Prečesto se, a nažalost i svjesno, i u ovom području zaboravlja, ignorira i podcjenjuje puno toga dobrog i korisnog što se u prošlosti u nas stvaralo, a čime bismo se trebali ponositi
Udruga OSVIT (Udruga Ustanova, drugih pravnih osoba i građana koji provode profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Hrvatske) najvažnija i najproduktivnija hrvatska udruga u području profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, prepoznatljiva je mnogima. No začeci udruživanja i poslovnog povezivanja zaštitnih radionica u Lijepoj našoj, koji sežu više od šezdeset godina unazad, (Udruga OSVIT je na određeni način njihov sadržajni sljednik) nepravedno su zanemareni i zapostavljeni, pa čak i podcijenjeni.
Prvi Pravilnik o zaštitnim radionicama za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida donesen je u bivšoj nam državi 1961. godine. Svih šest tada postojećih radionica s područja Hrvatske zadovoljilo je kriterije iz ovog Pravilnika te su iste godine dobile status ‘zaštitnih radionica za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida’. Već sljedeće godine bilo je deset zaštitnih radionica i pet zaštitnih pogona.
Paralelno sa zakonskim usklađivanjem, osnivanjem novih i razvojem zaštitnih radionica nametalo se i razmišljanje, a k tome i aktivnosti, vezane za međusobnu koordinaciju i rješavanje zajedničkih problema od interesa za osobe s invaliditetom.
Prvi sastanak predstavnika hrvatskih zaštitnih radionica i njihovih osnivača održan je 21. i 22. prosinca 1961. godine. Uslijedilo je njihov redovno svakogodišnje sastajanje, k tome još i savjetovanje, da bi na Kajzerici, u prostorima tadašnje zaštitne radionice Osvit (kasnije ‘O’ u DIOZ), 21. siječnja 1965. donijeli odluku o osnivanju zajedničkog koordinacionog tijela svih hrvatskih zaštitnih radionica koje bi različitim sadržajima djelovalo u njihovom zajedničkom interesu.
Na Osnivačkoj skupštini predstavnika zaštitnih radionica i njihovih osnivača tako je 23. travnja 1965. godine osnovana njihova Stalna konferencija, koja je kasnije, na svojoj Plenarnoj sjednici 11. i 12. siječnja 1967. godine, donijela odluku o osnivanju Poslovne zajednice zaštitnih radionica SR Hrvatske. U vrijeme osnivanja Poslovne zajednice u zaštitnim je radionicama bilo zaposleno 1350 radnika (50% osoba s invaliditetom), čemu treba pribrojiti i 300 osoba s invaliditetom na profesionalnoj rehabilitaciji. Od osnutka je predsjednik Poslovne zajednice zaštitnih radionica SR Hrvatske, te niz kasnijih godina, bio direktor tadašnjeg ZIRI-ja (kasnije ono ‘Z’ u DIOZ, pa onda URIHO).
Za hrvatske je zaštitne radionice tada uslijedilo zlatno doba: zajedničko istraživanje tržišta, izbjegavanje međusobne nelojalne konkurencije u davanju ponuda na tržištu, zajedničko predstavljanje na Zagrebačkom velesajmu, omogućavanje rada kod kuće, povećanje sredstava ustupljenih poreza i doprinosa putem poreznih olakšica, reguliranje statusa zaštitnih radionica (prvi Zakon o organizacijama udruženog rada za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida 1977.), prijevodi niza stranih stručnih knjiga iz područja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, uvođenje profesionalne orijentacije kao obaveznog dijela procjene radne sposobnosti s ciljem profesionalne rehabilitacije (1970.), programi osposobljavanja dvaju profila instruktorskog kadra u zaštitnim radionicama – instruktora i radnika – instruktora (1970.), pokretanje časopisa Profesionalna rehabilitacija invalida (1981.), tiskanje prvog Priručnika za instruktore i organizatore profesionalne rehabilitacije i obrazovne djelatnosti, koji je najsveobuhvatniji priručnik u ovom području do sada (1982.) i još puno toga nepobrojanog, a do danas vrlo korisnog.
Godine 1971. Poslovna zajednica obuhvaća 14 zaštitnih radionica, dok se 1980. taj broj popeo na 25.
Nakon Domovinskog rata aktivnosti Poslovne zajednice zaštitnih radionica Hrvatske su utihnule, sve do 2001. godine kada se osniva znana nam Udruga OSVIT.
Za usporedbu s razvikanim zapadom, koji mjerila i pravila, a nerijetko i komplekse nabacuje, njemačko Savezno udruženje zaštitnih radionica za osobe s invaliditetom (BAG WfbM) osnovano je 18. lipnja 1975. godine, dakle u vrijeme kada poslovno-koordinativno udruženje hrvatskih zaštitnih radionica već desetak godina djeluje.
A možda je problem zapravo u nama jer prečesto se, a nažalost i svjesno, i u ovom području zaboravlja, ignorira i podcjenjuje puno toga dobrog i korisnog što se u prošlosti u nas stvaralo, a čime bismo se trebali ponositi, javno spominjati i kontinuitet nastaviti, kako bismo i ovdje odagnali prizvuk one gorke hrvatske šutnje, bez straha da će bilo tko i bilo što biti ugroženo.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja
Poslušaj članak
Zračna luka Zadar napravila je još jedan važan iskorak prema stvaranju uključivijeg i pristupačnijeg iskustva putovanja pridruživši se međunarodnom programu Hidden Disabilities Sunflower.
Riječ je o inicijativi koja osobama s nevidljivim invaliditetom i drugačijim potrebama omogućuje da na diskretan način zatraže dodatnu podršku tijekom boravka u zračnoj luci i putovanja.
Hidden Disabilities Sunflower međunarodno je prepoznat program namijenjen osobama čije zdravstvene teškoće nisu vidljive na prvi pogled. To uključuje osobe s autizmom, ADHD-om, demencijom, kroničnim bolestima, anksioznim poremećajima te oštećenjima sluha ili vida.
Nošenjem vrpce, bedža ili druge oznake sa simbolom suncokreta putnici zaposlenicima i ostalim korisnicima daju do znanja da im je možda potrebno više vremena, dodatno razumijevanje ili pomoć.
Podrška može uključivati jasnije upute, pomoć pri snalaženju u zračnoj luci, više strpljenja u komunikaciji ili razumijevanje u stresnim situacijama. Na taj se način putovanje osobama s nevidljivim invaliditetom nastoji učiniti sigurnijim, jednostavnijim i ugodnijim.
U sklopu pristupanja programu, Zračna luka Zadar omogućila je putnicima preuzimanje Sunflower oznaka, a organizirana je i edukacija zaposlenika kako bi prepoznali značenje simbola te pružili odgovarajuću podršku osobama kojima je ona potrebna.
Edukacija djelatnika jedan je od ključnih elemenata programa jer doprinosi boljem razumijevanju različitih vrsta nevidljivih invaliditeta i razvoju vještina za primjeren pristup putnicima. Dobro educirani zaposlenici mogu pokazati veću razinu empatije, učinkovitije komunicirati te osigurati pozitivnije korisničko iskustvo.
Program Hidden Disabilities Sunflower ujedno pridonosi podizanju svijesti o nevidljivim invaliditetima, smanjenju predrasuda i poticanju razumijevanja u društvu. Osobama kojima je potrebna dodatna podrška omogućuje lakši pristup uslugama i ravnopravnije sudjelovanje u svakodnevnom životu, čime se gradi pristupačnije i uključivije okruženje za sve.
Primjer Zračne luke Zadar mogao bi potaknuti i druge zračne luke, javne ustanove, prijevoznike, bolnice, škole te trgovačke centre da uvedu ovu inicijativu. Širenjem programa povećala bi se dostupnost usluge, unaprijedila kvaliteta korisničkog iskustva i dodatno podigla svijest o potrebama osoba s nevidljivim invaliditetima.
Studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Leon Benković i Fran Krasnić razvili su aplikaciju SIADUS, zahvaljujući kojoj podrška studentima s invaliditetom više nije prepuštena slučaju, već je organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja. Više o projektu rekao nam je njegov voditelj, Fran Krasnić
Poslušaj članak
Što je platforma SIADUS i što je potaknulo njezin razvoj?
-SIADUS je digitalni sustav koji povezuje studente s invaliditetom sa studentima-asistentima spremnima pružiti podršku u svakodnevnim akademskim aktivnostima.
Ideja je proizašla iz osobnog iskustva. Tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja osobe s invaliditetom najčešće imaju određenu razinu podrške, primjerice kroz asistente u nastavi. Ulaskom u visoko obrazovanje takva podrška uglavnom prestaje, pa se studenti često oslanjaju na improvizaciju i dobru volju pojedinaca.
Studentima s invaliditetom mogu biti potrebni pomoć pri kretanju po fakultetu, administrativnim postupcima, vođenju bilježaka ili dohvaćanju materijala. Cilj SIADUS-a jest da podrška ne bude slučajna, nego organizirana, predvidiva i dostupna tijekom cijelog studiranja.
Kako funkcionira sustav SIADUS?
-SIADUS se temelji na tri korisničke uloge: studentu s invaliditetom, studentu-asistentu i koordinatoru na fakultetu.
Student s invaliditetom unosi raspored, potrebe i preferencije, student-asistent svoju dostupnost i vrste podrške koje može pružiti, dok koordinator nadzire proces, potvrđuje ili prilagođava suradnje te prati njihovu provedbu.
Na temelju unesenih podataka algoritam predlaže najprikladnije parove uzimajući u obzir rasporede, potrebe i dostupnost. Tehnologija pritom ne zamjenjuje ljudski odnos, nego automatizira organizaciju kako bi podrška bila brža, preglednija i pouzdanija.
Koje koristi donosi platforma?
-Studentima s invaliditetom SIADUS omogućuje strukturiranu i pouzdanu podršku te olakšava svakodnevno studiranje. Sustav im omogućuje jasno iskazivanje potreba i pravodobnu pomoć.
Studenti-asistenti razvijaju komunikacijske i socijalne vještine, stječu vrijedno iskustvo, a na pojedinim fakultetima njihov angažman može biti priznat kroz ECTS bodove ili druge oblike akademskog priznanja.
Visokoškolske ustanove dobivaju alat za organizaciju asistencije, praćenje suradnji i bolji uvid u potrebe studenata s invaliditetom. Time se smanjuje administrativno opterećenje te jača mogućnost uključivanja u europske projekte i reputacija institucije kao inkluzivne i društveno odgovorne.
SIADUS tako ne unapređuje samo organizaciju podrške, nego i razvija kulturu solidarnosti i ravnopravnosti unutar akademske zajednice.
U kojoj je fazi razvoja SIADUS?
-Platforma je tijekom proteklog semestra uspješno pilotirana na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Povratne informacije korisnika bile su vrlo pozitivne. Studentima s invaliditetom posebno znači što podrška više nije prepuštena slučaju, dok studenti-asistenti dobivaju jednostavan način uključivanja i konkretan doprinos kolegama.
Pilot-faza omogućila je testiranje sustava u stvarnim uvjetima i prepoznavanje mogućnosti za daljnje unaprjeđenje prije širenja na druge ustanove.
Projekt je sudjelovao u ZICER Startup Factory programu te je predstavljen na regionalnim i međunarodnim startup događanjima, uključujući PODIM u Mariboru i Zagreb Slush’D, kao i na stručnim skupovima posvećenima inovacijama, poduzetništvu i inkluziji.
SIADUS je osvojio priznanje za najbolji poster na stručnom skupu ‘Inkluzija i različitost: osnaživanje akademske zajednice’, a razvoj projekta nagrađen je i Posebnim rektorovim priznanjem za doprinos inkluzivnom obrazovanju. Ta priznanja potvrđuju da akademska zajednica prepoznaje vrijednost održivog rješenja za studente s invaliditetom.
Koji su daljnji planovi razvoja?
-Nakon pilot-projekta plan je postupno proširenje SIADUS-a na druge zainteresirane visokoobrazovne ustanove u Hrvatskoj. Sustav je razvijen modularno i skalabilno kako bi se mogao prilagoditi različitim fakultetima i njihovim potrebama.
Paralelno razvijamo modul internog naziva ‘Crni labud’, koji će studentima s invaliditetom olakšati prijelaz na tržište rada povezivanjem s poslodavcima prema kompetencijama, interesima i potrebama tržišta.
Dugoročni je cilj da SIADUS postane cjelovit sustav podrške koji prati osobu od početka studiranja do zapošljavanja, istodobno studentima olakšavajući profesionalni razvoj, a poslodavcima omogućujući pristup obrazovanim i motiviranim kandidatima s invaliditetom.
Izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet
U organizaciji Hrvatskog saveza slijepih prošli je tjedan u Zagrebu održana uvodna konferencija projekta Centra za edukaciju i stručnu podršku osobama s oštećenjem vida – Lumina, koji će se provoditi tri godine u suradnji s Gradom Zagrebom, KBC-om Sestre milosrdnice i Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom.
Projektom se unaprjeđuje socijalna uključenost i kvaliteta života osoba s oštećenjem vida kroz uspostavu specijaliziranog resornog Centra koji osigurava dostupne, integrirane i kontinuirane socijalne usluge.
Korisnicima će se usluge pružati u prostoru Centra te putem mobilnog tima stručnjaka u Osječko-baranjskoj, Primorsko-goranskoj, Varaždinskoj, Ličko-senjskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Projekt se sufinancira iz Europskog socijalnog fonda u vrijednosti od 296.842,19 eura.
U prigodnom govoru izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača istaknula je kako je cilj da nakon završetka projekta rehabilitacija osoba s oštećenjem vida postane sustavna usluga s obzirom da je sljepoća kompleksan invaliditet.
Voditeljica projekta Nikolina Kušterbajn istaknula je da će u projekt biti uključene 392 osobe s oštećenjem vida kojima će biti pruženo ukupno 3.255 socijalnih usluga. Kroz Centar Lumina, bez potrebe za administracijom, pružat će se šest oblika podrške. Individualna i grupna psihološka podrška omogućit će suočavanje s gubitkom vida i jačanje otpornosti, edukacijsko-rehabilitacijska podrška razvoj vještina za samostalno i svakodnevno funkcioniranje, a savjetodavna podrška omogućit će inicijalnu procjenu potreba i kontinuirano praćenje svakog korisnika.
Nadalje, pravna podrška omogućit će individualno i grupno savjetovanje o ostvarivanju prava dok IT podrška osposobljavanje za korištenje asistivnih tehnologija i digitalnih alata. Za korisnike koji ne mogu doći u Centar u vlastitom domu će biti dostupna podrška mobilnog tima stručnjaka kojeg čine psiholog, edukacijski rehabilitator, pravnik i IT stručnjak.
Srđana Šimac iz Hrvatskog saveza slijepih ukazala je na važnost ovog projekta s obzirom da ne postoji jedno mjesto na kojem osobe s oštećenjem vida mogu dobiti sveobuhvatu podršku i potrebne informacije. Upozorila je da nakon gubitka vida pogotovo u odraskoj dobi osobe su suočene s usamljenošću, izolacijom, depresijom i gubitkom funkcionalnosti.
U sklopu predstavljanja projekta održana je panel rasprava ‘Od dijagnoze do podrške – kako osigurati dostupnu i kvalitetnu podršku osobama s oštećenjem vida?’, na kojoj su sudjelovali prof.dr.sc Tina Runjić s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, oftamologinja Biljana Andrijević Derk s Klinike za očne bolesti KBC Sestre milosrdnice, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Lora Vidović i izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih Andreja Veljača. Sudionici panela su istaknuli kako osobama s oštećenjem vida treba osigurati pravodobnu, dostupnu i cjelovitu podršku od trenutka suočavanja s dijagnozom do uključenosti u svakodnevni život.
Kvalitetna podrška ne može biti odgovornost samo jedne institucije ili jednog sustava nego je važno da različiti sustavi zajednički djeluju. Zaključeno je da projekt Lumina treba biti početak stvaranja održivog modela podrške.
Nakon završetka projekta nastavit će se povezivati stručnjaci i institucije s ciljem da osobe s oštećenjem vida imaju podršku kada je najpotrebnija.