Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i Ured UNICEF-a za Hrvatsku 20. veljače predstavili su rezultate istraživanja ‘Oglašavanje i marketinško komuniciranje hrane i bezalkoholnih pića u blizini osnovnih škola u Hrvatskoj’
Poslušaj članak
Cilj istraživanja je stvoriti početnu sliku o razini izloženosti djece vanjskom oglašavanju u blizini osnovnih škola, s naglaskom na oglašavanje hrane i bezalkoholnih pića.
Istraživanje provedeno na javnim površinama oko 60 osnovnih škola pokazalo je zabrinjavajuće rezultate. Na putu do škole djeca su izložena brojnim oglasima za zaslađena pića, slatkiše, slane grickalice, pekarske proizvode i brzu hranu, što utječe na oblikovanje njihovih prehrambenih navika.
Čak 38,3 posto oglasa za hranu i bezalkoholna pića zastupljeno je u blizini osnovnih škola. Među oglasima za hranu i pića 28,3 posto oglasa odnosi se na bezalkoholna pića, a 20,5 na slatke proizvode. Gotovo svaki treći oglas, odnosno 29,1 posto za hranu i bezalkoholna pića u blizini škola, oglašava proizvode s visokim udjelima masti, zasićenih masti, šećera i/ili soli.
Predstavljajući rezultate istraživanja, voditeljica Odsjeka za koordinaciju nacionalnih aktivnosti pri HZJZ-u Maja Lang Morović istaknula je da je 91,5 posto oglasa za hranu i bezalkoholna pića sadržavalo istaknutu robnu marku. Od svih istaknutih robnih marki najzastupljenija je industrija bezalkoholnih pića.
Nadalje, istraživanje je pokazalo da 52,4 posto oglasa za hranu i bezalkoholna pića u blizini škola nije usklađeno s kriterijima za oglašavanje hrane i bezalkoholnih pića Svjetske zdravstvene organizacije.
Liječnica i specijalizantica javnog zdravstva u HZJZ-u Lucija Sironić ukazala je na prehrambene navike djece u Hrvatskoj. Čak 52 posto djece samostalno kupuje grickalice, 43 posto jede slatke grickalice, a 26 posto djece redovito pije zaslađena bezalkoholna pića. Sironić je upozorila da oglasi hrane i bezalkoholnih pića utječu na prehrambeni izbor i preferencije djece. Nadalje, utječu na unos hrane te na kupovne navike u djetinjstvu i odrasloj dobi.
– Djeca ne propituju oglas, vjeruju mu. Nemaju razvijeno kritičko mišljenje kao odrasli te je slab uvid u posljedice – rekla je Sironić.
Naglasila je da bi ovo istraživanje trebalo potaknuti konkretne mjere. Kao preporuke istraživanja Sironić je navela razvoj i uvođenje jasnog regulatornog okvira za uređenje oglašavanja hrane i bezalkoholnih pića usmjerenog djeci, obuhvaćanje regulacijom svih oblika i kanala marketinga i oglašavanja hrane i bezalkoholnih pića, uključujući i one izvan audiovizualnih medija, uređivanje vanjskog oglašavanja proizvoda s visokim udjelom masti, šećera i/ili soli u blizini odgojno-obrazovnih ustanova uspostavom zaštićenih zona u kojima bi oglašavanje takvih proizvoda bilo zabranjeno ili strogo ograničeno.
Nadalje, preporuke su uspostava neovisnog sustava praćenja svih marketinških komunikacija kojim bi se osigurao kontinuirani uvid u izloženost djece marketingu hrane i bezalkoholnih pića s visokim udjelom masti, šećera i/ili soli, uvođenje obveze javnog i transparentnog izvještavanja industrije o oglašavanju hrane i pića, provođenje javnih kampanja i edukativnih programa usmjerenih na podizanje svijesti o utjecaju marketinga hrane i bezalkoholnih pića na zdravlje s ciljem promicanja zdravih izbora i prevencije debljine u djece.
Potrebno je jačati međusektorsku suradnju kao nužan preduvjet za zaustavljanje trenda debljine u djece, dosljedno primjenjivati Direktivu o nepoštenoj trgovačkoj praksi te osigurati da zaštita dječjeg zdravlja i prava djeteta ima prednost pred komercijalnim interesima industrije uz prepoznavanje dugoročnih i ekonomskih koristi takvog pristupa.
Voditeljica Službe za promicanje zdravlja u HZJZ-u i Referentnog centra Ministarstva zdravstva za promicanje zdravlja Sanja Musić Milanović istaknula je da se na međunarodnoj razini već niz godina ističe važnost reguliranja marketinga hrane i bezalkoholnih pića s visokim udjelom masti, šećera i/ili soli usmjerenog prema djeci. Naglasila je da u Hrvatskoj 36 posto djece u dobi od osam do devet godina ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu. S prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom je 33,7 posto djevojčica.
Musić Milanović je upozorila na činjenicu da se debljina može povezati s padom trajanja života od 3,5 godina do 2050. godine.
– Projekcije za sljedećih 30 godina su da će prekomjerna tjelesna masa u Hrvatskoj biti odgovorna za 75 posto slučajeva šećerne bolesti tipa 2, 10 posto slučajeva kardiovaskularnih bolesti, 7 posto slučajeva demencije i 5 posto slučajeva karcinoma – rekla je Musić Milanović. Naglasila je važnost stvaranja okruženja koja potiču zdravije izbore i koja će doprinijeti očuvanju zdravlja djece.
Predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku Luisa Brumana istaknula je da su djeca u svom okruženju izložena oglašavanju hrane niske nutritivne vrijednosti koja doprinosi debljini, a dječja debljina ne utječe samo na tjelesno zdravlje nego i na mentalno te na uspjeh u školi.
Upozorila je da je nemoguće izbjeći utjecaj oglašavanja na prehrambene navike djece. Zaključila je da je za okruženje koje podržava zdravlje djece ključna regulacija marketinga hrane i pića s posebnim fokusom na zaštitu djece.
Istraživanje je pohvalila ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje Katarina Milković. Smatra da rezultati istraživanja predstavljaju važnu podlogu za daljnji razvoj javnozdravstvenih politika i regulativa u području marketinga usmjerenog prema djeci, osobito kada je riječ o oglašavanju u blizini odgojno-obrazovnih ustanova.
– Ovi rezultati jasno potvrđuju potrebu za daljnjim sustavnim djelovanjem u smislu poticanja međusektorske suradnje zdravstvenog i obrazovnog sustava – poručila je Milković.
Organoidi tretirani IKVAV-PA terapijom pokazivali su manje upale, ožiljno tkivo se smanjilo što je omogućilo bolji rast živčanih vlakana
Poslušaj članak
Oštećenje leđne moždine najčešće dovodi do trajne paralize nakon čega su ljudi u većini slučajeva trajno vezani za kolica i ovisni o tuđoj pomoći. Već godinama doktori i znanstvenici nastoje otkriti lijek koji bi pomogao oboljelima da ponovo stanu na svoje noge. Novim otkrićem znanstvenika jako smo blizu da se to i ostvari.
Naime, znanstvenici sa Sveučilišta Northwestern uspjeli su uzgojiti sitne organoide ljudske leđne moždine, piše ScienceAlert. Radi se o 3D kopijama organa stvorenih izvan živog organizma.
Kad su ih uzgojili, znanstvenici su namjerno oštetili uzorke, a zatim upotrijebili tretman koji je pomogao tkivu da se obnovi.
Prije ovog ispitivanja, znanstvenici su proveli istraživanje na laboratorijskim miševima i razvili terapiju pod nazivom IKVAV-PA koju su koristili kako bi oporavili miševe koji su imali paralizu leđne moždine.
– Odlučili smo razviti dva različita modela ozljede u organoidu ljudske leđne moždine i testirati našu terapiju kako bismo vidjeli sliče li rezultati onome što smo prethodno vidjeli u životinjskom modelu. Nakon primjene naše terapije, glijalni ožiljak je značajno izblijedio i postao je jedva primjetan, a vidjeli smo rast neurita, nalik regeneraciji aksona koju smo vidjeli kod životinja. To je potvrda da naša terapija ima dobre šanse za djelovanje kod ljudi – kazao je biomedicinski inženjer Samuel Stupp.
Ozljede leđne moždine u većini slučajeva dovode do paralize zato što se živci u središnjem živčanom sustavu slabo regeneriraju. To se događa zbog mehanizma supresije koji se odvija u organizmu koji nastaje kada se leđna moždina ošteti ili prekine, a koji ometa rast novih živčanih vlakana (aksona) te pojave ožiljnog tkiva kroz kojeg se živčana vlakna ne mogu probiti.
Ključ IKVAV-PA terapije su supramolekularne terapijske peptide, pod nazivom ‘plešuće molekule’, koje su istraživači uspjeli stvoriti tako što su uzgojili inducirane pluripotentne matične stanice odraslog donora, širine 3 milimetra. Matične stanice uzgajale su se tijekom nekoliko mjeseci.
Nakon nekog vremena organoidi su razvili veći dio ljudske leđne moždine uključujući neurone, astrocite i organizirane slojeve tkiva.
Kada su se dovoljno razvili, neke su znanstvenici prerezali skalpelom dok su druge zgnječili imitirajući kompresijsku ozljedu kralježnice koja može nastati kao posljedica prometne nesreće. U oba slučaja se može dogoditi paraliza.
Jedna vrsta ozljeda tretirana je s tekućinom IKVAV-PA, dok je druga vrsta ozljede tretirana s kontrolnom tekućinom koja nije sadržavala ‘plešuće molekule’.
Dakle, kod ozljeda na kojima je primijenjen tretman IKVAV-PA terapijom, odnosno otopinom koja je sadržavala ‘plešuće molekule’, ista se odmah pretvorila u gel, a aktivne molekule unutar spoja su potaknule aksone na ponovni rast.
Organoidi tretirani IKVAV-PA terapijom pokazivali su manje upale, ožiljno tkivo se smanjilo što je omogućilo bolji rast živčanih vlakana.
Zasigurno će proći još dosta godina dok se ova terapija ne isproba na ljudima, međutim dokazi u ovoj studiji bude nadu kako smo jako blizu saniranja ozljeda leđne moždine.
Za smirivanje simptoma depresije najučinkovitije je vježbanje uz vodstvo i s drugima kroz aktivnosti kao što je grupni fitness
Poslušaj članak
Depresija je teško mentalno stanje koje pogađa i mladu i staru populaciju. Za liječenje depresije danas se prepisuju antidepresivi, ali oni ne djeluju na sve ljude jednako, a u nekim slučajevima znaju izazvati i teške nuspojave, pa se već dugo traga za boljom, sigurnijom i prirodnijom varijantom liječenja ove bolesti.
Kako piše ScienceAlert, nova studija koju su zajedno proveli australski i američki znanstvenici otkriva da vježbanje može biti itekako koristan alat za liječenje osjećaja anksioznosti, ali i nekih oblika depresije.
To je zato što vježbanje pomaže pri oslobađanju kemikalija iz mozga koje stvaraju osjećaj ugode u mozgu što pomaže smanjenju stresa i poboljšanju raspoloženja.
Međutim, kako tvrde rezultati pojedinih studija, vježbanje ne može pomoći svakom pacijentu s depresijom.
U protekla dva desetljeća provedeno je više meta istraživanja – studija koje su temeljene na više različitih istraživanja – a pomoću njih htjelo se otkriti djeluje li, i kako, vježbanje na depresiju i anksioznost.
Prijašnja istraživanja često su ukljčivala ljude koji uz depresiju pate od još nekih kroničnih bolesti pa te studije nisu prikazivale jasno stanje stvari.
U novom istraživanju, znanstvenici su napravili meta-meta analizu. Pregledali su dobivene rezultate svih analiza, sveukupno njih 81, kako bi shvatili na što dokazi upućuju.
Uključivalo je to oko 80 tisuća ljudi iz 1000 provedenih studija, a znanstvenici ove studije su provjeravali po kojim kriterijima su iste rađene.
Provjeravali su koje sudionike su studije uključivale, koga su proučavali (na primjer, osobe s dijagnosticiranom depresijom ili anksioznošću u odnosu na one koji tek imaju simptome, različite dobne skupine i žene tijekom trudnoće i nakon poroda).
Gledalo se i što je određena vježba uključivala (usporedba aerobne kondicije s treningom otpora i vježbama uma i tijela, poput joge i je li vježba bila pod nadzorom stručnjaka, intenzitet i trajanje) te je li vježba bila individualna ili grupna.
Osim toga, u ovoj studiji korištene su napredne statističke tehnike kako bi što preciznije odredili utjecaj vježbi na mentalno stanje – depresiju i anksioznost.
Rezultati su otkrili da vježbanje ima veći utjecaj na depresiju nego na anksioznost, kao i da je vježbanje imalo više koristi od terapije koja se inače prepisuje za liječenje depresije.
U ovoj sveobuhvatnoj studiji pokazalo se kako bi od vježbanja najviše koristi imali odrasli ljudi između 18 i 30 godina, te žene koje su nedavno rodile.
Iako žene koje su tek postale majke imaju problema s vježbanjem i vraćanjem u formu, zbog umora, nedostatka vremena i gubitka samopouzdanja, znanstvenici tvrde kako bi veća dostupunost prilagođenih vježbi mogla imati velike benefite po zdravlje novopečenih majki u periodu kada tek rode.
Nadalje, nalazi studije pokazali su kako hodanje, trčanje ili vožnja biciklom imaju blagotvorni učinak na smirivanje simptoma depresije i napadaja anksioznosti.
Za smirivanje simptoma depresije najučinkovitije je vježbanje s drugima uz vodstvo stručne osobe i kroz aktivnosti kao što je grupni fitness.
Ljudima koji imaju problem s anksioznošću najviše je pomoglo kada su radili nešto lakše vježbe poput hodnja ili plivanja laganim tempom.
Možda kroz mentalne igre uspijemo suzbiti ovo teško neurodegenerativno stanje za koje nema lijeka
Poslušaj članak
Od neke vrste demencije u svijetu boluje više od 55 milijuna ljudi. Prema nekim podacima, svake tri sekunde jedna osoba razvije demenciju. Smatra se kako bi do 2050. godine ovo stanje moglo zahvatiti oko 139 milijuna ljudi.
Demencija najčešće napada ljude koji imaju iznad 65 godina, a bolest se razvija zbog odumiranja moždanih stanica. Kod osoba koje boluju od demencije dogodi se značajan kognitivni pad. Iako za demenciju još uvijek nije pronađen lijek, postoje načini na koji se mozak može održati funkcionalnim i nakon 65 godine te izbjeći kognitivni pad.
Prema studiji, odnosno istraživanju koju su proveli znanstvenici iz SAD-a, igranje određenih igara kod ispitanika je usporilo kognitivni pad, piše ScienceAlert.
U studiju provedenu krajem 1990-ih godina bilo je uključeno 2800 ljudi u dobi od 65 i više godina. Svatko od njih odabran je za jednu od tri različite vrste mentalnog treninga – brzinu, pamćenje ili rasuđivanje.
Sudionici su imali vježbe u trajanju od 60 minuta, dva puta tjedno tijekom pet tjedana jednu godinu poslje prvog testiranja, a tri godine kasnije imali su četiri dodatne terapije. Kada se sve zbroji, u tom razdoblju imali su manje od 24 sata mentalnog treninga. Međutim, terapija je itekako djelovala.
Tijekom praćenja u razmaku od 5, 10, 15 i 20 godina, kognitivne sposobnosti ispitanika bile su iznenađujuće dobre.
Nakon testiranja u razmaku od 20 godina od početka studije, podaci su pokazali da su ljudi koji su radili moždani trening brzine i pojačavali vježbe imali 25% manji rizik za dobivanje demencije, dok druge dvije vrste treninga nisu pokazale značajniju razliku u smanjenju rizika od demencije.
Vježba brzine uključivala je klikanje na automobile i prometne znakove koji se pojavljuju na različitim dijelovima računalnog zaslona.
Koautorica studije Marilyn Albert kazala je kako bi otkriće s mentalnim treningom brzine moglo pomoći u novim tretmanima za prevenciju demencije.
– Otkrivanje točnog mehanizma zašto je trening brzine djelovao moglo bi pomoći istraživačima da u budućnosti razviju novu, učinkovitiju vježbu – istaknula je Albert.
Ako znanstvenici uspiju otkriti što je pokrenulo veću moždanu aktivnost sudionika kroz vježbu brzine, možda u budućnosti suzbijemo ovo neurodegenerativno stanje koje uvelike narušava kvalitetu života osoba starije životne dobi.
Osobe s invaliditetomPrije 5 dana
AtletikaPrije 6 dana
ZnanostPrije 7 dana
Osobe s invaliditetomPrije 5 dana
Stolni tenisPrije 7 dana
TurizamPrije 4 dana
SportPrije 4 dana
KulturaPrije 5 dana