Cinici smatraju da neki iz LGBT+ populacije uglavnom prijavljuju invaliditet ne bi li se nekako ogrebali za invalidninu

Poslušaj članak

U istraživačkom radu organizacije Trusted Source, objavljenom ove godine, navodi se da postoji sve više dokaza da ljudi iz LGBT+ zajednice prijavljuju znatno veće stope invaliditeta od heteroseksualnih osoba.

Ovaj je podatak poprilično zbunio autore studije koji su iznijeli nekoliko teza zašto sve više LGBT+ osoba pati od nekog oblika invaliditeta, a jedan od razloga svakako je i činjenica da se istraživanja ove vrste ranije gotovo i nisu provodila.

Stručnjaci vjeruju kako se mogući uzrok ovom dosad nezabilježenom trendu nalazi u diskriminaciji LGBT+ osoba, a to može bitno utjecati na zdravlje i potencijalno dovesti do stečenog invaliditeta.

Osobe s invaliditetom i pripadnici LGBT+ zajednice usto dijele neka zajednička iskustva. Obje se skupine, naime, nerijetko osjećaju ‘drugačije od drugih’, a to može povećati njihovu svijest o nepripadanju široj društvenoj zajednici.

Prethodno istraživanje iz 2023. opisuje izazove s kojima se ljudi u objema skupinama mogu susresti, a to je ponajprije nedostatak iskustva vezana za seks ili romantične veze.

Navodi se također kako, premda seks može biti siguran i ugodan, osobe s invaliditetom mogu biti ranjivije na seksualno zlostavljanje. Studija iz 2022. otkrila je da su žene s invaliditetom prijavile otprilike dvostruko više seksualnog nasilja od žena bez invaliditeta tijekom svog života.

Autori studije primijetili su da ove brojke možda ne predstavljaju stvarni opseg problema, jer stigma, nevjerica i drugi čimbenici znače da ljudi često nedovoljno prijavljuju seksualno nasilje.

No u istraživanju ipak nije zaključeno zašto pripadnici LGBT+ zajednice sve češće prijavljuju neki oblik invaliditeta. Neki psiholozi smatraju kako je možda riječ o krizi identiteta, čovjekovoj potrebi da pripada nekoj skupini, svejedno kakav ideološki ili kulturološki predznak ima.

Neki cinici opet smatraju da dio LGBT+ populacije uglavnom prijavljuje invaliditet ne bi li se nekako ogrebali za invalidninu i ostale beneficije.

Volonterski Oskar nije samo nagrada. On je simbol zahvalnosti i priznanje pojedincima, školama i tvrtkama koji dokazuju da svatko može doprinijeti boljem društvu

Volontiranje je jedan od najvrednijih načina na koji pojedinci, obrazovne ustanove i tvrtke mogu poboljšati život u svojoj zajednici. Kako bi se prepoznali njihovi nesebični napori i izniman doprinos, svake se godine dodjeljuje nagrada Volonterski Oskar – priznanje volonterima i organizacijama koje su ostavile vidljiv i pozitivan trag na području Grada Zagreba.

Ova ugledna nagrada već sedamnaestu godinu zaredom odaje počast izvanrednim volonterima i volonterkama, a dodjeljuje je Volonterski centar Zagreb u partnerstvu s Gradom Zagrebom – Uredom za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.

Nagrada se dodjeljuje u tri glavne kategorije. Najdužu tradiciju ima individualna kategorija namijenjena volonterima i volonterkama starijim od 15 godina koji su se tijekom godine posebno istaknuli svojim radom. Volonterski Oskar ujedno omogućuje i dodjelu nagrade za životno djelo osobama koje već dugi niz godina aktivno promiču i oblikuju volonterstvo.

Druga kategorija namijenjena je školama i fakultetima koji kroz volonterske klubove aktivno razvijaju kulturu solidarnosti među mladima. Pri tome se vrednuje broj provedenih akcija, uključenost učenika i studenata te stvarni doprinos zajednici i osobnom razvoju mladih volontera.

Treća kategorija posvećena je tvrtkama koje kroz društveno odgovorno poslovanje potiču zaposlenike da se uključe u volonterske aktivnosti. Time poslovni sektor dokazuje da može imati ključnu ulogu u stvaranju pozitivnih društvenih promjena.

U svim kategorijama ocjenjivanje se temelji na jasno definiranim kriterijima – od broja volonterskih sati i sudionika, do utjecaja aktivnosti na zajednicu i korisnike. Dodatno se vrednuju osobna motivacija, inicijativa i spremnost na preuzimanje odgovornosti i izazova.

Volonterski Oskar nije samo nagrada. On je simbol zahvalnosti i priznanje pojedincima, školama i tvrtkama koji dokazuju da svatko može doprinijeti boljem društvu. Dijeljenjem njihovih inspirativnih priča jača se kultura solidarnosti i potiče razvoj novih volonterskih inicijativa u cijelom gradu.

Prijave za ovogodišnji Volonterski Oskar otvorene su do 16. studenoga 2025. u ponoć. Nakon što povjerenstvo odabere finaliste, građani će imati priliku dati svoj glas putem online glasanja od 24. studenoga do 8. prosinca. Svečana dodjela i proglašenje dobitnika održat će se 9. prosinca u Centru mladih Ribnjak, od 18:30 do 20 sati.

Više o svemu doznajte ovdje.

Popričali smo s Denijem Černijem, aktualnim svjetskim prvakom u bacanju kugle

Poslušaj članak

Poštovani gospodine Černi, čestitamo Vam na prvom osvojenom naslovu svjetskog prvaka u seniorskoj kategoriji. Kakvi su dojmovi nakon još jednog velikog uspjeha u vašoj karijeri?

– Prije svega zahvaljujem na čestitci! Ne mogu ništa drugo reći osim da sam presretan postignutim uspjehom, osvojenom zlatnom medaljom. Prvenstveno jer je bilo perioda u mojoj dosadašnjoj karijeri kada se to činilo nemoguće. Isto tako, moram reći da sam ponosan i da mi je velika čast što sam omogućio da se čuje hrvatska himna usred New Delhija.

Jeste li slutili da biste u New Delhiju mogli do zlata, je li postojao neki dobar sportski predosjećaj?

– Ova godina je bila vrlo izazovna za mene, ponajviše jer je to godina nakon Paraolimpijskih igara. Sav fizički i psihički umor od prošle sezone kao da se prenio u ovu. Prvih 8 mjeseci ove godine sam imao znatno slabije rezultate na treningu u odnosu na Pariz, tek mjesec i pol dana prije Svjetskog prvenstva u New Delhiju rezultat se počeo dizati i bilo je ipak naznaka da postoji šansa za nekakvo odličje.

U Parizu na Svjetskom prvenstvu osvojili ste brončano odličje, a sada ste postali svjetski prvak. Kakva je razlika u nastupu bila sada i onda, je li, i koliko, iskustvo s velikih natjecanja odigralo ulogu u pohodu na svjetsko zlato?

– Nema nekakve velike razlike u trenažnom procesu, mi se uvijek spremamo za velika natjecanja gotovo isto. Ali moram priznati da iskustvo s prijašnjih velikih natjecanja puno znači, meni ponajviše u samom pristupu natjecanju. Prije sam možda iz nekakvog podsvjesnog straha bio ‘u grču’ pred natjecanje, dok se sada trudim biti što opušteniji i uživati u onome što radim.

Nedavno ste postali i pobjednik Hrvatske paraatletske lige za 2025. godinu, je li ovo godina iz snova za Vas?

– Rekao bih da je svaka godina iz snova u kojoj se osvoji odličje na velikom natjecanju, ali svakako da se moram složiti da mi je i ova godina vrlo uspješna.

Jedini ste hrvatski paraatletičar koji je sa zadnjih pet velikih natjecanja uzeo pet odličja. Koja je tajna vaših kontinuiranih uspjeha?

– Nema tu neke velike tajne, prije svega je potrebna velika želja, volja, naporan rad, disciplina i dosljednost. Isto tako, moram priznati da, kao i u svemu u životu, potrebno je imati i malo sreće.

Koja Vam je najdraža medalja u karijeri, koji bi uspjeh posebno izdvojili i zašto?

– Najdraža medalja mi je ona brončana s Paraolimpijskih igara u Tokiju 2021. godine, prvenstveno jer su to bile moje prve Paraolimpijske igre. Osvojivši spomenutu medalju život mi se je okrenuo za 180 stupnjeva, te sam na osnovu toga ‘zaradio’ veći status u društvu i sportu.

Osim zlata i bronce sa svjetskih, imate srebro i broncu s europskih prvenstava, te broncu i srebro s Paraolimpijskih igara. Je li zlato na Paraolimpijskim igrama Vaš sljedeći cilj?

– Mislim da nema sportaša koji se ozbiljno bavi nekakvim sportom, a da mu cilj nije olimpijska/paraolimpijska zlatna medalja. Sukladno tome, i ja bih volio osvojiti paraolimpijsku zlatnu medalju, međutim iduće POI su za 3 godine, a to je vrlo dug period u kojem se može izdešavati svašta. Prema tome, ciljeve si postavljam iz godine u godinu, ništa dalje od toga, a u Los Angelesu bih bio presretan s odličjem bilo kojega sjaja.