69% ljudi. Kada je jedan partner nadređen drugome, raspoloženje se značajno mijenja. Takvu vezu odobrava svega 27% ispitanika. I razlog nije teško naslutiti.
Naime, više od polovice sudionika istraživanja (56%) smatra da ljubavna veza između nadređene i podređene osobe predstavlja sukob interesa.
Žene su nešto sklonije jasnijem postavljanju granica. Da bi zaposlenici trebali prijaviti vezu ako među partnerima postoji hijerarhijski odnos smatra 47% žena i 35% muškaraca.
Favoriziranje zbog veze
Sumnja da ljubavni odnos može preliti privatno u poslovno očito nije samo hipotetska.
Naime, 47% ljudi je tijekom karijere imalo osjećaj da je netko bio favoriziran zbog ljubavne veze na poslu. Još četvrtina nije bila sigurna je li se takvo nešto događalo, dok je 29% odgovorilo da favoriziranje nije primijetilo.
Među onima koji su prepoznali konkretne primjere favoriziranja, najčešće se spominjalo napredovanje.
Slijede fleksibilnost radnog vremena, ocjenjivanje rada, plaća i benefiti te dodjela projekata. Pojedini ispitanici naveli su i pogodnosti pri odabiru termina godišnjeg odmora te „prekrivanje“ pogrešaka.
Poslodavac se ne bi trebao miješati dok posao ne pati
Unatoč tome, ispitanici vrlo jasno poručuju da ljubavni život zaposlenika ne bi trebao automatski postati stvar poslodavca. Čak 78% ispitanika slaže se da se poslodavci ne bi trebali miješati u privatni život zaposlenika.
No, posljedice prekida odnosa mogu biti ozbiljne. Čak 71% ljudi smatra da prekid ljubavne veze može negativno utjecati na funkcioniranje tima.
Kad bi se našli u voditeljskoj ulozi i saznali za vezu dvoje ljudi u svom timu, više od polovice ljud (53%) tvrdi da bi reagirali tek ako veza počne utjecati na posao. Nešto više od četvrtine (28%) ne bi poduzelo ništa, 10% bi razgovaralo s uključenim osobama, dok bi 6% razmotrilo premještaj jednog od partnera ako postoji sukob interesa.
A pravila? U većini kompanija ih nema
Zanimljivo je da, unatoč svim potencijalnim komplikacijama, većina zaposlenika radi u organizacijama u kojima ljubavni odnosi nisu formalno uređeni.
Gotovo dvije trećine ispitanika (64%) kaže da njihova organizacija nema pravila koja reguliraju ljubavne veze među zaposlenicima, dok četvrtina (24%) ni ne zna postoje li takva pravila.
Svega 4% navodi da njihova kompanija ima formalna pravila koja vrijede za sve zaposlenike, a još 3% da postoje posebna pravila za odnose nadređenih i podređenih. Kod 4% takvi se odnosi formalno ne zabranjuju, ali ih se neformalno obeshrabruje.
Pritom ni sami zaposlenici nisu sasvim jednoglasni oko potrebe za pravilnicima. Naime, 41% ljudi smatra da bi kompanije trebale imati jasna pravila o vezama među zaposlenicima, dok nešto veći udio, 43%, smatra da bi zaposlenici trebali prijaviti vezu kada među njima postoji hijerarhijski odnos.
Biste li kolegi preporučili vezu s kolegom? Ovisi…
Nakon svega, je li uopće pametno upuštati se u vezu s osobom s kojom dijelimo i ured?
Tek 9% ispitanika bez zadrške bi drugima preporučilo vezu s kolegom ili kolegicom, dok bi ih 28% takav odnos radije savjetovalo izbjegavati.
Najviše ljudi, njih 62%, odabralo je odgovor „ovisi o okolnostima“.
Izvor: Alma Career Croatia
Od raka dojke u Hrvatskoj godišnje oboli više od 3 tisuće žena, a umire njih 700. S ciljem smanjenja smrtnosti za 25 do 30 posto i otkrivanja zloćudne bolesti u početnom stadiju, kada su izgledi za preživljenje najveći, 2006. godine pokrenut je Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke
Poslušaj članak
U organizaciji Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo jubilarna obljetnica jednog od najuspješnijih javnozdravstvenih programa u Hrvatskoj obilježena je 8. listopada u Zagrebu stručnim skupom na kojem se govorilo o raznim aspektima dijagnostike i liječenja raka dojke.
Dosadašnje rezultate Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke predstavila je koordinatorica programa Andrea Šupe Parun. Program je u početku bio namijenjen ženama od 50 do 69 godina. U okviru programa žene mogu obaviti mamografski pregled dojki svake dvije godine, a poziv putem pisma dobivaju na kućnu adresu. Godišnje se obavi oko 150 tisuća mamografskih pregleda, a odaziv žena je 70 posto.
Od početka Nacionalnog programa obavljeno je oko 2,5 milijuna mamografija te je otkriveno više od 10 tisuća novih slučajeva raka dojke. Programom su od prošle godine obuhvaćene žene od 49 do 70 godina, a sukladno preporukama Vijeća Europe bit će obuhvaćene žene od 45 do 74 godine.
– Godinu ranije smo uveli preporuku za magnetsku rezonanciju u nalaz te žene s izuzetno gustim dojkama mogu obaviti magnetsku rezonanciju jednom u dvije do četiri godine. Od početka Nacionalnog programa provodi se kontrola kvalitete, a ove godine smo uveli dodatan broj medicinskih fizičara koji će uz redovite trogodišnje kontrolne preglede dostavljati i godišnja izvješća o praćenju doza zračenja mamografa – pojasnila je Šupe Parun.
Zaključila je da rak dojke ostaje vodeći javnozdravstveni problem, ali uz jasan trend pada smrtnosti u Hrvatskoj zahvaljujući organiziranom probiru i napretku u liječenju.
Predsjednik Povjerenstva za organizaciju, stručno praćenje i kontrolu kvalitete Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke Boris Brkljačić podsjetio je da je zadnjih devet godina zabilježen pad smrtnosti od raka dojke, a tijekom dvadeset godina Nacionalnog programa bitno su se poboljšale dijagnostika raka dojke, onkološka skrb i plastična kirurgija.
Ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak istaknuo je kako je danas rak dojke bolest s kojom se živi, a ne od koje se umire. Podsjetio je da je broj otkrivenih karcinoma na početku programa naglo porastao, ali je smrtnost počela padati od 2015. do 2024. godine za oko 4,2 posto, a u 2025. godini umrlo je 712 žena.
– Rast incidencije i pad smrtnosti rezultat su dobro organiziranog skrininga, napredne dijagnostike i dostupnosti inovativnih terapija u Hrvatskoj – zaključio je Capak.
Ministrica zdravstva Irena Hrstić pozvala je žene da se odazovu na mamografski pregled.
– Danas se odaziva sedam od deset žena, a konačni cilj kako struke, tako i Ministarstva zdravstva je da se odazove deset od deset – rekla je ministrica.
Naglasila je da su pacijenti oboljeli od kroničnih nezaraznih bolesti u fokusu Ministarstva zdravstva te je više od 3,5 milijardi eura zadnjih godina uloženo u onkologiju.
Povodom obljetnice HZJZ je izradio web-stranicu rakdojke.hr koja nudi informacije o sudjelovanju u Nacionalnom programu i važnosti ranog otkrivanja raka dojke.
Tko su Purger i Purgerica?
Novi Ottobock centar u Zagrebu: više od mjesta za pomagala – stručna podrška svakom korisniku
Udruga OSI Požega nastavlja program DiKA 2
Preminuo glumac i veliki zagovornik osoba s invaliditetom
-
Iz SvijetaPrije 17 satiPreminuo glumac i veliki zagovornik osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 18 satiKoliko bi trebala iznositi dostojanstvena plaća?
-
Civilno društvoPrije 2 dana„Različiti, a jednaki“ okupili 300 sudionika u Slavonskom Brodu
-
Life&StylePrije 17 satiJoj, mama… – vodič za preživljavanje tinejdžerskih godina
-
VijestiPrije 7 danaOsobni asistenti poručili ministru: „Pitajte nas i platite naš rad“
-
IntervjuPrije 4 danaMARIO KOVAČ Umjetnici s invaliditetom ne smiju biti u getu
-
in MREŽAPrije 7 danaUDRUGA ZAMISLI Ključ europske mobilnosti i pristupačnosti
-
IntervjuPrije 7 danaMIROSLAV VRANKIĆ Svijest bez sustava nije dovoljna