Za smirivanje simptoma depresije najučinkovitije je vježbanje uz vodstvo i s drugima kroz aktivnosti kao što je grupni fitness
Poslušaj članak
Depresija je teško mentalno stanje koje pogađa i mladu i staru populaciju. Za liječenje depresije danas se prepisuju antidepresivi, ali oni ne djeluju na sve ljude jednako, a u nekim slučajevima znaju izazvati i teške nuspojave, pa se već dugo traga za boljom, sigurnijom i prirodnijom varijantom liječenja ove bolesti.
Kako piše ScienceAlert, nova studija koju su zajedno proveli australski i američki znanstvenici otkriva da vježbanje može biti itekako koristan alat za liječenje osjećaja anksioznosti, ali i nekih oblika depresije.
To je zato što vježbanje pomaže pri oslobađanju kemikalija iz mozga koje stvaraju osjećaj ugode u mozgu što pomaže smanjenju stresa i poboljšanju raspoloženja.
Međutim, kako tvrde rezultati pojedinih studija, vježbanje ne može pomoći svakom pacijentu s depresijom.
U protekla dva desetljeća provedeno je više meta istraživanja – studija koje su temeljene na više različitih istraživanja – a pomoću njih htjelo se otkriti djeluje li, i kako, vježbanje na depresiju i anksioznost.
Prijašnja istraživanja često su ukljčivala ljude koji uz depresiju pate od još nekih kroničnih bolesti pa te studije nisu prikazivale jasno stanje stvari.
U novom istraživanju, znanstvenici su napravili meta-meta analizu. Pregledali su dobivene rezultate svih analiza, sveukupno njih 81, kako bi shvatili na što dokazi upućuju.
Uključivalo je to oko 80 tisuća ljudi iz 1000 provedenih studija, a znanstvenici ove studije su provjeravali po kojim kriterijima su iste rađene.
Provjeravali su koje sudionike su studije uključivale, koga su proučavali (na primjer, osobe s dijagnosticiranom depresijom ili anksioznošću u odnosu na one koji tek imaju simptome, različite dobne skupine i žene tijekom trudnoće i nakon poroda).
Gledalo se i što je određena vježba uključivala (usporedba aerobne kondicije s treningom otpora i vježbama uma i tijela, poput joge i je li vježba bila pod nadzorom stručnjaka, intenzitet i trajanje) te je li vježba bila individualna ili grupna.
Osim toga, u ovoj studiji korištene su napredne statističke tehnike kako bi što preciznije odredili utjecaj vježbi na mentalno stanje – depresiju i anksioznost.
Rezultati su otkrili da vježbanje ima veći utjecaj na depresiju nego na anksioznost, kao i da je vježbanje imalo više koristi od terapije koja se inače prepisuje za liječenje depresije.
U ovoj sveobuhvatnoj studiji pokazalo se kako bi od vježbanja najviše koristi imali odrasli ljudi između 18 i 30 godina, te žene koje su nedavno rodile.
Iako žene koje su tek postale majke imaju problema s vježbanjem i vraćanjem u formu, zbog umora, nedostatka vremena i gubitka samopouzdanja, znanstvenici tvrde kako bi veća dostupunost prilagođenih vježbi mogla imati velike benefite po zdravlje novopečenih majki u periodu kada tek rode.
Nadalje, nalazi studije pokazali su kako hodanje, trčanje ili vožnja biciklom imaju blagotvorni učinak na smirivanje simptoma depresije i napadaja anksioznosti.
Za smirivanje simptoma depresije najučinkovitije je vježbanje s drugima uz vodstvo stručne osobe i kroz aktivnosti kao što je grupni fitness.
Ljudima koji imaju problem s anksioznošću najviše je pomoglo kada su radili nešto lakše vježbe poput hodnja ili plivanja laganim tempom.
Možda kroz mentalne igre uspijemo suzbiti ovo teško neurodegenerativno stanje za koje nema lijeka
Poslušaj članak
Od neke vrste demencije u svijetu boluje više od 55 milijuna ljudi. Prema nekim podacima, svake tri sekunde jedna osoba razvije demenciju. Smatra se kako bi do 2050. godine ovo stanje moglo zahvatiti oko 139 milijuna ljudi.
Demencija najčešće napada ljude koji imaju iznad 65 godina, a bolest se razvija zbog odumiranja moždanih stanica. Kod osoba koje boluju od demencije dogodi se značajan kognitivni pad. Iako za demenciju još uvijek nije pronađen lijek, postoje načini na koji se mozak može održati funkcionalnim i nakon 65 godine te izbjeći kognitivni pad.
Prema studiji, odnosno istraživanju koju su proveli znanstvenici iz SAD-a, igranje određenih igara kod ispitanika je usporilo kognitivni pad, piše ScienceAlert.
U studiju provedenu krajem 1990-ih godina bilo je uključeno 2800 ljudi u dobi od 65 i više godina. Svatko od njih odabran je za jednu od tri različite vrste mentalnog treninga – brzinu, pamćenje ili rasuđivanje.
Sudionici su imali vježbe u trajanju od 60 minuta, dva puta tjedno tijekom pet tjedana jednu godinu poslje prvog testiranja, a tri godine kasnije imali su četiri dodatne terapije. Kada se sve zbroji, u tom razdoblju imali su manje od 24 sata mentalnog treninga. Međutim, terapija je itekako djelovala.
Tijekom praćenja u razmaku od 5, 10, 15 i 20 godina, kognitivne sposobnosti ispitanika bile su iznenađujuće dobre.
Nakon testiranja u razmaku od 20 godina od početka studije, podaci su pokazali da su ljudi koji su radili moždani trening brzine i pojačavali vježbe imali 25% manji rizik za dobivanje demencije, dok druge dvije vrste treninga nisu pokazale značajniju razliku u smanjenju rizika od demencije.
Vježba brzine uključivala je klikanje na automobile i prometne znakove koji se pojavljuju na različitim dijelovima računalnog zaslona.
Koautorica studije Marilyn Albert kazala je kako bi otkriće s mentalnim treningom brzine moglo pomoći u novim tretmanima za prevenciju demencije.
– Otkrivanje točnog mehanizma zašto je trening brzine djelovao moglo bi pomoći istraživačima da u budućnosti razviju novu, učinkovitiju vježbu – istaknula je Albert.
Ako znanstvenici uspiju otkriti što je pokrenulo veću moždanu aktivnost sudionika kroz vježbu brzine, možda u budućnosti suzbijemo ovo neurodegenerativno stanje koje uvelike narušava kvalitetu života osoba starije životne dobi.
Osobe kojima je koštana masa veoma niska i koji zbog tog stanja obole od osteoporoze, imaju veću šansu da obole i od depresije
Poslušaj članak
Kod starih ljudi osteoporoza je postala normalna pojava, ali raspadaju li se kosti isključivo zbog smanjenja koštane mase ili tomu može pridonijeti i psihološko stanje osobe – pitaju se znanstvenici.
Naime, trojica znanstvenika iz Kine tvrde kako osteoporoza može uzrokovati depresiju i obrnuto, ponajviše kod ljudi starije životne dobi. Prema autorima nove studije – Pengpeng Li iz Zrakoplovne bolnice Xi’an, Yangyang Gao s Medicinskog sveučilišta Ningxia i Xudong Zhao sa Sveučilišta Jiangnan.
Ovi znanstvenici ističu kako postoji jaka veza između depresije i osteoporoze, takozvana ‘os kosti mozak’, piše ScienceAlert.
Kako tvrde znanstvenici, osobe kojima je koštana masa veoma niska i koji zbog tog stanja obole od osteoporoze, imaju veću šansu da obole i od depresije.
S druge strane, ljudi koji boluju od depresije često znaju imati problema s osteoporozom tijekom starenja.
Naime, ljudske kosti u tijelo ispuštaju hormon osteokalcin koji u velikoj mjeri može utjecati na raspoloženje, a isto tako spomenuti hormon može preskočiti krvno-moždanu barijeru te ugroziti kognitivne funkcije.
Kod pacijenata koji boluju od akutne depresije otkrivene su veće razine osteokalcina u krvi. To sugerira kako je taj hormon povezan s raspoloženjem.
S druge strane, drugi hormon koji luče kosti osteopontin, može djelovati protuupalno na mozak, odnosno može preoblikovati neurološko tkivo.
Genetske studije sugeriraju da su oni koji imaju genske varijante povezane s proizvodnjom osteopontina skloniji razvoju depresije.
Također, moguće je da depresija utječe na zdravlje kostiju i razvitak osteoporoze. S obzirom na to da se kod depresivnih ljudi javlja hiperaktivnost stresnih živčanih puteva, to može dovesti do većeg gubitka koštane mase zbog lučenja hormona koji potječu iz mozga kao što su kortizol i kaskadne upalne reakcije.
To sugerira da depresija i osteoporoza zaista mogu biti povezane koštano-moždanom osi.
Detaljnim istraživanjem povezanosti između depresije i osteoporoze, u budućnosti bi moglo otkriti neke nove metode liječenja ova dva stanja.
Znanstvenici sugeriraju da se uvede program vježbanja, neuromodulacije ili lijekova koji se usredotočuju na signale izvedene iz kostiju povezane s raspoloženjem i zdravljem kostiju.
Prema nekim istraživanjima, tjelovježba može pokrenuti koštano-moždanu os, stvarajući učinke kojima se mogu ublažiti neurodegenerativne bolesti, osteoporoza ili poremećaji raspoloženja.
– Priznavanjem temeljnih veza između mentalnog i koštanog zdravlja, možemo razviti sveobuhvatnije pristupe za poboljšanje ishoda za ranjive populacije – ističu znanstvenici.
Korištenjem preliminarnih testova može se brže početi s liječenjem uzroka Parkinsonove bolesti, dok ista još nije uznapredovala
Poslušaj članak
Parkinsonova bolest je teško i progresivno stanje koje napada središnji živčani sustav, a uzrokuje niz motoričkih teškoća kod oboljelih, kao što su tremor, ukočenost mišića i slaba pokretljivost. Parkinson najviše pogađa ljude starije od 50 godina, ali u današnje vrijeme sve češće obolijevaju i ljudi mlađe životne dobi.
Znanstvenici s Tehnološkog sveučilišta Chalmers u Švedskoj i Sveučilišta u Oslu u Norveškoj su u novoj studiji, koja se bavi s DNK i prilagođavanjima stresu, otkrili kako bi se krvnim testom u budućnosti moglo spoznati rane znakove parkinsonove bolesti godinama prije nego se bolest manifestira kod pacijenta, piše ScienceAlert.
Istraživači su pronašli biomarkere u krvi koji su povezani s mehanizmima kod ljudi kojima je dijagnosticiran rani oblik Parkinsonove bolesti.
Kako tvrde znanstvenici, pomoću ovih nalaza mogle bi se razviti nove metode za rano otkrivanje bolesti i razvitak učinkovite terapije za sprečavanje njezinog razvitka.
– Istaknuli smo biomarkere koji vjerojatno odražavaju neke od ranih bioloških karakteristika bolesti i pokazali da se mogu mjeriti u krvi. Ovo otvara put širokim testovima probira putem uzoraka krvi; isplativoj i lako dostupnoj metodi – kazala je biostatističarka na Sveučilištu u Oslu, Annikka Polster.
S napredovanjem Parkinsonove bolesti neuroni koji proizvode dopamin odumiru. To dovodi do znatnog smanjenja motoričkih funkcija, te slabijih kognitivnih funkcija kao što su pamćenje i razmišljanje.
Prethodne studije pokazale su kako se to događa zbog smnanjenja otpornosti stanica i problema s održavanjem DNK.
Unutar tri godine istraživači su pratili ekspresiju gena u uzorcima krvi kod 188 zdravih ispitanika, 393 osobe s uznapredovalom Parkinsonovom bolešću i 58 osoba s prodromalnom Parkinsonovom bolešću – one osobe kod kojih se Parkinson u mozgu tek počeo razvijati.
Znanstvenici su usporedili uzorke svih triju skupina te dokazali da varijacije u genima povezanim s popravkom DNK i odgovorima stanica na stres. Rezultirajući učinci na krvne stanice mogu razlikovati zdrave osobe od osoba s prodromalnom Parkinsonovom bolešću s visokom razinom točnosti, u nekim slučajevima i do 91 posto.
Markeri staničnog stresa nisu uočeni u krvi kod osoba kod kojih je Parkinsonova bolest davno dijagnosticirana, dok je kod pacijenata kod kojih se ona tek razvija ponajviše vidljivi znakovi staničnog stresa.
– Pronašli smo važan prozor mogućnosti u kojem se bolest može otkriti prije pojave motoričkih simptoma uzrokovanih oštećenjem živaca u mozgu. Činjenica da se ovi obrasci pokazuju samo u ranoj fazi i više se ne aktiviraju kada bolest dalje napreduje također čini zanimljivim usredotočiti se na mehanizme za pronalaženje budućih tretmana – ističe Polster.
Kada se krenu pojavljivati fizički simptomi Parkinsonove bolesti u vidu tremora, ukočenosti mišića i slabe pokretljivosti, tada je već velika šteta natala u mozgu. Korištenjem preliminarnih testova može se brže početi s liječenjem uzroka Parkinsonove bolesti, dok ista još nije uznapredovala.
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 6 dana
VijestiPrije 6 dana
in MREŽAPrije 4 dana
Osobe s invaliditetomPrije 4 dana
IntervjuPrije 3 dana
PlivanjePrije 3 dana