Znanost
Multipla skleroza ima dva podtipa?
Pomoću kombinatorike pregleda mogu se prije uvidjeti promjene, te to može pomoći liječnicima da bolje pogode terapiju za liječenje
Poslušaj članak
Multipla skleroza je kronična progresivna bolest središnjeg živčanog sustava. Kod ove bolesti imunološki sustav napada zaštitni omotač (mijelin) koji prekriva živčana vlakna i uzrokuje probleme u komunikaciji između mozga i ostatka tijela što može dovesti do propadanja živčanih vlakana.
Nova istraživanja koja su proveli znanstvenici s University Collegea u Londonu sugeriraju kako postoje dva podtipa ove opake bolesti, piše ScienceAlert.
U studiji je za analizu podataka iz krvi i mozga 634 pacijenta, korišteno je tzv. strojno učenje. Testirani pacijenti sudjelovali su u dva različita klinička ispitivanja.
Krvne pretrage služile su kako bi se u krvi pacijenata otkrio protein sNfL koji je jedan od glavnih markera koji se pojavi, odnosno povisi, ako je osoba oboljela od neke bolesti središnjeg živčanog sustava kao što je multipla skleroza.
Pregled magnetske rezonance kojem su sudionici bili podvrgnuti, otkrio je da se u različitim dijelovima mozga kriju velika različita oštećenja, ali i druge promjene.
Uspoređivanjem rezultata krvnih testova i testova mozga model strojnog učenja koji može vidjeti ono što ljudima često promakne, uspio je razvrstati pacijente u dva odvojena podtipa.
Oni pacijenti koji su okarakterizirani kao ‘rani sNfL’ pokazali su povišene razine proteina ranije, kao i oštećenje corpus callosuma, strukture koja povezuje lijevu i desnu hemisferu mozga. Kod ovih pacijenata bolest je znatno brže napredovala, točnije, puno brže su se razvile moždane lezije.
Kod pacijenta koji čija je bolest okarakterizirana kao drugi podtip ili ‘kasni sNfL’ bolest je napredovala polako, a manifestirala se kroz smanjenje limbičkog sustava i sive tvari duboko u mozgu. Kod njih je razina sNfL sporije rasla što je dovelo do sporijeg razvoja bolesti.
– Korištenjem modela umjetne inteligencije u kombinaciji s visoko dostupnim krvnim markerom i magnetskom rezonancijom, prvi put smo uspjeli pokazati dva jasna biološka obrasca multiple skleroze. Ovo će pomoći kliničarima da shvate u kojoj se fazi bolesti osoba nalazi i kome je možda potrebno pažljivije praćenje ili ranije, ciljano liječenje – istaknuo je Arman Eshaghi, neuroznanstvenik na UCL-u i suosnivač Queen Square Analyticsa, spin-off tvrtke uključene u istraživanje.
Kod zdravih ljudi proteini neurofilamenti koji služe kao potpora središnjem živčanom sustavu stvaraju se sporo, dok kod ljudi koji obole od MS taj protein odlazi u tijelo velikom brzinom. To je jedan od ključnih signala bolesti središnjeg živčanog sustava.
Znanstvenici tvrde da kombiniranje razina neurofilamenata s drugim podacima, poput MR snimaka, mogu prije uvidjeti promjene, a to može pomoći liječnicima da pogode terapiju te tako uspore razvoj multiple skleroze kod pacijenata.
Ostaje nada da će spomenuta metoda biti potvrđena i u drugim studijama te da će se ta kombinatorika pretraga službeno početi koristiti za ranije razotkrivanje MS te tako dovesti do bržeg i boljeg liječenja bolesti.
Rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života
Poslušaj članak
Postavljanje dijagnoze cerebralne paralize često može biti kompliciran proces jer postoji više čimbenika koji mogu utjecati na razvoj ovog stanja.
No prema istraživanju objavljenom u časopisu Pediatrics: Open Science djeca s cerebralnom paralizom na dijagnozu više ne bi trebala čekati duže od 4. godine života, što donedavno nije bio slučaj, a ranija dijagnostika otvara prostor za bržu intervenciju i učinkovitiju rehabilitaciju mališana rođenih s ovim stanjem.
Istraživači iz američke Mreže za praćenje autizma i razvojnih teškoća prevalenciju cerebralne paralize ispitivali su na uzorku od 215 tisuća djece, što je uistinu respektabilna brojka za tako opsežnu studiju.
Otprilike polovica ispitivane djece imala je 8 godina tijekom istraživanja. Druga polovica imala je 4 godine, dakle prvi put u povijesti istraživanja cerebralne paralize stručnjaci su pratili prevalenciju za mlađu dobnu skupinu. Sveukupno, studija je otkrila da je 2,4 djece na 1000 imalo cerebralnu paralizu u dobi od 8 godina, pri čemu je spastična paraliza najčešći podtip. Gotovo 60 posto djece moglo je samostalno hodati.
Istodobno, četverogodišnjaci su imali sličnu prevalenciju od 2,2 na 1000, s većom vjerojatnošću da će dječaci imati dijagnozu cerebralne paralize od djevojčica u toj dobi
– Razumijevanje da se cerebralna paraliza dokumentira u različitim skupinama daje nam nove ciljeve za edukaciju i informiranje o riziku, ne samo za pružatelje usluga već i za rane intervencioniste, edukatore i, što je najvažnije, za njihove obitelji – rekao je Zachary Warren, glavni autor studije.
Tek da podsjetimo, rehabilitacija i rana intervencija kod cerebralne paralize ključni su postupci za optimizaciju motoričkih, kognitivnih i funkcionalnih sposobnosti te poboljšanje kvalitete života. Budući da je cerebralna paraliza trajno stanje uzrokovano oštećenjem mozga u razvoju, terapija nije usmjerena na izlječenje, već na maksimalno razvijanje djetetovih potencijala i postizanje što veće samostalnosti.
Novinar: Darko Vlahović
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Cell Press Blue pokazalo je da veći unos proteina nije uvijek bolji: za mnoge odrasle osobe koje nisu osobito tjelesno aktivne manji unos proteina mogao bi pridonijeti zdravijem starenju, pa čak i duljem životu
Poslušaj članak
Nakon analize više od 350 studija provedenih na ljudima, miševima i drugim organizmima, znanstvenici su utvrdili da smanjenje unosa proteina može poboljšati metabolizam, promijeniti način na koji stanice reagiraju na hranjive tvari, smanjiti oštećenja stanica i poboljšati njihovo funkcioniranje.
Međutim, koristi ovise o dobi, zdravstvenom stanju i razini tjelesne aktivnosti pojedinca.
– Potpuno je jasno da proteini imaju pozitivan učinak na rast mišića i odgovor organizma na tjelovježbu kod tjelesno aktivnih osoba – rekao je jedan od autora studije Dudley Lamming sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
– No budući da većina ljudi živi relativno sjedilačkim načinom života, mnogi vjerojatno unose više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerojatno ima negativne posljedice za zdravlje.
Nekoliko novijih istraživanja provedenih na ljudima pokazalo je da manji unos proteina može pomoći u smanjenju tjelesne težine i udjela masnog tkiva te istodobno poboljšati razinu šećera u krvi.
Metaistraživanje je također pokazalo da prekomjeran unos metionina, izoleucina i valina, aminokiselina od kojih su građeni proteini, može povećati rizik od pretilosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
Istodobno, druga istraživanja upućuju na to da veći unos proteina, osobito u kombinaciji s redovitom tjelovježbom, može pomoći starijim osobama u smanjenju tjelesne težine i gubitka mišićne mase povezanog sa starenjem.
Implantat pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga
Poslušaj članak
Sitni bežični implantat izazvao je oduševljenje kod slijepih osoba koje su vid izgubile zbog uznapredovale senilne makularne degeneracije (AMD).
U velikom međunarodnom kliničkom ispitivanju, više od 80 posto sudionika ostvarilo je značajno poboljšanje centralnog vida, a mnogi su nakon godina pogoršanja bolesti zahvaljujući implantatu ponovno mogli čitati slova, pa čak i riječi.
Implantat veličine 2×2 mm zamjenjuje oštećene stanice osjetljive na svjetlost u mrežnici, koji pretvara svjetlost u električne signale, obnavljajući tako komunikaciju između oka i mozga.
Kamera ugrađena u specijalizirane naočale snima slike i šalje ih implantatu pomoću nevidljive svjetlosti bliskog infracrvenog zračenja. Implant zatim pretvara tu svjetlost u električne impulse, pomažući u obnavljanju prijenosa vizualnih informacija u mozak. Korisnici mogu prilagoditi postavke zumiranja i kontrasta kako bi poboljšali jasnoću vida.
Napredna atrofična AMD najčešći je uzrok trajne sljepoće kod starijih osoba i pogađa više od pet milijuna ljudi diljem svijeta. Kako AMD napreduje, središnje vidno polje postaje zamućeno jer su stanice mrežnice koje osjećaju svjetlost trajno oštećene.
U zdravom oku, ovi fotoreceptori hvataju svjetlost i pretvaraju je u električne signale. Ti signali putuju kroz živčane stanice u stražnjem dijelu oka, a zatim kroz vidni živac do mozga, gdje se formiraju slike.
Ovaj je implantat ono tehnološko čudo za koje smo do jučer vjerovali da je moguće samo u znanstveno-fantastičnim romanima. No to je čudo danas postalo stvarnost.
Nakon ovih rezultata, proizvođač uređaja, Science Corporation, podnio je zahtjeve za odobrenje kliničke upotrebe u Europi i Sjedinjenim Državama.
Tko su Purger i Purgerica?
Besplatne zdravstvene provjere na glavnom zagrebačkom trgu
Osobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
„Snaga je u nama“ već 13 godina podržava žene s rakom dojke
-
In MetropolaPrije 5 danaDUMOVEC Zagrebački umirovljenici i njihovi novi prijatelji psi
-
VijestiPrije 4 danaNaknada za prijelazno razdoblje usluge osobne asistencije
-
EU kutakPrije 3 danaOsobe s invaliditetom isključene iz hitnih službi i komunikacije
-
VijestiPrije 2 danaOsobni asistenti traže veće plaće i uključivanje u reformu
-
In MetropolaPrije 6 danaSAMO 5 MINUTA Oštra poruka Zajednice spinalno ozlijeđenih
-
Civilno društvoPrije 6 danaURIHO sudjelovao u Europskom tjednu mobilnosti
-
in MREŽAPrije 6 danaRASPRAVA Prepreke pri (samo)zapošljavanju osoba s invaliditetom
-
VijestiPrije 4 danaZNAKOFEST Prevoditelji moraju biti otporni i emocionalno stabilni