Do kobnog sudara Vogel je držala svjetski rekord od jedanaest osvojenih zlata na svjetskim prvenstvima u biciklizmu. I opet joj nije bilo dovoljno. Uvijek je za nju postojao sljedeći cilj, novo pobjedničko postolje i svjetski rekord
– Uvijek sam se pitala: koji je razlog zašto sam na zemlji? Možda sada s ovim glasom koji zastupa ljude s invaliditetom mogu učiniti svijet malo boljim kada odem – kaže Kristina Vogel, dvostruka osvajačica zlatnih olimpijskih medalja u biciklizmu i žena koja i danas uživa status jedne od najslavnijih njemačkih sportašica.
U svijet invaliditeta Vogel je zakoračila u lipnju 2018., na pripremama za Veliku nagradu Njemačke. Trenirala je s prijateljicom Pauline Grabosch, a kasnije tog dana Vogel je nagovorila svog trenera Detlefa Uibela da joj dopusti još jedan krug na velodromu, trkalištu za bicikliste. U jednom je trenutku snažno ubrzala na završnoj ravnini, nesvjesna da joj se jedan juniorski biciklist našao na putanji. Sudarila se s njim brzinom od 60 km na sat. Sudar joj je presjekao leđnu moždinu. Trener je pojurio prema njoj i držao je za ruku kad mu je Vogel rekla da ne osjeća svoje noge. Hitno je helikopterom prebačena u bolnicu u Berlinu i stavljena u induciranu komu.
U sljedeća tri mjeseca imala je više operacija. Nesreća ju je ostavila paraliziranu od prsa prema dolje.
Do kobnog sudara Vogel je zajedno s Anne Meares držala svjetski rekord od jedanaest osvojenih zlata na svjetskim prvenstvima. I opet joj nije bilo dovoljno. Uvijek je za nju postojao sljedeći cilj, novo pobjedničko postolje i svjetski rekord.
Njezin nevjerojatni natjecateljski duh doveo ju je do biciklističke dominacije na svjetskoj razini, a potom je Vogel taj duh usmjerila u pronalaženje nove svrhe – postala je srčana aktivistica u golemoj zajednici ljudi s invaliditetom.
– Kako god to protumačiš, činjenica je da ne mogu više hodati. Ponekad te život može jako, jako teško kazniti. Ali želim reći, život je ono što od njega napraviš, i nadam se da mogu dati snagu drugim ljudima kroz svoju priču – kaže Vogel.
Njezin stav i neposredno nakon nesreće bio je izrazito pozitivan. Za nju ne postoji nikakva krivnja povezana s novostečenim invaliditetom. Kada je hospitalizirana, provela je tri mjeseca daleko od očiju javnosti, a za njezinu paralizu znali su samo njezin dečko i najbliži članovi obitelji. Mediji, koleg(ic)e s biciklističkih staza i obožavatelji tek su čuli glasine o ozbiljnosti njezine ozljede.
– Ti mjeseci odsustva omogućili su mi da shvatim što znači biti paraliziran, što znači sjediti u invalidskim kolicima. Ta prva tri tjedna na intenzivnoj njezi bila su stvarno teška, jer je to bila borba za preživjeti. Bilo je jasno da će to biti najveća borba koju sam ikada vodila. Želiš živjeti, a ja sam morala odlučiti kakav će biti moj novi život – svjedoči Vogel.
Postojale su nove prepreke, poput onih arhitektonskih, koje su joj u početku bile frustrirajuće i teške za prihvatiti. Ali brzo je počela napredovati u svojoj rehabilitaciji, vraćajući se u teretanu i poznato sportsko okruženje. Danas pomaže mladim parasportašima da ostvare svoje snove i da invaliditet ne doživljavaju kao ograničenje, nego kao mogućnost za razvoj, i ljudski i sportski.
– Nekoć sam mislila: za deset godina, tko će znati tko je Kristina Vogel? A sad mislim da će sljedećih nekoliko godina, kada se pojavim u nekom javnom prostoru, ljudi definitivno znati tko sam, a to je ono što sam oduvijek željela – zaključila je svoju priču Vogel.
Američke zrakoplovne kompanije imale su rok do 17. lipnja ispuniti nove obveze kojima se značajno proširuju prava putnika s invaliditetom te podižu standardi pristupačnosti i sigurnosti u zračnom prometu
Poslušaj članak
Riječ je o dijelu opsežnog paketa mjera koje američko Ministarstvo prometa opisuje kao najveće proširenje prava putnika s invaliditetom u jednoj generaciji.
Nova pravila zahtijevaju da svi zaposlenici i vanjski suradnici koji pružaju fizičku pomoć osobama s invaliditetom ili rukuju invalidskim kolicima i drugim pomagalima prođu godišnju obuku, uključujući praktične vježbe. Cilj je osigurati da pomoć putnicima bude pružena na siguran i dostojanstven način, uz poštivanje njihove neovisnosti, privatnosti i osobnog dostojanstva.
Propisi također nalažu bržu i učinkovitiju pomoć pri ukrcaju, iskrcaju i presjedanju. Za putnike koji koriste invalidska kolica predviđeno je da njihova osobna kolica budu dostupna što bliže vratima zrakoplova, kad god je to moguće.
Posebna pozornost posvećena je zaštiti invalidskih kolica i drugih pomagala tijekom prijevoza. Ako zrakoplovna kompanija ošteti ili izgubi kolica, pretpostavlja se da je prekršila propise, osim ako može dokazati suprotno.
U takvim slučajevima prijevoznik mora osigurati odgovarajuća zamjenska kolica te pokriti troškove popravka ili zamjene oštećenog pomagala. Putnici imaju pravo i sami odabrati servis ili dobavljača koji će obaviti popravak ili nabaviti novo pomagalo, a troškove snosi zrakoplovna kompanija.
Nova pravila propisuju i rokove za vraćanje zakašnjelih invalidskih kolica. Za domaće letove i kraće međunarodne letove kolica moraju biti vraćena putniku u roku od 24 sata od dolaska na odredište.
Ako se utvrdi da kolica ne mogu stati u teretni prostor planiranog leta ili nisu ukrcana iz bilo kojeg razloga, prijevoznik mora putniku bez dodatnih troškova ponuditi mjesto na sljedećem dostupnom letu.
Američko Ministarstvo prometa procjenjuje da oko 5,5 milijuna Amerikanaca koristi invalidska kolica. Podaci pokazuju da se otprilike jedna od svakih sto kolica ili skutera prevezenih na domaćim letovima ošteti, izgubi ili kasni tijekom prijevoza, zbog čega su organizacije osoba s invaliditetom godinama tražile strože mjere zaštite.
Zagovornici prava osoba s invaliditetom pozdravili su nove propise, ističući da će oni pridonijeti sigurnijem i dostojanstvenijem putovanju za milijune putnika koji se svakodnevno suočavaju s preprekama u zračnom prometu.
Europska unija već ima propise koji štite prava putnika s invaliditetom, ali oni su u nekim segmentima manje detaljni od novih američkih pravila koja su jučer stupila na snagu pa organizacije osoba s invaliditetom već godinama upozoravaju da postoje nedostaci.
Primjerice, EU još uvijek zahtijeva da putnici najave potrebu za asistencijom najmanje 48 sati prije leta, a pravila o naknadi štete za oštećena ili izgubljena invalidska kolica nisu tako stroga i jasna kao nova američka pravila. Zbog toga je Europski forum osoba s invaliditetom posljednjih godina tražio reformu postojećeg zakonodavstva.
Britanski premijer Keir Starmer je u ponedjeljak rekao da će zabraniti društvene mreže za mlađe od 16 godina te uvesti ograničenja na platformama za videoigre i live streaming, odnosno prijenos uživo
Poslušaj članak
Velike promjene će ‘djeci vratiti njihovo djetinjstvo’, kazao je Starmer predstavljajući mjere protiv platforma poput Snapchata, TikToka i Instagrama, ali i platformi za videoigre koje dozvoljavaju strancima da komuniciraju s djecom.
– Jasno mi je da je potpuna zabrana ispravan odabir – rekao je na tiskovnoj konferenciji.
– To će učiniti ogromnu razliku, učinit će da naša djeca budu sigurnija, da budu sretnija. To će ima pružiti više vremena, više sigurnosti, više slobode da odrastaju, više prilika – dodao je.
Velika Britanija će koristiti model sličan onom u Australiji koja je zabranu uvela prošlog prosinca, kazala je vlada. Mjera će se odnositi na platforme poput YouTubea, Facebooka i X-a, ali komunikacijski servisi kao što su WhatsApp i Signal neće biti uključeni u zabranu.
Britanija će također uvesti blokade štetnih funkcija poput live streaminga i komunikacije sa strancima za djecu mlađu od 16 godina.
– Postoji li situacija u stvarnom svijetu gdje biste jednostavno dozvolili svom djetetu da se druži sa strancem, odraslom osobom o kojoj ne znate ništa? Ne. Zbog toga djelujemo – objasnio je Starmer.
Zabrana spremna do proljeća?
Vlada već ima ovlasti da napravi prve korake u smjeru zabrana, kazao je, pri čemu će do formalnih pravila doći krajem godine, a zabrana će biti spremna oko idućeg proljeća.
Britanija je proteklih godina postrožila svoj pristup prema tehnološkim kompanijama te ih prisilila da uvedu provjeru dobi, prilagode svoje algoritme i spriječe djecu u slanju golih fotografija na mobilnim telefonima.
No, s obzirom na sve veću svijest o rizicima koje provođenje previše vremena na internetu predstavlja za mentalno zdravlje djece, Starmer je odlučio otići korak dalje nakon razgovora s roditeljima i razmatranja dokaza iz Australije.
Stamer, čije će vodstvo vjerojatno biti dovedeno u pitanje u narednim tjednima, kazao je da ljudi s pravom očekuju djelovanje.
Australija je bila prva zemlja koja je zabranila društvene medije za djecu mlađu od 16 godina te im je prošlog prosinca onemogućila pristup platformama poput TikToka, YouTubea, Instagrama i Facebooka.
Niz zemalja je otada objavio da razmatra kako regulirati pristup društvenim mrežama usred sve veće zabrinutosti za njihove učinke na zdravlje i sigurnost djece.
Ekstenzivne konzultacije
Britanija se konzultirala s nastavnicima, roditeljima i mladima o novim restrikcijama, uključujući mogući zabranu za mlađe od 16 godina, ali i moguća vremenska ograničenja za korištenje pojedinih aplikacija te restrikcije za, kako je rekla vlada, karakteristike aplikacija koje izazivaju ovisnost.
Dobila je preko 116.000 odgovora roditelja, industrije i mladih. Preko 83 posto roditelja je kazalo da su rizici društvenih mreža veći od njihovih pogodnosti, a 90 posto ih je podržalo uvođenje minimalne dobi od 16 godina za njihovo korištenje.
Premda mnogi roditelji i političari podupiru zabranu, neki psiholozi i istraživači kažu da nema dokaza da će ona funkcionirati.
Influenceri su dobili podršku od nekih svojih pratitelja koji su prošli kroz slična iskustva, a neki su iskusili i prijetnje smrću. Međutim, njihova odluka o pobačaju naišla je na oštre osude zagovornika Ujedinjene koalicije za Down sindrom
Poslušaj članak
YouTuberi Jesse Ridgway i njegova supruga Ashley na svome kanalu imaju gotovo četiri i pol milijuna pretplatnika, no taj broj u posljednjih par dana bilježi značajan pad.
Influencerski je par, naime, nedavno izazvao bijes i ljutnju jednog dijela svojih pratitelja objavom da su prekinuli trudnoću jer su rezultati amniocenteze ukazivali na trisomiju 21, dakle na Down sindrom.
Za neupućene, amniocenteza je invazivni dijagnostički test kojim se s točnošću većom od 99 posto utvrđuje ima li nerođeno dijete Down sindrom – trisomiju 21 ili druge kromosomske poremećaje. Ovaj dijagnostički postupak najčešće se provodi između 15. i 20. tjedna trudnoće.
Odluka o prekidu trudnoće bila je vrlo teška, objavili su slavni influenceri, a donesena je na temelju razgovora s liječnicima, prijateljima, obitelji i genetičkim savjetnicima.
– Oko 50 posto beba s Down sindromom ima srčane mane, 75 posto će imati problema sa sluhom, a više od 50 posto će imati problema s vidom – obrazložio je influencerski par odluku o prekidu trudnoće.
– Oštećena imunološka funkcija, razvojne teškoće, teškoće u učenju, usporeni fizički razvoj, slab mišićni tonus, strukturni problemi s licem, smanjeni životni vijek itd. … Nažalost, popis je dug, slobodno ga potražite … Down sindrom nije ‘blagoslov’, objektivno je loš – sa zdravstvenog gledišta. Nisam shvaćao koliko je to teško za dijete, a kamoli za obitelj – objavio je Ridgway.
Influenceri su dobili podršku od nekih svojih pratitelja koji su prošli kroz slična iskustva, a neki su iskusili i prijetnje smrću. Međutim, njihova odluka o pobačaju, koja je izazvala veliku medijsku pozornost, naišla je na oštre osude zagovornika Ujedinjene koalicije za Down sindrom, koji kažu da ova priča ‘ne odražava trenutno medicinsko razumijevanje, životna iskustva i stvarnost ljudi s Down sindromom i njihovih obitelji’.
Premda su osobe s Down sindromom sklone raznim medicinskim stanjima, ona često nisu toliko teška kao što sugeriraju supružnici Ridgway.
– Većina slušnih problema može se poboljšati tubama, a većina vidnih problema može se liječiti naočalama. Osim toga, stopa preživljavanja za najčešću srčanu manu je 97 posto i ne zahtijeva dodatne operacije tijekom života – rekla je Michelle Sagan, direktorica komunikacija i marketinga u Nacionalnom društvu za Down sindrom.
Sagan također ističe kako istraživanja pokazuju da osobe s Down sindromom žive dulje, u mnogim slučajevima i do 60-ih i 70-ih godina, te da je 99 posto njih zadovoljno svojim životima.
– Iako postoje izazovi, najveće prepreke s kojima se suočavamo često nisu sam Down sindrom, već društvene zablude, niska očekivanja i diskriminacija – rekla je Summer Parrish, koja ima 6-godišnju kćer s Down sindromom i vodi podcast posvećen edukaciji ljudi o zajednici osoba s invaliditetom.
Iz SvijetaPrije 5 dana
KulturaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 7 dana
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 7 dana
in MREŽAPrije 5 dana
In MetropolaPrije 6 dana
in MREŽAPrije 6 dana