Povodom Međunarodnog tjedna gluhih osoba i Međunarodnog dana znakovnog jezika, Hrvatski savez gluhih i nagluhih organizirao je čitanje hrvatskih priča na znakovnom jeziku
Poslušaj članak
Djeca vole priče jer se zabave i iz njih izvuku neku pouku. Kroz priče gluha i nagluha djeca, poput čujuće, mogu razvijati kreativnost i maštu te im priče na prilagođen način trebaju biti dostupne.
Povodom Međunarodnog tjedna gluhih osoba i Međunarodnog dana znakovnog jezika, Hrvatski savez gluhih i nagluhih organizirao je 23. rujna u Gradskoj knjižnici čitanje hrvatskih priča na znakovnom jeziku s aplikacije ‘Basna, bajka, burg’.
Redatelj Mario Kovač, Kiara Vrljić i Mona Vincek iz Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih čitali su priče na hrvatskom znakovnom jeziku i hrvatskom jeziku. Priče su oduševile čujuću, gluhu i nagluhu djecu te njihove roditelje, a nakon svakog čitanja na interaktivan način usvojili su nove riječi na hrvatskom znakovnom jeziku.
Redatelj Mario Kovač izrazio je zadovoljstvo što sudjeluje na obilježavanju Međunarodnog tjedna gluhih osoba i Međunarodnog dana znakovnog jezika. Naglasio je da se druži i surađuje s gluhim osobama već niz godina. Uz projekte s gluhim osobama radio je i predstave s Udrugom ‘Dlan’.
– Jako je važno da hrvatski znakovni jezik ima svoj dan i da je prepoznat kao ravnopravni jezik u porodici svih jezika. To je jedan prekrasan, kreativan, gotovo poetski jezik. Uvijek mi je zanimljivo vidjeti kako ga interpretiraju i kako svaki govornik hrvatskog znakovnog jezika daje nešto svoje tom jeziku, ima svoj specifičan pokret – rekao je Kovač. Naglasio je kako je važno da i gluha djeca uživaju u pričama, jer su one temeljni dio odrastanja svakog djeteta.
Predsjednica Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Dijana Vincek rekla je da se gluhe osobe doživljava kao da imaju nevidljivi invaliditet te se Međunarodnim tjednom gluhih osoba želi proširiti glas tih osoba, pokazati da oni postoje. Upozorila je da se gluhe osobe još uvijek suočavaju s velikim izazovima.
Nedostaje prevoditelja na znakovni jezik, što otežava i integraciju gluhih osoba u društvo, a unatoč tome što je sve više visokoobrazovanih mladih gluhih osoba, neki se od njih ne uspiju zaposliti u struci. Još uvijek je problem što druge osobe ne znaju kako pristupiti gluhoj osobi, kako s njom komunicirati.
Vincek je istaknula važnost obilježavanja Međunarodnog dana znakovnog jezika jer je taj jezik dio kulture zajednice gluhih osoba.
– U svijetu postoji više od 200 različitih znakovnih jezika. Svaka država ima više-manje svoj znakovni jezik, jednako su različiti kao i govorni jezici – pojasnila je Vincek. Naglasila je da mediji značajno utječu na podizanje svijesti o znakovnom jeziku. Premijere pojedinih emisija i Dnevnik na Hrvatskoj televiziji svakodnevno se prevode na znakovni jezik.
Vincek je istaknula da se svijest o znakovnom jeziku podiže i sve većim uključivanjem gluhe djece u redovan sustav obrazovanja, gdje koriste uslugu komunikacijskog posrednika. Spomenula je da važnu ulogu u podizanju svijesti o hrvatskom znakovnom jeziku ima i aplikacija ‘Basna, bajka, burg’, jer priče na tom jeziku nisu namijenjene samo gluhoj i nagluhoj, nego i čujućoj djeci.
– To je aplikacija koja se može skinuti na mobilne telefone. Ovu aplikaciju je napravila umjetnička organizacija Yelo, a ona je zamišljena tako da kada se šeće gradom, pojavljuju se priče koje djeca mogu slušati – priče se pojavljuju na određenim lokacijama kao što su dječji vrtići. U dogovoru s umjetničkom organizacijom prijavili smo se na natječaj Ministarstva kulture, odobrena su nam sredstva te smo 45 priča od ukupno 90 na aplikaciji prilagodili gluhoj i nagluhoj djeci, odnosno preveli na hrvatski znakovni jezik, ali željeli bismo sve priče prevesti na taj jezik – pojasnila je Vincek.
Za Međunarodni tjedan gluhih osoba i Međunarodni dan znakovnog jezika poručila je da gluhe osobe žive u društvu, žele biti vidljive i žele da se ljudi ne boje komunicirati s njima.
U ovom gradu, mom Zagrebu, osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda
Akademski slikar Tomislav Šilipetar ovih se dana ne bavi umjetničkim stvaralaštvom, opterećen je brigama, napet i uznemiren zbog rješenja o deložaciji iz ateljea u vlasništvu Grada Zagreba.
U tom je ateljeu na Jarunu ovaj 39-godišnji umjetnik s invaliditetom boravio cijelo jedno desetljeće i stvorio zavidan umjetnički opus. No s rješenjem o deložaciji, pita se Tomislav, što će biti s njegovim djelima i opremom, hoće li završiti na ulici, gdje će ubuduće stvarati umjetnička djela i na taj način, kao slikar s invaliditetom, pridonositi inkluzivnosti kulturne scene u metropoli?
– Najprije želim pojasniti kako u rješenju Grada Zagreba o deložaciji iz ateljea nema ništa skandaloznog, kako su to predstavili neki mediji. Od takvog senzacionalizma, neutemeljenog i štetnog, ograđujem se i kao čovjek i kao umjetnik – kaže nam Tomislav.
– Rješenje je izdano u skladu sa zakonom, to je posve jasno, no vjerovao sam, a i dalje vjerujem, u senzibiliziranost ove Gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem za probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Grad Zagreb dobitnik je brojnih priznanja kao mjesto inkluzivnosti i tolerancije, a da je to opravdano mogu i sam mogu posvjedočiti kao umjetnik s invaliditetom. U ovom gradu osjećam se ispunjeno i kao čovjek i kao umjetnik, nikada sebe nisam doživljavao kao građanina drugog reda. I na tome sam iskreno zahvalan! Stoga bih ovim putem uputio molbu gradskim vlastima da ponovno razmotre moj slučaj, pokažu empatiju kao i nebrojeno puta kada je riječ o osobama s invaliditetom, te iznađu rješenje za neki novi prostor u kojemu bih nastavio stvarati umjetnička djela. Uzgred, u zgradi u kojoj sam trenutačno nalaze se još dva prazna prostora u vlasništvu Grada, idealna za novi atelje.
Ne tražim milostinju, već samo pravo na rad i dostojanstvo koje mi kao umjetniku i osobi s invaliditetom pripada – zaključuje Tomislav.
Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju
Grad Poreč već godinama glasi za jedan od najinkluzivnijih gradova u Hrvatskoj. To je zato jer dugi niz godina radi na inkluzivnim projektima koji osobama s invaliditetom podižu kvalitetu života na razinu više. Jedan od takvih projekata je i projekt ‘Ja mogu trenirati’.
Ovaj projekt počeo je davne 2019. godine, kad je otvorena prva teretana prilagođena osobama s invaliditetom u Poreču, a sada se održava osmu godinu za redim pod nazivom ‘I ja mogu trenirati 6’.
Inkluzivno-sportski projekt ‘I ja mogu trenirati’ provodi Body building klub Veli Jože, u partnerstvu s Društvom invalida Poreč.
U ovom projektu naglasak je stavljen na poticanje zdravih životnih navika kroz sportske aktivnosti i aktivan način života. Kroz projekt se nastoji približiti i omogućiti bavljenje sportom osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, te na taj način podići kvalitetu njihova života.
Projekt je financiran iz proračuna Grada Poreča, a za ovogodišnje aktivnosti izdvojeno je 10,650 eura. Potpisnici ugovora za financiranje aktivnosti projekta bili su predsjednik Body building kluba Veli Jože, Dalibor Jakovčić i gradonačelnik Grada Poreča Loris Peršurić.
Projekt ‘I ja mogu trenirati 6’ provodit će se kroz cijelu ovu godinu. Treninzi će se odvijati u teretani u potpunosti prilagođenoj osobama s invaliditetom, dva puta na tjedan od po dva sata.
Kroz trening se osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju pokušava razviti zdrava navika vježbanja i brige za svoje tijelo. Kako bi se sve vježbe pravilno odradile, te kako ne bi došlo do ozljeda, treninzi će se odvijati u prisustvu stručnog fitness trenera i fizioterapeuta.
Osim na sa mom vježbanju, fokus je također usmjeren na povezivanje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama s drugim članovima kluba ‘Body building kluba Veli Jože’, ali i sa drugim sportskim dionicima na području Grada Poreča.
Na taj način osobe s invaliditetom jačaju svoje socijalne vještine, smanjuje se rizik od njihove socijalne isključenost, te im se otvaraju vrata infiltraciju u druge sportske aktivnosti u Poreču, ali i veću integraciju u životnu zajednicu Grada Poreča u svim društvenim sferama.
‘Body building kluba Veli Jože’ poziva sve zainteresirane osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju da se priključe besplatnim treninzima u prostorima kluba (Vukovarska 4) i tako poboljšaju svoje zdravlje, razviju samopouzdanje i steknu neka nova iskustva.
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest
Iako se 2. travnja obilježava Dan svjesnosti o autizmu Sisak je odlučio i dalje pričati i baviti se temom autizma.
Upravo zato, ove subote, 18. travnja u koncertnoj dvorani Centra Sisačko-moslavačke županije (Ulica Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26) održat će se edukativna monodrama pod nazivom ‘Kako razumjeti mene sa autizmom’ Autor ove monodrame koja priča o gorućoj temi autizma, je glumac i redatelj Jasmin Salkić.
Ovu monodramu kojom će se publici približiti svijet osoba s autizmom, organizira Udruga osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije
Publika će kroz ovu predstavu imati priliku zaviriti u svijet autistične osobe, upravo onakav kakav on zapravo jest za osobe iz spektra autizma. To je tako jer Jasmin magistar društvenih znanosti koji za kruh zarađuje kao defektolog – oligofrenolog pa je tek nakon toga odličan glumac.
Kroz svoju monodramu Jasmin će povezati svoje stečeno stručno znanje i umjetničko stvaralaštvo koje na edukativan način podiže svijest duboko utječući na promjenu stavova publike koja pogleda ovu predstavu. Kroz monodramu “Kako razumjeti mene sa autizmom” kroz opis dnevnih tema isprepleće se satira i koja bez obzira na to zadržava toplu notu kroz poruke, poštovanja, razumijevanja i zahvalnosti.
Ova edukativna monodrama namijenjena je različitoj publici – liječnicima, roditeljima, djelatnicima koji rade u odgojno-obrazovno sustavu, svima onima koji žele pobliže shvatiti autizam i život osoba koje se s njim bore.
Ako i vi želite pobliže saznati kako što osobe s autizmom prolaze svaki dan, ali i što prolazi roditelj osobe s autizmom ili oni čiji je posao briga za djecu iz autističnog spektra, onda je ovo predstava za vas.
S obzirom na to da je broj mjesta za gledanje ove hvalevrijedne predstave ograničen, rezervacije za karte treba podnijeti unaprijed. Svoje mjesto možete rezervirati pozivom na broj telefona 091/4050 533, radnim danom, u vremenu od 9 do 15 sati. Karte se mogu preuzeti i platiti na licu mjesta u sjedištu Udruge osoba s invaliditetom Sisačko-moslavačke županije (Jelene Babić 18 – Mala kuća).
Također, karte se mogu preuzeti i na dan predstave 18. travnja, sat vremena prije predstave u Sisku, u zgradi bivše Komande (Ulici Ivana Kukuljevića Sakcinskog 26).
Nakon predstave organizirat će se i kraći razgovor s autorom i glumcem Jasminom Salkićem koji će rado odgovoriti na sva stručna i roditeljska pitanja vezana uz poremećaje iz spektra autizma.