Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Alma Career Croatia provela je anketu, u kojoj je sudjelovalo više od 650 ljudi, o tome gdje završava poslovna pristojnost, a počinje potreba za mirom tijekom godišnjeg odmora

Poslušaj članak

Godišnji odmor vrijeme je za predah od poslovnih obveza, ali i ljudi s kojima ih dijelimo. No, ponekad nam se kolege nađu na putu i ondje gdje ih najmanje očekujemo, primjerice na plaži. A što ako među ručnicima, suncobranima i ležaljkama vidimo šefa?

Kako bi Hrvati reagirali u takvoj situaciji, bi li mu prišli, samo ga pozdravili ili pokušali ostati neprimijećeni, istražila je međunarodna tvrtka Alma Career Croatia, u Hrvatskoj prepoznatljiva po portalu MojPosao. U anketi je sudjelovalo više od 650 ispitanika.

Kratak razgovor ili samo pozdrav

Najveći dio Hrvata, njih 40%, tvrdi da bi šefu uljudno prišli i kratko s njim popričali. Smatraju kako je u pitanju osnovna kultura, no pritom ističu da razgovor ne bi imao veze s poslom. Zadržali bi se na ugodnom i kratkom čavrljanju, u opuštenoj atmosferi.

Gotovo podjednak broj građana (39%), šefa bi tek kratko pozdravio, bez zadržavanja, a zatim nastavio svojim putem. Takav znak pristojnosti smatraju sasvim dovoljnim, napominjući kako i nadređeni tijekom odmora imaju pravo na privatnost i vlastiti mir.

Neki bi ipak radije ostali neprimijećeni

Ipak, ne gledaju svi jednako blagonaklono na mogućnost susreta sa šefom izvan radnog okruženja. Tako 13% Hrvata priznaje da ne bi učinilo baš ništa, nadajući se da ih šef neće primijetiti. Kako objašnjavaju, s njim provode sasvim dovoljno vremena na poslu, pa druženje ne žele nastavljati i tijekom godišnjeg odmora.

Neki bi otišli i korak dalje. Naime, 8% ispitanika tvrdi kako ne bi čekalo da vidi hoće li ih šef primijetiti, već bi se odmah udaljilo, i to ‘glavom bez obzira’.

Izvor: Alma Career Croatia

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Najviše dana godišnjeg odmora imaju zaposleni u javnom sektoru i državnim tvrtkama koji, u prosjeku, na raspolaganju imaju 28 dana odmora godišnje, potvrdilo je istraživanje

Poslušaj članak

Iako se godišnji odmor danas sve češće raspoređuje tijekom cijele godine, ljeto je za većinu radnika u Hrvatskoj i dalje vrijeme predviđeno za predah od posla.

Koliko dana godišnjeg odmora radnici u Hrvatskoj imaju na raspolaganju, jesu li zadovoljni njegovim trajanjem i kako Hrvatska stoji u usporedbi s drugim zemljama regije, istražila je Alma Career Croatia, međunarodna tvrtka najpoznatija po portalu MojPosao, u novom regionalnom istraživanju o godišnjim odmorima.

U istraživanju je sudjelovalo više od 1100 ispitanika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Sjeverne Makedonije, a rezultati pokazuju da, barem kada je riječ o broju dana odmora, zaposlenici u Hrvatskoj prednjače među promatranim zemljama.

Hrvatski radnici na vrhu po broju dana odmora

Prema rezultatima istraživanja, radnici u Hrvatskoj u prosjeku imaju 25,1 dan godišnjeg odmora. Slijede zaposlenici u Bosni i Hercegovini s prosječnih 21,6 dana, dok su na začelju radnici u Sjevernoj Makedoniji, koji u prosjeku imaju 20,5 dana godišnjeg odmora.

No, iako zaposlenici u Hrvatskoj u prosjeku imaju najviše dana godišnjeg odmora među promatranim zemljama, to ne znači da smatraju kako im je sadašnji broj dana dovoljan.

Naime, većina radnika u sve tri zemlje voljela bi imati više vremena za odmor.

U Hrvatskoj dodatne slobodne dane priželjkuje 63% zaposlenih, u Bosni i Hercegovini 58%, a u Sjevernoj Makedoniji 45% ispitanika.

Tek 6% radnika u Hrvatskoj i 12% zaposlenih u Bosni i Hercegovini vjeruje da bi to moglo negativno utjecati na njihovu učinkovitost.

Nešto drukčiji stav bilježi se u Sjevernoj Makedoniji, gdje gotovo svaki peti radnik, njih 20%, smatra da bi povećanje broja dana godišnjeg odmora moglo imati negativan utjecaj na produktivnost.

Kada je riječ o ‘idealnoj’ mjeri odmora, ispitanici iz sve tri zemlje prilično su složni, tvrdeći kako bi im za zadovoljstvo bilo dovoljno 30 dana godišnjeg odmora.

Državne tvrtke prednjače po broju dana godišnjeg odmora

Razlike u broju dana godišnjeg odmora vidljive su i prema vrsti poslodavca. U sve tri promatrane zemlje najviše dana odmora imaju zaposlenici u tvrtkama u državnom vlasništvu, odnosno javnom sektoru.

U Hrvatskoj radnici u tom sektoru u prosjeku imaju 28 dana godišnjeg odmora, u Bosni i Hercegovini 24,1 dan, a u Sjevernoj Makedoniji 22,7 dana.

Relativno povoljne uvjete nude i privatne kompanije u stranom vlasništvu. Njihovi zaposlenici u Hrvatskoj u prosjeku imaju 24,5 dana godišnjeg odmora, u Bosni i Hercegovini 22,4 dana, a u Sjevernoj Makedoniji 20,7 dan.

S druge strane, najmanje dana odmora u pravilu imaju zaposlenici privatnih poduzeća u domaćem vlasništvu. U Bosni i Hercegovini radnici u takvim tvrtkama imaju prosječno 20,5 dana odmora, a u Sjevernoj Makedoniji 20 dana. Hrvatski radnici u istom sektoru stoje nešto bolje, s prosječnih 22,8 dana godišnjeg odmora.

U većim sustavima i godišnji odmor traje dulje

Rezultati istraživanja pokazuju da je broj dana godišnjeg odmora povezan i s veličinom poslodavca. U pravilu, što je organizacija veća, zaposlenici imaju više dana odmora na raspolaganju.

Ta je razlika najizraženija u Hrvatskoj, gdje velike kompanije i javne institucije s 200 i više zaposlenih omogućuju prosječno 26,1 dan godišnjeg odmora. Tvrtke srednje veličine, s 20 do 199 zaposlenih, svojim radnicima nude prosječno 23,6 dana, dok najmanje organizacije, one s manje od 20 zaposlenih, omogućuju prosječno 22,4 dana odmora.

Sličan obrazac vidljiv je i u Sjevernoj Makedoniji. Ondje zaposlenici velikih kompanija u prosjeku imaju 21,4 dana godišnjeg odmora, radnici u srednje velikim tvrtkama 20,6 dana, a oni zaposleni u najmanjim organizacijama 19,1 dana.

U Bosni i Hercegovini velike tvrtke svojim zaposlenicima nude prosječno 22,6 dan godišnjeg odmora, srednje velike 22,2 dana, dok najmanje organizacije omogućuju 19,3 dana odmora.

Regres očekuje sve više radnika u Hrvatskoj

Uz broj dana godišnjeg odmora, za mnoge je radnike važan i regres, odnosno dodatna financijska potpora koja im olakšava planiranje odmora. Prema rezultatima istraživanja, isplatu regresa ove godine očekuje 59% zaposlenih u Hrvatskoj, nešto više nego prošle godine, kada je regres očekivalo 56% radnika.

Među zaposlenicima koji računaju na regres, najčešće se očekuju iznosi do 500 eura (36%) i do 250 eura (35%). Iznos do 150 eura očekuje 22% ispitanika, dok 7% radnika očekuje regres viši od 500 eura.

Očekivanja se pritom znatno razlikuju ovisno o veličini organizacije.

U velikim tvrtkama i institucijama regres očekuje 76% ispitanika, u srednje velikim organizacijama 53%, a u malima 42%. Još izraženije razlike vidljive su prema tipu vlasništva: regres očekuje čak 90% zaposlenih u državnim tvrtkama i institucijama, 62% radnika u privatnim tvrtkama u stranom vlasništvu te 44% zaposlenih u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu.

U regionalnoj usporedbi, isplatu regresa očekuje 53% zaposlenih u Bosni i Hercegovini, dok je taj udio najviši u Sjevernoj Makedoniji, gdje regres očekuje 87% radnika.

Izvor: Alma Career Croatia

Dodaj IN Portal među omiljene izvore na Googleu

Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić i Melita Čusek, ovlaštena za obavljanje poslova ravnateljice Uprave za socijalnu politiku, u petak su predstavili Akcijski plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja za razdoblje do 2027. godine te najavili postupak javnog savjetovanja

Poslušaj članak

Riječ je o završnom provedbenom dijelu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog zlostavljanja, koji je usvojen krajem 2022. godine.

Ovim Akcijskim planom utvrđuju se mjere usmjerene na jačanje prevencije seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, unapređenje skrbi i dostupnosti usluga podrške žrtvama te jačanje učinkovitosti sustava u suzbijanju recidivizma.

Kao bitne mjere istaknuti su preventivni programi u odgojno-obrazovnim ustanovama, medijske kampanje, poticanje prijavljivanja nasilja, zaštita djece u sportu i digitalnom okruženju, jačanje kapaciteta policije za suzbijanje iskorištavanja djece putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija, jačanje kompetencija stručnjaka, razvoj i dostupnost servisa za žrtve, osnaživanje Mreže podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela, uspostava Dječje kuće za djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela, daljnje unaprjeđenje zakonodavnog okvira, razvoj mreže stručnjaka za rad s počiniteljima, edukacija stručnjaka u zatvorskom sustavu, specijalizirani terapijski programi za počinitelje i programi usmjereni prevenciji recidivizma.

Za provedbu ovih mjera raspoređenih kroz posebne ciljeve Akcijskog plana osigurana su sredstva iz državnog proračuna u iznosu od 1,24 milijuna eura.

Akcijski plan izrađen je zajedničkom suradnjom predstavnika nadležnih državnih tijela, akademske zajednice, organizacija civilnog društva te drugih relevantnih dionika.

– Seksualno nasilje ozbiljan je društveni problem, a često ostaje neprijavljeno i nedovoljno prepoznato. Stoga je nužan kontinuiran, koordiniran rad svih nadležnih tijela uz snažnu međuresornu suradnju i partnerstvo s organizacijama civilnog društva, čime se stvaraju pretpostavke za jačanje prevencije, dodatno jačanje i podizanje kvalitete usluga žrtvama te intervenciju prema počinitelju – zaključila je Čusek.

Ministar Ružić istaknuo je da seksualno nasilje i seksualno zlostavljanje treba prijaviti, čime se osigurava da svaka žrtva dobije zaštitu i podršku.

– Moramo biti svjesni da seksualno nasilje i seksualno zlostavljanje ostavljaju posljedice koje traju dulje nego ova kaznena djela te je odgovornost države i institucija veća od donošenja zakona. Trebamo izgraditi sustav u kojem će svaka žrtva znati da će biti saslušana, ozbiljno shvaćena i u konačnici zaštićena – kazao je ministar.

Naglasio je da osobe s invaliditetom zahtijevaju dodatnu zaštitu od seksualnog nasilja te smatra da se za njih postojeće mjere Akcijskog plana mogu prilagoditi i da je spreman prihvatiti svaki prijedlog za prilagodbu.