Na Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi često se naglašava i važnost volontera, koji igraju ključnu ulogu u pružanju emocionalne i praktične podrške oboljelima i njihovim obiteljima

Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi obilježava se svake godine drugu subotu u listopadu, a u 2024. godini taj dan pada na 12. listopada. Ovaj dan posvećen je podizanju svijesti o važnosti palijativne skrbi, podršci za bolesnike s teškim i neizlječivim bolestima, kao i njihovim obiteljima.

U Hrvatskoj, Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi redovito se obilježava raznim aktivnostima koje organiziraju zdravstvene ustanove, udruge, i organizacije koje pružaju palijativnu skrb.

Palijativna skrb usmjerena je na ublažavanje simptoma i smanjenje boli, uz pružanje emocionalne, psihosocijalne i duhovne podrške. Cilj nije izlječenje bolesti, već poboljšanje kvalitete života pacijenata. Posebno je važna za osobe s kroničnim, progresivnim bolestima poput raka, srčanih bolesti, neuroloških poremećaja, itd.

Hospicij je oblik palijativne skrbi namijenjen osobama u završnoj fazi života, kada liječenje više nije moguće. Fokus je na ublažavanju tegoba i omogućavanju dostojanstvenog umiranja.

Palijativna skrb pruža značajnu podršku i obiteljima pacijenata, ne samo tijekom bolesti već i u fazi žalovanja nakon gubitka voljene osobe. To uključuje savjetovanje, emocionalnu podršku i praktične smjernice o njezi pacijenta.

Obitelj često preuzima veliku odgovornost za njegu bolesnika, a palijativna skrb može im olakšati taj teret kroz obrazovanje o njezi i pružanjem potrebnih resursa.

Palijativna skrb omogućava pacijentima da donose vlastite odluke o tome kako žele provesti svoje posljednje dane. Poštuje se pravo na dostojanstven kraj života, uz minimalnu patnju i maksimalnu podršku.

Kroz palijativnu skrb, pacijenti i njihove obitelji imaju priliku raspraviti o pitanjima poput naprednih uputa, odluka o medicinskim tretmanima i organizaciji skrbi.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, 2020. godine je u svijetu približno 57 milijuna osoba bolovalo od različitih bolesti zbog kojih im je bila potrebna palijativna njega, no od navedenoga broja je samo 14 posto pacijenata dobilo potrebnu skrb. K tome, približno 18 milijuna ljudi u svijetu svake godine pate od bolova i nelagode u posljednjim trenucima života zbog ograničene dostupnosti palijativnih zdravstvenih usluga i adekvatne analgezije.

Palijativna skrb i hospicij osiguravaju da se ljudi s teškim bolestima ne osjećaju napušteno i zaboravljeno, već im pružaju sveobuhvatnu podršku. Njihova uloga je esencijalna u humaniziranju skrbi na kraju života, omogućujući dostojanstvo, ublažavanje patnje, te emocionalnu i praktičnu pomoć kako za pacijente, tako i za njihove najbliže.

Tijekom cijelog postupka budite smireni i nježni, izbjegavajući nagle ili trzajuće pokrete koji mogu uzrokovati bol ili ozljedu. Sigurnost i pravilna tehnika ključni su za zaštitu nepokretne osobe i osobe koja izvodi transfer

Transfer nepokretne osobe s kreveta na kolica je važna aktivnost koja zahtijeva pažnju, tehniku i sigurnost kako bi se izbjegle ozljede za osobu koja se premješta i za osobu koja pomaže.

Ovo su osnovni koraci za pravilan transfer.

Prije početka, procijenite stanje osobe. Ako osoba može pružiti određenu pomoć (npr. držanje za ruke), iskoristite to. Ako je osoba potpuno nepokretna, budite oprezni.

Zatim osigurajte da su kolica postavljena na kočnice i da su blizu kreveta. Ako je moguće, spustite krevet na razinu kolica kako biste smanjili visinu transfera.

Ako je moguće, zamolite još jednu osobu da vam pomogne, posebno ako je osoba teža.

Ako osoba leži u sredini kreveta, nježno je premjestite prema rubu. Pazite da se osoba osjeća sigurno i da nije preblizu ruba. Ako je osoba u stanju, savijte njezina koljena i postavite stopala na ravnu površinu kreveta. To će olakšati prijenos težine.

Zatim pomozite osobi da sjedne. Postavite ruke ispod osobe, lagano je podignite u sjedeći položaj. Možete koristiti i pomoćne remene ako je potrebno. Dopustite osobi da se prilagodi u sjedećem položaju i osigura da ne izgubi ravnotežu.

Kad su svi pripremni koraci obavljeni, slijedi prijenos u kolica. Stanite ispred osobe s razmaknutim nogama kako biste održali stabilnost. Savijte koljena, a ne leđa, kako biste izbjegli ozljede.

Ako imate prijenosni pojas (transfer belt), omotajte ga oko osobe kako biste lakše kontrolirali kretanje.

Držite osobu za pojas ili ispod ruku. Neka osoba naginje tijelo prema naprijed kako bi se težina prebacila na njezina stopala.

S vlastitim koljenima savijenim, a leđima ravnim, podignite osobu prema gore, koristeći snagu nogu, a ne leđa. Nježno okrenite osobu prema kolicima, vodeći računa da zadrži ravnotežu.

Polako spustite osobu u kolica kontrolirajući pokret, kako bi se osoba osjećala sigurno i udobno. Ako osoba ne može sama sjediti, osigurajte je dodatnim pojasom ili podlogom u kolicima.

Zatim provjerite da su stopala pravilno postavljena na nogare kolica i da osoba sjedi udobno. Podesite položaj prema potrebi.

Provjerite još jednom jesu li kolica na kočnicama kako bi se izbjegla bilo kakva nesigurnost ili pokretanje.

Tijekom cijelog postupka budite smireni i nježni, izbjegavajući nagle ili trzajuće pokrete koji mogu uzrokovati bol ili ozljedu.

Ako je osoba potpuno nepokretna, razmotrite upotrebu dizalice za dodatnu sigurnost.

Roditeljska podrška, sa strukturiranim okruženjem, dosljednim pravilima i puno ljubavi, može pomoći djetetu s ADHD-om da prevlada izazove i razvije svoje potencijale. Budite strpljivi i prilagodljivi, spremni na sve uspone i padove

Roditelji igraju ključnu ulogu u pomaganju djetetu s ADHD-om da razvije vještine, samopouzdanje i strategije koje su mu potrebne za uspješan život.

Važno je razumjeti kako ADHD utječe na vaše dijete. ADHD nije samo pitanje hiperaktivnosti ili nepažnje; uključuje različite aspekte kao što su impulzivnost, teškoće s organizacijom i izazovi s regulacijom emocija. Obrazovanje o ADHD-u pomoći će vam razviti realistična očekivanja i prilagoditi svoje roditeljske strategije.

Djeca s ADHD-om često bolje funkcioniraju u strukturiranom okruženju. Pokušajte postaviti jasne dnevne rutine za obveze poput obroka, spavanja, školskih zadataka i slobodnog vremena. Koristite vizualne podsjetnike, rasporede i popise zadataka kako bi im pomogli da prate svoje obaveze.

Postavljanje dosljednih pravila i granica je ključno. Djeca s ADHD-om često imaju teškoće s razumijevanjem apstraktnih pravila, pa je korisno da im jasno i jednostavno objasnite što se očekuje. Pohvalite i nagradite pozitivan ponašanje, a kad dođe do problema, budite strpljivi i dosljedni u primjeni posljedica.

Djeca s ADHD-om često čuju više kritika nego pohvala. Potrudite se usmjeriti pažnju na njihova pozitivna ponašanja i postignuća, čak i kada su to male pobjede. Koristite pohvalu, nagrade i motivacijske sustave (kao što su tabele s naljepnicama) kako biste ih ohrabrili i podigli im samopouzdanje.

Djeci s ADHD-om može biti teško završiti zadatke koji zahtijevaju koncentraciju kroz duže vrijeme. Pomozite im tako da zadatke razbijete na manje, lakše korake, kako bi ih lakše pratili. Kratke pauze između aktivnosti također mogu pomoći da ostanu fokusirani.

Ponekad djeca s ADHD-om imaju problema s interakcijom s vršnjacima zbog impulzivnosti ili poteškoća u razumijevanju socijalnih normi. Radite s njima na razvijanju socijalnih vještina, kao što su čekanje na red, dijeljenje i prepoznavanje osjećaja drugih. Organiziranje strukturiranih društvenih aktivnosti može im pomoći da se bolje uključe u igru i odnose.

Pomozite im regulirati emocije i da nauče kako prepoznati i nositi se s vlastitim osjećajima kroz tehnike kao što su duboko disanje, meditacija ili korištenje riječi za izražavanje svojih osjećaja umjesto ponašanja.

Surađujte sa školom kako biste osigurali da vaše dijete dobije odgovarajuću podršku. Razgovarajte s nastavnicima o specifičnim potrebama vašeg djeteta i istražite opcije prilagodbi, poput dodatnog vremena za ispite, kraćih zadataka ili učestalijih pauza.

Ponekad je korisno potražiti podršku stručnjaka, poput terapeuta, psihologa ili pedijatra specijaliziranog za ADHD. Terapije kao što su kognitivno-bihevioralna terapija (CBT), rad s logopedima ili rad s edukacijskim terapeutima mogu biti korisne za poboljšanje vještina upravljanja pažnjom i ponašanjem.

Briga o djetetu s ADHD-om može biti iscrpljujuća, stoga je važno da i vi kao roditelj brinete o sebi. Pokušajte se odmoriti, potražite podršku od obitelji i prijatelja te razmislite o pridruživanju grupama podrške za roditelje djece s ADHD-om.